Apokrifi iz Nag Hamadija
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » SVETA ZNANJA
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 29 Feb, 2008 00:14 am    Naslov: Apokrifi iz Nag Hamadija
Odgovoriti sa citatom

.

JEVANĐELJE ISTINE (Apokrif iz Nag Hamadija)






JEVANĐELJE ISTINE je radost onima koji su od OCA ISTINE primili dar da ga spoznaju snagom reči, iz punoće,koja beše u mislima i umu Očevom, i koja je nazvana Spasiteljem, jer donese spas onima koji ne poznavaše Oca.
JEVANĐELJE ISTINE JE OBJAVA NADE I OTKROVENJE ONIMA KOJI TRAŽE.

Svet se okrete svome Ishodištu. Jer, svet beše u NJEMU, bezgraničnom, nepojmljivom, uzvišenijem od svake misli. A nepoznavanje OCA donosilo je STRAH I PATNJU. I strah se zgusnu poput magle, da niko ne mogaše videti. Otuda ZABLUDA steče svoju moć. Delovala je na stvorenja da prihvate snagu i lepotu umesto ISTINE. Ali to ne beše gubitak za njega, bezgraničnog, nepojmljivog. Jer strah, zaborav i privid su ništavni, a večna istina nepromenljiva, postojana i savršena.
Stoga, PREZRITE ZABLUDU. Jer ona je bez korena. Gusta magla deli je od Oca, i dok postoji, STVARA ZABORAV I STRAH, kojima zavodi one u središtu i ZAROBLJAVA ih.
Nije otkriveno odakle je nastupio ZABORAV. Nije od Oca, premda može nastati usled opiranja NJEMU. U njemu nastaje samo spoznaja. Jasno je da TREBA UKLONITI ZABORAV, KAKO BI SPOZNALI OCA. Budući da zaborav nastaje usled nepoznavanja Oca, nestaje čim se Otac pozna.

Ovo je Jevanđelje onoga za čim se tragalo, SKRIVENA TAJNA ISUSA HRISTA, objavljena savršenima milošću Očevom. Prosvetlio je one u tami ZABORAVA. Pokazao im je put, a PUT JE ISTINA.

ZABLUDA se razbesnela na njega, progonila ga, tlačila i pogubila. Prikovan je za drvo i postao je plod spoznaje Oca. Ali, ovaj plod ne uništava one koji ga jedu, već im daruje radosno OTKRIĆE.

On ih je našao u sebi, a oni u sebi nađoše njega, nepojmljivog, nedokučivog, savršenog Oca koji je stvorio sve, u kome sve prebiva, i kome sve teži. U njemu je prebivalo savršenstvo koje još ne beše darovano svetu.
Nikakve zavisti nema u Ocu. Jer, kako bi mogla postojati zavist između njega i njegovih udova? Kada bi on zavideo svetu, stvorenja ne bi mogla prići Ocu, koji sadrži njihovo savršenstvo, i daruje im ga kad se vrate njemu i bezgraničnoj spoznaji. On je stvorio sve, i sve u njemu prebiva, i sve njemu teži.

Budući neznan, zažele da ga upoznaju i vole. A čemu sve teži nego spoznaji Oca?
Postade tihi vodič i posla REČ- ISUSA [5] kao učitelja. Oni koji se smatraše mudrima, iskušavahu ga. Pokaza im njihovu taštinu, i oni ga zamrzeše, jer ne behu uistinu mudri.
Potom dođoše i oni mali, čija je spoznaja Oca. Izrastavši, naučiše o ličnostima Oca. Spoznaše i behu spoznati. Blagosiljaše i behu blagosloveni. U srcima im se objavi živa KNJIGA ŽIVOTA, napisana u misli i umu Oca, koja je od pre postanka sveta ležala u njemu nedokučiva. Niko je nije mogao dosegnuti, osim onog koji će biti žrtvovan. Niko nije mogao biti spasen pre nego knjiga dospe među njih. Zato milosrdni, verni ISUS otrpi sve patnje dok ne uze KNJIGU, znajući da će njegova smrt za mnoge značiti život.

Kao što je pre otvaranja testamenta skriveno zaveštanje preminulog domaćina, tako i SVEMIR [6] beše skriven dok je Otac svemira bio nevidljiv, on, koji izvire iz sebe samog, iz koga izviru svi svetovi[7]. Zato se pojavi ISUS i uze knjigu. Prikovaše ga za drvo. Na krstu je objavio Očevu volju. O, kako uzvišeno učenje! On je uronio u smrt, odeven u život večni. Odbacivši propadljivo ruho, odenuo se nepropadljivošću koju mu niko ne može uzeti.

Dospevši u prostore straha, među zaboravom lišene, spoznajom i savršenstvom obznanio je ono što je u srcu i poučio one koji prihvataju učenje. Oni su ŽIVI, upisani u knjigu života. Oni primaju učenje o sebi samima. Njih Otac prima kada mu se ponovo vrate. Savršenstvo sveta je u Ocu, svet se mora uzdići do njega. Kad neko primi saznanje, on uzima natrag što je njegovo. KO JE BEZ SAZNANJA - NEPOTPUN JE, jer nedostaje mu ono veliko, što ga čini savršenim. Savršenstvo svih je u Ocu, svako se mora uzdići do njega, da bi primio što je njegovo.

Unapred ih je upisao, pripremivši ih darivanjem onoga što iz njega potiče. NJIH, ČIJA IMENA UNAPRED ZNA, POZIVA NA KRAJU. Spoznaju stiče onaj koga Otac po imenu zove. Ko nije imenom pozvan ostaje bez saznanja. Jer, kako može čuti onaj čije ime nije zvano? Ko do kraja ostane u neznanju jeste stvorenje zaborava, i biva izgubljen. Jer, zašto ti nesrećnici nemaju ime i ne čuju poziv?
STOGA, KO IMA ZNANJE, UZVIŠEN JE.. Ukoliko je pozvan, on čuje, odaziva se, okreće se onome koji ga zove, uzdiže se ka njemu i STIČE SPOZNAJU. Spoznavši, vrši volju onog koji ga je pozvao, teži da udovolji i nađe udela u miru. Dobija svoje ime. Ko stekne spoznaju, uviđa odakle dolazi i kuda ide, poput nekog ko je bio pijan i otreznio se. Okrenuvši se sebi, dovodi se u red.

Mnoge je ISUS izveo iz zablude. Poveo ih je domu koji su napustili pavši u zabludu u pogledu dubine onog što obuhvata sve prostore a samo ostaje neobuhvaćeno. VEOMA JE ČUDNO ŠTO SU BILI U OCU , NE POZNAJUĆI GA. I što su sami odstupili, ne mogavši pojmiti i uvideti ono u čemu prebivahu. Jer njegova volja još ne beše otkrivena. On se otkriva kao saznanje, u kojem se usklađuju sva njegova ispoljavanja. To je saznanje KNJIGE ŽIVOTA, koju konačno objavljuje vekovima[8], slovima koja nisu ni samoglasnici ni suglasnici, pa da se mogu čitati i tašto tumačiti. Već slovima istine koja sama govore onome ko ih poznaje. Svako je slovo savršeno [...] poput savršene knjige, jer slova je ispisalo jedinstvo. Otac ih je zapisao vekovima[9], da bi putem slova upoznali Oca.

Njegova misao smišlja REČ, učenje je izgovara, a spoznaja je otkriva. Njegova volja je nad njom, njegova radost s njom, njegova slava je uznosi, njegov mir je prima u sebe, njegova ljubav je otelovljuje, njegova vera je obuhvata. Tako OČEVA REČ IZLAZI U SVET, kao plod njegovog srca i izraz njegove volje. Ona održava, odabira i oblikuje sve, pročišćavajući ih i vraćajući Ocu blagog Isusa. Otac otvara svoje srce, preko Svetoga duha, čime otkriva u sebi skrivenog Sina, kako bi ga vekovi spoznali milošću Očevom i okončali mukotrpno traženje Oca, našavši u njemu mir, znajući da ON JESTE MIR.

Popunivši nedostatak, ukinuo je oblik. Svet u kome je služio je oblik nedostatka. Jer zavist i sukob izraz su nedostatka. A celina je savršena. NEDOSTATAK SE SASTOJI U NEPOZNAVANJU OCA, i NESTAJE SPOZNAJOM OCA.
Jer, kao što se neznanje ukida spoznajom, a tama povlači pred svetlošću, tako i nedostatak nestaje u savršenstvu. Oblici nestaju sjedinivši se s celinom i nejednako biva učinjeno jednakim. Celina čini svet savršenim. U celini svako pronalazi sebe. SPOZNAJOM SE ČISTI OD MNOŠTVA POSTAJUĆI JEDNO, ništeći tvar u sebi poput ognja, tamu svetlošću, a smrt životom. Da bi ovo doživeli, valja nam paziti da naša kuća bude čista i tiha za celinu.

Ljudi odbacuju oštećeno posuđe kada se sele. Domaćin time ne gubi, već se raduje, jer samo se čitave posude mogu napuniti, a oštećene ne. Postoji sud koji dolazi odozgo i sudi svakome. On je poput isukanog mača, oštrog s obe strane.

REČ, koja beše u srcima onih što je izgovaraju, nije samo glas, već se otelovila ( ISUS ). Među posudama dođe do velike pometnje, i neke se isprazniše, neke napuniše, neke doliše, neke odliše, neke očistiše, a neke slomiše. Svi se prostori zatresoše i uzdrmaše, bez čvrstine i postojanosti. ZABLUDA SE UZNEMIRI, ne znajući šta bi. Brinula je, tugovala i mučila sebe jer ništa nije znala. Kada se ZNANJE približilo, to beše propast zablude i svih njenih ispoljenja[10], koja se pokazaše kao prazna i ništavna. ISTINA dođe, i sva njena ispoljenja je prepoznaše. Pozdraviše Oca u istini i savršenoj moći, koja ih spaja sa Ocem. Svako voli istinu, jer to su usta Očeva. NjEGOV JEZIK JE SVETI DUH. Ko primi Duha svetoga sjedinjen je sa Istinom.

Ovo je otkrivenje Oca i njegova OBJAVA vekovima[11]. On jasno otkriva što je u njemu skriveno. JER, KO STVARNO POSTOJI OSIM OCA? Svi su svetovi njegova ishođenja[12]. Znaju da potiču od njega poput dece od odraslog čoveka. Znaju da još nisu primili oblik ni ime, koje Otac daje. OBLIK OD NJEGA PRIMAJU RADI SAZNANJA. Jer iako su u njemu ne poznaju ga.

Ali Otac je savršen, i poznaje sve svetove u sebi. On stvara koga želi, dajući mu oblik i ime. Svemu daje ime i postanje. Oni koji nisu još postali, ne znaju onog koji ih je stvorio. Nije da oni koji još nisu postali ne postoje, već prebivaju u onom po čijoj će volji jednom nastati. JOŠ PRE POJAVLJIVANJA STVARI, ON ZNA ŠTA ĆE STVORITI. Ali plod koji još nije iznikao ništa ne zna i ne čini. Tako svi svetovi potiču iz Oca, onog koji jeste, a on ih uspostavlja iz onog što nije. Jer, gde nema korena nema ni ploda.

Ko misli za sebe: „Postojim “ to će ga uništiti. Jer bez ONOG u čemu sve postoji, ništa ne može postati.
O SEBI TREBA MISLITI NA SLEDEĆI NAČIN: „Postojim poput senke i privida noći.“
Kada SVETLOST obasja strah, on je ništavan.

Onima koji ne znaju Oca, jer ga ne vide, javljaju se STRAH, pometnja, nesvesnost, sumnja i odvojenost, iz čega nastaju razni prividi i utvare. Kao u nemirnom snu, oni nekud jure ili iznureni nekud beže, zadaju i primaju udarce, padaju s visina, lete vazduhom bez krila. Izgleda im kao da su u smrtnoj opasnosti iako ih niko ne goni, ili ubijaju svoje bližnje, okaljavši se njihovom krvlju.
I sve dok se iz ove pometnje ne PROBUDE, oni ne vide ništa osim svoje uobrazilje. Oni koji odbace od sebe neznanje, ne drže više do sna. Za njih tvorevine sna nisu stvarnost, već ih ostavljaju kao snove u noći. Njima je osvit SPOZNAJA OCA. Jer svako u neznanju postupa kao u snu a sticanjem znanja se BUDI.
BLAGO ONOME KO DOĐE SEBI I PROBUDI SE. I blagosloven ko otvori oči slepima. DUH ga prati i uspravlja. Pruživši ruku podiže na noge ležećeg, koji sam ne može ustati.

Dao im je znanje Oca i otkrivenje Sina. Kada su ga videli i čuli, dopustio im je da ga okuse, pomirišu i dotaknu.
Ljubljeni Sin im pokaza neznanog Oca. Udahnu im ono što je u Duhu, vršeći volju. Mnogi primiše SVETLOST i okrenuše mu se.

Ljudi TAME ostadoše po strani, ne videše mu lik i ne poznaše ga. Jer on beše u telesnom obličju.
Ništa mu ne zapreči prolaz, jer netruležnost je neprolazna. Govorio je novo o onome što je u srcu Oca, donoseći besprekornu REČ. Njegovim ustima je govorila SVETLOST a njegov glas je rađao život. Dao im je mudru misao, milost, spasenje i snagu duha iz beskrajne blagosti Oca. Okončao je kazne i muke, koje mnoge željne milosti odvratiše u okove i zablude. Ukinuo ih je i pobedio snagom SPOZNAJE. Postao je put zalutalima, znanje neznalicama, otkriće tražiocima, oslonac kolebljivcima i čistota nečistima.

On je pastir koji ostavi devedeset devet ovaca, da bi potražio jednu zalutalu. Radovao se kada ju je pronašao. Jer broj devedeset devet je obuhvaćen levom rukom. Ali kada se doda jedan, čitav zbir prelazi na desnu. Tako onaj kome nedostaje jedan, sabira i premešta sa leve na desnu i zbir postaje stotinu. To je znak jednog, koje se u njima oglašava: Oca.

Čak je i na sabat tragao za ovcom koja je pala u jamu. Spasao joj je život izvukavši je iz jame da biste vi, DECO ZNANJA, saznali sabat tokom kog spasavanje ne prestaje, najavljujući uzvišeni dan bez noći i neugaslu svetlost savršenstva. Stoga, progovorite iz srca, da jeste savršeni dan i svetlost koja ne gasne.
GOVORITE O ISTINI ONIMA KOJI JE TRAŽE, I O ZNANJU ONIMA KOJI GREŠE. Budite oslonac posrnulima i pružite ruke bolesnima. Nahranite gladne, olakšajte nevoljnima, bodrite one koji ustaju i PROBUDITE ONE KOJI SPAVAJU. Jer vi imate razumevanje koje ohrabruje. Snaga time postaje još jača.

BAVITE SE SOBOM, NE ONIM ŠTO STE ODBACILI. Ne jedite ono što ste povratili. Ne dajte da vas izjedu moljci i crvi, jer ste ih se već otresli. Ne pružajte vragu utočište, jer ste ga već oterali. Ne podižite prepreke što padaju na putu, jer će vam se ponovo isprečiti.

Prekršilac Zakona škodi SEBI, više nego što njegova bezakona dela škode drugima.
Ali, pravedni čini ispravno svima. Stoga, vršite volju Oca, jer od njega ste. Otac je blag i dobra je volja njegova. On pozna dela u kojima nalazite mir. Jer, vaša dela se po plodovima poznaju.

Deca su Očev miris, po milosti njegovog lika. Zato Otac voli taj miris i izliva ga svuda. Uranjajući u tvar, svoj miris daruje svetlu koje tišinom nadilazi svaki oblik i zvuk. Taj se miris ne prima čulom, već DUHOM koji uranja u miris Oca, uzvišenog utočišta iz kog potiče. Ohladivši se postaje oblik duše, poput vode koja se zaledi i postane čvrsta, te mnogima izgleda kao zemlja. No potom se ponovo rastapa, čim je dotakne topli dah. Hladni mirisi potiču od odvojenosti.
Zato je došla VERA uklanjajući odvojenost, donoseći toplu punoću ljubavi da ne bude hladnoće nego jedinstva savršene misli. Ovo je dobra vest o dolasku punoće za sve koji očekuju uzvišeno spasenje. Oni čekaju nadajući se liku svetlosti bez senke i punoći koja će doći u vreme.

Ograničenost tvari nije od neograničenog Oca, već od nedostatka, premda niko ne sluti dolazak nepropadljivosti. Dubina Oca je nedostižna, u njoj misao zablude ne postoji. Slabi i pali se uspravljaju našavši ga. On dolazi da ih vrati. To je povratak, koji se naziva pokajanjem. Zato nepropadljivost šalje dah, tražeći grešnog da nađe svoj mir.
Jer šta će svetlost nedostatku nego oprostiti, rečju punoće.

Lekar žuri tamo gde je bolesnik, jer je takva njegova volja. Zato, ko ima nedostatak neka ne skriva, jer ima ko poseduje to što mu nedostaje. Punoća, koja je bez nedostatka, popunjava nedostatke darujući milost. Jer, gde nema milosti tu je niskost. Ko primi ono malo što mu nedostaje, otkriva punoću.
To je otkriće SVETLOSTI ISTINE koja obasjava u svojoj nepromenljivosti.

Oni se obratiše Pomazaniku- ISUSU [13] da bi zalutale među njima povratio i pomazao. Pomazanje je milost Očeva kojom im se smilovao. A one koje pomaže, savršeni su. Jer, premazuju se posude koje su završene. Ali, kada se premaz skine, posuda procuri, usled nedostatka.
Jer, DUH donosi snagu onom ko je s njim.
No, bez nedostatka premaz se ne skida, niti curi. Ono što nedostaje, Otac ponovno ispunjava. Jer on je dobar. On poznaje svoje sadnice, jer ih je zasadio u RAJU. A raj je mesto njegovog počinka.

Savršenost je od Oca a mudrost iz njegovih reči. Svaku od reči objavljuje njegova volja. Sve reči behu u dubinama njegove misli. Prvoizgovorena reč otkri UM koji govori. Jedinstvena REČ se nazva misao jer beše u blaženoj tišini pre nego se otkri. Objavljena je kada je to bilo po volji njegovoj.
Otac u volji počiva i bez njegova volje, koja je nedokučiva, ništa ne nastaje. Volja je njegov trag, koji niko ne može pratiti. Šta on poželi, prisutno je, sviđalo se nekima ili ne.

Svi su ništavni pred Bogom i voljom njegovom. Otac zna početak i kraj svih. I on će na kraju postavljati pitanja. Kraj jeste poznanje onoga što je skriveno, a to je Otac, iz koga je sve poteklo i kome će se sve vratiti. A pojaviše se u slavu i radost njegovog imena.

Ime Oca je Sin. On je imenovao onog koji je proizašao iz njega, stvorivši ga kao Sina. Dao mu je svoje ime, jer to je on sam, Otac, kome sve stvari pripadaju. Njegovo je ime njegov Sin. On može biti viđen, ali je ime nevidljivo. Ono je nevidljiva tajna koja ulazi u uši ispunjene njime. Jer, ime Oca se ne izgovara, već se otkriva u Sinu. To ime je uzvišeno. Ko onda može izgovoriti uzvišeno ime, osim onog kome pripada, i Sinova, u kojima ime Oca počiva i oni počivaju u njemu.

Budući da je Otac nestvoren, onaj koji jeste, on je Sina stvorio kao ime, pre nego što je vekovima[14] dao poredak. Tako ime Oca vlada nad njima, istinsko ime, postojano u savršenoj moći. Ovo ime nije reč, niti naziv, već je nevidljivo. Samo on daje ime, jer ga samo on vidi.
A ko ne postoji, nema imena. Jer, kakvo ime dati onom koji ne postoji? Ali, onaj ko postoji, postoji sa svojim imenom. A samo ga on zna i samo ga on daje. Sin je njegovo ime. Nije ga skrivao u tajnosti, već je postojalo. On sam je sinu dao ime. Ime je od Oca, jer gde bi Sin našao samilost osim u Ocu? Ali, neko će sigurno reći prijatelju: „Ko će dati ime onome koji je postojao pre njega?“ Jer, deca dobijaju imena od roditelja.

Pre svega, treba razmisliti: „Šta je ime“? Ime je stvarno. Ono je od Oca, koji poseduje ime. On nije, poput drugih, dobio ime na zajam, on je gospodar imena. Niko mu ga nije dao.
Jer on beše neizreciv i neiskaziv, sve dok savršeni ne progovori. A on može izgovori njegovo ime i videti ga. Kada mu je bilo po volji, dao je ime Sinu, koji je došao iz dubine progovorivši o stvarima skrivenim, znajući da u Ocu nema zla.
Zato ga ( Isusa ) je i doveo, da govori o njegovom prebivalištu, iz kojeg je potekao, i da slavi punoću, uzvišeno ime i blagost Očevu. I tako je on govorio o mestu odakle su svi potekli i gde će se ubrzo vratiti, domu ISTINSKOG BIĆA. Svako opet mora natrag sa ovog mesta na kom je boravio, hranio se i rastao. A mesto njegovog počinka je punoća ( Otac ).

Sve što iz Oca ističe je punoća, i sva njegova ISHOĐENJA imaju koren u njemu, koji im daje rast i određuje granice. Ispoljeni su da bi sopstvenim mislima ispunili mesto kojem upravljaju svoje misli, svoj koren. Vaznevši se u visine, stižu do Oca, čija glava im je počinak i u čijem liku uživaju. Ne ispoljavaju se uzdižući sebe. Oni nisu uskraćeni slave Očeve, za kog ne misle da je neznatan, zloban i gnevan, već potpuno dobar, smiren, blag.

ON je znao sve svetove pre no što su nastali i ne treba mu učenje.

To je PUT onih koji učestvuju u neizmernoj uzvišenosti, očekujući jedinog i savršenog, koji je tu za njih. Oni ne idu u carstvo mrtvih. U njima ne vladaju zavist, patnja ni smrt. Oni počivaju u onom koji počiva, neuznemireni traganjem za istinom. JER, ONI SAMI SU ISTINA. Otac je u njima i oni su u Ocu.

Savršeni su i neodvojivi od istinski dobrog, ništa im ne nedostaje, žive spokojni i sveži u duhu. Oni će prepoznati svoj koren, imaće vremena da ga njeguju, i neće naškoditi duši svojoj. To je mesto blaženih, to je njihovo mesto.

Ostali neka znaju da mi ne priliči da govorim o nečemu drugom, nakon što sam se našao na ovom mestu spokoja. Ostaću ovde, za sva vremena posvećen Ocu svemira, zajedno sa istinskom braćom i sestrama, na koje se izliva ljubav Očeva, i među kojima je ne nedostaje. Oni su uistinu ispoljeni, prebivajuću u istinskom i večnom životu i govoreći o savršenoj SVETLOSTI ispunjenoj Očevim semenom. Oni jesu u njegovom srcu i u punoći, a u njima se DUH raduje, slaveći ONOGA KOJI JESTE. On je dobar, i njegova deca su savršena i dostojna njegovog imena. Takvu decu Otac ljubi.

Napomene:
1. ↑ Logos - reč, govor; slovo, slovesnost; um, razum; zakon;
2. ↑ Pleroma - punoća, božanska bit
3. ↑ ili sve, svemir, sveukupnost
4. ↑ Plane - zabluda, greška, pogreška
5. ↑ logos
6. ↑ sve, svet, sveukupnost
7. ↑ ili prostori
8. ↑ Eon - dug odsek vremena; vek; večnost
9. ↑ eonima
10. ↑ Emanacija - izlivanje, ishođenje, izviranje, isticanje, objavljivanje, otkrivanje, ispoljenje, isijavalje
11. ↑ eonima
12. ↑ emanacije
13. ↑ Hristu
14. ↑ eonima

http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%88%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D1%92%D0%B5%D1%99%D0%B5_%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B8%D0%BD%D0%B5


Poslednji put izmenio Vesna dana 17 Apr, 2010 03:39 am, izmenio ukupno 3 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 21 Apr, 2008 23:49 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

APOKRIFI IZ NAG HAMADIJA
( Gnostička Jevanđelja )

Godine 1945, dva egipatska seljaka mirno su krenula na kratko putovanje koje će zauvek promeniti gnostičke studije. Oni su u podnožju litice Džabel al-Tarif - nedaleko od mesta Nag Hamadi, u srednjem Egiptu - načinili zapanjujuće otkriće. Kopajući zbog đubriva, otkrili su neotvoreni zapečaćeni glineni ćup, prepun papirusnih rukopisa. Ovi papirusni kodeksi iz četvrtog veka, poznati kao Kodeksi iz Nag Hamadija, uključivali su obilje antičke religijske literature, sa ukupno četrdeset šest različituh radova, od kojih su gotovo svi prethodno bili nepoznati. Rukopisi su, verovatno, bili u posedu obližnjeg manastira Svetog Pahomija, sve dok ih neko nije sakrio iz razloga o kojima možemo samo da nagađamo.

Epohalni pronalazak gnostičkih jevanđelja, praćen je mračnom pričom o najsurovijoj krvnoj osveti seljaka Muhameda Alija i njegove braće.
Ćup u kojem se nalazilo trinaest papirusa u kožnom povezu umalo nije završilo u vatri, jer ih je njihova majka iz neznanja koristila za potpalu zajedno sa slamom po kojoj su bili rasuti.

U strahu od policije Muhamed je nekoliko knjiga dao na čuvanje jednom svešteniku, a nedugo potom, knjige dospevaju u ruke mesnog učitelja istorije, koji ih, naslutivši njihovu vrednost, šalje u Kairo da im se utvrdi vrednost. Iako bivaju prodati na crnoj berzi, papirusi će privući pažnju egipatske vlade koja će otkupiti jednu, a konfiskovati deset i po knjiga i predati ih Koptskom muzeju u Kairu.

Veliki deo trinaestog kodeksa sačinjenog od pet izvanrednih tekstova biće, ipak, prokrijumčaren u Ameriku. Saznavši za kodekse, Žil Kvispel, cenjeni istoričar religije iz Utrehta, zatražiće od Jungove fondacije u Cirihu da otkupi kodeks. Zahtev mu biva uslišen, ali on ubrzo otkriva da neke stranice nedostaju, što će ga naterati da ode u Kairo, gde uspeva da dobije fotografije nekih tekstova. Čim je počeo da ih dešifruje, susreo se s rečima koje su veoma ozbiljno zapretile da iz temelja uzdrmaju čitavu hrišćansku doktrinu:

«Ovo su tajne reči koje je živi Isus izgovorio, a njegov brat blizanac Juda Toma zapisao.»

Kvispel je prepoznao da ovi redovi pripadaju od ranije poznatim izvornim fragmentima na grčkom Jevanđelja po Tomi, koji su pronađeni u Oksirinhu 1897. i 1903. godine, međutim, otkriće celokupnog teksta pretilo je da podstakne pitanja o autentičnosti sadržaja zvaničnih Jevanđelja. Jevanđelje po Tomi bilo je, naime, samo jedno od pedeset i dva teksta pronađena u crvenom ćupu kod Nag Hamadija.
To su bili do tada potpuno nepoznati tekstovi u kojima se oštro kritikuje hrišćanstvo za krivo izlaganje istine, koja se pak nalazi u svom punom obliku u ovim skrivenim tekstovima. Kasnije je utvrđeno da su oni, zapravo, prevodi na koptski još starijih grčkih rukopisa.

U njima se govori, karakterističnom stilskom formom jevanđelja, o postanku Čoveka i Kosmosa, ali na sasvim drugačiji način nego u Knjizi Postanja; čitava kosmogonija prožeta je predhrišćanskim mističkim kultovima i misterijama, neoplatonističkom filozofijom, pa čak i uticajima dalekoistočnih religija. O Isusu se govori, kao i o Mariji Magdaleni i drugim poznatim protagonistima Novog zaveta u potpuno drugačijem kontekstu od onog novozavetnog.

Da bi se na najbolji način razumelo zbog čega je pronalazak ovih tekstova uzburkao duhove evropske intelektualne javnosti i zašto se do današnjih dana ta bura nije stišala, najbolje je steći uvid u sama Gnostička jevanđelja.

- nastavlja se...
_________________
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 22 Apr, 2008 01:30 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

GNOSTICIZAM


Pri gnostičkom nauku prepoznaje se nasleđena slika naglašeno transcendentalnog , uzvišenog, svemogućeg i savršenog Boga jevrejskog monoteizma, ali i negativističkog shvatanja materije, kao oličenja i izvora zla, koja zarobljujuće deluje na čoveka.
Naglašena dihotomija između Boga i sveta postavlja niz problema vezanih uz poreklo materije i zla u svetu i čoveku. Osnovni zadatak je traženje načina kako osloboditi čoveka spona zla i sveta te mu osigurati sudelovanje u božanskoj stvarnosti.
Problem spasenja postaje središnje zanimanje gnostičkih sastava.
Dualizam je zajednička oznaka gnosticizma, a očituje se u suprotstavljanju Boga i božanskog sa svetom i svetskim. No budući da gnosticizam ima uglavnom monoteističko poreklo, on obično ne zastupa redikalni dualizam orjentalnih sastava. Ono što gnosticizam suprotstavlja grčkoj tradiciji, po mišljenju Platona, jest obezvređivanje "kosmičkog boga", odnosno odbacivanje hrišćanske vizije jedinstvenog Boga stvoritelja.

Gnostici shvataju Boga, koga imenuju neobičnim imenima (Šutnja, Ponor i sl.), kao apsolutno transcendentalnog, nespoznatljivog, neopisivog, nedohvatljivog, odvojenog od materijalnog sveta.

Govor im je primeren "negativnoj teologiji" jer smatraju da se o Bogu može daleko više reći što on nije nego što jeste.
Bog, koji je "Otac svega", postepeno se manifestuje do "vidljivog" boga u ljudskom obliku. Božja se moć širenja očituje u trajnoj emanaciji, koja je "izvan" onoga koji emanira.
Proizvod emanacije različito nazivaju, ovisno o pojedinim gnostičkim sastavima, a češći su: "eon", "nebo", "anđeo".
Večni parovi eona (muški i ženski) posrednici su između Boga i materije. Viši rađaju nove, niže eone, a svi zajedno čine pleromu (puninu).
Eon "proneveritelj", najčešće zvan Mudrost, emanira seriju Nižih eona, od kojih je jedan Demijurg ili Bog Starog zaveta ( Jahve ).
Njemu se pripisuje stvaranje materijalnog sveta i svega što je s njime povezano, uključno i samog čoveka.

Stvaranje čoveka istovremeno znači i zarobljavanje duga, božanskog ostatka u materijalnom svijetu. U čoveku postoji i duševna snaga, koja ograničuje moć duha vezujući ga uz telo, tvoreći trihotomiju: (duše, tela i vremena).

Gnoza, dakle, omogućava duhospoznaju i svest o svom božanskom poreklu i pokazuje put povratka vlastitom iskonu - Bogu. Bogu se vraćaju, odnosno spasavaju, samo oni koji, prezirući telesni svet, poznaju vlastito poreklo i svrhu. Samo se "izabrani" i telesno povezani s Bogom mogu nadati spasenju.
Valentin deli ljude na tri vrste: telesne, duševne i duhovne. Raznim obrednim i magijskim delovanjem duh se uzdiže u nebo, u carstvo svetla (pleromu), konačno se odvajajući od materije. Gnosticizam ne predviđa mogućnost obnavljanja, u bilo kojem obliku. Nema, dakle, uskrsnuća u kršćanskom smislu gde bi telo ravnopravno sudelovalo. Ipak, većina gnostičkih sastava za "telesne tipove" predviđa mogućnost Reinkarnacije, a time i novog života u višim stupnjevima (duševnom i duhovnom). Postizanje spasenja ne ovisi o moralnom ponašanju pojedinca nego o stupnju izabranja (materija i neznanje - duhovno i Znanje).

_________________
nastavlja se...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 22 Apr, 2008 01:34 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

GNOSTIČKA JEVANĐELJA


Simon Petar mu reče: »Neka nas Marija napusti jer žene nisu vredne života«!
A Isus reče: »Ja ću je voditi tako da postane muško, tako da i ona može biti živi duh koji liči na muško. Jer svaka žena koja učini sebe muškarcem ući će u carstvo nebesko«.

Već na prvi pogled upada u oci ovakav izveštaj o navodnom razgovoru između Isusa i Petra. Naprosto kako je u kontekstu onog što znamo o Hristu iz biblijskih Jevanđelja uopšte moguć ovakav sadržaj razgovora između Hrista i Njegovog učenika. Očito je da se u pogledu na ženu i ženski rod taj izvještaj umnogome razlikuje od biblijskih Jevanđelja.

Ovaj stih je zapisan u Jevanđelju po Tomi, 114 redak, jednom od mnoštva tzv. Jevanđelja koja čine zbirku velike gnostičke biblioteke knjiga pod nazivom Nag Hamadi biblioteka. Ovih 13 rukopisa koji sadrže oko 50 različitih tekstova predstavljaju pokušaj da se raskrsti sa biblijskim Jevanđeljima.
Rukopisi su pronađeni u gornjem Egiptu 1945. godine i sadrže različite tekstove kao što su: Jevanđelje po Tomi, Jevanđelje po Filipu, Jevanđelje Istine, Jevanđelje po Mariji Magdaleni, Djela Petrova, Otkrivenje Jakovljevo, Otkrivenje Petrovo, Otkrivenje Pavlovo, itd. Biblioteka gnostičkih spisa zaokružena je 1970. godine i od tada počinje istinski interes za te spise.

Naravno, gnostička jevanđelja sadrže mnoštvo tekstova koji su slični onima iz četiri biblijska Jevanđelja, i u tome ne uče ništa novo ili suprotno Hristovom učenju iz Svetog pisma. Međutim, postoji mnoštvo drugih tekstova čije je učenje iskrivljeno ili potpuno različito u odnosu na prava Jevanđelja. Ovo će biti samo kratak prikaz usporedbe gnostičkog i biblijskog učenja.



Evo nekoliko specifičnih osobina gnostičkih jevanđelja:



1. Gnostička jevanđelja su zasnovana na gnostičkom dualističkom pogledu na svet.
Gnostici su, pod uticajem paganske mitologije pa i grčke filosofije, učili da postoji nepremostivi jaz i antagonizam između duha i materije. Već se u prethodno navedenom stihu iz Tominog jevanđelja to može lako zaključiti.
Pošto je duh viši od materije, a materija je po svojoj prirodi zla, žene kao izvori rađanja postaju izvorište stvaranja čovekovog tela (koje je zlo i koga se treba osloboditi) te je stoga ženski rod osuđen na nemogućnost spoznaje potpune Hristove istine, za razliku od muškog roda. Zato se u gnostičkim jevanđeljima spominje čak i svađa između Petra i Marije Magdalene, koju Isus okončava time što, prema navedenom stihu, nudi spasenje «čak» i ženi.
Diskriminacija prema ženi očita je i danas u određenim krugovima koji uče polugnostičku razliku između muškog i ženskog roda.

Ovde je neophodno naglasiti da ukoliko osoba veruje u gnostički dualizam, ostaju joj dve mogućnosti da se oslobodi uticaja tela i konačno spase svoj duh.
Jedno duhovno usmerenje je asketizam, tj. potpuno poricanje telesnog (što je sasvim strano biblijskom pogledu na svet).
Asketizam je, nažalost, preko grčko-rimskih kultova prodro i u tradicionalno hrišćanski pogled na svet.
Drugo duhovno usmerenje je još problematičnije. Ako je telo apsolutno zlo i ne može se spasti, onda je moguće prepustiti ga i razvratu i razuzdanosti jer je telo ionako ništa. Tako su neki gnostici tvrdili da smo mi, pošto nam je duh slobodan, takođe slobodni da sa telom činimo što nam je volja. Ovo je pozadina problema Korintske crkve opisane u 1. Korinćanima 5,1 i 7.

2. Gnostička jevanđelja su učila drugaciju hristologiju. Na samom početku tzv. Jevanđelja Istine piše da je Isus došao iz tzv. Plerome (duhovnog sveta) i da se nakon svoje misije vratio u duhovni svet neokaljan, bez greha i savršen.
U stvari, gnostička jevanđelja tvrde da se Isus nije istinski ni utelovio, jer kako bi mogao da se utelovi kada je telo zlo po sebi. Tako je Njegova misija bila prevashodno duhovna (u smislu delovanja samo duha) jer je i On sam »Spasitelj« iz duhovnog sveta.
Isus prema gnosticizmu i nije jedini Spasitelj nego je neko ko vraća ljude Očevoj svetlosti duha. Ovo je potpuno suprotno biblijskom učenju o potpunom utelovljenju Hristovom (Jovan 1, 1-3), kao i o Isusu kao jedinom Gospodu i Spasitelju (Jovan 14, 6).
Posebno jevanđelje u kome je opisano Hristovo stradanje gde je maksimalno ublaženo Njegovo telesno stradanje (naprosto docetistički negirano) jeste gnostičko Jevanđelje po Petru. Ovo je bila poznata činjenica već u drugom veku kada su se određeni crkveni oci, kao što je i Serapion Antiohijski, borili za ispravnu hristologiju.

3. Gnostička jevanđelja uče da suštinski greh ne postoji.
U Jevanđelju po Mariji Magdaleni, redak 25.26 piše da u razgovoru između Petra i Isusa Gospod naglašava da suštinski greha nema po sebi, nego samo kada se čini on postaje greh.
Razlika između dobrog i zlog u moralnom smislu je prilično izbrisana zato što se sve stvari suštinski na kraju ujedinjuju u svoj isti »koren« i »počelo« OOO (isto jevanđelje, redak 22). Jasno je da se negira ono biblijsko učenje da je greh po svojoj suštini bezakonje (1. Jovanova 3, 4) i da je kršenje principa Božjih u osnovi prestup kosmičkog poretka dobra, koji je zlo narušilo. Zlo se nikada ne može stopiti sa dobrim u pranačelo postojanja. Ono će biti uništeno i iskorenjeno iz svemira jednom zauvek.

Ovde treba naglasiti da se zlo u gnostičkim spisima uglavnom vezuje za seksualne odnose (prirodno, jer je to izvor stvaranja tela). U Jevanđelju po Filipu na jednom mestu čak stoji da zli demoni napadaju ljude skoro isključivo na ovom području, tako da se zanemaruju druge forme greha i prestupa. Utelovljenje Sotone i zlih demona kao i dobrih anđela u čudnim formama i oblicima vrlo je prisutno u gnostičkim spisima (kao npr. U Mučeništvu Matejevom).

4. Gnostička jevanđelja su uglavnom antisemitistička. Sva krivica za Hristovu smrt se svaljuje na Jevreje, dok se Pilat samo sporedno spominje kao akter raspeća. I inače je antisemitizam zahvatao hrišćanstvo drugog vijeka, tako da je gnosticizam samo doprineo ovoj tendenciji.

Ima, naravno, još mnogo nebiblijskih elemenata u gnostičkoj biblioteci spisa. Prostor nam ne dozvoljava da navedemo još neke. Jedno je sigurno. Gnosticizam uči da Isus Hristos nije Spasitelj od greha nego od ropstva telu (što je dualizam koji je u svojoj osnovi suprotan biblijskom učenju).

- nastavlja se...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 22 Apr, 2008 01:41 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

GNOSTIČKI MIT



Gnostički autori izlagali su svoj mit uvek po određenoj, unapred zadatoj shemi i etapama. Svi nivoi gnostičkog mita proizlaze postupno jedan iz drugog, bez obzira na to da li se mogu rekonstruisati iz različitih jevanđelja, ili kao paradigmu uzimamo samo jedno.

Njihov mit predodređen je krajnjim ciljem, koga ukratko možemo odrediti kao spasenje i Boga i Čoveka, ukoliko je taj čovek prethodno primio gnozu, tajno i spasonosno saznanje koje utiče na njegov ontološki preobražaj. Ovo znanje mogu primiti samo oni izabrani time što su čuli poziv sa nebesa. Ovde već nailazimo na duboko razmimoilaženje s hrišćanskom doktrinom jer je kod hrišćana vera, kao i spoznaja Boga, dostupna svima bez razlike, ili bi bar tako trebalo da bude.

Gnostički mit o postanju možemo podeliti u sledeće etape:

1) Prikaz božanske uzvišenosti, čistote i transcendencije, nenarušenog jedinstva kosmosa, njegove punoće u apsolutnom smislu, Plerome, odnosno duhovnog sveta, nasuprot Kenomi odnosno ništavilu, koje odgovara pojavnom, tj. svetu dostupnom našim čulima. To je svet gornjih eona, naime božanskih emanacija; prikaz emaniranja «Oca Sviju»; popunjavanje božanskih nebeskih prostranstava mnoštvom po moći nižih bića i njihovih velikih carstava »u svim besmrtnim nebesima i njihovim svodovima» (Pismo Eugnostovo).

2) Narušavanje sklada božanske Plerome od strane Boga samog, naime, jedne njegove emanacije, nižeg androginog božanstva i to njegovog ženskog dela Sofije; rođenje Sofijinog monstruoznog i nedovršenog sina Jaldabaota ( Yahve ?); stvaranje donjeg sveta i njegovih slugu Arhonata, zlih sila ( vladari Zemlje ?).

3) Stvaranje čoveka kao sredstva spasenja stanovnika donjeg sveta; borba gornjih i donjih eona oko božanske iskre svetlosti, odnosno čovečije DUŠE, jer ona je, ne slične (kao kod hrišćana), već iste prirode kao i božanska.

4) Vraćanje DUŠE u narušeno pleromatsko jedinstvo, kojim i Bog, «Otac Sviju», i Čovek (gnostik) postižu Spasenje; čovek prima svoje prvobitno obličije, doslovno se rastopivši, ili stopivši s Bogom, u njegovoj večnoj i nepromenljivoj svetlosti.

(Veliko pitanje je šta se u tom slučaju događa s ličnošću tj. sa samosvešću.)

Ovim se završava gnostički mit, ali isto tako i postizanje prvog stepena gnoze za onoga ko je mit istinski razumeo. Dalje usavršavanje gnoze postiže se tako što «svako treba da vežba na više načina i biće oslobođen od prirodnog zakona, te neće skrenuti s puta...» (Rasprava o vaskrsenju)

--------------------------------------------------------------------------------
U prvoj fazi gnostočkog mita govori se, kao što smo već rekli, o onostranom božanskom svetu, koji je Neporočnost i Pleroma, savršenstvo svetlosti, čistote i punoće.
Tu obitava u početku (ne u smislu vremena, već kao uzrok, jer se ovde radi o večnosti), sam «Istinski Bog, Otac Sviju, Duh Sveti», dok ne poželi da spozna samog sebe.

Božija samospoznaja inicira emaniranje, a interpretira se na sledeće načine:

«Jer On, Praotac bez početka, vidi sebe u sebi samome kao u ogledalu, kada se prikazao u obličiju Autopatora..
.On je uistinu po starosti ravan onome koji mu prethodi, ali mu nije ravan po moći» (Pismo Eugnostovo);

«Onaj ko žudi za sobom u savršenstvu svetlosti, poznaje nepomućenu svetlost...Onaj ko sebe vidi u sopstvenoj svetlosti, koja ga okružuje- on je izvor vode života...Izvor duha potekao je od žive vode života i on je ispunio sve eone i svetove» (Apokrif Jovanov).

Ovde se sasvim jasno uočava sličnost s antičkim mitom o Narcisu, jer i za Narcisa kao i za gnostičkog Boga, ovakav vid samospoznaje je, s jedne strane, poguban po identitet i celovitost, ali zato, s druge, on započinje neumitni dijalektički proces ka istinskoj samospoznaji, koja je izjednačena sa njegovom ontologijom- spoznati pravu sliku o sebi, jednako je: bivstvovati u svom idealnom ostvarenom smislu.

Iako gnostici Jaldabaotu pripisuju pripisuju svo zlo, ovaj drugi, u potpunosti savršeni Bog ipak se emanira, ne da bi zbog svoje neograničene dobrote i ljubavi (kao kod hrišćana) stvorio nešto drugo od sebe, nego da bi na taj način jasnije sagledao samog SEBE, razgrađujući svoje jedinstvo u mnoštvo personifikovanih atributa, dok na kraju ne izađe iz svoje onostranosti (transcendencije) i ne pređe u ovostranost (imanenciju). Njegov krajnji cilj je da preko čoveka, to jest, pomoću njegove duše, povrati ono što je sam sebi sebi oduzeo svojim emaniranjem- sopstvenu celovitost.

-nastavlja se...


Poslednji izmenio Vesna dana 03 Nov, 2008 15:01 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 22 Apr, 2008 02:04 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

PRIČA O EONIMA


Posle božanskog sozercanja, vasiona počinje da se odmotava kroz EONE, ili božije hipostaze, a taj trenutak ujedno predstavlja i početak druge faze gnostičkog mita.

Grčka reč EON (aion) koja znači vreme, vek, život, sudbina, večnost, u gnostičkim tekstovima interpretirana je na više načina. Ona može pratiti izvorna značenja kada se govori o prostoru u kome se nalaze nadnebesna božanska bića, prostoru koji ima svoje vreme i svoju večnost. U ovom kontekstu uputna je Aristotelova konstatacija: «Tu su nam reč predali naši preci kao božansko znanje» (De Caelo, A,9,279a). Naime, u ovom pojmu premošćuje se razlika između ovostranog i onostranog, a Eon dobija ulogu grčkog boga Hermesa, glasnika bogova, koji stoji upravo na ovoj teško premostivoj granici.

U Eonima nalaze se takođe Eoni, ali ne u smislu manjih prostora u većim, jednih večnosti u dugim, već kao hipostazirani (postvareni) i personifikovani božiji atributi, moći i sile. Tako da, svaki Eon ima svoje lično ime: Barbelo, Misao, Prva Spoznaja, Neporočnost, Nous (Um), Hristos Iluminator, Elelet, Autopator, Besmrtni Čovek, Sin Čoveka, Sofija. Svaki Eon razlikuje se po moći i spoznaji Oca.

Najveću privilegiju među eonima ima Sin, Hristos, koji je ujedno i Otac.: «Sin je njegovo, Očevo ime» (Jevanđelje istine); «Ja sam Otac, ja sam Mati, ja sam Sin», govori Hristos Jovanu, sinu Zavedejevom u Apokrifu Jovanovom. Ipak, Hristosu je dodeljena značajna uloga, jer on je taj koji treba da obznani ljudima Oca, da bi potom, putem ovog spasonosnog saznanjai posebnog životnog režima oni mogli da se vrate Ocu od kojeg su potekli. Na taj način oni izvršavaju ne samo sopstveno spasenje, nego posredno učestvuju u spasenju samog Boga. Gnostici su, dakle, ti koji spasavaju Boga i ne samo to, svaki gnostik ponaosob može i mora svojom uzvišenom gnozom prevazići samog Isusa, jer na kraju svi će postati isto- Otac! Hristos, dakle, nema ulogu iskupitelja čovečanstva i spasitelja pale čovečije duše, već je on samo nosilac, kurir, koji ljudima prenosi poruku od Oca. Oni tada primaju samo prvi stepen Gnoze, dok njeno potpuno postizanje zavisi od Samospoznaje, jer se svi odgovori zapravo već nalaze u NJIMA SAMIMA. Ovako izgleda gnostička interpretacija prilično reducirane uloge Isusa Hristosa, a ujedno je i izložena treća faza gnostičkog mita.

U četvrtoj fazi ponovo se uspostavlja narušeno pleromatsko jedinstvo, istovremenim i uzajamnim spasenjem i Boga i Čoveka. Gnostici ponekad samog Boga nazivaju Čovekom, Isusove muke na Golgoti prividom, a samog Isusa običnim čovekom u koga se spustio DUH, a potom ga posle raspeća napustio. Slično viđenje Isusa imamo u Islamu i kod Monofizita- Isus nije Gospod Bog, već prorok ili niže biće. Jasno je da je ovakvo gledište za pravoverne hrišćane bilo krajnje neprihvatljivo. U ovim stavovim ogleda se jedan jasan antropozofski i na više načina izveden dualistički stav.


PRIČA O SOFIJI ( Mudrost)

Prateći sudbinu jednog drugog, a u nekim tekstovima istog, androginog Eona Sofije, vraćamo se na dugu etapu gnostičkog mita. Naime, Eon Sofija poželeo je «...da iz sebe iznedri lik». Sofija je to učinila, ali «bez saglasnosti DUHA i bez znanja njenog družbenika» (Apokrif Jovanov).

Slično kao starozavetni pali anđeo Danica ili Lucifer (onaj koji nosi svetlost), koji kaže:» Učiniću sebe jednakim svevišnjem» ( Is. 14,12), Sofija je posegnula za onim što joj po prirodi njenog bića ne pripada, bila je gorda i poželela da stvara, tačnije emanira, bez saglasnosti Oca i «Nevidljivog Duha» (Uočavamo sličnost s Evinim praroditeljskim grehom). Isto kao što i Otac stvara promišljanjem, tako je i Sofija pomislila «misao o sebi» i stvorila jedno nesavršeno nakazno delo, himeričnog boga u obliku zmije i lava.

Taj bog je verovatno starozavetni jevrejski Bog JEHOVA ( Jahve ), koji se kod gnostika naziva Jaldabaot, Saklas ili Samael. On predstavlja prvog Arhonta i ujedno poglavara svih Arhonata, koje je stvorio, a zapravo emanirao, da mu služe.


ARHONTI


predstavljaju donje Eone, naime sile koje su navodno zle, ali neretko predstavljaju i samo ustrojstvo kosmosa (Sunce, zvezde, dane u nedelji, 365 dana u godini, itd.).

Jaldabaot je znao samo za svoju majku Sofiju, dok mu je ceo pleromatski svet ostao nepoznat. Zato je i rekao: «Ja sam ljubomorni Bog, pored mene nema drugoga!» (Apokrif Jovanov). Dakle, bio je lišen spoznaje Oca (identična sudbina dodeljena je palim dušama u Danteovom Paklu), bio je zao jer nije posedovao gnozu, kažu gnostici.


SLAVLJENA ZMIJA


Svođenjem zla na neznanje, na misaoni element, kakvo uostalom i jeste dobro, jer dobro je gnoza (grč. spoznaja), autori gnostičkih jevanđelja čini se da zaobilaze postojanje metafizičkog zla i njegove suštine (bar za hrišćane)- greha pokvarene volje, koji je čin, a ne misao.
To potvrđuje i njihova interpretacija stvarnja sveta i prvih ljudi Adama i Eve, što nas opet vraća u treću fazu gnostičkog mita.
Gnostici, naime, ne priznaju Istočni greh kao greh, već ga slave.

Verovatno je zato zmija u pojedinim gnostičkim sektama visoko poštovana, jer ona je ta koja čoveku donosi dragocenu spoznaju dobra i zla.
Oni smatraju da istinski čovek ne bi smeo biti sazdan od tri prirode (duhovne, duševne i telesne), već samo od božanske Pneume (Duha).
Za njih je telo okov od materije u koji su ga bacili zli Arhonti, da bi zarobili božansku iskru u čoveku (njegovu dušu) i oteli je za sebe.

Gnostici ne žele da priznaju realnost ovoga sveta, on je puki privid, turobno mesto sazdano od zle materije, koja je po definicij podložna propadanju.
Zato kod njih dominira misaona nad osećajnom komponentom, za razliku od hrišćana, gde je vera stvar srca, a ne uma. Premda je kranji cilj svakoga ko je primio gnozu upravo gubitak svog posebnog uma i rastakanje ličnosti u božanstvu, veoma slično postizanju Nirvane u Budizmu, ali i aktivnom umu kod islamskih filozofa.

Na kraju, s obzirom na sve navedene implikacije, gnostički mit prevazilazi okvire mita i postaje pravo sredstvo spasenja putem spasonosnog saznanja, gnoze. Gnosticima je mit bio potreban kao prikladna forma izlaganja njihovog tajnog učenja.

Iako u mnogo čemu protivrečna, gnostička filozofija predstavlja izraz određenih arhetipskih sadržaja u čoveku, što je Jung nedvosmisleno pokazao, ali iznad svega ona izražava jedno realno osećanje koje postoji u duši svakog čoveka.
To osećanje je osećanje nemoći da se prevaziđe prolaznost koja prati telesnu prirodu, nemogućnost da se pobedi smrt i propadanje, apsurd života koji je unapred osuđen na smrt samim sobom.
Gnostici to jednostavno nisu mogli da prihvate. Zbog toga su živeli kao da tela uopšte i nemaju: s jedne strane podvrgnuti strogom asketizmu, a s druge, uronjeni u totalni razvrat (Barbelognostici su se čak pričešćivali svojim genitalnim izlučevinama).

Ako hrišćani mogu u ime pravovernosti i anđeoskog milosrđa da čine najgora zverstva i zločine, gnostici valjda mogu da se pričešćuju na ovaj način, iako nikada u istoriji nisu stekli zvaničnu političku moć da bi se pokazali u krajnjoj praksi.
Odjeci gnostičke filozofije itekako su prisutni u srednjovekovnoj i modernoj Evropi, kako u književnosti i filozofiji, tako i u dušama onih koji njome upravljaju, premda, naravno, ne u njenom izvornom obliku.
__________________
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 03 Nov, 2008 15:05 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...
Pozdrav za Istinu,
Evo ja ponovo čitam ovo gnostičko JEVANĐELJE ISTINE,
pa sam u njemu opet pronašla neke ODGOVORE...
Mošda i na tvoja pitanja brate Istino ?





.
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
rale
Mistik


Pridružio: 09 Nov 2008
Poruke: 1283

 Poruka Poslao: 14 Okt, 2009 22:46 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

А по чему је јеванђеље истине гностичко.
По мени је то више јеванђеље истине него што је гностичко
_________________
једном се живи, али вечно!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 17 Apr, 2010 03:30 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

.
Gnostički spis iz knjižnice Nag Hamadi
,, O poreklu sveta''





O POREKLU SVIJETA
(II 97, 24-127, 17)


Uvidjevši da svi, bogovi i ljudi, kažu da ništa nije postojalo prije Haosa, ja ću dokazati da griješe, jer ne znaju ništa o podrijetlu Haosa i njegovim korijenima. Evo kako ja to tumačim. Ljudima je najlakše reći da je Haos vrsta tame! No, Haos ustvari proizlazi iz sjene, koja se naziva "tamom". A sjena proizlazi iz tvorevine koja postoji od samoga početka. Štoviše, jasno je da je postojala prije haosa, te da je haos nastao poslije prvobitne tvorevine.

Pozabavimo se, stoga, činjenicama vezanima uz tvar, te prvom tvorevinom iz koje je proizašao haos.

Na taj ćemo način doći do istine.

Kada se prirodna struktura besmrtnih bića posve razvila iz beskonačnog, sličnost je proizašla iz Pistis (Vera); ona se naziva Sofija (Mudrost). Izrazila je volju i postala tvorevinom nalik prvobitnoj Svjetlosti. Njezina se volja odmah očitovala kao nebesima slična i nezamislivo velika; nalazila se između besmrtnih bića i onih stvari koje su nastale poslije njih.. ona (Sofija) djelovala je kao koprena koja dijeli čovječanstvo od stvari koje su gore.

Izvan vječnoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer se u njemu nalazi bezgranično svjetlo. No, njegova je vanjština sjena, koja se naziva "tamom". Odatle potječe sila koja vlada tamom. A sile koje su nastale poslije njih nazivaju sjenu "Beskonačnim Haosom". On je izvor svih božanstava [...] i čitavoga prostora, stoga je Sjena nastala poslije Prve tvorevine. U ponoru se SJENA pojavila, a potječe iz gore spomenute Pistis Sofije.

Sjena je osjetila da postoji nešto moćnije od nje, i u njoj se probudila zavist; a kada je zatrudnjela po vlastitoj volji, iznenada je iznjedrila Ljubomoru. Od toga dana, princip ljubomore prisutan je u svim vječnim kraljevstvima i njihovim svjetovima.
Sama je ljubomora tvorevina bez duha. Poput sjene, zaživjela je u golemoj vodenoj tvari. Tada je žuć koja je potekla iz sjene bila bačena u dio Haosa. Od toga dana, vodena tvar postala je vidljiva. A ono što je potonulo u njoj otplovilo je dalje, vidljivo u Haosu. Kao što iz žene koja rodi istekne sva suvišna tekućina, tako se i tvar(Materija) koja je nastala iz sjene, od sjene odvojila. Materija nije napustila Haos, nego je ostala u njemu kao njegov deo.

Kada su se te stvari zbile, Pistis se pojavila iznad tvari haosa, koja je bila odbačena poput pometnuta fetusa, budući da u njoj nije bilo duha. Jer sav (kaos) bijaše beskonačna tama i voda bez dna. Vidjevši što je proizašlo iz njezine nepotpunosti, Pistis se uznemirila. I pojavio se strašan nemir, sjurivši se k njoj u kaos. Ona se okrenula prema njemu i puhnula mu u lice u ponoru koji je ispod nebesa.

Kada je Pistis Sofija poželjela da se stvar koja nije imala duha oblikuje u njoj sličnu i da zavlada nad Materijom i svim njezinim silama, prvi se put iz voda pojavio Vladar, lavljega lika, dvospolac koji je u sebi posjedovao veliku moć, ali nije znao odakle je potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela kako se pokreće u dubinama, rekla mu je: "Dođi, Dijete" a njegovo je ime otada “Yalda baoth".

Od toga dana, načelo govora prisutno je među bogovima, anđelima i ljudima. Ono što je nastalo kao posljedica govora završili su bogovi, anđeli i ljudi. Što se Jaldabaota tiče, on ne poznaje snagu Pistis: on nije vidio njezino lice, samo je u vodi vidio njezinu sliku koja mu se obratila. Zbog toga glasa on je sebe nazvao "Jaldabaot". No, Savršeni ga zovu "Ariel", jer bijaše kao LAV. Kada je dobio vlast nad Materijom, Pistis Sofija povukla se u svoje Svjetlo.

Kada je vladar vidio svoju veličinu - a vidio je samo sebe, ništa drugo, osim vode i tame - zaključio je da samo on postoji.Pojavio se kao duh koji se gibao nad vodama. Kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono što je bilo suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi načinio prebivalište i nazvao ga "Nebesa". Od tvari je vladar sebi načinio podnožje i nazvao ga "Zemlja".

Nadalje, vladar je imao misao - svojstvenu njegovoj prirodi - te je putem govora stvorio dvospolca. Otvorio je svoja usta i zahukao. Ovaj je otvorio oči, pogledao u svoga oca i rekao mu: "Eee!" Njegov ga otac nazva Eee-a-o (“Jao"). Potom stvori drugoga sina. Zahukao je. Ovaj je otvorio oči i rekao svome ocu: "Eh!" Njegov ga otac nazva "Eloai". Potom stvori i trećega sina. Ovaj je otvorio oči i rekao svome ocu: "Asss!" Njegov ga otac nazva “Astafaj". To su tri očeva sina.

Sedmoro se dvospolaca pojavilo u Haosu.
Oni imaju muška i ženska imena.

Sambatas (što je "tjedan"), žensko je ime Pronoia (Razboritost)
Yao: njegovo žensko ime je Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo žensko ime je Božanstvo.
Adonai: njegovo žensko ime je Kraljevstvo.
Elai: njegovo žensko ime je Ljubomora.
Orai: njegovo žensko ime je Bogatstvo.
I Astafai: njegovo žensko ime je Mudrost (Sofija).

(Po jednoj drugoj gnostičkoj verziji,Zemljom vladaju sledećih sedam Arhonata(Moćnika):
[b]Athoat, Eloaios, Astaphaios, Yao, Sabaoth, Adonin i Sabbataios.


To je sedam Sila iz sedam Nebesa Haosa. One su rođene kao dvospolci, prema besmrtnom uzoru koji je postojao prije njih, i prema želji Pistis: kako bi slika Onoga što je postojalo od početka, mogla vladati do kraja.

O učincima tih imena i snazi muških bića saznat ćete u Arhanđeoskoj (Knjizi) proroka Mojsija, a o imenima ženskih bića saznat ćete u prvoj Knjizi Norainoj.

Budući da je posjedovao golemu vlast, prvobitni je Otac Jaldabaot govorom stvorio Nebo za svakoga od svojih potomaka (Arhonata)- stvorio im je lijepa prebivališta - a u svakom nebu stvorio je velike slave, sedam puta najveće. Prijestolja, palače i hramove, te kočije i djevičanske duhove i jednog nevidljivog, kao i njihove slave. Svaki je (potomak) to imao u svom nebu; moćne vojske bogova, gospodara, anđela i arhanđela - beskrajno mnoštvo koji su im služili. O tome podrobno govori Prva Pripovijest Oraina.

Iz toga su se neba oni usavršili do Šestoga neba, odnosno neba Sofije. Nebo i njegovu Zemlju uništio je remetitelj koji je bio ispod njih sviju. Šest se nebesa snažno zatreslo; jer, sile Haosa znale su KO je uništio nebo ispod njih. Kada je Pistis doznala za lom koji je proizašao iz nemira, poslala je svoj dah, svezala ga i bacila dolje u Tartar. Nebo je, zajedno sa svojom Zemljom, osnažilo kroz Sofiju, kćer Jaldabaota, onu koja je ispod sviju.

Kada su nebesa osnažila zajedno sa svojim silama i njihovom upravom, prvobitni se Otac lavljeg lika, Jaldabolt uzoholio. Slavile su ga sve Anđeoske vojske. I svi Bogovi i njihovi Anđeli blagoslivljahu ga i slaviše. On je u tome uživao i neprestano se trsio, govoreći:
"Ne treba mi nitko." Rekao je: "Ja sam Bog, i osim mene nitko ne postoji."
Kada je to izgovorio, počinio je grijeh prema svim besmrtnim bićima koja su mu odgovorila.
I ona mu to uzeše za zlo.

Zloća najvećega Vladara ispunila je Sofiju Pistis gnjevom. Ona bijaše nevidljiva.
Ona reče: "Griješiš, Samaele," ("slijepi Bože").

"Jedan Besmrtan Čovjek Svjetlosti postojao je prije tebe, i on će se pojaviti među tvojim obličjima; on će te zdrobiti poput lončareve gline. A ti ćeš, ići k svojoj majci, Ponoru, zajedno s onima koji ti pripadaju. Jer, pri zatiranju tvojih djela, sva nesavršenost koja je postala vidljiva izvan istine bit će uništena i prestat će postojati, kao da je nikada nije bilo."

Izrekavši to, Pistis razotkrije sliku svoje veličine u vodama. Učinivši to, povuče se u svoje Svjetlo.

Kada je Sabaot, sin Jaldabaota, čuo glas Pistis, zapjevao joj je u slavu i osudio Oca Jaldabaota... na njezinu riječ; slavio je Sofiju Pistis jer ih je podučila Besmrtnom Čovjeku i njegovu Svjetlu (Adam od Svetlosti).
Tada Pistis Sofija ispruži svoj prst, i izlije na Sabaota Svjetlo iz svoga prsta, proklinjući tako njegova Oca. Kada je Sabaot bio prosvijetljen, data mu je golema vlast nad Silama Haosa. Od toga dana Sabaot se naziva "Gospodarem Sila".

Mrzio je svoga oca, Tamu, i svoju majku, Ponor, te je prezirao svoju sestru, Misao prvobitnoga roditelja, koja se gibala nad vodama. Zbog njegova Svjetla, svi su mu Moćnici Haosa zavidjelii. Kada su se oni uznemirili, sedam je nebesa zaratilo.
Kada je Pistis Sofija vidjela rat, poslala je Sabaothu sedam arhanđela iz svoje Svjetlosti. Oni su ga oteli i odveli, u sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge. Poslala mu je još tri arhanđela, i uspostavila za njega kraljevstvo da vlada nad svima, i da prebiva iznad Dvanaest Bogova Haosa.

Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto, kao nagradu za pokajanje, Pistis mu je za ženu dala svoju kćer Sofiju Zoe (Život) i dodijelila mu veliku moć, te ga je podučila o svemu što postoji na Osmom nebu. Kada je stekao vlast, najprije je sebi izgradio palaču. Ona je golema, veličanstvena, sedam puta sjajnija od sviju koje postoje na sedam nebesa.

Ispred svoje palače načinio je prijestolje, koje je bilo golemo a stajalo je na kočiji s četiri lica zvanoj Kerubin. Kerubin ima osam obličja na svakom od četiri ugla, lavlja, teleća, ljudska i orlovska, ukupno šezdeset četiri obličja, a pred njim stoji sedam arhanđela; on je osmi i ima vlast. Postoji ukupno sedamdeset dva obličja.
Nadalje, iz te se kočije oblikuje sedamdeset dva Boga; oni uzimaju obličja kako bi mogli vladati nad sedamdeset dva jezika kojima govore narodi. Pomoću toga prijestolja on je stvorio druge, zmijolike anđele zvane "Serafini", koji ga neprestano slave. Potom je stvorio Anđeoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnoštvo, koje je naikovalo zboru na Osmom nebu;

Sabaot je stvorio prvorođenca zvanog Izrael, čije ime znači "čovjek koji vidi Boga";
Drugog sina, zvanog Isus Hrist, koji nalikuje Spasitelju gore na Osmom nebu (Adam od Svetlosti),
i koji sjedi njemu z desna, na uzvišenom prijestolju.
Njemu s lijeva, na prijestolju sjedi Djevica Svetoga Duha (Sofija Zoe, kćer Sofije Pistis).

( Ovo je čuveno Sveto Trojstvo iz Gnostičkih Jevanđelja : Sabaot, Isus Hrist i Sofija, prim.prev.)


Pred njom stoji sedam djevica, s trideset harfi, psaltira i truba, slaveći ga. I sve ga anđeoske vojske slave i blagoslivljaju ga.
On sjedi na Prijestolju od Svjetlosti [u] velikom oblaku koji ga prekriva. S njim je u oblaku samo Sofija Zoe( kćer Sofije Pistis), koja ga podučava o svim stvarima koje postoje na Osmom nebu, kako bi mogle biti stvorene stvari slične njima, a njegova vladavina potrajala do uništenja Nebesa Haosa i njihovih Sila.

Pistis Sofija odvojila je Sabaota od tame i pozvala ga sebi zdesna, dok je prvobitnoga oca Jaldabota postavila sebi slijeva.
Od toga se dana desno naziva Pravdom, a lijevo Zlom.
Iz toga su razloga svi primili Kraljevstvo (Kosmos) u zajedništvu pravde i zla...

Stoga, kada je prvobitni roditelj kaosa Jaldaboat, lavljeg lika, vidio svoga sina Sabaotha i slave u kojoj je prebivao, kao Najveći od svih Vladara Haosa, pozavidio mu je.
Obuzet gnjevom, iz svoje je smrti poslao Smrt: on (Smrt) je bio ustanovljen u Šestom nebu, jer je odatle Sabaoth otet. Tako je postignut broj Šestorice Vladara Haosa.

Budući da je bio dvospolan, Smrt se pomiješao s (vlastitom) prirodom, i rodio sedam dvospolnih potomaka (Prvobitnih Demona). Ovo su imena muških potomaka: Ljubomora, Gnjev, Suze, Uzdisanje, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena ženskih potomaka: Gnjev, Bol, Požuda, Uzdisanje, Kletva, Gorčina, Svadljivost. Oni su se međusobno sparili i svaki je od njih rodio sedmoro, te postoji ukupno četrdeset devet dvospolnih Demona.
O njihovim imenima i učincima saznat ćete u Knjizi Salomonovoj.

U njihovoj nazočnosti, Sofija Zoe, koja je bila sa Sabaothom, stvorila je sedam Dobrih dvospolnih sila.

Ovo su imena muških sila: Nezavidan, Blagoslovljen, Radostan, Istinit, Nesebičan, Ljubljeni, Pouzdan.

Ovo su imena ženskih sila: Mir, Zadovoljstvo, Radost, Blagoslov, Istina, Ljubav, Vera (Pistis).

Iz njih je poteklo mnogo Dobrih i Dobrodušnih Duhova.
O njihovim utjecajima i učincima saznat ćete u Oblici sudbine neba, koje je ispod Dvanaest.

Vidjevši sliku Sofije Pistis u vodama, prvobitnog je Oca obuzela žalost, osobito kada je čuo njezin glas, poput prvoga glasa koji ga je pozvao neka izađe iz voda. Kada je shvatio da mu je ONA dale ime, uzdahnuo je. Postidjeo se svoga grijeha. Shvatio je da doista postoji Besmrtnik Svjetlosti koji je postojao prije njega, i to ga je veoma uznemirilo. Jer, svim bogovima i njihovim anđelima govorio je: "Ja sam Bog. Osim mene nitko ne postoji." Naime, strahovao je da bi ga oni osudili, saznavši za drugoga koji je postojao prije njega. No, nesposoban za razumijevanje, prezreo je osude i postupio nerazborito.
Rekao je: "Ako je išta postojalo prije mene, neka se pojavi, kako bismo vidjeli njegovo Svjetlo."

I gle!
Smjesta je Svjetlo izašlo iz Osmoga neba i prošlo kroz sva nebesa Zemlje. Kada je Prvobitni Otac Jaldaboat vidio ljepotu svjetlosti koja je zračila, zapanjio se i postidio. Kada se ta Svjetlost pojavila, u njoj se pojavila ljudska slika, izvanredno lijepa. Nitko je nije vidio izuzev Prvobitnoga oca i Pronoie (Razboritost), koja je bila s njim.
Pa ipak, ta se Svjetlost ukazala svim Silama Nebeskim. I njih obuze nemir.

Kada je Pronoia ugledala toga poslanika, zaljubila se u nj. No, on ju je mrzio jer je bila u tami. Željela ga je zagrliti ali nije bila sposobna to učiniti. U nemogućnosti da utaži svoju ljubav, izlila je svoju svjetlost na zemlju. Od tada se taj poslanik naziva "Adam od Svjetlosti", što znači, "Svijetao čovjek od krvi". Zemlja se pred njim prostrla, sveti Adaman, što znači "Sveta Zemlja Adamantina".
Od tada svi Moćnici slave djevičinu krv.
Zemlja se pročistila pomoću djevičine krvi. No, što je još značajnije, voda se pročistila kroz sliku Pistis Sofije, koja se u vodama ukazala prvobitnom ocu. S pravom se, stoga, kaže: "kroz vode." Budući da sve oživljuje, Sveta je voda jer pročišćava.

Iz te prve krvi nastao je Eros, dvospolac. Njegova je muževnost Himireris, vatra iz Svjetlosti. Njegova ženstvenost koja je s njime - duša krvi - je od Pronoine tvari. Kada su ugledali Erosa, svi su se Bogovi i njihovi Anđeli zaljubili u nj. Pojavljujući se u svakome od njih, zapalio ih je: kao što jedna svjetiljka pali mnoge svjetiljke, dok se njezina svjetlost pritom ne umanjuje. Tako se i Eros proširio svim stvorenim bićima Haosa, i nije se umanjio. Kao što se Eros pojavio u sredini, između svjetla i tame, a u sredini, između anđela i ljudi zbilo se tjelesno sjedinjenje Erosovo, tako je iz Zemlje procvjetalo prvobitno zadovoljstvo. Žena je slijedila Zemlji. Vjenčanje je slijedilo ženi. Rođenje je slijedilo vjenčanju. Razrješenje je slijedilo rođenju.
Poslije Erosa, vinova loza je izniknula iz te krvi izlivene na Zemlju. Zato se u onima koji je piju rađa žudnja za tjelesnim sjedinjenjem. Poslije vinove loze, iz zemlje su izniknula stabla smokve i nara, kao i sve druge vrste drveća, imajući u sebi sjeme iz sjemena moćnika i njihovih anđela.

Tada je Pravda stvorila Raj, neizmjerno lijep i izvan putanja mjeseca i sunca, u Zemlji Bezbrižnosti, na Istoku, među kamenjem. Žudnja obitava među prelijepim, plodovima bremenitim drvećem. A Drvo Vječnoga Života nalazi se, prema volji Božjoj, na sjeveru Raja, kako bi darovalo vječnost Dušama Čistih, koje će proizaći iz obličja siromaštva na kraju vremena.
Boja Drveta Života je poput boje Sunca. Njegove su grane veoma lijepe. Njegovo je lišće poput čempresova. Njegov plod, kada je bijel, nalikuje grozdu. Drvo Života visoko je do nebesa. Pokraj njega nalazi se Drvo Znanja (Gnosis), koje posjeduje snagu Boga. Njegova je svjetlost poput boje Meseca, kada je u punom sjaju. Njegovo je lišće poput smokvina. Njegov je plod poput datuljina.
Drvo Znanja se nalazi na sjeveru Raja, kako bi duše oslobodilo iz demonskih okova, ne bi li se one približile Drvetu Života i jele od njegova ploda, i prezrele Moćnike(Arhonte) i njihove anđele.
Učinak toga drveta opisan je u Svetoj Knjizi ovim riječima: "Ti si Drvo Znanja, koje je u Raju, od čijega je ploda jeo prvi čovjek i koje je otvorilo njegov um; on je volio svoju žensku družicu i prezreo ostale, tuđe slike."

Poslije njega, izniknulo je stablo masline, koje je imalo pročistiti kraljeve i velike svećenike pravednosti koji će se pojaviti na kraju vremena. Stablo masline proizašlo je iz Svjetlosti prvoga Adama, zbog pomazanja koje će oni primiti.

Prva Duša (Psiha) voljela je Erosa koji je bio uza nju, i izlila je svoju krv na nj i na zemlju. Iz te krvi najprije je izniknula RUŽA, iz zemlje, iz trnovita grma, kao izvor radosti zbog svjetlosti koja se imala pojaviti u grmu. Poslije nje, iz zemlje je izniknulo raznoliko cvijeće opojna mirisa, iz svake djevičanske Pronoine kćeri. Kada su one uzljubile Erosa, izlile su svoju krv na nj i na zemlju. Poslije njih, iz zemlje je izniknulo bilje svake vrste, imajući u sebi sjeme moćnika i njihovih anđela. Poslije njih, moćnici su iz voda stvorili sve zvijeri, gmazove i ptice, koji su u sebi nosili sjeme Moćnika i njihovih anđela.

No, prije svega toga, kada se pojavio prvoga dana, proboravio je na zemlji otprilike dva dana, ostavivši nižu Pronoiu na nebu. Potom se uzdignuo u svoju Svjetlost. Smjesta je tama zastrla čitav svemir. Kada je to poželjela, Sofija, koja je bila na nižem nebu, primila je vlast od Pistis i oblikovala veličanstvena svijetleća tijela i sve zvijezde. Postavila ih je na nebo kako bi obasjavali Zemlju i označavali vrijeme, godišnja doba, godine, mjesece, dane, noći, trenutke... Tako je bio ukrašen čitav nebeski prostor.

Kada je Adam Svjetlosti izrazio želju da uđe u svoju svjetlost - tj. u Osmo nebo - nije to mogao učiniti zbog siromaštva koje se pomiješalo s njegovom Svjetlošću. Stoga je za sebe stvorio golemo Vječno Kraljevstvo. U tom vječnom kraljevstvu stvorio je šest vječnih kraljevstava i njihove ukrase, ukupno šest, koji su bili sedam puta bolji od nebesa kaosa i njihovih ukrasa. Sva ta vječna kraljevstva i njihovi ukrasi postoje u beskonačnosti koja se nalazi između Osmoga neba i Haosa ispod njega, uključujući Svemir koji pripada siromaštvu. Njihov je poredak zapisan u Sedmom svemiru proroka Hieralije.

Prije negoli se Adam Svjetlosti povukao u Haos, Moćnici koji su ga vidjeli podsmjehivali su se Prvobitnom Ocu, jer je lagao kada je rekao: "Ja sam Bog. Nitko ne postoji prije mene." Došli su k njemu i rekli: "Zar to nije Bog koji je uništio naše djelo?"
Jaldaboat im odgovori: "Da. Ako ne želite da on uništi naše djelo, stvorimo čovjeka od zemlje, prema unutrašnjoj slici našega tijela i prema spoljašnjoj slici toga bića, kako bi nam služio i kako bi se, kada vidi sebi sličnog, u nj zaljubio. Tako više neće uništavati naše djelo, a mi ćemo rođene iz Svjetlosti učiniti svojim slugama, za sve vrijeme trajanja toga vječnoga kraljevstva." Sve se to dogodilo u skladu sa zamisli Pistis, kako bi se čovjek pojavio poslije sebi sličnoga, i prezreo ih zbog njihova obličja. A njihovo je obličje postalo omotač svjetlosti.

Potom su Moćnici primili znanje (gnosis) potrebno za stvaranje čovjeka.
Sofija Zoe - ona koja je uz Sabaotha - predvidjela je to. I nasmijala se njihovoj odluci. Jer, oni su slijepi: i ne znajući, stvorili su ga, na svoju štetu. Ne shvaćaju što čine.
Ona ih je pretekla i načinila svoga čovjeka, koji je imao podučiti njihovo obličje kako da ih prezire i pobjegne od njih.

Taj je učitelj nastao na sljedeći način. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti, ona je pala na vodu, te se smjesta pojavilo dvospolno ljudsko biće. Tu je kapljicu najprije oblikovala kao Žensko tijelo. Poslije toga, koristeći se tijelom, oblikovala ga je na sliku Majke koja se pojavila. Svoje je djelo završila za dvanaest mjeseci. Bilo je stvoreno dvospolno ljudsko biće koje Grci nazivaju Hermafrodit; njegovu majku Hebreji nazivaju Evom Života (Zoe), naime, ženskim učiteljem života. Njezin je potomak biće koje je Gospodar. Moćnici su ga poslije nazvali "Zvijer", kako bi moglo zavoditi njihova obličja. "Zvijer" se tumači kao "učitelj", jer se pokazalo da je najmudrija od svih bića.

Eva je prva djevica, ona koja je bez muža začela svoga prvog potomka.
Samoj je sebi bila babica. Ona je, navodno, rekla:

Ja sam dio svoje majke; ja sam majka.
Ja sam žena; ja sam djevica.
Ja sam ona koja ublažava porodiljne muke.
Moj me muž oplodio; ja sam njegova majka.
On je moj otac i gospodar.
On je moja snaga; Ono što želi on govori s razlogom.
Ja sam proces nastajanja; rodila sam čovjeka kao gospodara.

Duše koje su imale ući u obličja koja su stvorili Moćnici, očitovale su se Sabaothu i njegovu Hristu. Njima je sveti glas rekao: "Množite se i poboljšavajte! Budite gospodari svih stvorenja."
Tim dušama je sudbina namijenila da ih zarobi Prvobitni Otac. Tako su bili zatvoreni u tamnice obličja (tela), i ondje će ostati do kraja vremena.
Onima koji su bili uza nj, Prvobitni otac (Jaldaboat) je iznio svoje mišljenje o čovjeku. Svaki je od njih tada izlio svoje sjeme u središte pupka Zemlje. Toga je dana sedam vladara oblikovalo čovjeka tijela nalik njihovu, no njegova je slika nalikovala Čovjeku koji im se ukazao- Adamu Svetlosti. Oblikovan je dio po dio. Njihov je Vođa oblikovao mozak i živčani sustav. Poslije toga, on se pojavio kao prvi. Postao je čovjek obdaren dušom. I bio je nazvan "Adam", što znači "otac", prema imenu Onoga koji je postojao prije njega.

Kada su završili Adama, on je bio kao beživotna posuda. Budući da je poprimio oblik kao odbačen plod, u njemu nije bilo DUHA. Kada se Vrhovni Vladar prisjetio riječi Sofije Pistis, obuze ga strah da će pravi čovjek (Adam Svetlosti) ući u obličje koje su stvorili po njegovom liku, i njime zagospodariti. Stoga je svoje obličje ostavio četrdeset dana bez duše, povukao se i napustio ga.
Četrdesetoga dana, Boginja Sofija Zoe udahnula je svoj dah u Adama koji nije imao duše, i on se počeo kretati po tlu, ali nije mogao ustati.

Kada je stiglo Sedam Vladara, vidjeli su ga kako se pokreće, i uznemirili se. Prišli su mu i zarobili ga. On (vrhovni vladar) upitao je dah u njemu: "Tko si? Odakle si došao?" Dah mu odgovori: "Došao sam iz Sile Čovjeka za uništenje vašega djela." Kada su to čuli, slavili su ga jer je umirio njihove strahove i nemir. Taj su dan nazvali "Počinak", jer su otpočinuli od naporna rada. Kada su vidjeli da je Adam ustao, bijahu radosni, te ga uzeše i smjestiše u Raj. Tada su se povukli u svoja Nebesa.

Poslije toga dana počinka, Sofija Pistis je poslala svoju kćer Sofiju Zoe, zvanu Eva, kao Učiteljicu, kako bi učinila da Adam, koji nije imao duše, ustane, te da oni koje on iznjedri postanu nositelji Svjetlosti.
Kada je Eva vidjela svoga muškog druga gdje leži na zemlji, sažalila se na njega rekavši:
"Adame! Oživi ! Ustani sa zemlje!"
Njezina se riječ smjesta pretvorila u djelo.
Ustavši, Adam je otvorio oči. Kada je ugledao Evu, rekao je: "Zvat ćeš se ,,Majkom Živih''.
Jer, TI si mi dala ŽIVOT."

- nastavak sledi -
_________________
Jednom se živi, ali večno...


Poslednji put izmenio Vesna dana 22 Maj, 2010 13:15 pm, izmenio ukupno 3 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 17 Apr, 2010 03:36 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

- nastavak -


Adam i Eva


Kada su Bogovi (Arhonti) doznali da je njihovo obličje oživjelo i ustalo, veoma su se zabrinuli. Poslali su svojih sedam Arhanđela da izvide što se dogodilo.
Oni su došli k Adamu. Vidjevši Evu gdje s njim razgovara, rekoše jedni drugima:
"Što je ta svijetla žena? Nalikuje slici koja nam se ukazala u svjetlosti. Zarobimo je i stavimo u nju njezino sjeme, kako bi postala bremenita i nemoćna da se uzdigne u svoju svjetlost. Mi ćemo zapovijedati onima koje rodi. Ali, ne recimo Adamu ništa, jer on nije jedan od nas.
Učinimo da Adam usne dubokim snom. U snu ćemo mu kazati da je žena potekla iz njegova rebra, kako bi mu se pokorila, i kako bi on bio njezin gospodar."

Eva, kao božanska Sila, nasmijala se njihovoj odluci. Zamaglila je njihove oči, i potajno ostavila uz Adama svoju sliku. Ušla je u Drvo Znanja i ondje ostala. Tražili su je, a ona im je otkrila da je ušla u Drvo i postala drvetom. Obuzeti strahom, slijepa su stvorenja pobjegla.

Kada je magla iščeznula iz njihovih očiju, došli su k Adamu; vidjevši da je uza nj slika te žene (Eve), veoma su se uznemirili, misleći da je to prava Eva. Nerazborito su joj prišli, zarobili je i bacili svoje sjeme na nju.
Učinili su veliko zlo, oskrnavivši je, ne samo na prirodne, nego i na odvratne načine. Najprije su oskrnavili pečat njezina glasa - onaj koji im je govorio: "Što postoji prije vas?" - kaneći tako oskrnaviti one koji bi na kraju (vremena) mogli reći da su rođeni od Istinskoga Čovjeka putem govora. Pogriješili su, ne znajući da su oskvrnuli vlastito tijelo: na svaki su način Arhonti i njihovi anđeli oskrnavili Evinu sliku.

S prvim vladarom začela je Abela. Drugog je potomka začela sa sedam moćnika i njihovim anđelima. Sve se to dogodilo prema zamisli Prvobitnoga Oca, kako bi Prvobitna Majka u sebi ponijela svako sjeme, pomiješana i usklađena sa sudbinom Svemira, njegovim oblicima i Pravdom. Prethodno smišljen plan ostvario se u pogledu Eve, kako bi obličja stvorena od strane moćnika postala omotačima svjetlosti, i kako bi ih se preziralo kroz njihova obličja.

Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren duhom (pneumatikos), pojavio se prvi dan.
Drugi je Adam obdaren dušom (psychikos), a pojavio se šestoga dana koji se naziva Afrodita. Treći je Adam stvorenje Zemlje (choikos), odnosno, čovjek zakona, a pojavio se osmoga dana, koji se naziva "Dan Sunca" (nedjelja).
Potomstvo Zemaljskoga Adama bilo je brojno i potpuno, te je proizvelo svakojake znanstvene podatke o dušom obdarenom Adamu. No, svi su bili u NEZNANJU.

Vladarima je bilo drago kada su vidjeli Adama i žensko stvorenje kako griješe u neznanju, poput zvijeri. Kada su shvatili da ih Besmrtnik(Adam Svetlosti) neće zanemariti, obuzeo ih je strah veći nego kada se Eva Zoe pretvorila u drvo. Veoma su se uznemirili, rekavši: "Možda je to istinski čovjek - ovo biće koje je na nas poslalo maglu i podučilo nas da je ona koja je oplođena nalik njemu - a mi ćemo biti pobijeđeni!"

Tada su njih sedmorica iznijeli planove. Krotko su došli k Adamu i Evi. Vođa Arhonata im je rekao:
"Plodove svih stabala koja su za vas stvorena u Raju možete pojesti;
no, čuvajte Drvo Znanja i ne jedite od njegova ploda. Ako od njega jedete, umrijet ćete."
Usadili su u njih strah, i povukli se k svojim Moćnicima.

Potom je stiglo najmudrije od svih stvorenja, Hermafrodit, zvano Zvijer. Kada je (Zvijer) vidjela (sliku) njihove majke Eve, rekla joj je: "Što vam je Bog rekao? Je li vam rekao: `Ne jedite od ploda Drveta Znanja (Gnosis)'?" Ona joj odgovori: "Nije rekao samo: `Ne jedite od njegova ploda', nego i `Ne dotičite ga se, da ne biste umrli."'
Zvijer joj reče: "Ne bojte se. U smrti nećete umrijeti. Jer, on zna da će, budete li jeli od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, te da ćete vi sami biti poput Bogova, znajući razliku između Zlih i Dobrih ljudi. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste jeli od ploda Drveta Znanja."

Eva je povjerovala Učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, i vidjela kako je lijepo i bremenito plodom. Drvo joj se svidjelo, stoga je uzela njegov plod i pojela ga. Svome je mužu također dala da jede od ploda, i on je jeo. Onda se njihov um otvorio. Jer, kada su pojeli, obasjala ih je Svjetlost Znanja. Kada su se zaodijenuli stidom, znali su da su lišeni znanja. Kada su se otrijeznili, vidjeli su da su nagi, te su se zaljubili jedno u drugo. Vidjevši da oni koji su ih načinili NEMAJU LJUDSKI OBLIK, prezreli su ih: bili su veoma SVESNI.

Kada su Vladari (Arhonti) saznali da su Adam i Eva prekršili njihove zapovijedi, ušli su u Raj, uz potres i strašne prijetnje. Adam i Eva zadrhtaše i sakriše se pod Rajskim drvećem.
Vladari nisu znali gdje su se sakrili, te zazvahu: "Adame, gdje si?"
On im odgovori: "Ovdje sam, jer sam se strahujući od vas sakrio, ispunjen stidom."
U neznanju su ga upitali: "Tko vam je rekao za stid kojim ste se zaodijenuli? - osim ako niste jeli od Drveta Znanja!"
On im reče: "Žena koju ste mi dali - ona mi je dala da jedem, i ja sam jeo."
Potom su upitali ženu: "Što si učinila?"
Ona im odgovori: "Učitelj me ponukao, i ja sam jela."

Vladari su potom pristupili Učitelju (Hermafroditu).
Njihove su se oči zbog njega zamaglile, te mu nisu mogli ništa učiniti. Prokleli su ga, jer su bili nemoćni.

Poslije toga, došli su k ženi i prokleli nju i njezino potomstvo. Potom su prokleli i Adama, a zbog njega i Zemlju i usjeve;
Arhonti su prokleli sve što su stvorili. Oni nemaju blagoslova. Dobro ne može proizaći iz zla.

Toga su dana vladari shvatili da zaista postoji nešto moćnije od njih: shvatili su samo da njihove zapovijedi nisu bile izvršene. Zbog Besmrtnika, svijetom je zavladala zavist. Kada su Vladari vidjeli da je njihov Adam ušao u nepoznato stanje Znanja, poželjeli su ga iskušati, te su skupili sve domaće životinje i divlje zvijeri zemaljske i ptice nebeske, i doveli ih Adamu da vide kako će ih nazvati. Kada ih je Adarn vidio, dao je imena njihovim stvorenjima.

Među njima je zavladao nemir, jer je Adam izdržao sva iskušenja. Okupili su se i iznijeli planove. Rekli su: "Pogledajte Adama! Postao je poput nas , te zna razliku između Svjetla i Tame. Možda će biti zaveden, kao u slučaju Drveta Znanja, te će jesti i s Drveta Života i postati besmrtan, i postati gospodarem, i prezreti nas i svu našu slavu! Tada će se odreći nas i našega Svemira. Istjerajmo ga iz Raja, protjerajmo ga u Zemlju iz koje je bio odveden, kako ne bi znao više od nas."

I tako su prognali Adama iz Raja, zajedno s njegovom ženom. I to što su učinili nije im bilo dovoljno. Strahovali su. Okružili su Drvo Života strašnim živim bićima zvanima "kerubini", i među njih postavili vatreni mač koji je neprestano vitlao, kako nijedno zemaljsko biće ne bi moglo ondje ući.

Budući da su vladari zavidjeli Adamu, željeli su Adamu i Evi skratiti živote. Međutim, u tome ih je spriječila sudbina koja im je (Adamu i Evi) bila određena od samoga početka. Jer, svakome je bio dodijeljen životni vijek od tisuću godina, u skladu s gibanjem(vibriranjem) Svijetlećih tijela. No, iako vladari to nisu mogli učiniti, svaki od tih zlobnika oduzeo im je po deset godina. Preostali životni vijek tako je iznosio devet stotina i trideset godina; ispunjenih bolom, slabošću i zlom. I život će takvim ostati do kraja vremena, samo što će se životni vek i nadalje skraćivati.

Vidjevši da su Vladari Tame prokleli njezine, Sofija Zoe se uvrijedila. Izašavši iz Prvoga Neba u punoj snazi, istjerala je Vladare iz njihovih nebesa i bacila ih u grješni svijet, na Zemlju, kako bi ondje prebivali u obliku zlih duhova (demona).

U Raju postoji dušom obdareno živo biće zvano "feniks". Ono samo sebe ubija i ponovno oživljuje, kao svjedok presude protiv Adama i Eve, jer učiniše zlo Adamu i njegovu naraštaju, sve do kraja vremena.
Postoje TRI Čovjeka i njhovi potomci, sve do kraja vremena:
- Duhom obdaren i vječan, Dušom obdaren i Zemaljski.
Jednako tako, postoje i tri feniksa u Raju - prvi je besmrtan; drugi živi tisuću godina, dok za trećega Sveta knjiga tvrdi da je umro.
Postoje, također, i tri krštenja - prvo je duhovno, drugo je krštenje vatrom, treće je krštenje vodom.

Dva Egipatska Bika posjeduju misterij, Sunce i Mjesec, kao svjedoke Sabaotha:
naime, preko njih je Sofija primila Svemir; od dana kada je stvorila Sunce i Mjesec, stavila je vječni pečat na svoje nebo.

A crv koji je rođen iz feniksa također je ljudsko biće. O njemu je pisano (Ps 91:13 LXX): "Kao feniks cvate pravednik"*. Feniks se najprije pojavljuje u živom stanju, potom umire i ponovno ustaje, kao znak onoga što postaje očito na kraju vremena. Ti veliki znakovi pojavljivali su se samo u Egiptu - nigdje drugdje - kao naznaka da je (ta Zemlja, op. prev.) poput Božjega Raja.

Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo kazali još nešto o njima.
Kada je Sedam Vladara bačeno s njihovih nebesa na Zemlju, stvorili su sebi sluge, mnoštvo demonskih anđela. Ovi su ljude podučili raznim vrstama grijeha, te magiji, čarobnim napitcima, obožavanju idola, prolijevanju krvi, svetištima, hramovima, žrtvama, te žrtvovanjima svim zemaljskim duhovima, imajući sudbinu njihova suradnika koji je došao u život sporazumom između Bogova Nepravde i Pravde.

Svijet je, dakle, od početka griješio. Jer, svi ljudi na Zemlji, od postanka do svršetka, obožavali su duhove (demone), - kako pravedni anđeli, tako i nepravedni ljudi. Tako je Zemljom vladala zaluđenost, neznanje i nepomičnost.
Svi su griješili, sve do pojave Istinskoga Čovjeka (Isus Hrist).

Neka ovo za sada bude dovoljno. Nastavimo s razmatranjem našega svijeta, kako bismo točno završili opis njegova poretka i uprave. Tada će nam postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u neviđeno kraljevstvo, koje je bilo vidljivo od postanka do svršetka vremena.

Došao sam, dakle, do glavnih točaka vezanih uz Besmrtnoga Čovjeka:
govorit ću o svim bićima koja mu pripadaju, i objasniti kako su se našla ovdje.

Kada je nastalo mnoštvo ljudskih bića, od Adama, koji je bio oblikovan, te iz tvari, i kada je svijet već bio naseljen, Vladari (Arhonti) su njime gospodarili - odnosno, držali su ga ograničenog neznanjem.
Zašto?
Iz sljedećega razloga: budući da Besmrtni Otac zna da nedostatak istine postoji u vječnim kraljevstvima i njihovu svemiru, kada je poželio uništiti Vladare Gubitka pomoću stvorenja koja su oblikovali, poslao je svoju sliku dolje, u svijet gubitka, naime, blagoslovljene, male, nedužne besmrtne Duhove. Njima Znanje nije bilo strano. Jer, sve je Znanje sadržano u jednom Anđelu koji se pojavio prije njih; on nije bio nemoćan, jer je bio u pratnji Oca. I on im je dao Znanje. Kad god se ti Svetli Duhovi pojave u Svijetu Gubitka, smjesta i najprije razotkrivaju uzorak trajnosti, kao osudu Vladara i njihovih sila.
Kada su se Blagoslovljena bića pojavila u oblicima koje su im dali Vladari, budili su zavist.
A iz zavisti su vladari pomiješali svoje sjeme s njima, nadajući se da će ih oskrnaviti. Nisu uspjeli. Kada su se blagoslovljena bića pojavila u svijetlom obliku, pojavila su se na različite načine. Svaki od njih, počevši u svojoj Zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) Znanja vidljivoj crkvi sastavljenoj od obličja gubitka. Crkva je bila osnovana kako bi sadržavala sve vrste sjemenja, zbog sjemena vladara koje se s njome pomiješalo.

Tada je Spasitelj stvorio sviju njih - i njihovi su duhovi očito nadmoćniji, (jer su, op. prev.) blagoslovljeni i raznoliki. (Stvorio je) također mnoga druga bića, koja nemaju kralja, te su bolja od svakoga tko je postojao prije njih.
Postoje, dakle, četiri rase.
Tri rase pripadaju kraljevima Osmoga neba. No, četvrta rasa nema kralja, već je savršena i od sviju najviša. Jer, oni će ući u sveto mjesto njihova Oca. I oni će steći mir i spokoj i vječnu, neizrecivu slavu i beskrajnu radost. Štoviše, oni su kraljevi u smrtnom području, u njemu su besmrtni. Oni će osuditi bogove Haosa i njihove sile.

Riječ koja je iznad svih bića poslana, je samo da bi ON mogao objaviti nepoznato.
On je rekao :
"Ništa nije skriveno što nije očito, i ono što nije bilo prepoznato, bit će prepoznato."

Ovi duhovi svetlosti (u zemaljskim telima) su poslani da obznane ono što je skriveno - asedam Moćnika Haosa i njihovu bezbožnost. Time su Arhonti bili osuđeni na smrt.

Kada se svi Savršeni pojave u oblicima koje su im dali moćnici, i kada razotkriju neusporedivu Istinu, osramotiće svu mudrost Arhonata. Vjera Arhonata je bila prokletstvo. I njihova se moć suši. Njihova se vlast topi. Njihova je misao postala praznina, zajedno s njihovom slavom.

Prije svršetka vremena, čitav prostor potrest će snažan grom. Tada će vladari tugovati...Anđeli će oplakivati svoje čovječanstvo, demoni će plakati nad svojim materijalnim dobrima, a njihovo će čovječanstvo tugovati i kukati u svojoj smrti.
Tada će započeti drugačije doba, i oni će se uznemiriti. Njihovi će kraljevi biti zatrovani vatrenim mačem, te će međusobno zaratiti, a Zemljom će poteći krv.
Ti će ratovi uznemiriti vode mora. Zvijezde na nebu zaustavit će svoja kretanja. Grom će zagrmjeti iz velike sile koja je nad svim silama Haosa, gdje se nalazi nebeski svod Žene (Sofija Pistis).
Stvorivši prvu tvorevinu, Sofija Pistis će odstraniti mudru vatru razuma i zaodjenuti se nerazboritim gnjevom. Tada će prognati Bogove Haosa, koje je stvorila zajedno s Prvobitnim Roditeljem (Jaldaboatom). Bacit će ih dolje, u Ponor. Bit će zbrisani zbog svoje zlobe. Jer, postat će poput vulkana i proždrijeti jedan drugoga, dok ne iščeznu u ruci Prvobitnoga Roditelja. Kada ih Jaldaboat uništi, okrenut će se protiv sebe, i sebe samoga uništiti, dok ne prestane postojati.

A njihova nebesa past će jedno na drugo, i njihove će sile progutati vatra. Njihova će vječna kraljevstva također biti pregažena. Oni će pasti u ponor, i ponor će biti pregažen.

Svjetlost će pobediti Tamu i zbrisati je: bit će nešto što nikada nije bilo. A tvorevina kojoj je slijedila Tama rastopit će se. I nedostatak će biti iščupan iz korijena (i bačen) dolje, u Tamu. I Svjetlost će se vratiti svome korijenu. I pojavit će se slava Nerođenih. I ispunit će čitavo Vječno Kraljevstvo.

Kada proročanstvo i pripovijesti o onima koji su Kraljevi budu obznanjeni i kada ga ispune oni koji se nazivaju Savršenima, oni koji - za razliku od njih, nisu postali Savršeni u nerođenu ocu, primit će njihovu slavu u svojim kraljevstvima i kraljevstvima Besmrtnih: no, nikada neće ući u kraljevstvo bez kralja.
Jer, svatko mora otići na mjesto odakle je potekao. Doista, po njegovim djelima i znanju, svaki čovjek razotkrit će svoju (vlastitu) prirodu.

(U Psalmu 92 (91),13, "Biblija", Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994. stoji: "Ko palma cvate pravednik...")

Preuzeto sa : http://www.atlantidaforum.com//forum/index.php?sid=44bf12e5120407848328fd6fc7cf50bd
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Miodrag



Pridružio: 01 Jun 2009
Poruke: 1132
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Maj, 2010 13:20 pm    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

,, PISTIS SOFIJA'' pdf
http://www.4shared.com/document/VuX3YMmS/Pistis_Sofija.htm
_________________
Iskrenost, direktan put do sebe.
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
valen
Majstor


Pridružio: 11 Nov 2009
Poruke: 1113

 Poruka Poslao: 24 Maj, 2010 00:40 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

Da ovo je ispravan link.
Molitve Pistis Sofije,kako shvatam,treba da se citaju puno puta.
_________________
jedi ,moli ,voli .
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku Yahoo Messenger
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » SVETA ZNANJA
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka VAŠE SUGESTIJE 105 adminfob 89976 26 Mar, 2011 01:56 am
Jazz08 Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka MEDITACIJA- OSNOVNI POJMOVI 50 Vesna 40571 16 Nov, 2010 14:55 pm
Aleksandra-Caca Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Interval ne-vremena 4 adminfob 42380 03 Jun, 2010 23:13 pm
zvoncica Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka TOČAK MEDICINE VEČNOGA BIĆA 3 adminfob 30278 18 Jan, 2010 10:15 am
Satćitananda Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka TRAGANJE ZA ISTINOM 32 plavizrak 29396 07 Sep, 2009 04:30 am
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Tvorac i zemlja 2 adminfob 42751 11 Maj, 2008 23:06 pm
Vesna Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka PARABOLE ISUSA IZ NAZARETA 1 adminfob 5071 26 Feb, 2008 02:53 am
Vesna Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom