DUŠA I KARMA
Idi na stranu
1, 2  Sledeci
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » UNUTRAŠNJA STRANA VETRA
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 25 Feb, 2008 20:53 pm    Naslov: DUŠA I KARMA
Odgovoriti sa citatom

DUŠA I KARMA




Najednostavnije tumačenje ide otprilike ovako - tu se radi o tome da se “loša dela” vraćaju onome koji ih je počinio na takav način da počinilac može sam da uvidi svoje greške i da odbaci jedno takvo ponašanje. Tako bi se tokom nekoliko života sve kretalo prema jednoj perfekciji, istini i opštem dobrostanju, ili – harmoniji, što bi se reklo. Međutim, ukoliko se okrenemo oko sebe ili pogledamo unazad kroz istoriju, ne možemo naći ništa što bi moglo poduprijeti jednu takvu teoriju.

Prema nekim drugim teorijama, principi karme dozvoljavaju da se čovjek evolutivno razvije uz pomoć dva puta, OPS i OPD (okrenuti prema sebi i okrenuti prema drugima ) koje smo do sada već mnogo puta pominjali. Dakle, kad bi karma stvarno funkcionisala onako kako je mi normalno tumačimo, onda onaj ‘OPS Put’ vjerovatno ne bi ni postojao, a evidentno je da on – postoji, te bi možda ovdje moglo biti neke istine. Međutim, kako onda karma djeluje kod individua jakog OPS naboja? Sa “zadrškom”?!? Neki tvrde da ih ona ‘pusti’ (ili im bar ‘ne smeta’) da se popnu do nekog od gornjih spratova, te se oni onda odatle sunovraćaju u primarnu materiju, ili što bi se reklo, udaraju nosom u “patos” (1. denzitet), što se takođe može interpretirati kao – “naplata” karme!?!

Činjenica je da se individue jakog OPS( okrenute prema sebi ) ) naboja mahom nalaze na visokim pozicijama u ovoj našoj oblasti postojanja i da odozgo stvaraju uslove za patnju većine ostalih. Činjenica je da ovi dole pate mnogo više od njih. Moglo bi se reći i to da dobri ljudi pate mnogo više od zlih, ovdje i sada. Postoje i činjenice koje ukazuju na to da - ne samo da se ljudsko društvo ne popravlja u smislu neke humanosti, nego da upravo srljamo ka ambisu i da je ljudske humanosti sve manje i manje na ovom svijetu, a o nekoj unutrašnjoj ili međusobnoj harmoniji ne možemo ni razgovarati. Znači, kad bi karma stvarno funkcionisala po onom svom teoretskom principu i imala one efekte koji joj se pripisuju, onda bi se očekivalo da stvari idu na bolje!?

Mislim da s humane tačke gledišta, karma nema neku svoju prirodnu funkciju da napravi ovaj svijet boljim, kako se to obično smatra. Čak i njegovo dovođenje u neku ravnotežu u ovoj našoj oblasti postojanja je prilično dubiozno, jer postoji dosta elemenata koji ukazuju na to da su “sile mraka” nadaleko nadmašile sve ostale sile, tj. da one ovdje preovladavaju. Doduše, možda postoje oblasti postojanja gdje je egzistencija mnogo, mnogo ljepša ili bar - lakša, pa im tako mi predstavljamo onaj uteg na “negativnoj” strani “vage”, te u tom smislu održavamo “ravnotežu” u nekom širem kontekstu Svega Što Jeste?!?

Isto tako, ako bi neko “činio dobro” samo zato da bi bolje prošao u karmičkom smislu, to bi takodje podrazumijevalo određeno “varanje” ili zloupotrebu ovog koncepta. Ukoliko je krajnji cilj određene vrste ponašanja nekog čovjeka, sebičan po samoj svojoj suštini, u smislu – “da bi on na kraju nešto dobio”, onda to takođe nema veze sa OPD(okrenuti prema drugima) sustinom bića i postojanja.

“Stvari ne dolaze onima koji su pozitivno orjentisani, nego kroz samu suštinu čovjekovog bića.” [Ra]

Takođe se čini da postoje ne samo individualne nego i grupne karme. Kroz neke kanale dosta se priča o karmi Atlantide, koja je kako se čini dostigla vrhunac u OPS smislu, te tako i samu sebe uništila, a navodno, - i narodi mogu imaju svoju grupnu karmu. Postoje i neki podaci da se prije nekih 80 hiljada godina nešto slično desilo i sa tzv. planetom Kantek (“petom planetom”) odakle su stigli Arijevci!? S te tačke gledišta, ako se čovjek i može “osloboditi” svoje lične karme, može li od grupne? Čini se da i na ovom području ima dosta magle.

Rudolf Steiner je takođe dosta pisao o individualnim i kolektivnim karmama. On je tvrdio da se čovjek može da kreće kroz određena stanja iz života u život, gdje se jedna intenzivna mržnja u jednom životu, može da pretvori u bol i patnju u drugom životu, a onda da se u narednom životu to može da manifestuje npr. u smislu nedostatka inteligencije. (tzv. ‘progresija stanja’). Isto tako, ljubav u jednom životu pretočila bi se u zadovoljstvo u drugom itd...

Sada se postavlja pitanje, da li čovjekova duša može biti podložna zakonima karme, kad se u situaciji u kojoj se mi nalazimo, ona većinom ništa ni ne pita. Ličnost (kočijaš) upravlja tijelom (kočijom) a da u većini slučajeva on duše (gospodara) nije ni svjestan? Da li se duša onda može smatrati odgovornom ukoliko ‘kočijaš,’ usljed svoje ignorantnosti i nepažnje, strovali ‘kočiju’ u provaliju?!

Onda imamo podatak da se ličnost kao takva stvarno gubi nakon fizičke smrti, a ono što ostaje je duša. Šta se to onda inkarnira i šta je to što je podložno karmi? Čini se da još uvijek niko nije uspjeo ovo precizno da definiše.

Budisti tvrde da se čovjek sastoji od 5 supstanci ('skandhas'). Čini se da su oni Gurdžijevi ‘vodonici’ nešto slično tim budističkim ‘skandama’. Prema njima, za vrijeme svog života čovjek može da stvara razne ‘kristalizacije’ i potpuno ili djelomično formirana ‘viša tijela’ koja su u stanju da opstanu nakon fizičke smrti, te tako da nastave sa daljim doživljajima, uključujući i inkarnacije.

Na kraju se može reći da između budističkih i Gurđijevih ideja postoje određene paralele.
Postoje takođe i neke indikacije o ‘karmičkim vezama između nekih ljudi’, kao i nekim ‘potencijalno pozitivnim’ aspektima karmi.

Na kraju, čini se da karma ipak postoji a kakav je stvarni “mehanizam” njenog djelovanja, to još uvijek ostaje jedno pitanje.

http://quantumfuture.net/sr/kasiopejski_experiment.htm


Poslednji put izmenio Vesna dana 18 Jul, 2009 02:34 am, izmenio ukupno 4 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 13 Mar, 2008 03:20 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

6. juli 2006. godine

Objava Kutumija

“Prosirenja razumijevanja ZAKONA KARME”

JA JESAM Kutumi, koji je k vama dosao na danasnji dan.
U razdoblju od kada se nismo sreli imao sam priliku analizirati i shvatiti onu odgovornost sto je vi i ja dobivamo zbog nasega medjuodnosa. Jer razmislite li malo, doci cete do logickoga zakljucka da sve sto se desava za vrijeme nase komunikacije, u doba primanja diktata, ima divnu vrijednost i podlozno je stovanju i istancanome stavu. Isprva ne mozete niti spoznati, niti pridati mnogo pozornosti nasim porukama, ali tijekom njihova citanja i uranjanja u nase energije, pocinjete cijeniti minute nase komunikacije sve vise i vise i procjenjivati oboje, kvalitetu nasih poruka i mogucnosti dijaloga s nama.

Stoga danas dolazim razgovarati s vama kao sa svojim starim prijateljima. Stovise, mogu vam kazati da se s mnogima od vas srecem na eterickome planu u mome utocistu svake noci za vrijeme vasega nocnog sna. Kada to znanje sto ga primate od mene za vrijeme nase komunikacije u utocistu pronalazi vanjsku potvrdu u diktatima, tada izrasta u vasoj svjesnosti i vi svjesno pocinjete ciniti mnoge stvari na fizickome planu. A vasu se svijest dostize istinama koje inace u vasem grubom svijetu ne bi „procurile“.
I mi nastavljamo s nasom uobicajenom aktivnoscu u reformaciji vasega fizickog svijeta. A ova aktivnost ne ukljucuje vase slijepo podredjivanje nasim savjetima i preporukama, vec to ukljucuje stvaralstvo koristenjem u vasim zivotima dobivenoga znanja. Ne trebamo slijepe ucenike koji su spremni uciniti sve na nasu prvu rijec. Trebamo osvijestene, ucenike bistroga uma koji ne cine nesto nepromisljeno, vec svjesno zrcale primljeno znanje u vanjskoj svjesnosti pronalazeci najbolju varijantu koje je sposobna nase planove realizirati na najbolji nacin.

Dakle pridruzujete se Kosmosu takvim stvaralastvom. A mi cijenimo nase ucenike koji ne trce od ucitelja do ucitelja tragajuci za savjetima za svakodnevne situacije, vec one koji su sposobni uzdici svoju svijest iznad kucnih i dnevnih problema, te otpoceti sa svojom realizacijom ne cekajuci razdoblje idealnih uvjeta na fizickome planu. Samo nadvladavanjem samoga sebe i onih komplikacija koje se ticu vas u vasem zivotu sposobni ste razvijati se. Ne biste trebali imati bojazan od zivotnih problema i gledanja vasih padova. Sve je u vasem stavu prema svim ovim problemima i greskama. Nase poduke daju pravi pristup. A vi, djelujuci u skladu s ovim pristupima, stvaratelji ste vlastitoga zivota.
Mijenjate svoju svijest i zapocinjete usredotocavati se na probleme na koje nailazite, analizirate ove probleme i poteskoce i cijenite Boga koji vam je dao priliku da shvatite svoje stare pogreske te se dokazete ispravnim ponasanjem prema svojim problemima koji se pojavljuju.
Nikada ne biste trebali biti prijemcljivi razocaranju i potistenosti. Dobivate Ucenje s namjerom oblikovanja unutar sebe ispravnoga stava prema svemu sto se u vasem zivotu desava. Ako je netko od vas uz moju pomoc ili pomoc unutarnje intuicije ili izravno od svojega Viseg Ja shvatio razlog koji je doveo do ove ili druge situacije u vasem zivotu, tada zapocinje beskrajno zahvaljivati Bogu sto vam je dopustio odraditi karmicke dugove na tako lak nacin.
Uistinu, Nebeska je usluga neogranicena i samo ste vi svojim nerazumnim ponasanjem uzrokovali razloge onih problema s kojima se u svojim zivotima susrecete. Ponekad su ovi problemi tako veliki da vam citav vas zivot, slikovito receno, izmice oduzimajuci vam cak priliku sluzenja Bratstvu u svoj punini. Jer nagomilali ste previse karmickih dugovanja.
Ali mudrost, primljena kroz nasu komunikaciju, pomaze vam shvatiti da cete u sljedecem zivotu biti sposobni nastaviti svoje sluzenje Bogu i dobiti cete u svojem zivotu one okolnosti koje nece biti toliko teske i opterecujuce za vas. Jer u ovome ste zivotu odradili veci dio svojih karmickih dugova. A buduci ste odradili ova dugovanja sami, to znaci da ce vasa djeca manji teret snositi. Jer osobina je karme takva da ponekad nedovrsena karmicka prtljaga postaje teskim teretom za djecu i unuke. Stoga bi vas trebali radovati oni problemi i jadi koji su se na vas srucili. Kroz to pripremate za sebe svijetlu buducnost u vasem sljedecem zivotu, kao i svojoj djeci i unucima u ovome zivotu.

Ispravno shvacanje Zakona Karme usrecuje vas cak i onda kada, sa stajalista ljudi oko vas, nosite nezamisliv karmicki teret.
Sve zavisi o tome kakav je stav vase svijesti prema onim opterecenjima s kojima se nosite.
Dakle, nikada ne placite nad svojim problemima. Dopustite si radost da savladavanjem svojih tekucih problema pripremate svijetlu buducnost svojoj djeci i unucima.
Sljedeca ce generacija biti od vas sretnija jer su mnogi od vas preuzeli velike karmicke obveze za odraditi u svome zivotu.
Sami ste to dizajnirali kako biste ubrzali proces varijacija i promjena koje na Zemlju dolaze.
A oni medju vama koji vas okruzuju, koji upiru prstom u vas govoreci da ste zgrijesili tako mnogo ako ste optereceni tako neizmjerno i tesko, jednostavno ne razumiju nista o djelovanju Zakona Karme jer njihova svijest nije sposobna shvatiti citavu puninu zrtve koju ste na sebe slobodnom voljom preuzeli prije svoga utjelovljenja.
No, mi, Uzasla Bica, cijenimo vase zrtvovanje mnogo. Stovise, spremni smo odgovoriti na vase pozive i pomoci vam onoliko mnogo koliko bude dopustao Zakon kako bismo ublazili vasu bol. Ponekad, u slucaju kada stvarate u ovome utjelovljenju dobru karmu, dopusta nam se i sposobni smo doci k vama na vase pozive i pomoci vam u onoj situaciji kada mislite da vise nemate snage za to podnositi.
I nakon cete svoga obracanja nama, kroz neko vrijeme, iznenadjeno pogledati unatrag i shvatiti da je nepremostiv teret, kakvim vam se cinio, a koji je bio na vasim ledjima, nestao, ispario, pao s vasih pleca. U tome slucaju nikada ne zaboravite zahvaliti Nebesima i poslati im svoju zahvalnost. Najbolja zahvalnost za nas biti ce sluzenje sto ga mozete ostvariti za blagoslov Zivota na Zemlji.

Sada cu vam dati formulu cijim koristenjem mozete RASTERETITI svoja karmicka opterecenja u slucaju ako vam to dopusta dobra karma. Stoga, kazite:
“U ime JA JESAM KOJI JA JESAM, u ime moje mocne JA JESAM Prisutnosti, u ime Krista u meni ( ili jednostavno u ime Svemogucega Boga ) obracam se Velikome Karmickom Odboru i trazim da upotrijebite momentum mojih blagoslovljenih postignuca za iscprljenje karme koja vodi k… ( potom morate opisati one situacije u kojima zelite primiti pomoc od Karmickoga Odbora ). Neka se sve desi u skladu s Voljom Boga.”

Napisati mozete svoje pismo, potom procitati zaziv i spaliti ga upucujuci ga Karmickome Odboru. Ako kolicina vase nagomilane dobre karme bude za ovo dovoljna i Karmicki Odbor odabere vas zahtjev kao nesto na sto je moguce pristati, tada to znaci da ce se o vasoj karmickoj situaciji odluciti na ovome ili onome stupnju.
U skladu s ranije danom vam mogucnoscu, biti cete pozvani za vrijeme spavanja u vasem finom tijelu Karmickome Odboru i vasa bi dusa trebala potvrditi svoje zahtijevanje sto ste ga napisali u svojoj vanjskoj svijesti.
Postoje neki slucajevi kada vanjska svjesnost covjeka ne moze vise izdrzati karmicko opterecenje, ali dusa ovoga covjeka odbija pomoc. U tome slucaju Karmicki Odbor slusa misljenje vase duse. Dakle, ako vas zahtjev nije prihvacen u odredjenome periodu, mozete razgovarati sa svojom dusom kako biste pokusali naci dogovor po ovome pitanju.
I savjetujem vam da prakticirate razgovarati sa svojom dusom i pisete pisma Karmickome Odboru, nakon sto ste se medju sobom dogovorili.
Vi ste mnogoslojna,multidimenzionalna bica. Imate MNOGO tijela. Stoga morate dosegnuti jedinstvo i sklad medju svim svojim tijelima. Vecina ljudi ima tijela koja su toliko neuravnotezena da ne mogu sami sebi donijeti procjenu uzimajuci u obzir interese svih tijela.
Prestanite identificirati sebe samo s onim sto vidite u ogledalu. Mnogo ste vise od vasega fizickog tijela.
A na sljedecem ce stupnju razvoja covjecanstva doci do spoznaje vase fine prirode i stvaranja skladnih uvjeta kako bi se vasa fina priroda mogla iskazati. Jer oni uvjeti u kojima zivite, ponekad, ne dozvoljavaju vam mogucnost ostvarivanja harmonije u vasim finim tijelima.
Ovo je novi stupanj razvitka covjecanstva. Ali vec sada morate voditi racuna o stvaranju uvjeta za skladan razvoj svih vasih tijela.
Danas sam vam dao mnogo novih informacija. I napustam vas s nadom u nove susrete.
JA JESAM Kutumi.

© Tatiana Micuscina, 2006

http://sirius-ru.net/
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 21:52 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Da bi se uopšte razmatrala tema reinkarnacije, tema o kruženju života kroz različite vidove postojanja, mora se imati u vidu da joga tvrdi da je suština, da je bit života – sopstvo, ono neuhvatljivo u nama koje kaže JA. Ono kome pripada i fizičko tijelo, i misli, i osjećanja, i sve što god se pomisli da može biti u vezi sa tim JA, sagledava se iz perspektive sopstva. I to sopstvo, sve dok govori JA, jeste pojedinačno. Ali, nije uvijek bilo odvojeno, niti će zauvijek ostati pojedinačno.
Kosmičko sopstvo i pojedinačno sopstvo isto su, istovrsna im je suština, kao što su isto okean i kap. Pod određenim okolnostima iz kosmičkog sopstva može da se odvoji nebrojeno mnogo pojedinačnih iskri, poput kapi vode koje odvajaju od okeana u oblaku pare. Tako dobijamo dvojstvo zahvaljujući odvajanju individue od Apsoluta. Podijeljenost je postignuta svojevrsnim preprekama. Tek kada ih uklonimo, pojedinačno i kosmičko sopstvo postaju ponovo jedno. Dok je sopstvo pojedinačno, nalazi se na putu evolucije svijesti: prikuplja iskustva, kroz ta iskustva uči sve dok ne stekne apsolutno znanje, dok ne spozna apsolutnu istinu. To je stvarnost prema učenju Veda. Sve dotle su pojedinačna živa bića u vlasti prirode i promjene. Priroda je, međutim, nestvarnost. Stvarnost za atmu počinje onda kada ostvari znanje o tome da je jedno sa kosmičkim. Tada prestaje promjena. Ovo je sama srž predmeta joge; to je znanje koje jogi u meditacijama nastoji da realizuje kao vlastito postojanje.
Kad jogi kaže SOPSTVO on misli na ono što podrazumijevamo pod riječju Bog (Paramatma – Najviša Sveprostiruća Atma), kao i ono što mislimo pod riječju Duša, ali taj pojam pokriva i dio značenja koje ima riječ Život. Život je kvalitet koji postoji nezavisno od svih drugih kvaliteta i ne može biti uništen. Jer su sopstvo i život neraskidivo povezani, a sopstvo je vječno, neuništivo, nepromjenljivo. Život je svojstvo sopstva, onako kako je toplina svojstvo vatre. Ali, dok smo pojedinačni, mi sve to zaboravljamo, naše je neznanje tako veliko da se bez ostatka poistovjećujemo sa tijelima u kojima naša duša privremeno stanuje. I kružimo kosmosom na talasima vremena, kao što kap vode, udružujući se tu i tamo sa različitim, njoj nesrodnim, elementima i odvajajući se od njih, kruži planetom tragajući za putem koji će je odvesti nazad u okean. Baš to kruženje pripada procesu učenja koji svaka pojedinačna duša u ovom kosmosu mora proći.

Da bi imala orijentir u dugom putovanju kroz kosmos, svaka pojedinačna iskra oprema se na samom početku putovanja nepogrješivim i izuzetno pouzdanim oruđem koje će je vratiti nazad u gnijezdo: on dobija neutaživu čežnju za ponovnim sjedinjenjem. U pitanju je gravitaciona sila koja istom snagom neprekidno privlači razdvojene istovrsnosti: vodu vodi, stijenu zemlji, planete suncu, svijest kosmičkoj svijesti, život životu, pojedinačno sopstvo kosmičkom sopstvu... Kada se spoje, tada se istovrsnosti rastoče jedna u drugoj, kao šećer u šećeru, so u soli i više se ne može ustanoviti šta je i u kojoj količini bilo razdvojeno. U ovom smislu, svako živo biće, bez razlike, pa bili to ameba, mrav ili čovjek – teži jedinstvu, znajući duboko u srcu da će tek tada spoznati i dostići sreću. Tako joga uči da pravi uzrok neutaživoj čežnji za vječnom srećom ima korjen u pradavnom događaju – u eksploziji kosmičkog jajeta kada su, sa bezbrojnim pojedinačnim svijestima, odvojeni od matice i prijanjajući za kapljice života, krenule da se šire kosmosom i čestice materije. Već tada je živa iskra dobila omotače energije i materije, „odijela“ od kojih će morati da nauči da se odvoji kroz dugotrajan proces učenja. To će se odvijati onom brzinom kojom se bude uspinjala na ljestvici evolucije svijesti. U pitanju su – eoni.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 21:52 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Za ljude je veoma značajno da shvate na koji način utiču vrijeme, promjene i karme na njihovu ukupnu sudbinu.
Priroda funkcioniše isključivo po principu promjene: dan, noć, zima, ljeto, rođenje, smrt, bol, zadovoljstvo, patnja, radost... Sve dok smo u vlasti dejstvovanja zakona prirode, od svih tih neprekidnih preokreta ne možemo pobjeći. Promjena je neprekidna, vrijeme bez zastoja obrće i prevrće sve. Kao što znamo da rijeka nikad ne teče unazad, ni naš se život nikada ne vraća unazad. U ovom životu više nikada nećemo biti novorođenče. Ljudi sa iskustvom kliničke smrti govore kako su bili privučeni u nekakav tunel, iz tunela su neki klizili ka svjetlosti. A neko je vidio crnu tačku i osjetio kako ga neka sila vuče u tamu. Nad tom silom niko od izvjestilaca nije imao nikakvu kontrolu. Kakva je to sila? Najlakše bi bilo reći da je to Bog koji sjedi tamo neđe-niđe i presuđuje: Ti si bio dobar, ideš u svijetlo; ti nijesi bio tako dobar, ne možeš još u svijetlo. Ali, Bog nije tamo. Bog ne postoji izvan duše živih bića.
O čemu se onda radi? Ko je taj koji skreće onog u svijetlu, onog u tamu? U pitanju je opet jedna prirodna zakonitost koja funkcioniše automatski, jer su u univerzumu stvari tako uređene. Niko, dakle, oličen u neku osobnost ne odlučuje o tome u koji će astralni svijet poći atma odvojena od fizičkog tijela. Duša putuje u onaj svijet u koji je oduvaju vjetrovi njene vlastite karme. Kada činite dobra djela, imate dobro srce i pozitivne misli, onda vas vaša vlastita karma poslije odvajanja od fizičkog tijela vodi ka svijetlu. Zašto? Zato što ste dejstvovali u skladu sa principom ljubavi, a ljubav je svjetlost, sloboda, sreća, razumijevanje, sjedinjenje i jedinstvo. Ljubav je onaj kosmički princip kojem ne možete postaviti nikakve prepreke, jer kuda srce vuče tamo cijelo biće teče. Ako je u srcu ljubav za nekoga ili nešto – ujedinjuje ih. Suprotno tome, ako je u srcu mržnja prema nekome ili nečemu – razdvojiće ih i međusobno udaljiti. Ljubav je put do ponovnog sjedinjenja s kosmičkim sopstvom i taj put je okupan svjetlošću. Đe ljubavi nema, tamo je sebičnost, vezanost, egoizam, patnja. Riječju: tama. Negativnim mišljenjem, riječima i djelanjem stvara se negativna karma koja vodi ka tamnim astralnim svjetovima. I lutanje se nastavlja do sljedeće prilike.

Kako se stvara karma? O tome joga govori sasvim konkretno. Onaj koji ima negativne misli, truje, prije svega, sebe sama. Kako? Veoma jednostavno – prije nego što o nekom drugom pomislite nešto rđavo, morali ste prvo sebe učiniti rđavim, sebe ste morali pogoršati, odnosno ugasili ste ili zatamnili zračenje svjetlosti svoga sopstva. Ta tama je onda u vama i povrjeđuje vas više nego druge. Kao kada blistavi stakleni cilindar kojim štitite plamen od vjetra, uprljate čađu. Što je čađi više, to je svjetlost plamena sve manje vidljiva, bez obzira što se njegov intenzitet i sjaj nijesu u stvarnosti smanjili. Pozitivno mišljenje je od sudbonosnog značaja. Ako ne možeš da imaš dobre misli, onda bar u cilju samozaštite nemoj misliti rđavo. Nema te situacije u kojoj nam je uskraćena mogućnost da odaberemo hoćemo li misliti pozitivno ili negativno, pa ako odaberemo da o nekome ili nečemu mislimo rđavo, postupamo kao muva koja između meda i nečisti odabere da sleti na nečistoću. A znamo da u dodiru sa nečistoćom možemo očekivati samo bolest. Idealno je ako radimo poput pčele koja, ne obazirući se ni na šta, ni na dobre ni na loše okolnosti koje joj se isprječavaju, iz svega uzima samo slast da bi mogla da pravi dragocjeni, ljekoviti med. Karme su baš to - vlastita bolest ili zdravlje,vlastita patnja ili radost kao posljedica vlastitog izbora.
Kako znati da li se ponašamo u skladu sa karmičkim zakonom, da li koristimo svoj život na pozitivan ili negativan način, da li sebi skraćujemo put prema kosmičkom gnijezdu ili ga produžavamo? I o ovoj temi govore sve svete knjige, pitanje je da li čovjek može da otvori svoje srce i čuje poruku po kojoj svako živo biće ima određene dužnosti u fizičkom svijetu, pa i mi, kao ljudi, imamo dvije sasvim određene dužnosti. Jedna je služenje drugima s punom odgovornošću prema porodici, prijateljima, prema domovini, čovječanstvu, i svim živim bićima, a druga je vlastiti put ka samospoznaji. O tim dužnostima govore svi sveci kroz istoriju. Ljudsko biće ima najviša prava i najmoćnije je među svim živim bićima, ali su mu i dužnosti srazmjerno tome mnogostruko uvećane.
U skladu sa zahtjevima božanskog zakona, ljudi bi trebalo da budu zaštitnici cijele kreacije, dakle i živog i nepokretnog svijeta. Niti je dobro to što razaraju planetu, niti je dobro to što razaraju sami sebe, jer time, mada ne žele to da dovode u vezu, samo uvećavaju vlastitu patnju. Kosmički je princip da onaj ko ne živi u skladu sa ljubavlju, razumijevanjem, davanjem, praštanjem, taj iz sebe isijava mržnju, sebičnost, pohlepu, nerazumijevanje, zavist – i takav mu je život i na ovom i na onom svijetu.
Veoma je teško shvatiti misteriju ljudskog života. U nedostatku opipljivih dokaza, intelekt sumnja ili zavodi na stranputicu, u lijenost ili sebičluk, pohlepu, nevjericu. Njemu ne ide u račun da povjeruje kako čovjek uvijek požnje ono što je posijao. Neće da povjeruje da svaki pojedinac, naizgled bezazlenim djelima, utiče dramatično a nekad tragično na sopstvenu sudbinu, a još je od njega dalje znanje da svojim negativnim djelovanjem može da utiče na sudbinu svoje nacije, čak cijele vrste i ukupne kreacije u kosmosu. Utoliko teže prima i ’udarce sudbine’, odnosno posljedice vlastite karme.
U dubini bića mi znamo da vrijeme uvijek donese plodove onoga što smo posijali, prije ili poslije. Ali, intelekt i ego ne vjeruju, misle da je moguće mijenjati svijet po svojoj ćudi, povrjeđujući ljude i živa bića kako nam se prohtije. Čovjeka ne čini velikim i moćnim bahatost i razaranje, nego: skromnost, ljubaznost, aktivnost, budnost, okrenutost porodici, zemlji, planeti i čitavoj kreaciji.

Htio bih na jednu stvar da skrenem posebnu pažnju. U ovom kosmosu postoje različiti svjetovi. Različite spiritualne prakse vode biće nakon odvajanja od fizičkog tijela, nakon njegove smrti, ka različitim svjetovima. Ako praktikujete magiju, onda idete u tamu, u svijet magije. Ako upražnjavate tantru, idete u tantričke svjetove. Ako radite neke druge stvari bazirane na negativnim mislima i osjećanjima, kao što je želja za dominacijom na drugima i slično, idete tamo kuda to pripada. Ako volite, ako je vaš život ispunjen ljubavlju, i vaša će vas karma automatski odvesti u astralni svijet ispunjen mirom, svjetlošću, ljubavlju. Zavisno od toga ko šta i kako misli, osjeća, šta vježba i kakav način života vodi – u odgovarajući astralni svijet stiže. Preporučljivo je o toj činjenici voditi računa za života u fizičkom obličju čovjeka, kako se patnja iz ovog života ne bi, umnogostručena, prenijela u onaj drugi, kao i da bi se radost življenja u ovom svijetu prenijela i u onaj astralni. Šta podrazumijevam pod ovim riječima? Samo to da se može uticati na buduću sudbinu. Ne prošlost se uticati ne može, ona je isčezla, ali budućnost možemo da oblikujemo prema vlastitoj volji. Jer, onako kako djelamo sada, takva će nam biti budućnost“.

(Iz predavanja indijskog jogija Paramhans Sri Svami Mahešvaranande)
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 21:54 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Priroda je mnogo kompleksnija nego što to obična osoba može da pojmi posredstvom čula fizičkog tijela. U svojim nevidljivim aspektima priroda se sastoji od suptilnih materija i sila. Ne postoji nikakav nepremostivi jaz između finih i grubih aspekata prirode. Oni postoje paralelno i međusobno se prožimaju. Suptilniji aspekti prirode, iako se nadovezuju na one grublje, vidljive, sa kojima su u veoma bliskom kontaktu, nijesu dostupni prosječnoj svijesti koja opaža pomoću fizičkih čula, neprilagođenih opažanju unutrašnjih nivoa, baš kao što gluv čovjek nije svjestan zvukova.

Fini, sakriveni dio prirode dijeli sa na suptilnu i mentalnu sferu, a ova podjela se podudara sa suptilnim i mentalnim čovjekovim tijelima. Cjelokupna priroda može se uslovno podijeliti na tri dijela: grubi, suptilni i mentalni svijet. Kada je upojedinjena duša inkarnirana u fizičkom tijelu ona živi u grubom svijetu. Nakon što odbaci svoju spoljašnju ljušturu, grubo tijelo, ona nastavlja da živi ili u suptilnom svijetu, posredstvom suptilnog tijela, ili u mentalnom svijetu, posredstvom mentalnog tijela.
Život fizičkog tijela prestaje samo onda kada se istroše sve impresije kojima je bilo predodređeno da se ispolje u toj inkarnaciji. U rijetkim slučajevima, duša će napuštiti grubo tijelo mnogo prije no što je okončala proces trošenja impresija. Samoubica, na primjer, skraćuje život sebi vještački, pa impresije, kojima je bilo namijenjeno da sazru u tom životu, opstaju i dalje.Kada se činom prijevremene smrti zaustavi ispoljenje onih impresija kojima je bilo namijenjeno da sazru, tada nad bestjelesnom dušom, čak i pošto napušti svoje tijelo, impresije i dalje vrše uticaj. Impresije čije je trošenje vještački zaustavljeno, nastavljaju svom snagom da djejstvuju čak i u zagrobnom životu, usljed čega duša koja je napuštila tijelo i dalje silno žudi za stvarima grubog svijeta.

U normalnim slučajevima, smrt nastupa onda kada se istroše sve impresije kojima je bilo potrebno da sazru. Kada duša odbaci svoje fizičko tijelo, ona potpuno raskida sve veze sa grubim svijetom. Preostaju samo um i ego sa svim impresijama nakupljenim za vrijeme ovozemaljskog života. Za razliku od navedenih izuzetaka, to jest duša koje su još uvijek opsjednute grubim svijetom, obične duše nastoje da se prilagode prekidu veze sa grubim svijetom i potčine se ograničenjima izmijenjenih uslova egzistencije. One tonu u subjektivno stanje đe otpočinje jedan novi proces, proces misaone retrospekcije zemaljskih iskustava kroz oživljavanje impresija vezanih za zemaljski život. Smrt je zapravo period odmora i privremenog povlačenja iz grube sfere. Njome započinje interval između dvije inkarnacije.

Poslije smrti prosječna duša više ne posjedije svijest o grubom svijetu, ali utisci o iskustvima grubog svijeta ostaju u mentalnom tijelu i nastavljaju da se ispoljavaju u polusuptilnom svijetu. U intervalu između smrti i naredne inkarnacije svijest duše usmjerena je na ove impresije što ishoduje ponovno oživljavanje i buđenje zemaljskih impresija i njima odgovarajućih doživljaja.

U životu nakon smrti, zadovoljstvo i bol doživljavaju se mnogo intenzivnije nego za zemaljskog života. Ovakva subjektivna stanja pojačanog zadovoljstva, odnosno patnje, zovemo raj i pakao. Pakao i raj su stanja uma, a ne stvarna mjesta. I mada, subjektivno, imaju veliki značaj za upojedinjenu dušu, pakao i raj su samo iluzije u okviru šire Iluzije.
I u stanju raja i u stanju pakla želje postaju mnogo intenzivnije s obzirom da im više nije potrebno da se ispolje posredstvom grubog tijela. Uporedo sa željama intenziviraju se i doživljaji za njihovo ispunjenje ili neispunjenje.

U stanju koje zovemo raj, ispunjenje želja ne zavisi, kao u gruboj sferi, od posjedovanja predmeta želja. Želja se ispunjava samim razmišljanjem o željenom predmetu. Na primjer, ako duša poželi da čuje veličanstvenu muziku, ona će moći sebi da priušti to zadovoljstvo jednostavno razmišljajući o njoj. Zamišljanje zanosne muzike je zamjena za vibracije fizičkih zvukova u gruboj sferi. Zadovoljstvo koje proistilče iz razmišljanja o muzici mnogo je snažnije od zadovoljstva koje osoba osjeća dok u zemaljskom životu sluša fizičke zvukove. U rajskom stanju se ništa ne preprečava između želja i njihovog ispunjenja; ispunjenje putem misli ili osjećanja uvijek je na dohvat ruke.

Neke želje neposredno se tiču posjedovanja i asimiliranja grubih stvari kroz grubo tijelo. Grublje želje kao što su požuda, proždrljivost ili žudnja za alkoholom i drogama, spadaju u ovaj tip želja. Radi se o tipično zemaljskim željama, posesivnim i prijanjajućim za fizičke stvari. U takvim željama prevagu imaju čulne senzacije i tjelesne reakcije. Takve grublje želje proizvode stanje pakla.
Za razliku od finijih želja, grube želje su usmjerene na čulne doživljaje, ne osvrćući se na razumsku i moralnu opravdanost čulne opsjednutosti. Naravno, i kod finih želja (kao što je želja za slušanjem muzike) postoji element želje za čulnim kontaktom sa fizičkim zvucima. Međutim, ođe zvuci nijesu bitni zbog njih samih, već zbog njihovog svojstva da izraze ljepotu. Čovjek, na primjer, ne uživa u dobroj besjedi zbog čulnog doživljaja zvuka, već da bi upio njenu intelektualnu dubinu i emotivnu snagu.
U finijim željama, konkretni čulni osjeti igraju sporednu ulogu. Kod grubljih želja je najvažnije da doživljaj prisvajanja fizičkih objekata bude stvaran, konkretan, i da ga prati tjelesna reakcija. Skoro čitav smisao iskustava vezanih za ispunjenje grubljih želja iscrpljuje se u tjelesnin senzacijama. Zato one ne donose osjećaj ispunjenosti nalik onome koji je prisutan kod finijih želja čije se ispunjenje postiže posredstvom razmišljanja i imaginacije. Svako zamišljanje grubih objekata služi da se naglasi potreba za njihovim posjedovanjem. Pošto grubi objekti grubih želja nijesu dostupni u polusuptilnom svijetu, njihovo zamišljanje može jedino da ishoduje u intenziviranom doživljaju patnje. Kao što u grubom svijetu grube želje donose više patnje nego radosti, tako i u životu poslije smrti ponovo oživljena iskustva vezana za grublje želje čine da patnja prevagne nad radošću. Tako čovjek dospijeva u stanje pakla. Ali kada u postsmrtnom životu, oživljavanjem iskustava vezanih za finije želje prevlada radost, tada čovjek dospijeva u stanje raja.
Grublje čulne želje, kao što su požuda i njeni emocionalni nusprodukti - mržnja i ljutnja, samo uvećavaju obmanu i patnju koja preovladava u stanju pakla. Finije želje, kao što su idealističke aspiracije, afinitet za umjetnost i nauku, dobrostivost prema bližnjima i sve emocije koje to prate, kao i ljubav i osjećanje bliskosti sa drugima - doprinose životu posvećenosti i radosti koja preovlađuje u stanju raja. U tom stanju većina duša ponovo doživljava iskustva stečena tokom zemaljskog života, proživljavajući impresije koje su ostavile za sobom.

Baš kao što zvuk zabilježen na gramofonskoj ploči utihne nakon što igla prođe sve brazde, tako i stanje pakla i stanje raja prestaju onda kada svijest prođe sve utiske koje je ponijela sa sobom iz života na zemlji. Isto kao što je melodija koja se čuje sa gramofonske ploče onakva kakva je prvobitno utisnuta na ploči, tako je i kvalitet intenziviranih, uveličanih doživljaja koja duša ponovo prolazi u posmrtnom životu, strogo određen načinom života koji je bio vođen na zemlji u fizičkom tijelu. Sa tog stanovišta, pakao i raj posmrtnog života su sjenka čovjekovog zemaljskog života.

Međutim, ukoliko bi se posmrtni život pojedinačne duše sastojao samo od pukog misaonog ponavljanja zemaljske prošlosti, stanja pakla i raja ne bi imala nikakav naročiti smisao. Bilo bi to prosto ponavljanje onoga što se već jednom dogodilo. Svijesti se u posmrtnom stanju pruža prilika da na miru, do kraja pregleda zapis o svom zemaljskom životu. Kada se iskustva intenziviraju, čovjek lakše i uspješnije sagledava njihovu prirodu. Na zemlji je svijest većine ljudi, pod pritiskom neistrošenih impresija, okrenuta spolja i u budućnost. Ona je zaokupljena mogućnošću da u sadašnjosti ili budućnosti ispuni i zadovolji svoje impresije. U posmrtnom životu se svijest ljudi nalazi u subjektivnom i retrospektivnom stanju. Sa nestankom onih impresija koje čovjeka ćeraju naprijed, svijest je, kao što je slučaj sa svim prisjećanjima, u najvećoj mjeri zaokupljena ponovnim pregledanjem i procjenjivanjem vrijednosti i značaja prošlih iskustava. Sjećanja na životni zemaljski put i kroz njega stečena iskustva javljaju se mnogo živopisnije nego za vrijeme zemaljskog života. Zemaljski život je već ulovljen na filmskoj traci uma; ostaje samo da se pristupi podrobnom proučavanju uz pomoć filma koji će se projektovati na ekranu subjektivne svijesti.

Prema tome, stanja raja i pakla su sredstva koja pomažu da se asimiluju iskustva stečena u razdoblju zemaljskog života, a upojedinjena duša će tako započeti svoju narednu inkarnaciju u fizičkom tijelu obogaćena prethodnim naravoučenijima. Lekcije naučene kroz svojevrsnu refleksiju i popis iskustava u mentalnom tijelu proživljavaju se kroz patnju ili sreću pojačanog intenziteta. A u narednoj inkarnaciji one će postati integralni dio intuitivne prirode aktivne svijesti, koja pritom neće imati nikakva sjećanje na događaje iz prethodne inkarnacije. Istine koje je um apsorbovao u posmrtnom životu u sljedećoj inkarnaciji postaju sastavni dio urođene mudrosti. Razvijena intuicija je sređeno zgusnuto znanje, prethodno pročišćeno kroz raznorazna iskustva sakupljena tokom prošlih života.

( Iz predavanja indijskog mistika Meher Babe)
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 21:55 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Nivo na kome se može imati svijest o fizičkom tijelu je grubi svijet. Nivoi na kojima duša ima svijest o željama pripadaju suptilnom svijetu, a nivoi na kojima duša posjeduje svijest o mentalnom, nalaze se u mentalnom svijetu. Izvor želja treba potražiti u umu, a on pripada mentalnom nivou. Tu je posađeno sjeme želja. Želje se u umu nalaze u latentnom stanju, kao što se drvo skriva u sjemenu. Um sadrži sve čovjekove impresije i naklonosti u prikrivenom obliku. Ograničeno "ja", ili ego, sastoji se upravo od ovih impresija. Međutim, konkretno ispoljenje impresija u svijesti, posredstvom različitih misaonih procesa, odvija se u suptilnom tijelu.
Duša, u stvarnosti jedna i nedjeljiva, prividno je upojedinjena zbog ograničenja mentalnog tijela, koje je uporište ego-uma. Ego-um se formirao od impresija koje su se taložile kroz ranija čovjekova iskustva i akcije. On predstavlja jezgro inkarnirane jedinke. Tako se za ego-um kao rezervoar latentnih impresija, kaže da predstavlja stanje mentalnog tijela. Za ego-um kao dušu koja proživljava aktivirane i ispoljene impresije, kaže se da predstavlja stanje suptilnog tijela. A za ego-um koji je sišao u grubu sferu radi stvaralačkog djelovanja, kaže se da predstavlja stanje fizičke inkarnacije. Tako ego-um, čije je sjedište u mentalnom tijelu, predstavlja onaj entitet koji obuhvata sve faze kontinuiranog postojanja zasebne individue.

Ego-um, sa sjedištem u mentlnom tijelu, preuzima niža tijela u skladu sa impresijama pohranjenim u njemu. Ove impresije određuju da li će individua umrijeti mlada ili će doživjeti duboku starost; hoće li biti zdrava ili bolesna ili će imati iskustvo i jednog i drugog; da li će biti lijepa ili ružna; hoće li biti oštroumna ili glupa, čista ili nečista srca, slabe ili čvrste volje...

Ego-um se oblikuje pod uticajem karmičkih impresija koje nastaju ne samo kao posljedica grubih i fizičkih akcija, već i osjećanja i razmišljanja. Osobenosti svake inkarnacije prilagođene su potrebama ego-uma i njegovom sastavu. Prema tome, ako je neka osoba razvila naročite sposobnosti ili sklonosti u jednoj inkarnaciji, ona će ih prenijeti i u naredne. Isto tako, stvari koje su ostale nedovršene u jednoj inkarnaciji, mogu biti dovršene u narednim. Zahvaljujući trajnosti impresija, karmičke veze izgrađene u jednoj inkarnaciji nastavljaju se i razvijaju u nizu sljedećih inkarnacija. Oni koji su bili u bliskim, dobrim ili lošim odnosima, nastojaće da ponovo uspostave međusobne kontakte. Tako se igra dualnosti nastavlja sve dotle dok duša ne prikupi veliki broj suprotnih iskustava i, prezasićena njima, ne postane dovoljna zrela da odbaci ego-um, okrene se ka unutra i spozna sebe kao Najviše Sopstvo.

Ako su određene osobe nekada davno uspostavile međusobne odnose, to je kroz obostrano uzimanje i davanje došlo do jačanja karmičkih veza među njima, onda one moraju ponovo da se sretnu, obnove svoje odnose i nadoknade propušteno. Kada osoba daje iz sebičnih motiva, to je vezuje na isti način kao i kada uzima da bi kompenzovala osjećanje izolovanosti. Vezivanje na principu uzimala-davala ne mora da se odvija samo na materijalnom planu, kroz razmjenu novca i dobara ili izvršavanja nekih fizičkih poslova. Ono može da se odvija i na planu razmjene misli ili osjećanja.

Kada neko ukazuje poštovanje svecu koji se nalazi na višim nivoima svijesti, on na taj način ostvaruje pravo da mu se svetac obrati. A svetac, koji prolazi kroz unutrašnje nivoe slijedeći svoju duhovnu stazu, mora za trenutak da zastane da bi takvom pokloniku pružio pomoć koja će ga uzdići na isti duhovni nivo na kome se i sam nalazi. Iskazivanje poštovanja naprednoj duši proizvodi karmu uplitanja. Premda je lijepo nalaziti se u ulozi nekoga ko je poštovan, napredna duša kojoj se iskazuje počast vjerovatno će morati da se zaustavi na duhovnoj stazi da bi pomogla osobi koja joj je iskazala poštovanje.

Brza i pouzdana razmjena među dušama ogleda se i u zakonotosti po kojoj mržnja rađa mržnju, strast izaziva strast, a ljubav priziva ljubav. Ovaj zakon djejstvuje ne samo za vrijeme jednog života, već tokom više njih. Osoba je prisiljena da mrzi ili da se plaši neprijatelja iz nekog od prošlih života, mada u sadašnjem životu ne postoje vidljivi razlozi za to. Isto tako, bez ikakvog jasnog povoda, ona u sadašnjem životu osjeća potrebu da voli i pomaže prijatelje iz prethodnog života. Osoba najčešće nije svjesna razloga svog neobjašnjivog ponašanja, što ne znači da ti razlozi ne postoje. Mnoge, naizgled neobjašnjive, stvari postaju shvatljive kada se razmotre u svjetlosti karmičkih veza iz prošlih života.

Zakon karme je zakon koji se ispoljava kroz neprekidnu razmjenu i uzajamno prilagođavanje, i djelovaće sve dotle dok postoje individualne duše koje žude da se ispolje u običnom svijetu. Zakon karme je rezultat povodljivosti ego-umova. Ritam u kome dvije duše začinju svoj odnos teži da se održi sve dotle dok one, kroz novu, razboritiju karmu, ne promijene taj ritam i svoj odnos ne uzdignu na kvalitativno viši nivo.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 21:56 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Čitav evolutivni proces odvija se u umu. Kada se u umu jedinstven okean Stvarnosti prividno uznemiri, nastaje mnogostruki svijet sačinjen od izolovanih centara svijesti.
Evolucija ograničene jedinke u potpunosti je određena sanskarama (prikupljene impresije) koje je ona eonima sakupljala i taložila. Svaka akcija i doživljaj, ma kako beznačajni, ostavljaju utisak u mentalnom tijelu. Taj utisak objektivno modifikuje mentalno tijelo, a budući da čovjek mijenja samo fizičko a ne i mentalno tijelo, utisci koje je akumulirao mogu istrajavati i kroz nekoliko života. Kada tako akumulirane sanskare počnu da se ispoljavaju (prethodno su bile prisutne u mentalnom tijelu u latentnom stanju), čovjek ih doživljava kao želje, odnosno subjektivno. Objektivno i subjektivno su dva stadijuma sanskara: prvi je njihovo pasivno, latentno stanje, a drugi – aktivno stanje ispoljavanja.
U aktivnoj fazi, akumulirane sanskare uslovljavaju sva iskustva i akcije ograničenog „ja“. Kao što je potrebno odmotati nekoliko metara filma da bi se prikazala kratkotrajna akcija na bioskopskom platnu, tako i veliki broj sanskara uslovljava jednu jedinu akciju ograničenog „ja“. Ispoljavajući se i ostvarujući kroz iskustvo, sanskare se troše. Slabe sanskare se troše mentalno, jače se troše kroz suptilno tijelo, a one koje su izuzetno jake troše se fizički, kroz tjelesnu akciju.
Iako se trošenje sanskara odvija neprekidno, ono ne dovodi do njihovog nestanka, jer se nove neizbježno stvaraju – i to ne samo kroz nove akcije, već i kroz sam proces trošenja. Tako sanskarički naboj stalno raste, ostavljajući pojedinca nemoćnim pred pitanjem kako da se oslobodi tog bremena.
Impresije akumulirane kroz pojedine akcije i iskustva čine um prijemčivim za njima odgovarajuće akcije i iskustva. Na određenom stupnju ta tendencija prestaje, neutralisana prirodnom reakcijom koja se sastoji u preokretanju situacije u njenu suprotnost, što ostavlja slobodan prostor za djelovanje suprotnih sanskara.
Najčešće su dvije oprečnosti zapravo karike istog lanca imaginacije. Neka će osoba, na primjer, prvo iskusiti moć, slavu, bogatstvo, popularnost, porodicu i sve stvari koje čine život prijatnim, a kasnije će, u istom životu, doživjeti gubitak moći, bogatstva, porodice i svih ugodnosti (primjeri Čaušeskog, Sadama Huseina i sl, su najplastičniji). Ali, dvije suprotnosti jednog lanca imaginacije se ne moraju uvijek ispoljiti u jednom životu. Na primjer, neki čovjek će čitav svoj život proživjeti kao veliki vojskovođa koji iz svake bitke izlazi kao pobjednik. U tom slučaju, on će morati da uravnoteži ovo iskustvo doživljavanjem poraza ili njemu sličnih iskustava, proživljavajući još jedan život da bi upotpunio ovaj lanac imaginacije. Tako čista psihološka prisila svojstvena sanskarama postaje predmet dublje duševne potrebe – potrebe Duše da spozna Sebe.
Pretpostavimo da je izvjesna osoba u ovom životu izvršila ubistvo. Time su u njeno mentalno tijelo položene sanskare ubijanja. Da je njena svijest isključivo uslovljena težnjom ovakvih sanskara, ona bi nastavila da ubija u nedogled, svaki put prikupljajući novu snagu za naredna istovjetna djela. Da sama zakonitost po kojoj se iskustvo odvija ne stavlja tačku na sve, ne bi bilo izlaza iz neprekidnog ponavljanja istog. Osoba će, međutim, shvatiti nepotpunost iskustva samo jedne krajnosti i, idući u drugu krajnost, učiniti nesvjesni pokušaj da povrati izgubljenu ravnotežu.
Tako će osoba sa iskustvom ubice razviti psihološku potrebu da bude ubijena i postati prijemčiva za ulogu žrtve. Ubijanjem drugog ljudskog bića ona je upoznala samo jednu stranu cjelokupne situacije – ulogu ubice. Druga, dopunjujuća strana kompletne situacije (uloga žrtve), ostala je za nju nepoznata i neshvaćena, premda uključena u njeno iskustvo. Tako se javlja potreba za upotpunjavanje iskustva povlačenjem suprotnosti onoga što je čovjek lično proživio, a svijest pokušava da udovolji toj novoj, neodložnoj potrebi. Osoba koja je ubijala osjetiće želju da bude ubijena, da bi ličnim iskustvom obuhvatila čitavu situaciju.
Pitanje koje se ođe nameće glasi: „Ko će se pojaviti u narednom životu da je ubije?“ To bi mogla da bude ona ista osoba koju je ova ubila u prethodnom životu ili, pak, neka druga osoba sa sličnim sanskarama. Kao rezultat odnosa među pojedincima stvaraju se sanskarički lanci ili veze. Kada osoba preuzme novo fizičko tijelo, ona se povezuje ili sa osobama sa kojima je imala prethodne sanskaričke veze ili sa osobama koje posjeduju slične sanskare. Životna ravnoteže omogućava slobodnu igru evoluirajuće dvojnosti.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 22:00 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

„K. G. Jung je je vjerovatno strastvenije i potpunije od svih mislilaca zašao u ’tamni vilajet’ ljudske duše. U istraživanju je spojio saznanje, intuiciju, iskustva, imaginaciju evropske, kineske, indijske, afričke, indijanske...tradicije, vjerovanja. Duša je ogledanje svijeta i čovjeka, jedina neposredna pojava svijeta, i neophodni uslov opšteg iskustva svijeta.
Tri su psihička stupnja: svijest, lično nesvjesno i kolektiv no nesvjesno.
Lično nesvjesno se sastoji od svih onih sadržaja koji su postali nesvjesni zbog toga što su ili izgubili svoj intenzitet i dospjeli u zaborav, ili zbog toga što se od njih distancirala svijest (tzv potiskivanje), i od onih sadržaja, dijelom čulnih opažaja, koji zbog svog neznatnog intenziteta nikada nijesu dospjeli do svijesti, a ipak su nekako prodrli u psihu.
Kolektivno nesvjesno, koje kao naslijeđeni posjed mogućnosti predstavljanja nije individualan nego opšteljudski, čak opšte životinjski, predstavlja osnovu individualnog psihičkog. Jung ide dotle da smatra da bi teorijski iz kolektivno nesvjesnog bilo moguće izdvojiti ne samo psihologiju crva nego i ćelije.
U kolektivno nesvjesnom je ono što smo naslijedili iz magle pradavnina, najstariji oblici ljudskog duha, vrsta nadindividualne duše. Svijest je dio psihe koji je pretežno uključen u trenutna zbivanja, dok je kolektivno nesvjesno bezvremeno i opšte, psiha sa reakcijom na najopštije i uvijek prisutne uslove psihološke, fiziološke i fizikalne prirode. Kolektivno nesvjesno se sastoji iz mitoloških motiva i slika, zbog čega su, kaže Jung, mitovi naroda zapravo eksponenti kolektivno nesvjesnog. Cjelokupna mitologija je projekcija kolektivno nesvjesnog. Uticaj sazvježđa, koje nudi astrologija, na nebo projektovane konstelacione slike, istovrsnog su porijekla sa figurama koje su projektovane u legende i bajke, ili u istorije ličnosti. Tijelo se prilagođava na uslove sredine, psiha je posjedovala organe ili funkcione sisteme koji odgovaraju normalnom fizikalnom stanju prilika. Psihičke pojave imaju paralelu s fizičkim pravilnostima. Svakodnevni hod sunca i mijenjanje dana psihički su se odslikavali u obliku od davnine urezane slike. Primitivni ljudi iznalaze odgovarajuće mitove da bi bili u stanju da objasne fizičke pojave. Nesvjesno i danas reprodukuje fantastične slike iz davnina koje su ušle u psihu. Mitske motive Jung naziva arhetipovima. A oni su manifestacija instinkta, iz čijeg životnog izvora teče i sve stvaralčko, pa nesvjesno nije samo istorijski uslovljeno, nego, slično prirodi, rađa stvaralčki impuls. Nesvjesnost je cjelokupnost svih arhetipova..
Kolektivno nesvjesno se može istraživati na dva načina: u mitologiji ili u individui. 'Kolektivno nesvjesno je snažna duhovna nasledna masa ljudskog razvitka, ponovo rođena u svakoj individualnoj moždanoj strukturi'. Svijest je, pak, efemerna pojava, koja omogućava trenutna prilagođavanja i orijentacije, što se može uporediti sa orijentacijom u prostoru. Nesvjesno, međutim, sadrži izvor pogonskih psihičkih snaga i oblike i kategorije koji ih uređuju – arhetipove. Po Jungu, sve najjače ideje i predstave, naročito religijske, ali i naučne, filozofske i moralne centralne pojmove, svode se na arhetipove. 'U svom sadašnjem obliku oni su varijante prapredstava nastale kroz svjesnu primjenu i prilagođavanje, pošto je funkcija svijesti ne samo da spolnji svijet prima i razaznaje preko čula, nego i da unutrašnji svijet stvaralački prevodi u spoljnji svijet'.

Jungov sljedbenik Džin Kvals, član Međunarodnog društva jungovskih analitičara, smatra da bi DNK (otkrivena 1944.godine) mogla da bude skladište arhetipskih simbola kolektivno nesvjesnog. Podjeća da je DNK osnovna hemijska komponenta gena svih živih bića, materija u jezgru svake ćelije i komponenta gena. DNK može da sadrži simbolični šifrovani zapis istorije svih oblika života. Parafrazirajući Junga, navodi da je kolektivno nesvjesno ona komponenta psihe koja sadrži sve što je nepoznato, a zajedničko je svim ljudskim bićima. Šifrovani simbolički jezik DNK mogao bi biti skladište i za arhetipove. Kvals vjeruje da bi Jung, da je danas živ, prigrlio otkriće da je DNK savršen analog kolektivno nesvjesnog, da je u stvari pojam kolektivno nesvjesnog prototip onoga što je kasnije otkriveno i nazvano DNK“.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 22:01 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Osobe koje imaju direktan pristup natčulnim istinama u vezi sa životom duše i njenim reinkarnacijama, zahvaljujući svojoj sposobnosti da nezamagljeno opažaju stvari, znaju da je takozvano rođenje samo inkarnacija upojedinjene duše u gruboj sferi. Neprekinuto trajanje duše prelama se kroz dvije najvažnije tačke: rođenje i smrt. To su mostovi preko kojih život prelazi iz jednog u drugi tip postojanja. Rađanje i smrt imaju podjednak značaj za uzvišeniji život duše, a međufaza između smrti i ponovnog rođenja potrebna je isto koliko i međufaza između rođenja i smrti.
U onima koji smatraju da je smrt okončanje individualnog postojanja, ili u onima koji misle da je sa rađanjam tijela otpočelo njihovo postojanja, nastupiće konflikt između pogrešnih pretpostavki i onoga što nalaže razborita intuicija. Nepravedna raspodjela sreće i nesreće u odnosu na materijalna bogatstva, gledano sa individualnog stanovišta pravednosti, naizgled se kosi sa racionalnošću i pravednošću cjelokupne šeme univerzuma. Svako ko želi da vidi život kao otjelovljenje vječne i božanske namjere, nailazi na nepremostivu prepreku pošto uvidi da na ovom svijetu vrli povremeno duboko pate, dok rđavi imaju na raspoloaganju sve pogodnosti ovog svijeta.
Još je manje onih koji imaju direktan pristup istini o reinkarnaciji, nego onih koji imaju direktan pristup istini o besmrtnosti individualne duše. U mentalnom tijelu individualne duše nalaze se očuvana sjećanja na sve prošle živote, ali su nedostupna svijesti prosječne osobe. Kada duša obuče novo fizičko tijelo, ona dobija i novi mozak, a funkcionisanje normalne budne svijesti u bliskoj je vezi sa moždanim procesima. U svijesti se, pod normalnim okolnostima, mogu javiti samo sjećanja iz sadašnjeg života. To je zbog toga što novi mozak ne dopušta da u njega prodru sjećanja na iskustva koja su sticana posredstvom drugih mozgova u nekim ranijim životima.
Osoba ne može, izuzimajući rijetke i izuzetne slučajeve, imati sjećanja na prošle živote ukoliko nije dovoljno napredovala u duhovnom pogledu. Te prirodne mjere predostrožnosti osiguravaju nesmetanu duhovnu evoluciju upojedinjene duše. Iz više razloga znanje o prošlim životima nije nužno za napredovanje na stazi duhovne evolucije. Za duhovni razvoj bitno je živjeti u svjetlosti najviših ljudskih vrijednosti spoznatih intuicijom, a ne na osnovu prošlosti. Čak i sjećanja iz sadašnjeg života, u mnogim slučajevima, predstavljaju prepreku ispunjenju duhovnih zakona koje čovjeku nameću promjenljive životne situacije. Može se reći da je čitav problem čovjekove emancipacije u stvari problem oslobađanja od prošlosti koja, u slučaju ljudi vezanih za točak rađanja i umiranja, neumoljivo oblikuje postojeće životne okolnosti.
Kada bi čovjek koji nije dovoljno duhovno uznapredovao bio dodatno opterećen sjećanjem na bezbrojne prošle živote, život bi mu se dodatno iskomplikovao. Našao bi se u čudu zbunjen obiljem scena u kojima osobe, kao na pozornici, stalno mijenjaju uloge (npr osoba koja je u ovom životu majka mogla bi u prošlom biti brat, ljubavnica, drug...Otac iz ovog života bi mogao biti u prošlom majka, u nekom dalje žena...komšija iz ovog života je možda u prošlom bio brat, sestra...a sadašnji brat možda naš ljuti neprijatelj, ubica...). Njemu, međutim, nije namijenjeno da se suoči sa takvom zbrkom jer je zaštićen od sjećanja na prošle živote. Događaji i osobe mu se javljaju u jasno definisanom i ograničenom kontekstu, što mu dopušta da srazmjerno lako odredi pravac i smjer svog djelovanja na osnovu onog što otkriva u postojećem životu.
Ovo nipošto ne znači da su sve njegove akcije u potpunosti određene iskustvima stečenim u postojećem životu. Sva zbivanja iz pređašniih života igraju nesvjesnu, ali opipljivu ulogu u određivanju njegovih akcija i reakcija. Uprkos stvarnom uticaju koji imaju prošli životi, ostaje činjenica da sve dok je čovjek zaštićen od sjećanja na prošle živote, njegova svijest nije izložena konfuziji koja bi nastala ukoliko bi on pri određivanju svojih akcija i reakcija morao uzimati u obzir još i činjenice iz prošlih života.

Spiritualno zrela osoba se nalazi u stanju neželjenja i ispunjenosti neličnom ljubavlju. Iz njenog uma su iščezle sve zapletenosti i zamke ličnog ega. Ona jednako spokojno gleda na sve svoje stare prijatelje i neprijatelje. Stepen do kojeg je stigla u odbacivanju ograničenja je takav da je postala sasvim objektivna i prema rođacima i prema ostalim osobama iz svojih prošlih života, kao i iz sadašnjeg života. Oslobođena je ideje da neko polaže pravo na nju, ili da ona polaže pravo na nekoga, pošto je saznala dublje istine o svekolikom jedinstvu života i prozrela iluzornost svjetovnih zbivanja.
Samo duhovno pripremljenu osobu oživljavanje sjećanja na prošle živote neće uzdrmati. Tek kada ostvaren stepen čiste, neiskvarene ljubavi, duhovno zrela osoba može hladnokrvno da prosuđuje i pravilno i mudro iskoristi novostečeno znanje, pristiglo u vidu sjećanja na prošle živote. Jedino tada će ta sjećanja za nju biti korisna.

(Iz predavanja indijskog mistika Meher Babe)
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vakan Tanka
Hodočasnik


Pridružio: 21 Jan 2008
Poruke: 785
Lokacija: Kechua

 Poruka Poslao: 08 Apr, 2008 22:02 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Jedna od teorija koje podržavaju ideju reinkarnacije je i proces sticanja znanja. Pretpostavimo da izađem na ulicu i ugledam, recimo, psa. Kako znam da je to pas? Pozivajući se na svoj um u kome se nalaze uređena skladišta svih mojih prošlih iskustava. Čim se pojavi nova impresija, ja je uporedim sa nekim od starih skladišta i ako pronađem grupu već postojećih istih impresija, svrstam je u nju i to me čini zadovoljnim. Znam da je to pas zato što se on podudara sa impresijama koje se tu već nalaze. A kada u umu ne pronalazim impresije srodne novom iskustvu, to se naziva 'neznanjem'. Znači, bez fonda već postojećih iskustava, nije moguće usvojiti bilo koje novo iskustvo, jer ne postoji ništa sa čime bismo mogli da ga uporedimo. Tako, ako bi na svijet došlo dijete sa onim što zovemo tabula rasa, ne bi dostiglo ni jedan nivo intelektualne moći zato što ne bi imalo ništa sa čime bi moglo da uporedi novo iskustvo. Vidimo da se sposobnost sticanja znanja razlikuje od individue do individue, što pokazuje da svako od nas dolazi u ovaj život sa svojim sopstvenim fondom znanja. Znanje se može steći samo na jedan način - putem iskustva. Nema drugog načina. Ako nešto nijesmo iskusili u ovom životu, onda smo to iskusili u prošlim životima. Kako to da svuda postoji strah od smrti? Kad pile koje se tek izleglo ugleda orla, odmah u strahu trči kod majke. Šta ga nagoni da se, tek izleglo, plaši smrti? Kako to da tek izleglo pače, čim dođe do vode, skače u nju i pliva? Ono nikada prije nije plivalo niti je viđelo ikoga da pliva. Ljudi to zovu instinktom. Ali, šta je instinkt? Uzmimo za primjer nekoga ko uči da svira klavir. U početku mora da obraća pažnju na svaku posebnu dirku koju pritiska, a kako dalje vježba mjesecima i godinama, sviranje postaje automatsko, instinktivno. Za ono što se u početku činilo svjesno, kasnije nije potreban nikakav napor volje. Dakle, instinkt je samo rezultat prošlih iskustava. Sve ovo je ono i sa čime se nauka slaže. Međutim, nauka kaže da ta iskustva ne pripadaju duši već tijelu i da se nasledno prenose. Totalni zbir iskustava, po nauci, od najmanje protoplazme do najvišeg ljudskog bića je u meni, a došla su naslednim prenošenjem iz tijela u tijelo. Filozofija joge samo donekle priznaje nasledno prenošenje, ono koje se odnosi na osnovni materijal. Mi se na osnovu naših prošlih radnji podvrgavamo određenom rođenju i određenom tijelu, a jedini odgovarajući materijal za to dolazi od roditelja koji su podobni da imaju odgovarajuću dušu za svoje dijete.

Uobičajena teorija o nasleđu uzima zdravo za gotovo zapanjujuću pretpostavku da mentalno iskustvo može biti zabilježeno u materiji, da može involuirati u materiju. Kada nešto gledam, u jezeru mog uma se pojavi talas. Taj talas se povuče, ali ostaje njegova fina forma kao impresija. Razumljivo je da fizička impresija ostaje u tijelu. Ali kako možemo pretpostaviti da će mentalna impresija ostati u tijelu kada tijelo umre i raspadne se? Šta je prenosi? Čak i ako uzmemo da je moguće da svaka mentalna impresija ostaje u tijelu, da je svaka impresija, počevši od prvog čovjeka pa sve do mog oca, bila u tijelu mog oca, kako je ona mogla biti prenesena na mene? Bioplazmatičnom ćelijom? Kako je to moguće? Očevo tijelo se ne prenosi na dijete u totalu. Isti roditelji mogu imati više đece, a onda po teoriji prenošenja nasleđa u kojoj su utisak i utisnuto ( da ga nazovemo materijal) jedno te isto, neminovno slijedi da bi rođenjem svakog đeteta roditelji morali gubiti dio svojih impresija. Ili, ako bi roditelji morali prenijeti sve svoje impresije, onda bi poslije rođenja prvog đeteta njihovi umovi postali vakuum. Ako je u bioplazmatičnu ćeliju ušla neograničena količina impresija iz svih vremena, đe i kako se to desilo? To je neodrživa teorija.
Jasno je da su impresije u umu, da je um taj koji se reinkarnira i koristi materijal koji mu najviše odgovara i da će um kome odgovara samo određena vrsta tijela morati da čeka dok ne dobije baš taj materijal. Sljedeće je da se prenošenje nasleđem odnosi samo na osnovni materijal koji je potreban duši. Ali duša se seli i oblikuje tijelo za tijelom i svaka misao koju pomislimo, svako djelo koje učinimo, uskladišteni su u njoj, u finoj formi, spremni da se ponovo manifestuju i uzmu novi oblik. Kada pogledam nešto, u mom umu se javlja talas. On se povlači i postaje sve finiji i finiji, ali ne umire potpuno. Spreman je da se opet podigne kao talas u obliku memorije. Stoga, sve ove impresije su u mom umu i kada ja umrem njihova rezultanta ostaje sa mnom. Ako svako od nas udari štapom po lopti koja se nalazi u nekoj prostoriji, ona će se odbijati o zidove i kada dođe do vrata izlećeće napolje. Šta će iznijeti sa sobom? Rezultantu svih onih udaraca, koja će je usmjeriti. Isto tako, šta vodi dušu kada tijelo umre? Rezultanta, ukupni zbir svih djela koje je počinila, svih misli koje je mislila. Ako je rezultanta takva da mora da oblikuje novo tijelo zbog daljih iskustava, duša će otići kod onih roditelja koji su spremni da je snabdiju odgovarajućim materijalom za to tijelo. I tako će ići od tijela do tijela, postajući čovjek ili, zbog nekih izuzetno loših impresija, neka životinja. Kada istroši sve impresije, i dobre i loše, upozna svoju pravu prirodu, njene moći se manifestuju, postaje savršena - za nju više nema potrebe da djela kroz fizička, astralna ili mentalna tijela, jer postaje slobodna, sija u svojoj sopstvenoj svjetlosti i nikada se više neća roditi, nikada više neće umrijeti.
_________________
Gospodaru,ucini me orudjem svoga mira:
Gde je mrznja da donosim ljubav!
Gde je uvreda da donosim prastanje.
Gde je nesloga da donosim Jedinstvo!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Pošalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 05 Jul, 2008 14:05 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

REINKARNACIJA - DA I NE

- Preuzeto sa http://tantra.bloger.hr/post/reinkarnacija--da-i-ne/726179.aspx


Malo ce biti teze opisati ovo sto namjeravam, jer pricam iz ugla koji nije svakodnevan, i mozda ce me razumeti samo mali broj ljudi, no citajuci danas na jednom portalu neka sjecanja ljudi na inkarnacije, prostrujalo mi je umom da bi mozda bilo dobro napisati ovaj tekst.
Iako sam, recimo Umom, jasan po pitanju Reinkarnacije, s druge strane sa onog dijela Postojanja koje osjecam i zivim, znam koliko je ta ideja bezazleno naivna.
Da odmah na pocetku kazem Znam da Reinkarnacija postoji, ali isto tako Znam da NE postoji.
Probacu pojasniti ovo izreceno, iako sam svestan da se igram vatrom na neki nacin. Znam da ce na neke ovo da djeluje destruktivno, a na neke afirmativno. Nekima ce potvrditi misljenje, nekima odbaciti, sto je nebitno.

Vrijeme i prostor su stvar ovog Uma i Tijela, a takodjer s tim receno, stvar ove vibracijone ravni tj. materije. Sa ove strane gledista reinkarnacija je prilicno stvarna. Ona ima svoje postojanje i sluzi sticanju iskustva, ucenju, kreiranju (sto vec spada u Karmicku oblast), produbljenju spiritualnosti, itd.
Sa stanja Bica, ako uzmemo u obzir spoznaju da smo mi Sopstvo, Atman, Dusa ili ko zna kako smo nazvali to sto dijelom Jesmo, reinkarnacija ne spada u vremensko iskustvo. Niti se tako moze posmatrati. Bice nije ograniceno niti vremenom niti prostorom. Stoga pricati o reinkarnaciji kao sljedu dogadjaja je tesko. Reinkarnacija sa stanovista Bica nije linearno poimanje povezano sa vremenom.
Sa stanovista Um-a reinkarnacija je sljed zivota. Od proslosti preko sadasnjosti do buducnosti. Um ju dozivljava kao put od manje razvijenog covjeka do covjeka koji je poprilicno intelektualno, emocijonalno i spiritualno razvijen. Um ne moze shvatiti a ponajmanje prihvatiti (bez iskustva) da reinkarnacija moze biti i jeste nepovezana sa vremenom i prostorom. Stoga ljudi koji se sjecaju svojih inkarnacija najcesce ih se sjecaju na principu prostost - sadasnjost. sto se tice buducnosti, malo njih zna koja ce inkarnacija biti u buducnosti. Iako se i to moze saznati. Isto kao i prosle inkarnacije tako je moguce sagledati i buduce inkarnacije.
Suptilnost koju sada imamo sa stanovista Um-a je zadobijena sljedom inkarnacija koje smo prosli. A jos veca suptilnost i duhovnost koju cemo proci prihvatamo kao sljedece inkarnacije. Koje imaju za cilj nas dovesti do spiritualnog sazrijevanja i konacno do Probudjenja.
Iz ugla ove percepcije, um je u pravu. A s tim i ljudi koji inkarnaciju dozivljavaju na taj nacin.
No, hajdemo jedan korak napred. Sto nam i jeste cilj, zar ne?
Iz ugla Bica, ili ti Sopstva, Duse.. linearan proces inkarnacije ne postoji. On je zabluda. Kao sto smo rekli, Bice nije ograniceno vremenom i prostorom, stoga ono nema poimanje inkarnacije na nacin na koji to poima Um. Bice je izvan prostorno - vremenske granice i samim tim Ono moze da bira vrijeme i mjesto inkarnacije u svakom momentu. Kroz povjest mnogo je primjera ljudi za koje bi mogli da kazemo da su zivjeli prvo u buducnosti pa tek ona u proslosti. Sada mi nije namjera iznositi te "cinjenice" no, mozda ce nekim postati to jasno nakon citanja ovog teksta. Narocito onima koji su imali iskustvo Sebe ili iskustvo da reinkarnacija nije linearno prostorno - vremenski dogadjaj.
Bice ima mogucnost da se inkarnira u bilo kom vremensko - prostornom sljedu, stoga Ono moze da izabere kao sljedecu inkarnaciju daleku proslost ili da prelazi iz buducnosti u proslost kao i obrnuto. Zbog iskustva koje je naumilo da iskusi Bice ce izabrati inkarniranje u bilo kom vremenu, ali i u bilo kom prostoru, prilagoditi um tj. izbrisati mu sjecanje (sem u nekim situacijama koje nisu ni malo standardne, Ono moze izabrati da covjek ima sjecanje na inkarnacije koje je Bice proslo, bile one u buducnosti ili proslosti) i prozivjeti iskustvo koje je odabralo da prozivi. Um je pod potpunom kontrolom Bica kada su u pitanju odluke koje imaju za Iskustvo Bica.

No, hajdemo sada jos korak napred. Iako ovo vise nije korak, ovo je vec skok, strahovit pomak u Svesti.
Kao sto Um ima svoje "nivoe", Bice ima svoje nivoe. Stoga Spoznaje Bica mogu biti dublje i plice. Plice Spoznaje Bica su one najosnovnije, da se tako izrazim. To je Spoznaja da smo mi Ja, Spoznaja da mi Jesmo, da je Zivot samo Bice.. itd.. itd. To je proces kada mi shvatimo Ko smo Mi. Kada imamo odgovor na to pitanje. Kada znamo odgovor na pitanja Sto je covjek, sto smo Mi, sto je Zivot.. itd. S te strane percepcije mjenja se poimanje inkarnacija, kao sto sam gore opisao. No, sada Bice ide u svoju dubinu, hm.. To je kao da smo sa tim prvim Budjenjem, da tako kazem, samo shvatili da smo mi Bice, imali njegovo Direktno Iskustvo. No, to nije kraj. To je tek pocetak. Tek tada smo na pocetku rada na Sebi. Jer tek tada znamo sto je to Sebe. I sto u stvari znaci Rad na Sebi.
S produbljenjem Iskustva Sebe, mi na sasvim drugi nacin i s drugom percepcijom shvatamo Stvarnost a s tim i pogled na reinkarnaciju. Shvatamo da nase Bice iliti MI oni koji Jesmo, smo mnogo dublji, mnogo drevniji, mnogo siri i obuhvatamo mnogo vecu oblast djelovanja i znanja nego dok smo bili ograniceni Spoznajom da smo Bice.
S tim se menja i shvatanje i dozivljavanje Inkarnacije. Sada shvatamo da Inkarnacije mogu da se odigravaju na vise mjesta i vise razlicitih vremenskih razlika. Ovo je na neki nacin revolucija u unutrasnjem svijetu. Sav pogled se menja. Znanja Bica se skupljaju u isto vrijeme na svim razinama. Stoga mi pocinjemo shvatati da Bice NIJE OGRANICENO sam na ovo tijelo i um. I da Ono moze i da ima vise tijela i vise Um-ova u isto vrijeme. I da u momentu skuplja sva Znanja i Iskustva u SVIM ikarnacijama koje imamo u ovom trenutku. Mi cak to mozemo i osjetiti u momentu.

No, hajdemo jos jedan korak napred. Idemo da razbijemo koncept totalno. Zasto ne, zar ne?
Bice nije Bice. Bice ne postoji. Ono je samo Ideja. Kao sto je za Bice Um samo ideja, kao sto je za Bice vrijeme i prostor Ideja, za Ono Sto Vi i Ja Jesmo, Bice je ideja. Ono sustinski ne postoji. Ono je laz i izmisljotina. Ovo izreceno ce vecina da odbaci. Sto i nije lose. Ne treba verovati nikom ko bilo sta kaze, sve dok nemate vlastito iskustvo Onog Sto Jeste. A vi Jeste, mnogo vise od onoga sto Znate, Osjecate, Mislite da jeste.
Ovdje Vi niste ograniceni ni Bicem ni Um-om. Vi ste Jedinstveno Polje Svesti. Drugim recima Vi ste Apsolut koji sebe ispoljava kroz Bice koje nije ograniceno jednim tijelo, ali takodjer koje Sebe ispoljava i kroz Bice koje je ograniceno jednim tijelom i jednim Um-om.
Na ovoj razini, vi imate mnostvo tijela, mnostvo Um-ova. I kroz sve njih vi dozivljavate Stvarnost koju Ste Kreirali radi upoznavanja Sebe. Sav ispoljeni Univerzum ste Vi Stvorili. Vi ste Jedno Jedino "Sopstvo" (nemam precizniju rec sem da kazem da ste Bog) koje Zivi kroz sve dimenzije u isto vrijeme. No, zarad "nauke" ogranicimo se na ovu prostorno - vremensku ravan. Vi dozivljavate sve Inkarnacije koje postoje kao Sebe. I direktno skupljate Iskustva iz njih. Ta Iskustva sluze da vi sami Sebe upoznate i Ispoljite. Pomocu tih Iskustava Jedno Jedino sebe dozivljava kao Jeste i Nije u isto vrijeme. Ono Sebe zna, ali samo u neispoljanom. Stoga se ispoljilo kroz mnostvo tijela i um-ova u vremenu i prostoru. Um jednostavno ne moze opisati to iskustvo. Niti ga moze pojmiti, no moze (jako tesko) shvatiti njegovu posljedicu. (Sada smo usli u zonu sumraka gdje lokiga i um apsolutno ne vaze, ako zelite znati jeli ovo istina ili ne. Sada je u pitanju vasa mogucnost da sebi DOPUSTITE i DIREKTNO spoznate ovo sto pricam, ili potpuno odbacite).
S te strane pojedinacna Inkarnacija ne postoji. Ona je samo MISAO Jednog. Ono sto hindusi nazivaju ILUZIJA. Oni koji si Iskusili ovu razinu pa makar samo Intuitivno, shvataju da sjecanja na inkarnacije ne moraju biti nuzno vezana, niti jesu vezana, za ograniceno Bice - Um sa prve razine, ako to tako mogu reci. Vec Jedno zarad iskustva, sjecanja, sticanja Znanja, moze da vam pokaze bilo koju inkarnaciju bilo koga Tijela i Um-a kao VASU VLASTITU. I da vi imate dojam da ste zivjeli BAS TU inkarnaciju. Kao sto sada imate dojam da zivite ovu.
Jedno Jedino je tansparentno, transcedentalno i ispoljava se na SVIM RAZINAMA koje je Stvorilo u isto vrijeme. Ono je Pocetak i Kraj. Ono je Afa i Omega. Izvan Njega nista ne postoji, niti moze postojati. Ono Zivi Apsolutno Sve u svakom momentu. Ono je i covjek i cvijet, i zivotinja i andjeo..
A to Jedno Jedino ste VI.
S te razine Znanja, inkarnacija je samo Misao u mislima Jednog koji Vi Jeste. Realnosti i dimenzije su samo Vasa igra i mozete se igrati do mile volje sa njima, stvarati i rastvarati kako zelite. Menjati i modelirati takodjer. A opet mozete Sebe dozivjeti kao jednog covjeka sa umom i licnoscu koje imate bez imalo znanja o tome Ko u stvati VI JESTE.

Kada pricamo o reinkarnaciji, mozemo gledati na sve ove nacine, i na jos mnogo nacina koje nisam ni spomenuo. Ali i ne moramo. Sva vasa secanja mogu biti bas vasa, kao Iskustva ogranicenog Bica, ali takodjer mogu biti sjecanja kompletnog ljudskog roda, mogu biti sjecanja kompletne Realnosti Apsoluta (iako je to jako rijetko, tek vise Intiutivno no direktno dozivljeno).
I samo reda radi spominjem da je ovo samo opis i pokusaj da se priblizi i ova razina Iskustva Vas Samih.
Osjecajte se slobodnim prihvatiti to kao vase vlastito, ali i u potpunosti odbaciti sve ovo izreceno.

Budite pozdravljeni
JivanMukta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
jasna
Majstor


Pridružio: 26 Mar 2008
Poruke: 844

 Poruka Poslao: 02 Feb, 2009 23:00 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

TRI DIMENZIJE PROCESA KARMIČKOG ČIŠĆENJA


KARMA KAO POJAM

Karma je riječ iz sanskrta u čijem je korijenu slog kri koji označava akciju. Izrazom karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. Taj su izraz preuzeli gotovo svi svjetski jezici, ali zakon karme ipak nije ekskluzivno indijsko otkriće jer o njemu pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa napisanih na ovoj planeti. Literatura poput ove obavezno se prihvaća kršćanstva i Biblije ne bi li time zapadnjacima lakše prenijela istočnjačke ideje pa ću to učiniti i ja. “Oko za oko, zub za zub” ili “što si posijao, to ćeš požnjeti”, kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način govori o istom principu. (Eto, Biblija je uvijek spasonosno sredstvo zaštite od naleta kršćanskih fundamentalista ili nekih pomalo ograničenih duhovnih lokalpatriota.) U literaturi ili na Internetu naći ćete pod pojmom karme i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma odre|ene grupe ili zajednice, karma grada, teritorije, države, kontinenta ili čitave planete. Tako|er postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti. Pojam karme dosta je širok i obuhvaća mnoge modele, principe i zakonitosti, ali svi oni imaju zajednički nazivnik upravo u principu akcije i reakcije.

Kako zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, tako je inteligentno pridržavati ga se. Šteta što većina ljudi nije svjesna ove jednostavne zakonitosti jer kad bismo imali na umu da nam se sve, doslovno sve što od sebe odašiljemo u obliku misli, emocija i konkretnih postupaka vraća na isti način nazad, onda bi mnoge negativnosti koje se nepromišljeno čine automatski otpale. Zato smatram da ne treba štedjeti truda da se s ovim principom upozna što veći broj ljudi i to u što ranijoj dobi. Dakle, ako nešto ukrademo i nama će biti ukradeno, ako fizički zlostavljamo druge i nas će jednog dana netko fizički zlostavljati, ako lažemo i nama će se lagati, ako emotivno povređujemo druge i mi ćemo biti povrijeđeni, ako ubijamo bit ćemo ubijeni i tako dalje. S druge strane, ista će se stvar događati i s pozitivnim djelovanjem - ako dajemo dobit ćemo, ako volimo bit ćemo voljeni, ako vjerujemo u sebe i drugi će u nas vjerovati, ako cijenimo sebe i drugi će nas cijeniti, ali i obratno - ako ne volite sebe neće vas ni drugi voljeti. Zakon karme je, dakle, dvosmjeran i zahvaća našu komunikaciju s okolinom, ali i komunikaciju sa samim sobom, odnosno odnos koji imamo prema sebi. Ovaj drugi dio karmičkog principa nešto je manje poznat i u zadnje ga vrijeme sve više otkriva suvremena psihologija te novoeonski sustavi osobnog razvoja, dok odnos prema okolini više naglašavaju religije.

NASTANAK KARME

Postavlja se pitanje kada se karma stvara i tko određuje kakva će ona biti. Karma, naime, odre|uje samu sebe, ona je univerzalan princip od kojeg nitko nije izuzet - prema hindusima niti sam Bog. Karma se stvara u svakom trenutku jer sve što sada činimo imat će posljedice u budućnosti, dobre ili loše, kako po našu okolinu, tako i po nas same. No, kao što sadašnjim djelima stvaramo zalog za budućnost, tako smo nekadašnjim djelima kreirali svoju sadašnju situaciju. Nekih se djela sjećamo i znamo kada smo ih počinili, ali ima i kreacija kojih se obično ne sjećamo i nismo ih svjesni, upravo zato jer su nastale u nekom drugom vremenu, prostoru i obličju. Sjećanja na takva zbivanja potisnuta su u suptilne dimenzije psihe koje obično nazivamo podsvijest i nadsvijest. Premda ih nismo svjesni ne znači da se ti događaji nisu dogodili i da za njih nismo odgovorni. Naprotiv, i takvih se zbivanja moguće prisjetiti te steći potpun uvid u karmičke procese koje smo njima izazvali. Riječ je o tome da se karma stvara i u našim prethodnim egzistencijama koje obično nazivamo prošli životi.

REINKARNACIJA I PROŠLI ŽIVOTI

Uz pojam karme vezuje se i pojam reinkarnacije koji govori o tome da čovjek nije samo fizičko tijelo, nego je on i spiritualno biće (duša, jastvo, atman, transpersonalni centar) koje seli iz jednog tijela u drugo. Duša napušta fizičko tijelo u trenutku njegove smrti i zatim se ponovo utjelovljuje u novom fetusu. Ona se reinkarnira u novom fizičkom obličju, novoj teritoriji, ponekad u suprotni spol, s novim ciljevima, novim osobinama i talentima. Duša je u razdoblju izme|u dvije inkarnacije svjesna svoje prethodne fizičke egzistencije i zbivanja u njoj, kao što je svjesna i svih ostalih života koje je provela u fizičkom tijelu. Svjesna je i svojih postupaka i njihovih posljedica i željet će u svojoj budućoj egzistenciji otplatiti negativnu karmu kako bi stekla slobodu da nesputano realizira svoj kreativni potencijal, odnosno ostvari ciljeve koji su joj u tom trenutku interesantni. Ključan moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budućeg života.

Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou duše te prije svog povezivanja s novim tijelom (prije rođenja), pravimo plan budućeg razvojnog procesa. Sami odabiremo način karmičke otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem ćemo živjeti. Nitko nas ne kažnjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam ništa ne nameće, sve odbiremo mi sami. Odabir se vrši unutar datih mogućnosti, sa svim slobodama i ograničenjima koja nam određuje naša karma. Odabir se, doduše, vrši uz konzultaciju s određenim duhovnim bićima koje obično čine naši duhovni vodiči i zaštitnici, ali posljednja je riječ naša. Zato je, kada govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma važno vremenski ga ne ograničavati jer mnoga sadašnja zbivanja imaju svoje uzroke u prošlim životima, a mi smo osoba koja koja ih je prouzročila i kasnije sama odabrala način karmičke otplate.

Utjecaj prošlih života očigledan je, ako ni u čemu drugome, onda u terapijskim intervencijama koje uključuju rad na uzrocima ljudskih problema. Premda mi ne moramo vjerovati u doktrinu o reinkarnaciji, činjenica je da intervencije nad negativnim životnim modelima usvojenim kroz zbivanja koja ljudi spontano doživljavaju kao prošle živote daju izvanredne rezultate. U tom smislu uopće nije bitno jesu li prošli životi realnost ili ne. Slike, priče i doživljaji koje regresirana osoba opisuje možemo nazvati i maštom, ukoliko koncept reinkarnacije nekome nikako nije prihvatljiv. Bitno je da takve intervencije izazivaju pozitivne promjene u svijesti i ponašanju osobe, odnosno omogućuju ostvarenje željenog cilja. One tako|er omogućuju kontakt s velikim brojem izuzetno važnih informacija koje posljedicu (problem) povezuju direktno s njezinim uzrokom, sadašnje stanje i zbivanje sa zbivanjima u prošlim životima. Time postajemo svjesni zašto su okolnosti sadašnjeg života takve kakve jesu, znamo što smo i zašto izbrali, znamo koje lekcije moramo naučiti i koji je smisao sadašnjeg zbivanja ili života uopće.

Zapadnjaci teže prihvaćaju ovakve tvrdnje jer ne razumiju zašto se ljudi ne sjećaju svojih prošlih života, ukoliko oni postoje. Razloga za gubitak sjećanja ima više. Na zapadu, kao prvo, ne postoji tradicija vjerovanja u zakon karme i reinkarnacije, odnosno u prošle živote. Kršćanstvo ne prihvaća ovu doktrinu. Znanost je nije dokazala, a i ja na ovom mjestu govorim o doživljaju prošlih života kao o subjektivnom iskustvu. Nije lako prihvatiti nešto što nije vidljivo i opipljivo, za što obično ne postoje nikakvi materijalni dokazi i što zahtijeva znatno proširenje svijesti ili promjenu svjetonazora, pogotovo kada vodeće civilizacijske strukture kao što su znanost i crkva odbacuju ovu doktrinu kao neistinitu. Kad u nekoj civilizaciji vlada neki opći, kolektivni stav, onda su ljudi skloni prihvatiti ga i živjeti u skladu s njim. Zato mi, čak i ako doživimo neko neobično iskustvo, imamo tendenciju da ga potisnemo, plašeći se reakcije naše okoline. O tome vrlo dobro govori jedna irska narodna poslovica koja kaže - "kad vidite leteću kravu, bolje vam je da zaboravite da ste je ikada vidijeli."

No, glavni razlog gubitka sjećanja na prošle živote nije toliko civilizacijski, već je daleko više psihološki. Sjećanja na prošle živote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama naše psihe. Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne opterećuju vezanošću za okolnosti nekadašnjeg života za koje bi se mnogi ljudi čvrsto zalijepili. Većina ljudi na ovoj planeti nije svjesna sebe kao slobodnog, aseksualnog, bezimenog i bezobličnog spiritualnog bića, već je snažno poistovjećena s tijelom i osobom koja trenutno jesu te s ljudima s kojima su bliski i s kojima žive. Međutim, bitan razlog postojanja reinkarnacije jest upravo mogućnost korjenite promjene, napuštanje starog obličja i starih uloga te preuzimanje novih. Snažna poistovjećenost s jednim obličjem, odnosno dug boravak u jednom tijelu onemogućio bi dušu pri stjecanju najrazličitijih iskustava koje ona želi iskušati i iživjeti. Zato postoje smrt i reinkarnacija - one su, između ostalog, sredstvo koje duši omogućuje potpunu promjenu. Uz takvu promjenu ići će i gubitak sjećanja na prošle inkarnacije. Takva se sjećanja ne nalaze u svjesnom dijelu psihe, nego ostaju zapisana i pohranjena u podsvijesti osobe. Kako bismo se u potpunosti centrirali u novom tijelu i novoj realnosti, novom vremenu i prostoru, mi moramo svoju svijest i pozornost usmjeriti na sadašnjost, a ne se opterećivati i dekoncentrirati stalnim uplitanjem suptilnih impresija, stanja i raspoloženja koja ne spadaju u sadašnjost i ne vrše konstruktivan i pozitivan utjecaj na naš život. Treba, dakle, živjeti ovdje i sada, centrirati se u sadašnjosti jer je to jedini način da se uspješno ostvare životni ciljevi. No, ponekad je (napredni duhovni praktikanti reći će i prečesto) nužno ostvariti kontakt i sa suptilnim dimenzijama svijesti kako bismo u njima pronašli uzroke odre|enim karmičkim procesima te napravili intervenciju kojom ćemo izvršiti direktan utjecaj na sadašnja zbivanja. Razlog zbog kojeg se takve intervencije vrše je slijedeći.

PROMJENJIVA I NEPROMJENJIVA KARMA

Neke vidove karme nije moguće mijenjati. Riječ je o fizičkom tijelu u kojem se nalazimo, roditeljima, teritoriju na kojem smo se pojavili, našim talentima i sposobnostima, temperamentu i mnogim drugim ograničavajućim momentima koji su nam jednostavno dati i predstavljaju karmički okvir koji jedino možemo prihvatiti i unutar njega živjeti najbolje što možemo. Tako|er nije moguće mijenjati dharmu, naš životni zadatak ili misiju. Dharmu smo sami odabrali jer smo procijenili da će nam upravo takva misija donijeti najveće ispunjenje i predstavljati način našeg kreativnog samoostvarenja pa bi stoga bilo apsurdno mijenjati nešto što ima vrlo preciznu namjenu i cilj. Dharmu (ponekad) jedino možemo ispuniti brže, čime stječemo prostor za nova iskustva, ali u potpunosti je promijeniti ne možemo. No, dobar dio karme je moguće izmijeniti. Koji je to dio, ovisit će o konkretnoj osobi jer je karma izrazito individualna stvar i ne možemo je definirati u brojevima ili postotcima. Tako|er, kada govorimo o promjeni karme, riječ je o određenoj vrsti truda i rada pa osobe koje po tom pitanju ništa aktivno ne poduzimaju svakako nisu u istoj poziciji kao i ljudi koji intenzivno rade na svom karmičkom čišćenju. Evo što je to što se aktivnim pristupom karmičkom procesu dade učiniti.

VANJSKA DIMENZIJA KARME

Rekli smo na početku ovog članka da karma ima svoju unutrašnju i vanjsku dimenziju. Vanjska se tiče konkretne fizičke ili materijalne otplate karmičkog duga jer se iza loše karme redovito krije neki oblik nasilja kojeg je osoba izvršila nad sobom ili drugima, bilo ono fizičko, emotivno, mentalno ili duhovno. Stoga će proces karmičke otplate morati uključiti pozitivnu kompenzaciju počinjenih djela jer će nam se u protivnom karma vraćati na direktan način, što može po nas biti prilično destruktivno. Dakle, ako smo nekada fizički zlostavljali druge, prema zakonu akcije i reakcije sada bi drugi nas trebali fizički zlostavljati na isti način i u istoj mjeri. No, zakon karme nije destruktivan. On nije konstruiran tako da se nasilje vraća nasiljem, koje pak rađa novo nasilje i stvara začarani krug iz kojeg nema izlaska. Zato ljudi uvijek imaju priliku da na konstruktivan način vrate karmički dug tako što će sada fizički pomagati drugima na način suprotan nekadašnjem nasilju. Time je moguće izbjeći takozvanu "bumerang karmu" koju bi rijetko tko uspio izdržati na pozitivan način. Naravno, ukoliko ne želimo vanjski, fizički dio karme odraditi na konstruktivan način, bumerang ćemo teško izbjeći.

UNUTARNJA DIMENZIJA KARME

Karmičku otplatu suprotnom pozitivnom aktivnošću istovremeno mora pratiti i rad na unutarnjoj dimenziji karme. Ovo je izuzetno važan dio karmičkog procesa jer praksa pokazuje da je pri stvaranju karme psihološki moment primaran, a odnos prema okolini (negativno djelovanje) sekundaran. Naša unutarnja stanja odražavaju se na vanjsku realnost, čak štoviše, ona stvaraju vanjsku realnost. Ljudi postupaju u skladu s unutarnjim stanjima, ona ih potiču na određene postupke koji kasnije podliježu zakonu akcije i reakcije. Naše misli i osjećaji stvaraju naše životne okolnosti time što direktno određuju naše ponašanje i postupke. Mi kreiramo vlastitu realnost i uzroci svih naših problema su u nama. Tako je djelovanje posljedica, a unutrašnje stanje uzrok.

Ako smo ljuti i nismo u stanju kontrolirati ljutnju, vjerojatno ćemo postati agresivni i počiniti neko destruktivno djelo. Ono će nam se jednog dana vratiti u vidu nečije agresivnosti usmjerene prema nama, a da je mi možda ničim nismo izazvali. Tada ćemo se pitati zašto nam se tako nešto doga|a i nećemo biti u stanju povezti naše nekadašnje ponašanje s trenutnim zbivanjem. Kada konačno povežemo posljedicu s njenim uzrokom, morat ćemo otići još dalje i pronaći razlog svojoj ljutnji. Razlog je uvijek u nekom obliku negativnog odnosa prema sebi. Na primjer, ako mislimo o sebi da smo nedovoljno sposobna osoba i dozvoljavamo svome šefu na poslu da nas tlači, iskorištava ili ponižava (ne reagirajući na sve to), sasvim je sigurno da ćemo u sebi akumulirati nezadovoljstvo koje će s vremenom prerasti u ljutnju. Ta će ljutnja kad tad pronaći svoj ventil u nekom obliku agresivnog ili destruktivnog ponašanja. No, sve što tada učinimo drugima vratit će nam se istim nazad, jednako kao što se ono što smo čitavo vrijeme činili sebi odrazilo na našu okolinu.

Jasno je, dakle, da negativna djela imaju korijen u negativnim unutrašnjim stanjima koja proizvodi naš negativan odnos prema sebi. Tako|er je vidljivo da se negativna djela vraćaju u skladu s principom akcije i reakcije. Proces karmičkog čišćenja mora uključiti konkretno izravnavanje računa suprotnim pozitivnim djelovanjem. Time otplaćujemo vanjski dio karme, ukidamo potrebu da sada netko zlostavlja nas te stječemo određenu količinu slobode jer ona više nije ograničena našim dugom. No, postavlja se pitanje što ćemo učiniti s negativnim odnosom prema sebi koji je i prouzročio kasnija negativna djela. Ukoliko ne promijenimo taj odnos, klica negativnosti će i dalje tinjati u nama, prijeteći da ponovo proizvede negativnu akciju koja će nas karmički opteretiti.

SPIRITUALNI ASPEKTI KARMIČKOG PROCESA

Svaki karmički proces ima svoj smisao koji leži izvan granica samog procesa, odnosno duga i njegove otplate. Pored sređivanja karmičkog problema čišćenjem njegove unutarnje i vanjske dimenzije postoji i treći, najsuptilniji aspekt karmičkog procesa, a to je njegova spiritualna dimenzija. Ona se tiče spiritualnih lekcija koje leže u pozadini svakog karmičkog procesa, dakle stjecanja kvalitetnog duhovnog iskustva i znanja kojim ćemo izbjeći ponovno upuštanje u negativne karmičke procese. Ova dimenzija nadilazi zakon uzroka i posljedice i nema više toliko veze s dualnim, manifestiranim svemirom u kojem postojimo kao ljudska bića. Njome stječemo odmak od drama ljudskih života, igara patnje i sreće, uspjeha i neuspjeha, konfrontacije pozitivnog i negativnog, djelovanja i mirovanja. Ovdje je u stvari riječ o dimenziji svijesti prema kojoj nas karmički procesi vode, na nju nas upućuju, a ponekad čak prisiljavaju da se s njome suočimo. Bez nje nije moguće u cijelosti razumjeti karmičke procese te zauzeti pravilan odnos prema njima.

Riječ je o razini svijesti koju obično nazivamo duhovnom. Duhovna svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna nas svijest centrira i daje pravu perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom i nemanifestiranom aspektu svoga bića. Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg svo zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će budisti reći da je pojavni svemir iluzija, obmana ili samsara. Hindusi govore o maji, kozmičkoj halucinaciji, ništa stvarnijoj od fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj. Sveti Ivan od Križa, kršćanski mistik, govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg ništavila, preko čišćenja svijesti i čula od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima. Čuvene su Ivanove rečenice - "jedini put kojim je vrijedno ići jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo dano". One govore o odvraćanju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo. Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na ispravan način vještina je koju je moguće steći jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bića.

Naime, prema navedenim učenjima cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće jedinstvo. Bog može u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest. "On" (Bog nije on, ona niti ono - dok koristimo riječi treba imati na umu njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi. Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, čistom stanju. To s druge strane znači da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograničenom percepcijom.

No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bića koja žive u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost. Zato je bitno poznavati neke od osnovnih karakteristika manifestiranog svemira. Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. To znači da je manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uočili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo. Postojanje promjene očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki karmički procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steći. To konkretno znači da se treba promijeniti da bi se negativna karma okončala. Svi znamo koliko nam teško pada i najmanja promjena, često i ona koja očigledno vodi na bolje. No, jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponašanja te načina života donosi pozitivne pomake prema naprijed i ne vrijedi se odupirati, negirati ili cjenkati s nečim što je osnovna zakonitost dualnog, manifestiranog svemira. Tako bi akcija, efikasnost i fleksibilnost (sposobnost mijenjanja te brza prilagodba novonastaloj situaciji) bile najbitnije sposobnosti koje mora posjedovati biće koje postoji u dualnom svemiru. Zato će određeni karmički procesi zahtijevati od nas da izgradimo takve osobine, jer bez njih nećemo moći riješiti svoj karmički problem.

S druge strane, ima karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića. Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva. Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i istinit. U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vječitosti duhovnog njegova istinitost. Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih. Osnovni razlog jest slijedeći.

Naime, u materijalnom svijetu u kojem živimo postoji još jedna konstanta, a to je patnja. Postojanje patnje također je vrlo očigledna činjenica, no nešto su manje vidljivi njeni uzroci. Budisti će reći da je svijet u kojem živimo iluzija, ali većina bića koja u njemu živi nije svjesna svijeta kao privida, već ga doživljava kao jedinu realnost. Iz tog će razloga ljudi na ovom nivou ne-svijesti biti skloni projiciranju svog izvornog stanja jednosti s Bogom u tvorevine materijalnog svijeta. Ako je naša izvorna suština čista sreća, ničim posebnim izazvano zadovoljstvo, osjećaj potpune voljenosti, mira ili kreativnosti, a mi nismo svjesni da te stvari leže u nama, da praktično ne postoje izvan nas, onda ćemo biti skloni lijepiti se za ljude, predmete ili stilove života koji nas na sličan način ispunjavaju. Ako nam netko ili nešto uskrati objekt našeg ispunjenja mi ćemo se osjećati loše, odnosno to će u nama izazvati patnju.

Dakle, život ponekad može biti patnja. No, s točke gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bića. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte dualng svijeta. Ljudi se pretjerano vežu jedni za druge, za predmete koje posjeduju, za svoje osobine - vrline ili mane, za stečeni društveni status, za svoja uvjerenja, stavove i predrasude, svoja očekivanja i svoje želje. Zato će patnju izazvati gubitak objekta za koji smo se vezali.

Patnja se također često javlja kao prethodnica određenim oblicima promjene, bilo da je riječ o promjeni na gore ili na bolje. Svaka cjelovita promjena zahtijeva cjelovito napuštanje jedne stare životne konstrukcije i izgradnju nove, a taj je proces ponekad bolan i izaziva patnju. No, veći dio patnje ovdje stvara otpor prema promjeni, negoli sam prolazak kroz proces promjene. Zato se promjeni treba prepustiti uz što manje otpora, kako ne bismo ometali prolazak kroz ionako kompleksnu situaciju u kojoj smo se našli. To, međutim, često nije lako izvesti. Zato sustavi karmičkog čišćenja donose čitav dijapazon sredstava koje je moguće primijeniti da bi se osobu na što je moguće skladniji način provelo kroz proces promjene.

Slijedeći uzrok patnje zvučat će prilično ekstremno, ali činjenica je da čak i samo postojanje bilo kakve želje izaziva patnju. Zato budisti tvrde da je jedini način nadvladavanja patnje u nepostojanju nikakvih želja jer nas one vode prema vezanosti za cilj, preusmjeravaju našu pozornost s duhovnog svijeta na materijalni, uzrokuju vezanost i samim time patnju. Budisti ne teže niti pozitivnim niti negativnim iskustvima, već rade na pražnjenju svoje svijesti od poistovjećenosti s tvorevinama pojavnog svijeta te se nastoje centrirati u Bogu kao konačnoj realnosti. Za zapadnjake je ovo uglavnom neprimjenjiva doktrina jer postojanje cilja i rad na njegovom ostvarenju predstavlja temelj naše civilizacije. No, htjeli ne htjeli, povremeno ćemo se naći u životnim situacijama koje će nas jednostavno gurati prema ovakvoj razini svijesti jer nas niti jedna druga neće biti u stanju izvući iz začaranog kruga vječito novih potreba i želja, vezanosti za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja života u cijelosti zato što uporno odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju. Zato rješenje ovog problema leži u spoznaji izvorne suštine našeg bića kao duhovne jer će nam takvo iskustvo dati porteban odmak od želja i životnih zbivanja koja bi inače u nama izazvala patnju.

S druge strane postoji i dimenzija patnje koju budizam možda nije dovoljno naglasio. To je patnja koju proizvodi otpor prema inkarniranosti. Riječ je o patnji koju izaziva otpor prema izvršenju zadataka koje smo odabrali za sadašnji život, otpor da odradimo svoju karmu i svoju dharmu. U tom smislu mnogi ljudi imaju otpor prema samoj inkarnaciji. Oni prožive pola života ili čitav život, a da u stvari ne žive, ne ostvaruju svoje potencijale i time stvaraju patnju sebi i drugima. U ovom slučaju patnju ne stvara pretjerana prilijepljenost za neki oblik života, nego nedovoljna nužna vezanost za cilj i zadatak. Riječ je o lijenosti, dekoncentriranosti, odugovlačenju, izbjegavanju obaveza, bijegu od stvarnosti i stalnom boravku u stanju lagane neprisutnosti. Jedina vrsta "bijega" koja bi u ovakvim slučajevima stvarno pomogla bilo bi podizanje svijesti u duhovnu dimenziju svoga bića. Ona će, s jedne strane, osobi donijeti mir i ispunjenje koje ne može naći vežući se za tvorevine materijalnog svijeta od kojeg bježi, a tako|er će joj dati informacije potrebne za izvršenje svoje životne misije.

Zato patnju izazvanu bilo vezivanjem za manifestirani svijet ili bijegom od opterećenosti koju doživljavamo samim postojanjem, efikasno rješava jedno te isto sredstvo - spoznaja izvorne duhovne suštine vlastitoga bića. Duhovna svijest daje čovjeku uvid u nemanifestirane aspekte svoga bića te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek tiče otkrića neke nove dimenzije ljubavi, sreće, ispunjenja, lakoće i jednostavnosti, bezbrižnosti, svjetla, kreativnosti ili spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su riješile neki karmički problem kao što je, na primjer, iscjeljenje od neke teške bolesti kažu da im samo iscjeljenje uopće nije toliko bitno, koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest naučili. Nov način života, ljubav koju osjećaju prema sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je putem karmičkog procesa kroz koji su prošli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspješno svladan karmički proces od samog ozdravljenja.

Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo našeg osobnog razvoja jer nas omekšava ili očvršćuje i time priprema za viša stanja svijesti te veću kvalitetu života. Zato je konačni cilj svakog karmičkog procesa i patnje koju on izaziva upravo promjena svijesti, promjena ponašanja te načina života. To će zatim omogućiti realizaciju našeg kreativnog potencijala, odnosno naše osobno samoostvarenje. S naučenom karmičkom lekcijom mi ćemo, umjesto da nepotrebno patimo, živjeti konstruktivno i produktivno te ćemo istovremeno pozitivno utjecati i na našu okolinu.

© Tomislav Budak (srpanj 1999)
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Drexel



Pridružio: 19 Apr 2009
Poruke: 398

 Poruka Poslao: 04 Jun, 2009 22:16 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Točak rođenja

Sledeće mesto potvrđuje reinkarnaciju, nalazi se u jednom novozavetnom tekstu. U Jakovljevom pismu kaže se: “Iako je jezik malen, on se naveliko hvali. Koliko je malena vatra, a koliko je velika šuma koju ova može zapaliti? Tako je i jezik vatra, jedan svet pun nepravde. Jezik može ukaljati čitavo telo i - sam od pakla zapaljen - raspiriti točak rođenja.”(Jak 3,5-6)
Takvo upućivanje na točak (ponovnog) rođenja u kasnijoj crkvi uopšte više nije bilo shvaćeno. Niti Luter pod time očito nije više ništa mogao predstaviti. Stoga je on izraz “točak rođenja” preveo sa “čitav svet”. Njemu više nije bilo poznato, koje je znanje stajalo iza reči “točak rođenja”.


Apokrifni spisi govore o predinkarnacijama

Mi smo sada ocenili neke apokrifne spise s obzirom na reinkarnaciju. Na pr. Tomino jevanđelje.Pritom je začuđujuće da to jevanđelje nije bilo uzeto u knjige Biblije. Jer ono u mnogo čemu podseća na Apsolutni Božji zakon, koji nam je danas ponovno dat preko proročkoga Duha. U Tominom jevanđelju Isus kaže: "Danas budući da gledate svoju sliku i priliku, vi se radujete. Ali kada vidite svoje slike koje su nastale pre vas, koliko ćete podneti" (str.75) Ova izjava ukazuje na prethodni život. Sećanje na njega kao što je poznato, pokriveno je. To za nas znači, da je Isus hteo, da ne otkrivamo svoje prethodne egzistencije, već da koristimo dane. Jer preko dnevne energije dolaze impulsi i svakodnevno nam pokazuju šta danas trebamo očistiti - danas, u ovome zemljskom životu.
U jednom drugom vanbiblijskom jevanđelju (Pistis Sofia)** pitaju učenici sasvim direktno: Šta se događa sa dušom koja ide u inkarnaciju? A Isus koristi sliku i kaže po smislu da duša pije pehar vode zaborava.
To znači,da nam se tek preko dnevne energije odražavaju slike, koje još iz prošlih inkarnacija čekaju da ih očistimo.
Uzmimo još jedan stavak Tominog jevanđelja. Isus je rekao: “Jao mesu što visi na duši - jao duši koja visi na mesu”(Str.79). Isus nam ovde daje o čemu se može raditi ako zapnemo na putu do savršenstva.

"Mnogi ulaze u kuću mrtvih, ali svako plače zbog vlastitih nevolja."
(španska poslovica)
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Drexel



Pridružio: 19 Apr 2009
Poruke: 398

 Poruka Poslao: 09 Jun, 2009 23:54 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

http://www.filefactory.com/file/ag2b841/n/Elementi_karme_pdf
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
MarkoJakšić



Pridružio: 26 Dec 2008
Poruke: 1318
Lokacija: Pancevo

 Poruka Poslao: 12 Jun, 2009 13:24 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Dobar dan prijatelji o:>
Jedan dragi, stari bhakta mi je poslao par ovih linkova o reinkarnaciji kao dokaz.. mislim da ce vam biti interesantni.



http://cosmos.bcst.yahoo.com/up/player/popup/index.php?cl=13873561


http://weeklyworldnews.com/headlines/8856/reincarnated-wwii-fighter-pilot

http://www.christianpost.com/article/20090609/father-of-reincarnated-wwii-pilot-says-christian-faith-undeterred/index.html

p.s. meni nisu potrebni nikakvi dokazi jer sam ih doziveo a to je najprakticnije kada vam se znanje prakticno ukaze kroz duhovni zivot. Ali eto par interesantnih sitnica.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Poseti sajt autora Yahoo Messenger MSN Messenger
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » UNUTRAŠNJA STRANA VETRA
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu
1, 2  Sledeci
Strana 1 od 2

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka Interval ne-vremena 4 adminfob 42510 03 Jun, 2010 23:13 pm
zvoncica Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka TOČAK MEDICINE VEČNOGA BIĆA 3 adminfob 30400 18 Jan, 2010 10:15 am
Satćitananda Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Zaboravljena Povest Zemlje 6 adminfob 35445 04 Jan, 2010 23:41 pm
majstor Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Tvorac i zemlja 2 adminfob 42866 11 Maj, 2008 23:06 pm
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Uticaj Fotonskog Pojasa na ljudsko telo 2 adminfob 11333 11 Apr, 2008 02:22 am
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Virdžinijin Pogovor 1 adminfob 9793 22 Jan, 2008 22:49 pm
plavizrak Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka ŽENA TELE BELOG BUFALA 1 adminfob 25696 13 Jan, 2008 00:10 am
adminfob Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom