OSNOVI HERMETIZMA
Idi na stranu
1, 2, 3  Sledeci
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
www.OBJAVE.com forum » SVETA ZNANJA
Pogledaj prethodnu temu :: G :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 03:40 am    Naslov: OSNOVI HERMETIZMA
Odgovoriti sa citatom

...
...
OSNOVI HERMETIZMA





SEDAM HERMETIČKIH PRINCIPA

I. Princip mentalnosti

"SVE je UM ; Svemir je Mentalan"

II. Princip suglasja

"Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore."

III. Princip vibracija

"Ništa se ne odmara; sve se kreće; sve vibrira"

IV. Princip polarnosti

"Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova; istovjetno i različito je jednako; suprotnosti su po prirodi iste, ali drugačije po stupnju; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine; svi se paradoksi mogu pomiriti."

V. Princip ritma

"Sve pluta , gore-dolje; sve ima svoje plime i oseke; sve se stvari uzdižu i padaju; njihanje klatna se odražava u svemu; količina njihanja udesno je jednaka količini njihanja ulijevo; ritam sve izjednačava."

VI. Princip uzroka i posljedice

"Svaki uzrok ima svoju posljedicu; sve se dešava sukladno Zakonu; slučajnost je ime neotkrivenog zakona; postoje mnoge razine uzročnosti, ali ništa ne može izbjeći Zakonu."

VII. Princip spola

"Spol je u svemu; sve ima svoje muške i ženske principe; spol se manifestira na svim razinama."

**************************

Ovo su temeljne teze hermetične filozofije i istinska inicijacija se ne može postići bez poznavanja ovih zakona u teoriji ali i u praksi.
_________________


POBEDA NAD PAKLOM

Proces dehumanizacije, alkemijske nutarnje pretvorbe, prelazak sedam pragova VITRIOLA, POBEDA NAD PAKLOM (Saturnom - nigredo faza, katarza i nutarnje čišćenje).

U tri faze dolazimo do samog Logosa:

1) nigredo faza (crna) - zacrnjenje/kalcinacija metala = destrukcija ego projekcija

2) albedo faza (bijela) - pobijeljivanje/pranje metala = uspostava stabilne individualnosti

3) rubedo faza (crvena) - zacrvenjivanje/potpuno pročišćenje metala = element vatra divlja unutar duše i uzdiže ju na na više razine postojanja

Praktični dio se odnosi na bilo koji put, sustav, anti-sustav, tradiciju ili stav koji zauzmemo. To ostaje na pojedincu. Bitno je shvatiti što nas čeka, zato nam pomažu alkemijske zagonetke.

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...


Poslednji put izmenio Vesna dana 12 Nov, 2009 01:53 am, izmenio ukupno 2 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 03:50 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...
KORPUS HERMETIKUM (CORPUS HERMETICUM)

- Najvažnije hermetičko delo -





Corpus Hermeticum je zbirka 17 kratkih filozofskih rasprava (kodeksa), koje su pisane na grčkom jeziku i različite su dužine. Za ove kodekse, u vremenu od antike pa do početka 17. stoljeća mislilo se da su prijevod drevne egipatske mudrosti, tj. učenja Hermesa Trismegistosa, "Triput Velikog Hermesa". Vrijeme i okolnosti u kojima je djelo pisano je nepoznato (uz pretpostavku da je tek zapisano u drugom stoljeću nove ere), ali sa sigurnošću možemo reći da je to nepotpun opus djela Boga Hermesa. Veliki dio je izgorio u Aleksandriji za vrijeme tog mahnitog požara u davnoj prošlosti. Dio koji imamo preveden je sačuvan i postao je temelj zapadne ezoterijske misli, od Platona, Aristotela, neoplatonističkih, gnostičkih, esenskih i masonskih škola misli.


CORPUS HERMETICUM

Knjiga I

Poimandres- Pastir Ljudi

1. Jednom kada je moj um meditirao o stvarima kakve jesu, a moje se misli uzdignule do velikih visina, dok su mi tjelesni osjeti obamrli - kao u ljudi koje je preuzeo san nakon perobilne hrane ili umora tijela, učinilo mi se da netko beskrajno velik iz beskrajnih dimenzija doziva moje ime i govori: „Šo želiš čuti i vidjeti, i što želiš naučiti i znati?“

2. Rekoh: „Tko si ti?“
Kazao je: „Ja sam Čovjek-Pastir (Poimandres), Um Uzvišenog (Nous). Ja znam što želiš i posvuda sam s tobom.“

3. „Želim naučiti“, rekoh, „stvari kakve jesu, shvatiti njihovu prirodu i spoznati Boga. To je ono što želim čuti.“
Ponovno mi se obratio: „Drži u svom Umu (Nousu) sve što želiš naučiti i ja ću te poučiti.“

4. Govoreći ove riječi, njegovo se obličje promijenilo, i odmah, u treptaju oka, sve se stvari otvoriše preda mnom; ugledah beskrajnu viziju. Sve se stvari pretvoriše u svijetlo, slatko i veselo (svjetlo).
I gledajući sve to, postadoh ushićen.
Ali malo kasnije pojavi se u jenom dijelu naniže zastrašujuća i gnusna tama koja se kretala vijugajući u zavojitim naborima, pa mi se učini kao da je zmija.
A tama se tada promijeni u neku vrstu Vlažne Prirode, odbačene iznad svih moći svijeta, bacajući dim kao iz vatre i ječeći ispusti bolni zvuk koji se nikako ne može opisati.

5. Tada iz svjetla istupi Sveta Riječ (Logos) i siđe na tu Prirodu, a iz nje poskoči čista vatra i podigne se; bijaše to svjetlo, prodorno i aktivno.
Zrak, također, bivajući svjetlom, slijedio je vatru i penjao se sve dok je nije sustigao; od zemlje i vode dizao se prema vatri, tako da se doimalo kao da je iz nje obješen. A zemlja i voda ostadoše na svom vlastitom mjestu, združene zajedno tako da nitko nije mogao razlučiti zemlju od vode. No ipak se pokrenuše da bi čuli zbog Duha-Riječi (Logos) koji ih je prožimao.

6. Čovjek-Pastir (Poimandres) tada mi reče: „Jesi li shvatio što ova vizija znači?“
„Ne, ali spoznat ću“, rekoh.
„To svjetlo“, reče, „sam Ja, Nous, tvoj Bog, koji je postojao prije Vlažne Prirode koja se pojavila iz tame; a Svjetlo-Riječ (Logos), što pojavi se iz Uma (Nous), je Sin Božji.“
„Kako to može biti?“ pitao sam.
„Znaj da to što vidi i čuje unutar tebe je Riječ Božja (Logos); ali Um (Nous) je Bog Otac “. Nisu međusobno odvojeni, jer u njihovom sjedinjenju postoji život.“
„Hvala Tebi“ rekoh.
„Stoga shvati svjetlo [odgovorio je] i sprijatelji se s njime“.

7. I govoreći tako, dugo me gledao u oči; pogledavši ga počeo sam drhtati. Ali kada je podigao glavu, vidjeh u vlastitom Umu (Nousu) Svjetlo, ali sada u moćima koje niti jdan čovjek ne može pobrojiti, i Svemir što prelazi sve granice.Vidjeh vatru okruženu najsnažnijom moći, sada obuzdanu, kako stoji a svom mjestu.
I kada vidjeh te stvari, shvatih ih pomoći Riječi (Logosa) Čovjeka-Pastira.

8. A budući da sa bio zapanjen, Poimandres mi ponovno počne govoriti:
„Vidio si u Umu Arhetipski Oblik čije je postojanje prije početka i bez kraja“. Tako mi je Poimandres govorio.
„Onda“, rekoh, „odakle potječu elementi Prirode?“
Njegov je odgovor bio: „Od Božje volje. Priroda prima Riječ (Logos) i gledajući predivan svemir stvara jedan isti kao taj, odražavajući sebe u svemir pomoću njenih sastavnih elemenata i pomoću rođenja duša.“

9. Bog – Um (Nous), bivajući muško i žensko, postojeći kao život i svjetlo, stvara drugi Um (Nous) koji stvarima daje oblik; kao Bog Vatre i Duha, oblikovao je Sedam Vladara koji zaokružiše osjetilni svijet. Ljudi njihovu vladavinu nazivaju sudbinom.

10. Izravno iz elemenata koji se kreću nadolje, Božji Razum (Logos) poskoči u Prirodino čisto uobličenje i posta sjedinjen s Oblikovnim Umom, jer suštinski mu bijaše jednak. A elementi Prirode koji se kreću nadolje ostadoše tako bez razuma, postavši čista materija.

11. Tada oblikovni Um (Nous), zajedno s Razumom, okruži sfere i zavrti ih, prouzročivši okretanje stvari koje je stvorio, i dopusti im da se okreću od neograničenog početka do beskonačnog kraja. Jer okretanje sfera počinje tamo gdje i završava baš onako kak je Um (Nous) htio. Od elemenata koji se kreću nadolje Priroda stvara življenja bez razuma, jer On do njih nije proširio Razum (Logos). Razum stvori krilata bića, Voda ića koja plivaju, a Zemlja i voda bijahu odvojeni jedno od drugoga, kako Um (Nous) htjede. Iz svojih njedra zemlja stvori živote koji imaše, četveronožna bića i reptile, divlje zvijeri i one pitome.

12. Um (Nous), Otac svega, koji je Život i Svjetlo, stvori čovjeka jednakog Samom Sebi, u kojeg se zaljubi, budući da je Njegovo vlastito dijete; jer čovjek bijaše predivan, ni sa čime se nije mogao usporediti, i nosio je lik svojega Oca. Uistinu se Bog zaljubio u vlastito obličje i njemu udijelio sva svoja stvaranja.

13. Kada je čovjek opazio u Ocu stvaranja Stvoritelja, i on sam poželi stvarati; a Otac mu dopusti da to čini. Promijenivši svoje stanje prema oblikovnoj sferi a time je dobio vlastitu moć, on promotri bića svoga Brata. Oni ga zavole i svaki mu da dio svoje vlasti. I nakon što je dobro upoznao njihovu suštinu i dobio udjela u njihovoj prirodi, imao je um kojim je mogao proći kroz granicu njihove sfere i povrgnuti moć koja je postala nadmoćna nad vatrom.

14. Imajući svu moć nad mrtvima u svemiru i nerazumnim bićima, on nagne svoje lice dolje kroz Sklad, prodirući kroz njihovu snagu i pokazujući Prirodi koja se kreće nadolje predivno obličje Boga.
Kada je ona vidjela taj oblik ljepote kojega se nikad ne može zasititi i njega koji sada imaše u sebi svaku pojedinačnu energiju svih sedam Vladara, jednako kao i vlastito Božje Obličje, smijala se s ljubavlju; jer vidjela je lik najljepše forme Čovjeka u vodi i njegovu sjenu na zemlji.
On, pak, vidjevši obličje nalik sebi u njoj, u njezinoj Vodi, zavoli ga i poželi živjeti u njemu; s voljom ođe čin, i tako on oživi formu lišenu razuma.
A Priroda uzme predmet svoje ljubavi i potpuno se ovije oko njega; oni se pomiješaše, jer voljahu jedan drugoga.

15. Iz tog razloga, od svih bića koja žive na zemlji samo čovjek dvostruk; smrtan bez tijela, besmrtan zbog suštinskog Čovjeka. Jer, iako je besmrtan i ima vlast nad svime, on trpi smrtne stvari koje su podređene sudbini. Iako je iznad sklada, unutar sklada postao je robom. Premda je muško-žensko, s obzirom da je od Oca muškog-ženskog, i iako nikada ne spava, budući da njime vlada onaj tko nikada ne spava, nadvladan je snom.

16. Na to ja rekoh: „Poučavaj dalje, o moj Ume (Nous), ja sam se zaljubio u Riječ (Logos).“
Pastir (Poimandres) reče: „To je tajna koja je uspješno sačuvana sve do sadašnjeg trenutka. Jer Priroda, sjedinjena sa Čovjekom, stvorila je čudo za čudom. Jer kako je čovjek, kao što sam ti kazao, imao prirodu podudarnu sa Sedam (snaga) koji su načinje od Vatre i Duha, Priroda nije čekala, već je odmah stvorilo sedmero ljudi koji bijahu podudarni s prirodama Sedmorice, muško-žensko i kretajuće u zraku.“
Tada rekoh: „O, Pastiru... sada sam ispunjen velikom željom i žarko želim čuti više. Molim te, nemoj stati.“
Pastir (Poimandres) reče: „Šuti, jer još ti nisam cjelovito izložio prvu rastavu (logoi).“
„Eto! Zanijemio sam!“ rekoh.

17. Kao što rekoh, u takvom mudrom dolazi o rađanja tih Sedam. Zemlja je bila ženskog roda, a njezina voda ispunjena je žudnjom; zrelost uzima od Vatre, uh od Etera. Priroda je tako stvorila okvire koji odgovaraše obličju Čovjeka. I Čovjek se od Svjetla i Života promijeni u dušu i um. I na taj način se nastaviše sve stvari osjetilnog svijeta sve do razdoblja njihova kraja i novog početka.

::::::::::

U prvoj raspravi na alegoričan način je opisan alkemijski proces Stvaranja i čovjekove uloge u Kozmosu.
Postoji niz TAJNI u ovom djelu koje nisu očite, ali se postupno razotkrivaju onome koji istinski traga.

preuzeto sa www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...


Poslednji put izmenio Vesna dana 12 Nov, 2009 02:02 am, izmenio ukupno 2 puta
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 03:52 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Nastavak Knjige I

18. „Slušaj sada preostali do govora (Logos) koji žudiš čuti. Završetkom razdoblja, veza koja ih veže izgubljena je sukladno volji Boga. Sve životinje muško-ženskog roda, kao i Čovjek, razdvojeni su u isto vrijeme. Neki tako postadoše muško, a neki postadoše žensko. Bog odmah izgovori Svoju Svetu Riječ (Logos): „Povećajte se sve više i množite u moštvu, vi bića i sve stvoreno, a čovjek s Umom (Nous) u sebi, neka nauči i spozna da je besmrtan i da je želja uzrok smrti, te da je ljubav sve.“

19. „Kada je Bog to izustio, Njegova Providnost pomoću Sudbine i Sklada izazove njihovo spajanje i njihovi se naraštaji utemelje. I zato su sve stvari umnožene sukladno njihovoj vrsti. I onaj koji je tako naučio spoznati sebe dosegao je Uzvišeno Dobro koje nadmašuje mnoštvo, dok onaj koji sa zastranjujućom ljubavi, ljubavi koju je predao svom tijelu, ostaje lutajući u Mraku i pati kroz svoja smrtna osjetila.“

20. „Koju veliku grešku neuki čini“ rekoh, „da ga ona lišava besmrtnosti?“
„Čini se“, rekao je, „da nisi pridao pozornost onome što si čuo. Nisam li te pozvao da misliš?“
„Hvala ti“, odgovorih. „Činit ću tako i zapamtiti.“
Nastavio je: „Ako si upamtio, kaži mi, zašto su oni u smrti zavrijedili smrt?“
„Zato jer je mračna tama korijen i osnova materijalne građe tijela; iz nje tama uzdiže Vlažnu Prirodu; iz nje je sastavljeno tijelo u osjetilnom svijetu iz kojega se smrt napaja Vodom.“

21. „Ispravne su tvoje misli. Ali kak onaj koj je spoznao sebe odlazi Ocu, kao što je Riječ Božja (Logos) ustvrdila?“
Odovorio sam: „Jer Otac svega je sazdan od Svjetla i Života, a od Njega je rođen Čovjek.“
„Dobro govoriš, govoreći tako. Svjetlo i Život jest Otac-Bog i od njega je rođen Čovjek. Ako, stoga, spoznaš sebe kao biće od Života i Svjetla i činjenicu da si od njih načinjen, vratit ćeš se u život.“ Tako je govorio Čovjek-Pastir (Poimandres).
„Ali reci mi dalje, moj Umu (Nous)“, zavapih, „kako ću se ponovno vratiti u Život... jer Bog kazuje: Neka čovjek koji ima Um (Nous) u sebi spozna da je on sam besmrtan.
22. Nemaju li svi ljudi Um (Nous)?“, pitao sam.
„Dobro govoriš, govoreći tako. Ja, Um (Nous), osobno sam sa svetim i dobrim ljudima, čistim i milostivim ljudima koji žive pobožno. Takvima moja nazočnost postaje pomoć i oni trenutno stječu znanje (Gnoza) o svim stvarima; zadobivaju Očevu ljubav svojim čistim životima i zahvaljuju Mu, zazivajući Njegov blagoslov i pjevajući himne koje Mu upućuju s gorljivom ljubavlju.
Prije nego predaju tijelo ispravnoj smrti, oni zatvaraju osjetila, vidjevši njihovo djelovanje. Ne, Ja, Um (Nous), neću dopustiti da aktivnosti tijela koje ih napastuju imaju svoj učinak. Kao čuvar vrata zatvorit ću sve ulaze i prekinuti sve mentalne aktivnosti iz kojih se izvode niske i zle energije.“

23. „Za one bez Uma (Nousa), izopačene i pokvarene, zle i gramzljive, ubojice i bezbožne, za njih sam daleko, ustupajući mjesto Osvetoljubivom Duhu, koji oživljava vatru, muči ih sve jačom vatrom i napada svakoga od njih kroz osjećaje. On ih također potječe na veća djela bezakonja, tako da takvi trpe veću odmazdu. A ipak se ne smanjuje njihova neograničena žudnja za neumjerenošću i nezasitnom borbom u tami.“

24. „Dobro si me poučio tim stvarima, kako sam i želio, o Ume (Nous). Kaži mi sada, molim te, o prirodi Puta iznad?“
Na ovo je Čovjek-Pastir (Poimandres) odgovorio: „Kao prvo, pri rastvaranju materijalnog tijela prvo dolazi do promjene samoga tijela. Forma koju si ima nestaje i ti predaješ svoj način života, lišen energije, Duhu. Tjelesni osjeti vraćaju se svojim vlastitim izvorima, razdvajajući se i ponovno oživljavajući kao energije. Strasti i želje povlače se u prirodu koja je lišena razuma.

25. „I tako se taj Čovjek počinje podizati kroz Sklad. Prvoj razini on predaje energiju rasta i smanjenja; drugoj – sredstva zla, sada deenergizirana; trećoj – inaktivne lukavštine želja; četvrtoj – nasilničku aroganciju, također deenergiziranu; petoj – nesvetu drskost i bezobzirnu smjelost, deenergiziranu; šestoj – zle težnje za bogatstvom lišene uzdizanja; a sedmoj razini – neiskrenost ili laž koja čeka u zasjedi, deenergiziranu.“

26. „Tada, lišen svake aktivnosti, ulazi vlastitom snagom u onu Prirodu koja pripaa Osmoj razini i pjeva zahvale Ocu s tamo nazočnima.
Oni koji su tamo radosno pozdravljaju njegov dolazak. Nalik onima koji su tamo zajedno, i on čuje Snage koje su iznad prirode koja pripada Osmoj sferi, pjevajući svoje pjesme zahvalnice Bogu na svom vlastitom jeziku.
Tada oni zajedno odlaze u Očev dom, predaju se Snagama, i postajući Snage, oni su stopljeni u Bogu. To je dobar kraj za one koji su stekli više znanje: postati jedno s Bogom. Zašto sada odgađaš? Kako si sve primio, ne bi trebao postati vodič onima koji su vrijedni, kako bi smrtni ljudski rod mogao biti spašen Bogom kroz tebe?“

27. Rekavši to, Čovjek-Pastir (Poimandres) se stopio s moćima. Ali ja, zahvaljujuć i veličajući Oca univerzalnih snaga, bijah oslobođen, pun naga koje je izlio u mene i pun Njegova učenja o prirodi svega postojećeg i najuzvišenijih viđenja.
I počeh proglašavati ljudima ljepotu pobožnosti i znanja:
„O narode, ljudi rođeni na zemlji, koji ste se odali piću, i snu, i neznanju, i neukosti o Bogu, otrijeznite se, prestanite biti zatrovani, prestanite biti zavarani nerazumnim snom.“

28. Kada su čuli, jednodušno svi dođoše. Rekoh: „O, ljudi rođeni od zemlje zašto ste se predali smrti kad imate moć da budete dio besmrtnosti? Pokajte se. Vi koji ste se držali onih koji su lutali i s njima dijelili neznanjem izađite iz svjetla tame, uzmite udejal u besmrtnosti i stanite na kraj uništenju.“

29. Neki od njih s podrugljivim smiješkom na usnama odoše od mene, predajući se putu smrti; drugi, moleći da ih se pouči, baciše se do mojih nogu. Podižući ih, postajem vodič roda na putu k domu, poučavajući riječi (logoi), kako i na koji način mogu biti spašeni. Posijao sam u njima riječi (logoi) mudrosti; voda besmrtnosti dala im se za piće.
Dolaskom večeri i zalaskom sunčevih zraka, naredim im da se zahvale Bogu.. Kada su završili sa svojim zahvalama, svaki se čovjek vrati na svoje mjesto odmora.

30. Zapisao sam u svoje srce dobrotvornost Čovjeka-Pastira (Poimandresa) i bijah oduševljen kada sam se ispunio svakom svojom nadom. Jer san tijela postao je budnost duše, zatvaranje očiju postalo je pravo viđenje, moja tišina postala je trudna sa Uzvišenim Dobrom, a izgovaranje moje riječi (Logos) rođeno iz bogatih stvari. Sve to ošlo je meni iz mojeg Uma (Nous), koji je Čovjek-Pastir (Poimandres), Riječ (Logos), nadzornik svega, pomoću kojega nadahnut Bogom stupih na Poljanu Istine. Zato zahvalih Bogu Ocu čitavom svojom dušom i snagom.

31. Sveti si Ti, o Bože, sveopći Oče.
Sveti si Ti, o Bože, volja kojega usavršava sebe svojim vlastitim moćima.
Sveti si Ti, o Bože, koji želi biti spoznat i poznat od onih koji su Tvoji.
Sveti si Ti, koji si pomoći Riječi (Logos) sjedinio sve što jest.
Sveti si Ti, od kojeg je sva Priroda postala odražena.
Sveti si Ti, kojega Priroda nije stvorila.
Sveti si Ti, moćniji od svih moći.
Sveti si Ti, koji nadilaziš svu nadmoćnost.
Svet Ti si, Ti bolji od svih veličanja.

Primi čistu žrtvu mog razuma, od duše i srca svagda pruženu Tebi, o Ti neizrecivi, neizgovorivi, imena koje može izraziti samo tišina.

32. Molim te da ne propustim Znanje (Gnoza), znanje koje je zajednička priroda bića, ispuni me Tvojom Snagom i Milošću Tvojom, da mogu davati Svjetlo onima iz našeg roda, mojoj braći i Tvojim sinovima.

Zbog toga ja vjerujem i ja sam svjedok. Ja idem u Život i Svjetlo. Blagoslovljen si Ti, o Oče. Neuki Tvoj Čovjek bit će svet kao što Ti si svet, jer Ti si mu dao svu vlast.

Kraj prve knjige.

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 03:58 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

CORPUS HERMETICUM


Knjiga II -
HERMES- ASKLEPIJU

(Ovdje je opisan princip kretnje, kozmičke dinamike i bazične prirode Boga i Svemira)

1. Hermes – Nije li sve što se kreće, o Asklepije, pokrenuto u nečem i od nečeg?
Asklepije – Zasigurno.
Hermes – Ne mora li ono u kojem se nešto kreće biti veče od onoga što se kreće?
Asklepije – Mora.
Hermes – Ne mora li imati veću moć?
Asklepije – Mora, naravno.
2. Hermes – Nije li ovaj svemir ogroman, toliko ogroman da ne može postojati tijelo veće od njega?
Asklepije – Slažem se.
Hermes – I masivan, također, jer ispunjen je mnogim drugim velikim tijelima, ili, prije, svim tijelima koja postoje.
Asklepije – Tako je.
Hermes – A ipak je svemir tijelo?
Asklepije – Jest.
Hermes – I ono koje se kreće?

3. Asklepije – Zaista da.
Hermes – Koliko velik, stoga, mora biti prostor u kojem se svemir kreće i kakva je priroda tog prostora? Ne mora li biti mnogo veći od svemira da bi mogao pronaći prostor za svoj kontinuirani tijek, tako da ono što se kreće ne bue sputano nedostatkom prostora i gubitkom kretnje?
Asklepije – Mora biti nešto ogromno, o Trismegistose.

4. Hermes – I kakav je? Ne mora li biti suprotne prirode, o Asklepije? A priroda suprotna tijelu je bestjelesnost.
Asklepije – Slažem se.
Hermes – Prostor je, tada bestjelesan. Ali bestjelesnost mora biti jednako božanska stvar ili Bog. Po „nekom bogoliko stvari“ ne mislim na nešto rođeno, već na nešto što nije rođeno.

5. Ako je, tada, svemir bogolika stvar, on je tvaran; ali ako je to Bog, nadilazi tvarnost. Za razliku od Boga, treba biti pojmljen drugačije i na ovaj način različit.
Nama je Bog prva pomisao ili pojmljivost, ali ne i Njemu samom, jer ona stvar o kojoj se razmišlja, opažena je osjetilima onoga koji razmišlja. Zato Bog ne može pomisliti samog sebe, jer Njegove misli o Njemu samom nisu ništa drugo nego ono što on misli. Ali za nas je On „nešto drugo“, jednako kao i njegove misli.

6. Nama je On nešto odvojeno i zbog toga Ga mi poimamo. Ali ako se poima prostor u kome se svemir kreće, to nije Bog, već samo prostor. Ako je prostor Bog, tada to više nije prostor, već ono što sadrži svaku aktivnost. Sve što se kreće nije pokrenuto u onome što se kreće, nego u onome što je nepokrenuto. Pokretač je miran. Nemoguće ga je pokrenuti.
Asklepije – Kako su tada, o Trismegistose, sve stvari ovdje dolje pokrenute pomoću onih koje su već pokrenute? Jer, rekao si da su putujuća nebeska tijela pokrenuta od strane neputujućih nebeskih tijela.
Hermes – To nije isti pokret, o Askelpije, već pokret u suprotnom pravcu, jer oni se ne kreću jedan s drugim, već jedan nasuprot drugom. Taj suprotni pokret stavlja otpornost njihove kretnje u mirovanje. Jer ta otpornost je počinak kretnje.

7. Na taj način, također, putujuća nebeska tijela, koja se kreću suprotno od nepokretnih (zvijezde), pokreću jedno drugo međusobnom suprotnošću. Ne može biti drugačije.
Misliš li da se dva Medvjeda tamo gore (Veliki i Mali Medvjed), koji nikada ne zalaze niti ne izlaze, odmaraju ili kreću?
Asklepije - Kreću se, o Trismegistose.
Hermes – Kojom vrstom pokreta, Asklepije?
Asklepije – Kretnjom koja se okreće oko točke.
Hermes – Kružna kretnja je kretnja oko te točke. Njome upravlja ono što je mirno, jer okretanje oko te točke sprječava bilo kakvo udaljavanje od nje; digresija je spriječena ukoliko se ustvrdi okret. Na taj je način kretanje u suprotnom pravcu stabilizirajuće i fiksirano je načelom obrnutog kretanja.

8. Vezano uz to, predočit ću ti zemaljski primjer koji vidiš svojim očima. Pogledaj životinje ovdje dolje, primjerice, čovjeka koji pliva. Voda se kreće, ali otpornost njegovih ruku i nogu daje mu stabilnost. Zbog toga ga tok vode ne odnosi niti on tone.
Asklepije – Dao si mi, Trismegistose, vrlo jasan primjer.
Hermes – Svaka je kretnja stvorena u nepokretnosti i iz nepokretnosti.
Zato kretanje svemira i svih živih bića neće biti uzrokovano stvarima izvan svemira, već stvarima koje se nalaze unutra i koje se kreću prema van – takvim stvarima kao što su duša ili duh, ili neka druga neutjelovljena stvar. Jer nije tijelo ono koje pokreće živu stvar u njemu, čak niti bilo koje drugo tijelo ako u njemu nema duše.

9. Asklepije – Što time želiš reći, Trismegistose? Ne mogu li komadi drveta, kamenja i drugih stvari, onih koje nemaju dušu, pokretati tijela?
Hermes – Ni na koji način, Asklepije. Nešto u tijelu, ono što pokreće nežive stvari, zasigurno nije tijelo; jer ono pokreće oboje, i tijelo onoga koji nosi i ono što je nošeno. Na taj način beživotna stvar neće pokrenuti stvar koja je bez života. Ono što se kreće [druga stvar] je živo i u tome se nalazi ono što pokreće.
Vidiš, stoga, kako je teško opterećena duša, jer ona sama nosi dva tijela. Jasno je, čak štoviše, da se pokrenute stvari kreću u nečem i da su od nečega pokrenute.

10. Asklepije . Da, Trismegistose. Pokrenute stvari moraju se kretati u nečem praznom.
Hermes – Dobro zboriš, o [moj] Asklepije. Ono što je ništa jest praznina; samo je nepostojanje praznina, stranac postojanju. Jer ono što postoji nikada se ne može promijeniti u prazninu.
Asklepije – Ali zar ne postoje neke stvari koje su prazne, o Trismegistose, kao što je prazan vrč, prazna posuda, čitavo riječno korito i druge slične stvari?
Hermes – Kakva velika greška, Asklepije! Misliš li da su pune i najispunjenije stvari prazne?

11. Asklepije – Kako to misliš, o Trismegistose?
Hermes – Je li zrak tvar (eter), Asklepije?
Asklepije – Jest.
Hermes – Ne prožima li ta tvar sve što postoji i, prožimajući, ne ispunjava li ih? A „tvar“ – ne sastoji li se od smjese četiriju (elemenata)? Stoga je puno zraka sve ono što ti nazivaš praznim; a ako je puno zraka, tada je puno i „četiriju“.
Nadalje, iz toga proizlazi protivnost da je sve ono što ti nazivaš punim prazno – od zraka; jer ono ima svoj prostor ispunjen drugim tijelima i nije u tome sposobno primiti zrak. Zato one stvari za koje si ti rekao da su prazne treba nazvati šupljinom, a ne prazninom. Činjenica jest da su one ispunjene zrakom i duhom.

12. Asklepije – Tvoje je dokazivanje (logos) nepobitno, o Trismegistose; zrak je tvar. Nadalje, to je ono tijelo koje prožima sve stvari, i čineći to, ispunja ih. No, kako ćemo nazvati prostor u kojem se sve kreće?
Hermes – Bestjelesnim, Asklepije.
Asklepije – Što je bestjelesnost?
Hermes – Um i Razum (Nous) koji izranja iz onoga što je cjelovito, sveobuhvatno, oslobođeno svakoga tijela, svaka greške, nezamjetljivo tijelu i nedodirljivo, onaj koji stoji u samome sebi, koji sadrži i čuva one koji jesu, čije zrake su Dobro, Istina, Svjetlo iza svjetla, Arhetip duše.
Asklepije – A što je onda Bog?

13. Hermes – On nije ništa od svega toga. On je uzrok njihova postojanja, uzrok postojanja svega i svake individualnosti. Nije ostavio nikakav prostor za bilo što nestvarno. Sve stvari dolaze iz onoga što postoji, a ne iz onoga što ne postoji. Jer osobina nestvarnog, nepostojećeg, jest da ono nema moć postati nešto, jer prirodno nema mogućnost postojanja. I obrnuto stvari koje jesu, koje postoje, nemaju prirodu nestvarnog, nepostojećeg.

14. Asklepije – Što govoriš ponovno da Bog jest?
Hermes – Bog, dakle, nije Um (Nous), već uzrok Njegovog postojanja. Bog nije Duh, već uzrok što Duh jest. Bog nije Svjetlo, već uzrok postojanja Svjetla. Stoga se Bog može štovati pomoću ta dva imena (Dobro i Otac) – imena koja pripadaju Njemu samom i nikome drugom.
Jer niti jedan od drugih takozvanih bogova, ljudi ili daimona (sila, duhova) ne može nikada biti prema bilo kakvoj mjeri Dobar. To može biti samo Bog, i ništa drugo. Ostale stvari su odvojene od prirode Dobra; jer sve ostalo je tijelo i duša, a one nemaju mjesta da bi sadržale Dobro (Uzvišeno).

15. Najveće od tog Dobra je takvo da čini realnost svih bića tjelesnih i bestjelesnih, osjetilnih i shvatljivih. To je Uzvišeno Dobro, to je Bog. Zato ne nazivaj niša drugo dobrim, jer huliš, i nikada ne nazivaj Boga drugačije nego samo dobrim, jer u protivnom, tada puno huliš.

16. Svatko koristi izraz Dobro, ali što to jest – ne razumije svatko. Zato boga ne poima svatko, pa u neznanju oni zazivaju bogove i određene ljude koji nikada ne mogu biti dobri i koji nikada neće postati dobri. Dobro nije strano Bogu; ono je neodvojivo od Njega budući da je ono Bog sam. Svi drugi besmrtni bogovi počašćeni su imenom Bog. Međutim, Bog je dobar, ne zbog toga što mu se iskazuje počast, već svojom prirodom. Jer priroda Boga je jedno, uzvišena Dobrota; Bog i Dobrota su jedna stvaralačka snaga iz koje olaze sva stvaranja. Onaj tko daje sve, a ništa ne prima – dobar je. Bog daje sve i ne uzima ništa. Stoga je Bog Dobro (Uzvišeno) i (Uzvišeno) Dobro je Bog.

17. Drugo ime Boga je Otac, ponovno zato jer On je taj koji stvara sve. Zadaća oca je stvaranje.
Zbog toga je podizanje djece velika i najpobožnija stvar u životu za one koji misle pravilno, a napuštanje života na zemlji bez djeteta je velika nesreća i nepobožnost; onaj tko je bez djece, kažnjen je nakon smrti od daimona.
To je kazna: da je duša čovjeka bez djece osuđena na tijelo koje nema ni mušku ni žensku prirodu, stvar prokletu pod suncem.
Stoga, Asklepije, ne imaj naklonosti prema čovjeku bez djece, nego se radije sažali nad njegovom nesrećom, znajući da ga čeka kazna.
Neka sve ovo rečeno tebi, Asklepije, bude uvod u znanje o prirodi stvari.

KRAJ DRUGE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:02 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...
CORPUS HERMETICUM
Knjiga III

U ovoj kratkoj knjizi govori se o manifestaciji i o zodijaku ali na suptilan mističan način. Isto tako, govori se o mjenama ciklusa i faza neba i zemlje, promijeni vladavine nebeskih tijela i općim promjenama u čovjeku i svemiru u skladu s tim promjenama.


* Sedam krugova o kojima Hermes govori su sedam astralnih i mentalnih razina koje su u Bibliji opisane kao Jakobove ljestve k Bogu, u čovjeku također nalazimo te ljestve: to su vrtlozi energije (sedam čakri) koji nas spajaju sa tim razinama makrokozmosa.



CORPUS HERMETICUM

Knjiga III – Sveta propovijed


1. Slava svih stvari je Bog, Božanstvo i Božanska priroda. Izvor svih stvari koje postoje jest Bog, koji je i Um (Nous) i Priroda – materija. On je mudrost koja objavljuje sve stvari. Također je izvor Božansko – priroda, energija, neophodnost, kraj i ponovno stvaranje novog.
Jer u bezdanu bijaše beskonačna tama, voda i profinjeni inteligentni duh. Bijahu to Božje snage unutar kaosa.
Tada se uzdiglo Sveto Svjetlo; i tamo se sakupilo pod Suhim Prostorom iz Vlažnih Suštinskih Elemenata. I svi bogovi podijeliše sve stvari iz plodne Prirode.

2. Sva bića bijahu neodređena i još neispisana; lagane stvari tada su razdvojene i visoko podignute, a teške položiše svoje temelje pod najvlažnijim dijelom Suhog Prostora. Univerzalne stvari ograničene su Vatrom i izvješene u Dahu da i se održale.

Nebo se pojavilo u sedam krugova *. Njegovi bogovi pojaviše se u obličju zvijezda sa svim njihovim konstelacijama. Priroda je svoje dijelove spojila zajedno s bogovima u njoj. Obod Neba kretao se kružnom kretnjom, podržan Dahom Boga.

3. Svaki bog poslao je svoju vlastitu snagu koja mu je određena. I tako tamo nastaše četveronožne životinje, one koje pužu, one koje prebivaju u vodi i one s krilima, te svo plodno sjemenje, trava i mladica svakog cvijeta, noseći u sebi sjeme ponovnog postanka.
Bogovi poslaše naraštaje ljudi kako bi ovi upoznali djela Božja, i da budu aktivni svjedoci prirode; da se množe, da vladaju svime pod nebom i da spoznaju što je dobro; tako da se i dalje uvećavaju i nastavljaju uvećavati, množe i nastavljaju množiti. Kroz njihov začuđujuće djelujuć tijek, bogovi poslaše svaku dušu odjenutu u meso, kako bi ljui razgledali puteve nebeskih bogova, Božja djela i aktivnost prirode da spoznaju znakove onoga što je dobro, moć Boga i promijenjivu sudbinu dobrih i zlih stvari, i da otkriju začuđujuće vještine dobrih umjetnosti.

4. Tako ljudi počeše živjeti, i njihova je mudrost rasla, sukladno sudbini koju je odredio pridruženi hod kružećih bogova i njihovom nestanku na kraju.
Na zemlji će ostati moćna sjećanja na radove njihovih ruku; kada se ciklusi počnu obnavljati, iza njih će ostati nejasan maglovit trag.
Jer svako rođeno tijelo s dušom, sjeme plodova i svako djelo ruku nestat će, ali iz potrebe će se obnoviti ponovno, jednako obnavljanjem od strane bogova, kao i kružnim okretanjem ritmičkog kotača Prirode.
Jer tamo gdje je Božansko, tamo je i Prirodina uvijek iznova stvarajuća kozmička mješavina, jer Priroda se također nalazi u božanskom.

KRAJ TREĆE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:05 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga IV - Kalež ili monada



Ovdje je riječ o Prvom Izvoru, Monadi kako se kaže u platonističkoj i neoplatonističkoj literaturi i učenjima. Monada je Ain Soph Kabale koja emanira sve brojeve (Drvo Života). Dio u kojem Hermes spominje brojeve se po mom skromnom sudu odnosu na Drvo Života i kabalistčkoj (matematičkoj) shemi Života. Držati sliku Boga u sebi = penjati se po Drvu Života ili kako Hermes kaže "pronaći Put koji vodi gore".


1. Hermes – S Riječju (Logos), ne s rukama, je Stvoritelj svijeta načinio čitav svijet; stoga, razmišljaj o njemu kao o sveprisutnom i uvijek postojećem, Autoru svih stvari, Jedno i Jedinom, koji je Svojom voljom stvorio sva bića.
Njegovo tijelo je takvo da ga niti jedan čovjek ne može dodirnuti, vidjeti, izmjeriti; ono je nerastezljivo, i ne postoji ništa slično. Ono nije Vatra ni Voda, Zrak ni Dah , ali sve to od njega dolazi. Već kroz to sve stvari postoje. Bivajući sada Uzvišeno Dobro, on poželi posvetiti to [Tijelo] Sebi Samom i postaviti Zemlju i obožavati je.

2. Dolje On pošalje Svemir toga nebeskog obličja – čovjeka, život koji ne može umrijeti, a opet život koji umire. Svemir vlada nad životom živih bića, a čovjek to nadmašuje Riječju (Logos) i Umom (Nous). Jer čovjek je postao razmatrač Božjeg rada; on Ga je štovao i nastojao spoznati Njegova autora.

3. Stoga, o Tate, Bog je svim ljudima dao Riječ (Logos), ali još uvijek ne i Um (Nous). On nije bio zavidan, jer zavist ne potječe od Njega, već je smještena ispod, u dušama ljudi bez Uma (Nousa).
Tat – Zašto tada, o oče, Bog nije svakome dao dio Uma (Nousa)?
Hermes – Želio ga je, sine moj, postaviti kao nagradu među duše.

4. Tat – Gdje ga je postavio?
Hermes – Njime (Nousom) je ispunio moćni kalež i poslao ga dolje, pridruživši mu glasnika da to objavi u srcima ljudi:
„Krstite se ovim krštenjem kaleža, ona srca koja to mogu, imajući vjere da ćete se uzdići njemu koji je dolje poslao kalež da biste shvatili zašto postojite.“
Mnogo je onih koji shvatiše Glasnikov proglas; poliše se vodom Uma (Nousa), dobivši udjela u višem znanju; a kada su „primili Um (Nous)“ načinjeni su „savršenim ljudima“.
Ali oni koji ne shvatiše proglas, iako imaju pomoć razuma, a ne Uma (Nous), ne znaju kako su došli u postojanje i zašto.

5. Razumijevanje takvih ljudi je kao u nerazumnih bića; bijes i žudnja u njima su pomiješani. Oni ne pridaju pozornost vrijednim stvarima, već se okreću tjelesnim ugodama i njegovim apetitima, vjerujući da je čovjek rođen iz tog razloga.
Ali oni koji su primili djelić Božjeg dara, oni su o Tate, sudimo li po njihovim djelima, zadobili oslobođenje od smrtnih veza. Jer oni su u svome Umu (Nousu) obuhvatili sve stvari, sve što je na zemlji, na nebu i iza neba. Podignuvši se tako, oni vide Uzvišeno Dobro i shvaćaju, prepoznaju kao nesreću ovdje provedeno vrijeme. Prezirući sve, jednako tjelesno i bestjelesno, oni brzaju u Jedno i Jedino.

6. To je Tate, znanje Uma (Gnoza Nousa), viđenje božanski stvari. To je poimanje Boga, jer Kalež je Božji.
Tat – Oče, i ja također želim biti kršten!
Hermes – Ako prvo ne mrziš svoje tijelo, sine, ne možeš voljeti svoju Bit. Ali ako voliš svoju Bit, imat ćeš Um (Nous), a imajući Um (Nous) dobit ćeš udio u znanju.
Tat – Što želiš time reći, o oče?
Hermes – Govorim da nije moguće, sine moj, dati sebi oboje – mislim na stvari koje propadaju i na božanske stvari. Jer, vidjevši da postoje dvije stvari, tjelesne i netjelesne, u kojima se razumije propadajuće i božansko, čovjeku sa slobodom izbora ostavljeno je da bira jednu ili drugu. Ne može odabrati obje. U onim dušama kojima je ostavljen izbor, nestajanje jednog dovodi do objavljivanja moći drugog.

7. Izbor boljega ne samo da dokazuje besprijekornost onome tko odabire, jer vidi da [taj izbor] čovjeka čini Bogom, nego se njime također iskazuje štovanje Bogu. Izbor gorega, iako uništava čovjeka, uznemiruje Božji sklad do te mjere kao što je procesija koja prolazi sredinom puta, nesposobna učiniti bilo što drugo osim da zaprečuje prolaz drugim ljudima; tako su i oni ljudi koji se kreću u procesiji diljem svijeta vođeni ugodama tijela.

8. Tako to jest, o Tate. Ono što dolazi od Boga bilo je i uvijek će biti naše. Ali ono što je ovisno o nama odbacimo bez odgode, jer to nije Bog, to smo mi koji smo uzrok zlih stvari i koji ih više volimo od onoga što je dobro.
Vidiš li, sine, koliko je mnogo tijela kroz koja moramo proći, kroz koliko mnogo skupina demona, kroz koliko mnogo nizova ponavljanja i ciklusa zvijezda prije negoli dođemo Jednom i Jedinom Dobru? Jer Dobro nema druge obale; nije ograničeno, nema kraja i nema početka, premda se nama doima kao da ima početak – Znanje.

9. Znanje stoga, nije početak Dobra, nego nam je prije početak onoga što treba biti spoznato.
Dohvatimo zato početak i brzo prijeđimo kroz sve [kroz što moramo proći]. Vrlo je teško napustiti stvari koje smo navikli koristiti, koje naš pogled posvuda susreće, i vratiti se drevnom i izvornom [Putu]. Oduševljava nas ono što se pojavljuje pred našim očima, dok ne vjerujemo u ono što ne vidimo. Zla su najočitije stvari, dok se Dobro nikada ne može prikazati pred očima, jer nema oblik, a niti ostavlja trag. Zato je ono poput samog sebe i različito od svega postojećeg. Nemoguće je da ono što nema tijelo učini sebe vidljivim tijelu.

10. Superiornost sličnog u odnosu na neslično te inferiornost nesličnog u usporedbi sa sličnim nalazi se u sljedećem:
Jedno je podrijetlo (početak) i korijen, i u svim je stvarima kao podrijetlo i korijen. Ništa nije bez podrijetla. Izrasta iz samog sebe, budući da je podrijetlo sveg ostalog. Svojstveno je sebi, s obzirom da ne može imati drugo podrijetlo.
Zato je Jedan početak i sadrži sve brojeve, ali niti jedan ne sadrži Njega. Stvara svak broj, ali niti jedan broj ne stvara Njega.

11. Sve stvoreno je nesavršeno i djeljivo, kako bi povećalo stvoreno, ali i kako bi smanjilo; ali tako nešto se ne događa savršenom. Ono što se povećava, povećava se od Jednog, a umire kroz svoju vlastitu slabost kada više ne može sadržavati jedno. Sada, o Tate, to je lik Boga, nacrtan za tebe, onoliko koliko može biti. Promotriš li jasno i odraziš li ga očima srca, vjeruj mi, sine moj, pronaći ćeš Put koji vodi gore. Ne, taj će lik sam postati tvoj Vodič, jer Viđenje [božansko] ima posebnu vlastitu kvalitetu. Čvrsto drži i privlači sebi one koji uspijevaju otovoriti oči, baš kao što kažu, magnet privlači željezo.

KRAJ ČETVRTE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:07 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga V – Iako neočitovan, Bog je najočitovaniji


1. Izložit ću ti ovu propovijed (Logos), o Tate, kako bi upoznao misterij Boga koji je prevelik da bi se imenovao. Shvati da će ono što se mnogima pojavljuje kao neočitovano tebi postati najočitovanije.
Da je očitovano, ne bi postojalo. Jer sve što je učinjeno očitovanim, podvrgnuto je nastanku, jer je dovedeno u očitovanje. Ali, neočitovano postoji uvijek, jer nije poželjelo postati očitovano. Uvijek jest i čini očitovanima sve druge stvari.
Ono što stvara očitovano nije samo očitovano, jer nije stvoreno. Ali imaginacijom sve likove donosi u um. Stvari koje su rođene pripadaju samo imaginaciji, jer imaginacija nije ništa drugo nego rađanje.

2. Jasno je da Jedan nije rođen, da nije zamišljen i da je neočitovan te da se pojavljuje kao sve vsrte likova, kroz sve i u svemu i poglavito onima kojima se želi pojaviti.
Sine moj, Tate, prvo se moli našem Gospodinu i Ocu, Jednom i Jedinom iz kojega Jedan dolazi da bi ti pokazao svoju milost kako bi bio sposoban pojmiti Boga, toliko velikog da čak samo i jedna Njegova zraka može sjajiti u tvom umu. Za jasnu spoznaju pojmi neočitovano, s obzirom da je ono samo također neočitovano.
Ako si dovoljno jak, On će se pojaviti oku tvoga uma, o Tate. Jer Gospodin se nikome ne daje, već se očituje kroz čitav svijet.
Ti imaš moć zadobiti misao, vidjeti je i uhvatiti je svojim vlastitim „rukama“ te licem u lice gledati Božji lik. Ali ako ne možeš vidjeti ono što je očitovano unutar tebe samoga, kako se može Bog, koji je Sam unutar tebe, pojaviti tebi kroz tvoje [izvanjske] oči?

3. Ako Ga želiš vidjeti, promisli o suncu, tijeku mjeseca, promisli o poretku zvijezda. Tko je On koji nadzire taj red? Jer sav poredak ima svoje granice ograničene mjestom i brojem.
Sunce je najveći Bog od svih bogova na nebu, pred kime svi nebeski bogovi ustupaju kao pred kraljem i učiteljem. I On, toliko velik, veći od zemlje i mora, dopustio je imati iznad sebe zvijezde koje se okreću, a manje su od njega. Stoji li u strahopoštovanju pred bilo kime? Boji li se ikoga, o sine? Ne slijede li sve one zvijezde koje su u nebu sličan, ako ne već istovjetan tijek? Tko je svakom odredio pravac i veličinu njihova tijela?

4. Taj Veliki medvjed okreće se oko sebe i nosi čitav univerzum zajedno sa sobom. Tko je vlasnik tog instrumenta? Tko je postavio granice oko mora? Tko je zemlju postavio na njezino mjesto?
Postoji netko, o Tate, tko je Stvoritelj i Gospodar svih tih stvari. Nemoguće je da mjesto, broj i mjera budu održani, a da ih nitko nije stvorio. Jer sav je red stvoren, a ono što nema mjesto i mjeru – nije stvoreno; ne, čak niti to nije bez gospodara, sine moj. Jer ako neredu nešto nedostaje, a to je da ne gospodari uobičajenim radom reda, on je također pod gospodarom – onim koji još nije uspostavio njegov red.

5. O, da ti mogu narasti krila, da se možeš vinuti u zrak i stati između neba i zemlje, mogao bi vidjeti čvrstoću zemlje, tekuće stanje mora, kretanje rijeka i slobodan tijek zraka, predivnu vatru, okretanje zvijezda, brzinu nebeskog kretanja koje okružuje sve te stvari.
Kakav blagoslovljen pogled, sine moj, vidjeti sve to u jednom trenutku; nepokretno kako se kreće, neočitovano kako postaje očitovano. Po čemu je načinjen taj poredak svemira i svemir koji vidimo da je uređen.

6. Ako također želiš vidjeti Boga kroz ono što je podložno smrti, jednako na zemlji kao i na moru, pomisli da je čovjek oblikovan u utrobi, sine moje, i ispitaj pažljivo umijeće Boga koji ga je oblikovao, i nauči tko je oblikovao ovaj lijepi i bogoliki lik čovjeka.
Tko je oblikovao oči? Tko je probio nosnice i uši? Tko je otvorio usta? Tko je rastegnuo i učvrstio živce? Tko je sproveo vene njihovim kanalima? Tko je ojačao kosti i prekrio meso kožom? Tko je razdvojio prste? Tko je pojačao petu na stopalima? Tko je izdubio tjelesne prijelaze, tko je rastegnuo slezenu? Tko je srce oblikovao poput piramide i združio mišiće? Tko je postavio jetru? Tko je načinio šupljine u plućima i želudac načinio tako velikim? Tko je oblikovao najčestitije dijelove tako da se oni mogu vidjeti i prekriti one nelijepe dijelove?

7. Vidi koliko je mnogo vještine nastalo iz jene stvari i koliko je mnoštvo formi načinjeo jednim utiskom; i sve predivne stvari, i sve izmjerene stvari, i sve različite stvari. Tko je načinio sve to? Koja majka, koji otac, ako ne neočitovani Bog, koji je sve stvari stvorio Svojom Vlastitom voljom?

8. Nitko neće reći da su kip ili slika nastali bez kipara ili slikara; kako bi onda sav taj rad mogao nastati bez svoga stvaraoca? Kakva slijepoća! Kakvo svetogrđe! Kakva bezumna drskost! Moj sine Tate, svojeg Stvoritelja nikada ne lišavaj djela stvaranja. On je veći od bilo čega što ime Božje uključuje, toliko je velik Otac svega. Jer On je Jedan Jedini i Njegov je zadatak biti Ocem.

9. Siliš me da govorim odvažnije. Njegova je priroda zamisliti sve stvari i stvoriti ih. Kako bez Stvoritelja ništa ne dolazi u postojanje, niti On ne bi postojao vječno da nije uvijek stvarao sve stvari na nebu, u zraku, na zemlji, u moru, posvuda po univerzumu, svugdje u svemiru, u onome što jest i onome što nije. Ne postoji ništa u svemu tome što nije On sam. I sve stvari koje jesu i svari koje nisu su On sam. Jer stvari koje jesu On je učinio očitovanima, a stvari koje nisu On sadrži unutar sebe.

10. On je bog, veći od imena. On je neočitovan, a ipak je najočitovaniji. On je taj kojeg um može kontemplirati. On može biti viđen očima. On je bestjelesan, a ipak ima mnogo tijela ili, bolje rečeno, svako tijelo.
Ne postoji ništa što On nije. Jer On je sve što postoji i On zato ima sva imena, jer sva imena dolaze od jednog Oca. Zbog tkoga On sam nema ime, jer je On Otac svega.
Tko može pjevati hvale tebi ili slaviti tebe?
Kamo da pogledam da bih te slavio: iznad, ispod, unutra ili izvana? Za tebe nema puta, nema mjesta, niti bilo kojeg drugog postojanja.
Sve je u tebi, sve dolazi od tebe. Ti daješ sve i ne uzimaš ništa. Jer ti imaš sve i ne postoji ništa što ti nemaš.

11. Kada ću pjevati tebi hvale? Jer nitko ne može pojmiti tvoj sat ili tvoje vrijeme. Zbog čega ću pjevati himne? Za ono što si objavio ili za ono što si sakrio? I zašto ću te veličati? Zbog toga što si drugo od mene? Zato jer imaš nešto što nije moje? Jer si nešto drugo?
Ali Ti si sve što sam ja; Ti si sve što ja činim; Ti si sve što ja govorim. Ti si sve i ne postoji ništa što Ti nisi. Ti si sve što postoji i sve što ne postoji – Um (Nous) kada misliš i Otac kada činiš, Bog kada ispunjavaš životom, Dobro i Stvoritelj svih stvari.
Jer najfiniji dio materije je zrak, zraka duša, duše um, a uma Bog.

KRAJ PETE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:08 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga VI – Samo je u Bogu dobro i nigdje drugdje

1. Dobro, o Asklepije, ne nalazi se ni u čemu već samo u Bogu; ne Dobro je uvijek Bog sam. Ako je doista tako [Dobro] mora biti suština, jer svaka vrsta kretnje i oslobođenje od nje (iako ništa nije slobodno od nje), ima postojanu energiju oko sebe, nikad premalu, nikad preveliku i uvijek u dovoljnoj količini. Jer Jedan je izvor svega, a ono što opskrbljuje sve je Dobro. Čak štoviše, kada kažem da opskrbljuje sve, zauvijek je Dobro. A ono ne pripada nikome drugom nego Bogu Samom.
Ništa mu ne nedostaje, jer kada bi nešto želio bi o bi zao; ništa za Njega nije izgubljeno i ništa ga ne može rastužiti, jer duboka žalost jest naslijeđe zla.
Niti jedno biće nije moćnije od Boga, niti jedno biće ne može ga podrediti sebi. On ne trpi bilo kakvu nelagodu od bilo koga te zbog toga On voli svakoga. Niti jedno biće ne pokazuje mu neposlušnost te time ne uzrokuje njegovu ljutnju; niti jedno biće nije mudrije od Njega pa time ne uzrokuje Njegovu ljubomoru.

2. Budući da Njegovom postojanju ne pripada ništa od svega toga, što ostaje ako ne Dobro? Jer kao što se niti jedno od zala ne pronalazi u takvom izvanrednom Biću, tako se niti Dobro ne pronalazi u jednoj od tih nedaća.
Ali svi drugi jadi postoje u svakom biću: u malom i velikom, u individualnim bićima i u tom samom živom biću (svemir), koje je veće i moćnije od svih bića i svih stvari.
Ono što jepovrgnuto rođenju puno je patnje, jer samo rođenje je patnja. A tamo gdje je patnja nema Dobra. Tamo gdje se nalazi Dobro nema patnje. Gdje je dan, nema noći. Tamo gdje je noć, nema dana.
Stoga Dobro ne može biti u postojanju, već samo u onome što nije rođeno. S obzirom da u fizičkom svijetu postoji zaliha svega, i Dobro prožima obilno. Na ovaj način svemir je dobar, budući da stvara sve stvari; dobar je vezano uz svoj kreativni aspekt, ali u svemu ostalom nije dobar. Jer podvrgnut je patnji i kretanju te stvara sve stvari predodređene za patnju.

3. Dobro je unutar čovjeka ograničeno mjerom zla. Jer u čovjeku se malo dobra broji kao dobro. Dobro je za njega najmanja količina zla. Stoga za njega dobor ne može biti oslobođeno zla. U čovjeku je dobro naopako korišteno, a kada se loše koristi, dobro više ne ostaje, a kada ga nema, rađa se zlo.
Zato je Dobro jedino u Bogu ili je prije Bog sam to Dobro. Zato, o Asklepije, izraz Dobro postoji samo za čovjeka, a nikada u stvarnosti, jer je to nemoguće.
Materijalno tijelo ne daje mu mjesta, jer je svugdje brzo vezano zlom, boli, željama, strastima, obmanama, glupim razmišljanjima.
I, Asklepije, najgore o svega je da se svaka od tih netom spomenutih stvari što se nalaze u čovjeku smatra najvećim dobrom, dok je zapravo svaka nenadmašivo zlo. Pohlepa, korijen svakog zla, čovjekova je greška; to je odsutnost Dobra.

4. Zahvalan sam Bogu što je u moj um stavio čak i okus znanja o Dobru, jer to Dobro ne može postojati u svijetu. Jer svijet je cjelokupni zbroj zala, ali Bog je Dobro i Dobro je Bog.
Jer vrline predivnih stvari nalaze se oko Njegove prave prirode i na neki se način pojavljuju još čišće i jednostavnije, jer su od Boga. Treba imati hrabrosti reći, o Asklepije, da je suština Boga predivna, ako On uopće ima suštinu; ali ni ljepota ni Dobro ne mogu se pronaći u stvarima svemira. Sve stvari koje ulaze u naš pogled likovi su i slike. Ali ono što ne dolazi u vidokrug oka, poglavito je odličnost ljepote i dobrote. Kao što oko ne može vidjeti Boga, ne može vidjeti ljepotu i dobrotu. Jer to su osobine Boga, savršene i potpune, koje pripadaju Njemu samom. One su Njegove vlastite, neodvojive i najviše voljene; Bog ih voli jednako kao što one vole Boga.

5. Ako uzmogneš pojmiti Boga, pojmit ćeš ljepotu i Dobro, natkriljujuće Svjetlo, koje je načinjeno svjetlijim od Svjetla Boga. Ta je ljepota neusporediva i to se Dobro ne može oponašati, budući da je u Bogu Samom.
Zato, kada spoznaš Boga, moraš također spoznati ljepotu i Dobro. To ne dijele druga živa bića, s obzirom da su nedjeljiva od Boga. Ako tražiš Boga, tada tražiš i ljepotu. Postoji jedan put koji vodi toj ljepoti: predanost udružena sa znanjem.

6. Zato su ono koji ne znaju i koje ne slijede Put Predanosti usuđuju govoriti o čovjeku kao lijepom i dobrom, iako oni nikada nisu vidjeli komadić Dobra; okruženi su svakom vrstom zla i misle za loše da je dobro, pa ga koriste neumjereno, čak se bojeći da bi ga mogli izgubiti. Iz petnih žila se bore ne samo da bi ga sačuvali, nego i da bi ga povećali.
Takve su stvari, koje ljudi nazivaju dobrim i predivnim, Asklepije, stvari od kojih ne možemo pobjeći ili ih mrziti. A najteže je od svega da ih trebamo i da ne možemo živjeti bez njih.

KRAJ ŠESTE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:10 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

CORPUS HERMETICUM

Knjiga VII – Najveća bolest među ljudima je neznanje o Bogu


1. Kamo posrćete vi pijandure, opijeni vinom neznanja, koje više ne možete podnijeti već ga povraćate?
Stanite, budite razboriti! Pogledajte gore očima srca! A ako ne možete svi vi, tada barem oni koji mogu. Zlo neznanja preplavljuje čitavu zemlju i potpuno uništava dušu ograničenu tijelom, ne dopuštajući joj da dosegne luku Spasa.

2. Neka vas zato ne odnese velika bujica; iskoristite struju. Neka oni koji od vas uzmognu pronaći luku Spasa uvedu svoj brod u nju i potraže onog koji će vas primiti za ruku i provesti kroz vrata znanja.
Tamo sija jasno svjetlo koje bistri tamu, gdje nijedna duša nije opijena, nego su sve razborite i traže srcem Njega koji želi biti viđen.
Niti jedno uho ne može Ga čuti, niti jedno oko ne može Ga vidjeti, niti jedan jezik ne može o Njemu govoriti, već samo um i srce.
Ali prvo morate skinuti odjeću koju nosite – mrežu neznanja, manufakturu zla, lanac zla, pojas tame, živuću smrt, osjećajno truplo, noseću grobnicu, kradljivca u svojoj kući, onoga koji mrzi kroz ono što voli i donosi zlo kroz ono što mrzi.

3. Takva je mrska odjeća koju nosiš, koja te veže dolje onda kada pogledaš gore i vidiš ljepotu istine i Uzvišeno Dobro što leži u tebi. Mrzit ćeš zlo te odjeće i spoznati njegovu prijetvornost. To te zavelo, stvorilo privid osjećaja koji nisu potvrđeni, koji su nezamjetljivi; jer to im je zapriječilo put prema gore s mnogo grubljom materijom i ispunilo ih mrskom žudnjom tako da ne čuju ono što bi trebalo čuti i ne vide ono što bi trebali vidjeti.

KRAJ SEDME KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:13 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga VIII
– Nijedna od postojećih stvari ne nestaje, već ljudi pogrešno govore o njihovim promjenama kao o uništenju i smrti


1. [Hermes:] Sada, sine moj, moramo govoriti o duši i tijelu: na koji je način duša besmrtna i odakle aktivnost što izgrađuje tijelo i razgrađuje ga.
Jer ne postoji smrt za bilo koju stvar; razumijevanje te riječi je besmisleno ili se izgubio prvi slog budući da se izgovara „smrtan“ odnosno „besmrtan“.
Smrtnost je destrukcija, a ništa u svemiru nije uništivo. Ako je Svemir drugi Bog, život koji ne može umrijeti, nemoguće je da bilo koji dio tog besmrtnog bića umre. Sve u svemiru dio je svemira, a poglavito čovjek, razumna životinja.

2. Prvi Bog svega je vječna činjenica, nerođen i Stvoritelj svega. Drugi je Njegova slika, Svemir, kojega je On doveo u postojanje, kojega On održava i hrani, čini besmrtnim tako da pomoću vlastitog Oca on navijeke živi kao besmrtan.
Ono što nastavlja živjeti različito je od Vječnog; jer On nije nastao iz nečeg drugoga, pa čak i da jest, nije nastao od Samoga Sebe, već On postoji oduvijek.
On je vječan. Zbog njega je sve vječno. Otac je vječan zbog Njega, ali Svemir je vječan i besmrtan jer je rođen od Oca.
3. Iz tvari smještene ispod (svemira) Otac je načinio univerzalno tijelo i, skupivši ga načinio ga je sferičnim, prenoseći ovu kvalitetu na ono na čemu je On radio: na besmrtnu i vječnu tvarnost. Ali On, Otac, ispunjen Svojim idejama, posijao je živote u sferu i zatvorio ih kao unutar pećine, unoseći život u svaku vrstu življenja.
On je s besmrtnošću zaodjenuo univerzalno tijelo kako se taj materijal ne bi poželio odvojiti od sastava tijela i razgraditi se u vlastiti izvorni nered.
Jer materija, sine, kada još nije bila utjelovljena, bijaše u neredu. A ovdje dolje još uvijek zadržava prirodu nereda, obuhvaćajući preostale male živote – ono što se povećava i smanjuje, a što ljudi nazivaju smrću.

4. Taj nered postoji oko zemaljskih bića. Nebeska tijela imaju poredak koji im je Otac pridružio kao njihov, a obnavljanjem svakog od njih taj se poredak održava kao neuništiv.
„Obnavljanje“ tijela na zemlji osobina je njihova sastava, jer rastvaranje ih obnavlja u ona tijela koja nikada ne mogu biti rastvorena, to jest, koja ne poznaju smrt. Stoga, radi se o lišavanju osjeta, ali ne i o uništavanju tijela.

5. Treće živuće biće, čovjek, rođen je po slici Svemira i ima um po Očevoj želji, iznad svih zemaljskih bića. Ne samo da ima osjećaj s drugim Bogom, nego također ima predodžbu o prvom. On poima drugog Boga kao tijelo, a prvoga on poima bez tijela i kao Nous, što je Uzvišeno Dobro.
Tat – Dakle, to biće, čovjek, ne umire?
Hermes – Šuti, sine! Shvati što je Bog, što je Svemir, što je život koji ne može umrijeti i koji je život podložan rastvaranju. Shvati da je Svemir načinjen od Boga i u Bogu, a čovjek pomoću Svemira i u Svemiru.
Izvor, i granica, i ustrojstvo svih stvari je Bog.

KRAJ OSME KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:14 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga IX – O mislima i osjetima

1. Jučer sam dao Savršenu Propovijed, Asklepije; danas smatram da je nužno slijediti rečeno i govoriti detaljno o osjetilnoj percepciji.
Osjetilna percepcija i razumijevanje doimaju se različitima jer je prvo povezano s materijom, a drugo s tvarnošću. Meni se čini a su oboje jedno i da se u čovjeku ne razlikuju. Jer u drugim živim bićima osjet je jedno s prirodo, dok u čovjeku postoji razumijevanje.
Um (Nous) se razlikuje od misli kao i Bog od božanstvenosti. Božanstvenost dolazi od Boga kao što razumijevanje, bivajući srodnim s Riječju (Logos), dolazi do Uma (Nousa). Zapravo su razumijevanje i Riječ (Logos) instrumenti jedno drugoga, jer niti je Riječ izgovorena bez razumijevanja, niti se razumijevanje pojavljuje bez Riječi.

2. Stoga, osjet i razumijevanje zajedno teku čovjekom, budući da obavijaju jedno drugo. Nemoguće je razmišljati bez osjeta niti osjećati bez razmišljanja.
Ali moguće je, kažu, zamisliti stvar bez osjeta, a to čine oni koji zamišljaju vidljive predmete u snovima.
Meni se čini da se obje aktivnosti događaju u snoviđenju, budući da obje izrastaju u osjetu koji djelomice pripada tijelu, a djelomice duši; kad god su oba dijela osjeta u suglasju, nastaje razumijevanje rođeno iz Nousa.

3. Um (Nous) poima sve misli, dobre kad prima sjeme od Boga, a suprotne kada ih prima od demona, budući da ne postoji ni jedan dio svemira slobodan od demona. S obzirom da je demon iluminiran Božjim svjetlom (ljudska duša), krade ga i sije dalje sjeme vlastite energije.
Um (Nous) poima tako posijano sjeme: blud, ubojstvo, nasilje prema ocu, svetogrđe, davljenje, samoubojstvo skokom sa stijene i sva druga djela kao djelo zlih demona.

4. Nekoliko je sjemena Božjih, ali ona su moćna, predivna i dobra: vrlina, samokontrola i predanost Bogu. Predanost Bogu je znanje o Bogu. Onaj tko je to znanje otkrio ispunjen je svime što je dobro; obdaren je božanskim razumijevanjem koje nije kao razumijevanje mnoštva.
Zato oni koji znaju nikada ne ugađaju mnoštvu niti mnoštvo ugađa njima. Oni se doimaju ludima i postaju predmetom poruge; mrzi ih se, prezire, pa čak ih se i osuđuje na smrt.
Zato kažemo da zlo mora živjeti ovdje dolje na zemlji, gdje je njegovo vlastito mjesto. To mjesto je Zemlja, a ne Svemir, kako neki nepobožni jezici ustvrđuju. Međutim, onaj koji je predan Bogu, podnosit će sve kada je spoznao Znanje (Gnoza). Takvom su čovjeku sve stvari dobre, čak i one koje su zle za druge te ih namjerno upućuje Znanju; on sam zle stvari čini dobrima.

5. Ponovno se vraćam raspravi (Logos) o osjetima. Jer korištenje osjeta s razumijevanjem osobina je čovjeka. Ali, kako sam već rekao, nije svaki čovjek sposoban za razumijevanje, jer jedna vrsta ljudi bavi se materijalnim stvarima, dok se druga bavi postojanjem.
Jer materijalan čovjek, kao što rekoh, udružuje se sa zlom i prima sjeme svojih misli od demona, dok se stvarni ljudi udružuju s dobrom, i spašava ih Bog.
Bog je Stvoritelj svih stvari i u svom stvaranju sve ih je stvorio nalik Sebi; ali oni su, dok postaju dobri očitujući svoju aktivnost, neproduktivni.
Kozmički tijek stvara različite vrste narašataja, čineći neke okaljane zlom, pročišćujući druge dobrotom.
Svemir, o Asklepije, ima svoj razum i razumijevanje, ne kao čovjek, ne toliko mnogostruk, već bolji i jednostavniji.

6. Osjećaj percepcije i razumijevanje svemira su jedno. Oni su Instrument Božje volje kojim se stvaraju sve stvari i kojim se vraćaju tom jednom. Organiziran je tako da unutar sebe čuva sjeme koje je primio od Boga, da bi se sve očitovalo, da bi se tada rastvorilo te ponovno iznova stvorilo. Poput Dobrog Vrtlara Života, rastvorene stvari uzima sebi i obnavlja ih kroz proces transformacije.
Ne postoji ništa čemu ne daje život. Uzimajući sve u sebe, čini ih živima, i u isto vrijeme Mjesto Života i njegov Stvoritelj.

7. Različita su tijela izgrađena od materije. Neka su od zemlje, neka od vode, neka od zraka, neka od vatre. Ali sva su ona sastavljena. Neka su složenija, neka jednostavnija. Ona složenija su teža, ona jednostavnija lakša.
Brzo kretanje tijeka Svemira stvara različite kvalitete bića. Pritisak zraka od toga je kontinuirana i davajuća kvaliteta tijelima jednako kao i obilje života.

8. Bog je otac Svemira, Svemir je otac onoga što je unutar njega. Svemir je sin Boga, a ono unutar Svemira stvoreno je od Svemira.
I ispravno je nazvan Svemirom (poretkom) jer on svim stvarima daje poredak kroz raznolikost njihova podrijetla i kontinuitet života, kroz neumornu aktivnost i brzinu neophodnosti, kroz sastav njegovih elemenata i poredak onoga što dolazi u postojanje.
Da se to naziva „poretkom“, nužno je i pogodno. Tada osjetilna percepcija i razumijevanje svega što živi dolazi u njih izvana. Oni udišu ono što drži ih kao dar Boga.

9. Ali Bog nije, kao što neki misle, bez osjetilne percepcije i bez razumijevanja. U svom praznovjerju ljudi tako nepobožno govore.
Jer, Asklepije, sve stvari koje postoje nalaze se u Bogu. Njih je stvorio Bog i one ovise o Njemu – jednako stvari koje djeluju kroz tijelo, stvari koje kroz tvarnost duše čine da se druge kreću, stvari koje pomoću duhova čine druge stvari živima i one koje uzimaju u sebe istrošene.
Prije ću reći da Bog ne sadrži ta bića; reći ću istinu – On je sve to. To je osjetilna percepcija i razumijevanje Boga: uvijek pokreće sva bića i nikada neće nastupiti vrijeme kada će bilo što od Njega biti napušteno. Kada god govorim o bićima, govorim o Bogu, jer Bog održava bića i ništa izvan Njega kao što ni On nije izvan ničeg.

10. O Asklepije, sve će ti se stvari doimati istinito ako ih razumiješ, ali ostaneš li neuk, nećeš u njih vjerovati.
Shvatiti znači vjerovati, ne vjerovati znači ne shvaćati.
Moja riječ (Logos) vodi k istini. Moćan je um velik i, kada je vođen umom prema nekoj točki, ima moć doći do istine.
Kada je um shvatio sve stvari i spoznao da su u skladu s onim što je već prevedeno razumom, tada vjeruje i pronalazi počinak u Predivnoj Vjeri.
Oni koji uz Božju pomoć shvate sve što je sada izgovoreno, oni vjeruju; ali oni koji ne razumiju, ne vjeruju u to. Neka toliko bude rečeno glede razumijevanja i osjetilne percepcije.

KRAJ DEVETE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:16 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga X – Ključ

1. Hermes – Svoju jučerašnju raspravu (Logos) posvetio sam tebi, Asklepije, pa je danas pravično posvetiti je Tatu, posebice što je to sažetak Glavne Propovijedi (Logoi) koja je upućena njemu.
Stoga, „Bog, Otac i Dobro“, o Tate, imaju istu prirodu, ili točnije, energiju. Jer ime prirode znači rast, budući da se odnosi na bića koja se mijenjaju i koja su jednako pokretna i nepokretna; odnosi se na nebesko i ljudsko, a oboje Bog želi u postojanju. Raspravili smo o energiji koja je drugdje te o drugim božanskim i ljudskim stvarima koje se moraju imati na umu kada se spominje ova tema.

2. Božja energija stoga je Njegova volja, a Božja suština je htijenje da sve stvari postoje. Jer što je „Bog, Otac, Dobro“ ako ne postojanje svih stvari, čak i onih koje još nisu, što drugo ako ne sama suština svega što jest? To je Bog, to je Otac i to je Dobro; Njemu nije nadodano ništa od svega ostalog, iako je Svemir, to jest Sunce, njima otac koji pokazuje njihove osobine, on nije na isti način uzrok Dobra u živim bićima, niti njihova života.
Ako je on otac, u potpunosti su pod nadzorom volje Uzvišenog Dobra, bez kojeg ništa ne može biti ili postati.
3. Roditelj je uzrok života svoje djece, jednako s očeve kao i s majčine strane, primajući želju od Uzvišenog Dobra kroz Sunce, jer je Dobro kreativno načelo.
A takvu moć ne može posjedovati nitko drugi nego samo on koji ništa ne uzima već želi da sve stvari postoje; neću Tate, reći „koji stvara“.
Jer tijekom drugog vremenskog razdoblja Stvoritelj je nepotpun po tome što ponekad stvara, a ponekad ne, jednako u kvaliteti kao i u kvantiteti [onoga što se stvara]. Ponekad stvara mnoge stvari posebne vrste, a ponekad one suprotne od njih. Ali „Bog, Otac i Dobro“ uzork su postojanja svega.

4. Zbog toga su sve ove stvari za one koji mogu vidjeti. Bog želi tako i tako jest; doista je to za čovjekovo dobro. Priroda je Uzvišenog Dobra da bude spoznato, o Tate.

Tat – Oče, ispunio si nas dobrim i najljepšim viđenjem tako da je oko moga uma gotovo postalo predmetom štovanja.
Hermes – Jer viđenje Dobra nije poput sunčanih zraka koje silovito zaslijepljuju oči i uzrokuju njihovo zatvaranje. Upravo suprotno, sjaji i povećava viđenje oka sve dok je čovjek sposoban zadržati prodor tog sjaja koji smo um može vidjeti. Ne samo da dolazi dolje do nas najbrže, već nam niti ne škodi, i instinkt je ispunjen besmrtnim životom.

5. Doista, oni koji su sposobni upiti više od tog Viđenja od drugih, često gube svjesnost o tijelu u tom najljepšem viđenju, kao što se dogodilo našim precima Uranu i Kronu.
Tat – Može li se to dogoditi nama, o oče?
Hermes – Doista može, o sine moj! Ali mi smo još preslabog vida i nismo dovoljno jaki da bi smo zadržali ljepotu tog Uzvišenog Dobra. Kada o tome ništa nećeš imati za reći, tada ćeš to vidjeti; jer iskustvo o tome je tišina Boga i povlačenje svih osjetila.

6. Onaj tko je pojmio ovo, ne može pojmiti drugo; onaj koji je duboko promišljao, ne može promišljati o bilo čemu drugome, ne može čak ni pokrenuti tijelo. Oslobođen svih tjelesnih kretnji i osjeta, on ostaje miran.
Kada je to rasvijetlilo čitav um i čitavu dušu, ponovno se rasplamsava i povlači čitavog čovjeka iz tijela, transformirajući ga u suštinsko biće.
Nemoguće je, sine moj, da duša koja je vidjela ljepotu Uzvišenog Dobra postane Bog dok je u tijelu.

7. Tat – Što misliš time „postati Bog“, oče?
Hermes – Svaka odvojena duša prolazi kroz transformaciju, sine moj.
Tat – Što misliš kada kažeš „odvojena“?
Hermes – Nisi li čuo u Glavnoj Propovijedi da su sve duše koje lutaju čitavim univerzumom odvojene od jedne Duše, Duše svega? Doista postoji mnogo transformacija tih duša, od kojih su neke sretne više, a druge manje.
One koje bijahu bića koja su puzala promijenjene su u vodena bića, duše vode promijenjene su u bića zemlje, one koje žive na zemlji u bića s krilima, a duše koje žive u zraku mijenjaju se u ljude, dok ljudska bića postižu prvi korak besmrtnosti promjenom u daimone.
I tako ona kruže u koru Nepogrešivih Bogova. Postoje dva kora Bogova: jedan je Nepogrešivi, a drugi je Lutajući. A to je najsavršenija slava duše.

8. Ali ako duša koja je ušla u ljudsko tijelo ostaje zla, ona ne kuša besmrtnost niti sudjeluje u Dobru. Ona se vraća natrag na put koji vodi bićima koja pužu. To je osuda duše. Zato je neznanje zlo duše. Jer duša koja nema znanja o stvarima koje jesu, ili znanja o njihovoj prirodi, ili o Dobru, oslijepljena je tjelesnim požudama i bacana tamo-amo.
Ta izopačena duša, ne znajući ono što jest, postaje robom tijela čudnog oblika u jadnom stanju; ne kao onaj tko vlada, već kao onaj kojime se vlada. Nosi svoje tijelo kao teret i ne zapovijeda, već sluša zapovijedi. To neznanje je zlo duše.

9. S druge strane, vrlina duše je Znanje. Jer onaj tko zna, dobar je i pobožan još za vrijeme zemaljskog života.
Tat – Kakva je to vrsta čovjeka, o oče?
Hermes – Onaj tko provodi vrijeme raspravljajući i slušajući raspravljanje, sine moj, bori se sa sjenom. Jer „Bog, Otac i Dobro“ ne mogu se izgovoriti ni čuti.
I iako je tako, sva bića imaju osjete, jer bez njih ne bi mogli živjeti. Ali Znanje je sasvim drugačije od osjeta, jer osjeti izrastaju uz pomoć onoga što ima vlast nad nama, dok je Znanje kraj znanosti, a znanost je Božji dar.

10. Sva je znanost bestjelesna; koristi um kao instrument baš kao što um koristi tijelo.
Oboje, stoga, dolaze u tijelo, razum i materija. Sve stvari moraju biti sastavljene od kontrasta i suprotnosti; ne može biti drugačije.
Tat – Tko je, onda, taj materijalni Bog o kojem govoriš?
Hermes – Svemir, predivan, ali ne dobar; jer one je materijalan i lako osjetljiv; i iako je prvi od osjetljivih stvari, on je druga razina postojanja i nepotpun je.
Iako nikada nije rođen u vremenu, ali oduvijek jest, on postoji u stvaranju i stvara kvalitetu i kvantitetu. On je pokretan, a stvaranje je pokret sveukupne materije.

11. Nepokretni Nous pokreće materiju na sljedeći način, budući da je svemir sfera, to jest glava. Iznad glave ne nalazi se ništa materijalno, baš kao što nema ničega materijalnog ispod stopala, gdje je sva materija.
Stoga je Nous glava, a sam je pokretan kao sfera, to jest, na način koji odgovara glavi.
Tako je sve ono što je sjedinjeno u „tkivu“ te „glave“ duša, i besmrtno je po svojoj prirodi. Jednako kao što je tijelo načinjeno u duši, tako i sve sjedinjeno s glavom ima dušu znatno više nego što je ima tijelo.
One stvari koje su udaljenije od ovoga „tkiva“ – tamo gdje su stvari koje imaju veći udio tijela nego duše – po svojoj su prirodi podvrgnute smrti.
Cjelina je, međutim, život. Tako se svemir sastoji od oboje – od materije i Nousa.

12. Svemir je prvo od živih bića, dok je čovjek drugo, odmah nakon njega, iako je prvo živo biće podvrgnuto smrti.
Čovjek ima istu snagu duše u sebi kao i druga živa bića; ipak, on nije samo ne-dobar nego je čak i zato je zobg toga smrtan.
Iako Svemir nije dobar po tome jer je podvrgnut kretanju, nije zao, to zbog toga nije podvrgnut smrti. Ali čovjek je zao, jer je podvrgnut kretanju i smrti.

13. Načela čovjeka su ova: um (Nous) u razumu (Logos), razum u duši, duša u duhu i duh u tijelu.
Duh prožima [tijelo] kroz vene, arterije i krv, podražavajući kretnje živih bića. Zato neki ljudi misle da je duša krv, ali griješe. Oni ne razumiju da se onda, kada se duh mora povući u dušu, krv zgrušnjava, vene i arterije postaju prazne, a živo biće tada se premješta; i to je smrt tijela.

14. Sve stvari ovise o jednom Izvoru, a on ovisi o Jednom i Jedinom. Izvor je, međutim pokrenut kako bi ponovno postao Izvorom, dok Jedan ostaje uvijek i nepokretan je.
Stoga postoji ovo troje: „Bog, Otac i Dobro“, svemir i čovjek.
Bog sadrži svemir, a svemir čovjeka. Svemir je sin Boga, čovjek je sin svemira i kao takav unuk je Boga.

15. Bog ne zanemaruje čovjeka. Ne, poznaje ga cjelovito i Bog sam želi biti spoznat.
To je jedino spasenje za čovjeka – Božje znanje. To je uspon do najvišeg staništa bogova. Samo uz pomoć Njega duša postaje dobra; ali nije dobra zauvijek, jer postaje kvarna, a to se događa iz nužnosti.
Tat – Kako to misliš, o Trismegistose?
Hermes – Gledaj dušu djeteta, sine moj, koja još nije odvojena. Njegovo tijelo još nije naraslo, nije se u potpunosti razvilo.
Tat – Kako?
Hermes – Predivno je vidjeti takvu dušu, još neiskvarenu tjelesnim strastima, koja je još vezana za Kozmičku Dušu! Ali kada tijelo naraste i povuče dušu u svoju masu, tada se duša odvaja, zaboravlja i ne sudjeluje u Ljepoti i u Dobru. I zaborav postaje njezina pokvarenost.

16. Isto se, također, događa onima koji napuštaju tijelo. Kada se duša povlači u sebe, duh se povlači u krv, a duša u duh. Tada um, oslobođen svog pokrova i bogolik po svojoj prirodi, uzima tijelo vatre i, krećući se posvuda, prepušta dušu suđenju i pravdi koju je zaslužila.
Tat – Kako to misliš, o oče? Da je um odvojen od duše, a duša od duha? Zar nisi rekao da je duša ogrtač uma, a duh ogrtač duše?

17. Hermes – Slušatelj, o sine, treba biti jednoga uma i duha s govornikom; ne, njegovo slušanje treba biti finije od govornikova glasa.
Oblikovanje tih pokrova, sine moj, događa se u zemaljskom tijelu. Jer nemoguće je da se um (Nous) smjesti u zemaljskom tijelu onako razgolićen, bez pokrivala. S jedne strane zemaljsko tijelo ne može nositi takvu veliku besmrtnost dok s druge strane takva odličnost ne može podnijeti dodir s tijelom koje je podvrgnuto patnji. Zato je um uzeo dušu kao ogrtač. Duša, s obzirom da je i sama božanska, koristi duh kao svoj ogrtač, a duh prožima sva živa bića.

18. Kada je um (Nous) oslobođen svog zemaljskog tijela, on odmah navlači odogovarajuću odjeću od vatre s kojom ne može živjeti u zemaljskom tijelu.
Jer zemlja ne može izdržati vatru. Odmah je zapali čak i najmanja iskra. Zbog toga je oko zemlje rasprostrta voda kao obrana ili zid koja zadržava plamenu vatru.
Ali um (Nous), najbrži od svih nebeskih misli i brži od svih elemenata, ima kao tijelo vatru.
Um koristi vatru kao alat za izgrađivanje svih stvari – Um (Nous) čovjeka samo za zemaljske stvari.
Lišen vatre, um (Nous) na zemlji ne može stvarati božanske stvari, jer je ljudski zbog svog mjesta prebivanja.

19. Ljudska duša, ali ne svaka duša već samo ona koja je pobožna, daimonična je i božanska. Kada se takva duša oslobodi tijela i prođe test pobožnosti koji se sastoji u spoznavanju Boga i nepovređivanju bilo kojeg čovjeka, ona ostaje čisti Nous. Nepobožna duša ostaje u svojoj vlastitoj supstanciji, ograničena sobom, tražeći zemaljsko tijelo, to jest ljudsko tijelo u koje može ući.
Niti jedno drugo tijelo ne može udomiti ljudsku dušu. Nije zakonodavno ni da ljudska duša uđe u tijelo iracionalnog bića. Božji zakon štiti ljudsku dušu od takvog nasilja.

20. Tat – Na koji je način ljudska duša kažnjena, o oče?
Hermes – Koja je kazna ljudskoj duši veća od gubitka pobožnosti? Koja vatra stvara veći plamen od bezbožnosti? Koja divlja zvijer osakaćuje tijelo kao što bezbožnost osakaćuje dušu?
Zar ne vidiš koliko zla trpi bezbožna duša? Kako traži pomoć i vrišti: „Ja sam u vatri, u plamenu. Ne znam što reći, što učiniti. Jadna sam, proždire me zlo što me obuzelo. Ne mogu vidjeti, ne mogu čuti.“ Nisu li to glasovi kažnjene duše? Ili vjeruješ, kao većina, da duša u trenutku napuštanja tijela ulazi u životinju? To je jako velika greška!

21. Jer duša je kažnjena na sljedeći način: kada um (Nous) postane daimon, zakon nalaže da uzme vatreno tijelo kako bi sprovodila Božju službu. I ulazeći u bezbožnu dušu, muči je bičevima izgrađenim od njezinih vlastitih grijehova. Zaražena time, bezbožna duša okreće se ubojstvu, bijesu, blasfemiji i svakoj vrsti nasilja kojim se ljudi suprotstavljaju pravdi.
Ali kada um (Nous) ulazi u pobožnu dušu, vodi je u Svjetlo Znanja. Takva se duša nikada ne umori od pjevanja pjesama hvale i blagoslivljanja svih ljudi, i čineći svima dobro riječju i djelom, ona je slika svoga Oca.

22. Zbog toga, sine moj, kada zahvaljuješ Bogu, trebaš moliti za plemeniti um. Tada duša može prijeći u bolje stanje, ne u lošije.
Nadalje, postoji saobraćanje duša; one od bogova imaju odnos s dušama ljudi, a ljudske duše s dušama bića koja nemaju razum.
Više su odgovorne za niže; bogovi paze na ljude, ljudi na nerazumne životinje, dok Bog pazi na sve; jer On je viši od svih, a svi su manji od Njega.
Tako je Svemir podvrgnut Bogu, čovjek Svemiru, a nerazumna bića čovjeku. Bog je oko svih njih i Bog ih sve sadrži.
Božje zrake, upotrijebimo li sliku, su Njegove energije; zrake svemira su priroda, a one čovjeka – umjetnost i znanost.

23. Takva je podjela univerzuma koja ovisi o prirodi Jednog, koji sve prožima kroz um (Nous) Jednog, od koje nema božanskije ni veće energije niti bilo čega što je sposobnije sjediniti ljude s bogovima i bogove s ljudima.
On, [Um (Nous)] je Dobar daimon. Blagoslovljena je duša koja je potpuno stopljena s Njime, a jadna je duša koja je lišena Uma.
Tat – Kako to misliš, o oče?
Hermes – Misliš li, sine moj, da svaka duša ima Dobro [Um]? Jer o Njemu sada govorimo; ne govorimo o sluzi, o kojoj smo pričali ranije, koja je poslana dolje da kazni [dušu].

24. Jer duša bez uma ne može govoriti niti djelovati. Često um napušta dušu, a u to vrijeme duša ne vidi i ne razumije, te je nalik stvari koja nema razum. Takva je moć uma (Nousa).
On napušta takvu dušu koja je vezana za tijelo i time je ovdje dolje guši. Takva duša, sine moj, nema um (Nous), pa se takav ne može nazvati čovjekom. Jer čovjek je božansko biće i ne može se mjeriti s drugim bićima na zemlji, već s onima na nebu koji se zovu bogovima.
Doista, ako trebamo hrabro izreći istinu, istinski čovjek je iznad bogova ili je po snazi barem jednak njima.

25. Nitko od nebeskih bogova neće napustiti granice neba i sići na zemlju, ali čovjek se uspinje na nebo i mjeri ga; on zna koje su stvari visoko, koje nisko i točno razumije sve druge stvari. A najbolje od svega je to što se uspinje dok se još nalazi na zemlji. Toliko daleko se prostire njegov zanos.
Zbog tog razloga može se čovjek usuditi reći da je čovjek na zemlji bog podvrgnut smrti, dok je bog na nebu čovjek lišen smrti.
Zato je sve pod nadzorom njih dvoje: čovjeka i svemira. Ali sve proizlazi iz Jednog.

KRAJ DESETE KNJIGE

www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:19 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga XI – Um Hermesu

1. Um (Nous) – Usvoji ovu propovijed, Hermese Trismegistose, i zapamti izgovorene riječi, jer neću oklijevati izreći ono što mi dođe.
Hermes – S obzirom da je mnogo ljudi izreklo puno toga, a to je bilo različito, o Svemu i Bogu, nisam naučio istinu. Razjasni mi sve to, Gospodaru moj. Jer jedino mogu vjerovati tumačenju koje dolazi od Tebe.

2. Um – Slušaj, sine moj, o Bogu i Svemu: Bog, Vječnost, Svemir, Vrijeme i nastanak, Bog stvara Vječnost; Vječnost stvara Svemir; Svemir Vrijeme, a Vrijeme Nastanak.
(Uzvišeno) Dobro – Ljepota, Mudrost i Blagoslovljenost – je, kao što jest, suština Boga. Suština Vječnosti je nepromjenjiva istovjetnost; suština Svemira je poredak; suština Vremena je promjena; a suština Postanka je život i smrt.

Energije Boga su Um i Duša; Vječnosti – trajanje i besmrtnost; Svemira – obnavljanje i suprotno od toga; Vremena – rast i smanjenje; a Stvaranja – kvaliteta.
Vječnost je, stoga, u Bogu; Svemir u Vječnosti; u Svemiru – Vrijeme; u Vremenu – Postanak.
Vječnost stoji čvrsto oko Boga; Svemir se kreće u Vječnosti; Vrijeme ima svoja ograničenja u Svemiru; Postanak nastaje u Vremenu.

3. Izvor svega je Bog; njihova suština je Vječnost, njihova materija je Svemir. Božja moć je Vječnost; rad Vječnosti je Svemir koji nikada nije nastao, ali uvijek u postojanje dolazi kroz vječnost. Zato nikada neće biti uništen, jer Vječnost je neuništiva. U svemiru niti jedna stvar ne nestaje, jer Svemir je sa svih strana okružen Vječnošću.
Hermes – Ali, što je mudrost Boga?
Um – Dobro i Ljepota, Blagoslov, svaka Vrlina i Vječnost. Vječnost stvara poredak [Svemira] i udjeljuje besmrtnost i trajnost u materiju.

4. Jer rađanje materije ovisi o Vječnosti jednako kao što Vječnost ovisi o Bogu. Postanak i Vrijeme, na nebu i na zemlji, imaju dva oblika: na nebu su nepromijenjivi i neuništivi, a na zemlji su podvrgnuti promjeni i uništenju.
Nadalje, duša Vječnosti je Bog, duša svemira je Vječnost, duša zemlje je nebo. Bog je u Umu (Nousu), Um je u Duši, Duša je u materiji, a sve to postoji u Vječnosti. Čitavo ovo Tijelo, u kojem su sva tijela, ispunjeno je Dušom; Duša je ispunjena Umom, a Um Bogom.
To, [Duša] ispunjava [Tijelo Svemira] iznutra, a izvana ga okružuje, čineći Sve živim.
Izvana ovaj ogroman i savršen Život okružuje Svemir; nepromijenjivo; ispod, na zemlji, nastaju promjene.

5. Vječnost održava ovaj [Svemir] ili Nužnošću, ili Providnošću, ili Prirodom, ili bilo čime drugim što čovjek pretpostavlja ili će pretpostavljati. A sve to jest – Bog u djelovanju.
Energija Boga je Moć koju nitko ne može nadmašiti, Moć s kojom se ne treba uspoređivati bilo što ljudsko ili nebesko.
Zato, Hermese, nikada ne pomišljaj da je bilo što iznad ili ispod slično Bogu, jer tada ćeš zastraniti od istine. Jer ništa nije slično onome što nema sličnost, koje je Samo i Jedno. I nikada ne pomišljaj da bi bilo tko drugi mogao imati Njegovu moć. Tko je tamo osim Njega, čija priroda je život, smrt i besmrtnost? Što drugo on radi ako ne stvara?
Bog nije neaktivan, jer bi tada svim stvarima nedostajalo aktivnosti; one su sve ispunjene Bogom.
Ali, nigdje u Svemiru, kao ni bilo gdje drugdje, ne postoji neaktivnost. „Neaktivnost“ je ime koje se ne može primjeniti jednako na ono što stvara kao i ono što je stvoreno.

6. Sve stvari moraju biti stvorene na svom ispravnom mjestu. Jer On koji stvara je u njima svima. On ne postoji samo u jednoj stvari, niti On samo stvara u jednom. On ih stvara sve.
S obzirom da je Moć, On energizira stvari koje stvara a koje nisu neovisne od Njega – iako je sve stvoreno njemu podvrgnuto. Pogledaj sada kroz mene Svemir što se otvara tvojem pogledu i pažljivo motri njegovu Ljepotu – Tijelo u čistom savršenstvu, pa iako ne postoji ništa drevnije, Ono je uvijek novo i uvijek na svom početku; doista nadilazi svoj početak.

7. Vidi, ponovno, kako ispod leži sedam Svjetova, poredanih u poretku Vječnosti, i kako šire Vječnost svojim različitim smjerovima. Vidi kako su sve stvari pune svjetla, a nigdje nema vatre, jer ljubav i stapanje suprotnosti i nesličnosti daje rođenje svjetla koje sjaji dalje snagom Boga, izvorom svakoga dobrog postojanja, načelom cjelokupnog poretka, vladara sedam svjetova.
Vidi Mjesec, prethodnika svih njih, instrument prirode, kako transformira nižu materiju.
Vidi Zemlju, postavljenu u središtu Svega, čvrstog temelja Predivnog Svemira, hraniteljicu i njegovateljicu zemaljskih bića.
Pogledaj mnoštvo besmrtnih života kako je veliko, i ona bića podvrgnuta smrti; a na sredini između obojih, besmrtnih i smrtnih života, vidi Mjesec koji kruži.

8. I sva su bića ispunjena dušom koja ih pokreće, svaka na svoj odgovarajući način; neke oko Neba, neke oko Zemlje; vidi kako se ona zdesna ne kreću nalijevo, niti se ona slijeva kreću nadesno; niti se ona odozgo kreću prema dolje, niti se ona odozgo kreću prema gore.
A to da su sve ove stvari dovedene u postojanje, najvoljeniji Hermese, ne trebaš više učiti od mene. Jer one su tijela, imaju dušu i kreću se.
Nemoguće je da se združe u jedno a da ih netko nije sve združio. Zato mora postojati uzrok koji je Jedan.

9. Budući da su kretnje mnogobrojne i različite, a kako njihova tijela nisu slična, ipak je jedna brzina određena za njih sve, pa zato ne može biti dva ili više stvoritelja. Zbog toga jedan jedini poredak ne postoji među njih „mnogo“; jer nastalo bi suparništvo slabijeg i jačeg te njihova borba.
Da je stvoritelj života podložan promjeni i smrti, postojao bi drugi (od stvoritelja besmrtnika) koji bi želio stvoriti besmrtnike; jednako kao što bi stvoritelj besmrtnika želio stvoriti smrtnike.
Razmisli! Da postoje dva – s obzirom da postoji samo jedna materija i jedna duša – koji od njih bi preuzeo brigu o stvaranju? Ako bi to učinili oboje, na koga bi pao veći dio?

10. Shvati da se svako život tijelo sastoji od materije i duše, bez obzira je li tijelo od besmrtnog ili smrtnog bića. Jer sva živa bića imaju dušu, a ona koja nisu živa jednostavno su materija. Na isti je način Duša, sama po sebi, po svom vlastitom stvoritelju, uzrok života; ali uzrok sveg života je On koji stvara stvari koje ne mogu umrijeti.
Hermes – Kako su, kao prvo, bića podvrgnuta smrti drugačija od besmrtnih? I drugo, kako Život koje ne poznaje smrt i čini besmrtnost, ne stvara besmrtna bića?

11. Um: Jasno je da postoji netko tko čini te stvari. Drugo, On je također Jedan, vrlo očitovan. Jer, također, Duša je jedna i Život je jedan, i Materija je jedna.
Hermes – Tko je on?
Um – Tko drugi ako ne Jedan Bog? Tko drugi može živim bićima dati dušu ako ne Bog sam? Zato je Bog Jedan. Sasvim je besmisleno da prihvatiš da je Svemir jedan, da je Sunce jedno, da je Mjesec jedan, da je Božanska Priroda jedna, a da misliš da je Bog jedan u nizu mnogobrojnih.

12. Sve stvari, stoga, On stvara na mnogo načina. Zar treba biti iznenađujuće da Bog stvara život i dušu, besmrtnost i transformaciju, kada ti sam činiš toliko mnogo stvari?
Jer ti vidiš i govoriš, čuješ i njušiš, dodiruješ, hodaš, misliš i dišeš. Ne postoji jedan koji vidi i drugi koji čuje, jedan koji hoda, jedan koji misli i drugi koji diše; postoji jedan koji čini sve to.
Ali ništa od svega toga nije bez Boga. Kada sve to prestaneš činiti, nisi više živo biće; stoga, također, ako Bog prestane sa svime tim – premda je to bezbožno reći – On više nije Bog.

13. Ako se može pokazati da ne može postojati niti jedna neaktivna stvar, koliko je to samo istinito glede Boga? Ako postoji nešto što on ne stvara, tada, iako je to sramno reći, On nije savršen. Ali On nije neaktivan već savršen, i On stvara sve stvari.
Na trenutak mi posveti svoju nepodijeljenu pozornost, o Hermese, i lako ćeš shvatiti kako je rad Boga jedan, kako dovodi sve stvari u postojanje – one koje jesu, one koje su nekoć bile i one koje će biti.
To je život, voljeni moj, to je ljepota, to je Uzvišeno Dobro, to je Bog.

14. Želiš li shvatiti to u praksi, promatraj što se događa kada poželiš začeti. Ali s Njim nije tako, jer one ne doživljava ugodu.
Jer on nema nikoga s kime bi podijelio to što radi, jer radi Sam. On je uvijek u Svom radu, jer On je ono što stvara. Da je On odvojen od toga, sve bi propalo i sve bi nužno nestalo, jer više ne bi bilo života.
Budući da je sve živo, a Život je jedan, Bog je također jedan. Ako je, nadalje, sve živo, i na Nebu i na Zemlji, a kako postoji jedan život u svima njima koji u postojanje dolazi kroz Boga, Bog je također taj život. Stoga, sve nastaje od Boga.
Život je sjedinjenje Uma (Nousa) i duše, a Smrt nije uništenje onoga što je sjedinjeno, već je to rastvaranje njihova jedinstva.

15. Vječnost je, čak štoviše, slika Boga; Svemir slika Vječnosti; Sunce slika Svemira; Čovjek slika Sunca.
Ljudi promjenu nazivaju smrću, jer tijelo je razgrađeno, a život koji je razgrađen, povlači se u neočitovano. Ali u ovoj propovijedi (Logos), moj voljeni Hermese, budući da slušaš s takvim poštovanjem, kazujem ti, i Svemir trpi promjenu – svakoga se dana dio Svemira povlači u neočitovano, ali Svemir nikada nije rastvoren. To se događa Svemiru, to su njegovi ciklusi i misteriji. Ciklusi su kontinuirano okretanje, a misterij je obnavljanje.

16. Svemir uzima sve forme; ne zadržava izvanjske forme, već ih mijenja unutar sebe prema sebi. Budući da svemir ima mnogo oblika, kakav bi trebao biti njegov stvoritelj? S jedne strane, on ne bi trebao biti lišen svih oblika; s druge strane, ako je od mnogo oblika, bio bi kao Svemir. Ako ima jedan oblik, bit će manji od Svemira.
Što reći o Njemu, a da naša rasprava ne zapadne u poteškoću? Glede Boga ne možemo pojmiti poteškoću.
On ima jednu ideju koja je Njegova vlastita, koja je nevidljiva i bestjelesna, i koja pomoću tijela očituje sve forme.

17. I nemoj biti začuđen da postoji bestjelesna forma, jer ona je poput oblika riječi. Na slikama se planinski vrhunac doima kao oštar, ali u stvarnosti je on gladak i ravan. Ako si razmotrio ono o čemu sam govorio, sročit ćemo to odvažnije i točnije: kao što čovjek ne može živjeti bez života, tako ni Bog ne može živjeti a da ne emanira Uzvišeno Dobro. To je život i pokret Boga – pokretati sve stvari i činiti ih živima.

18. Nekima od izrečenih stvari treba pridati posebnu pozornost. Zato shvati što ću ti reći.
Sve je u Bogu, ali ne kao da leži na nekom mjestu. Jer mjesto nije samo tijelo, već nepokretno tijelo, a stvari što leže na mjestu kreću se.
Unutar Boga sve se nalazi u bestjelesnoj imaginaciji. Misli o Njemu kao o Onom koji sadrži sve to. Ne postoji nešto što ograničava bestjelesno, ne postoji ništa brže ili moćnije. To je aspolutno bez granice, najbrže i najmoćnije od svega.

19. Razmotri to sam. Zapovijedi svojoj duši da ide bilo gdje i bit će tamo brže od tvoje zapovijedi. Naloži joj da ode na ocean i evo je odmah tamo, ne kao da je išla od mjesta do mjesta, nego je već tamo. Naredi joj da se vine u nebo i neće joj trebati krila. Ništa je neće zadržavati – ni vatra, ni sunce, ni eter, ni vihor, ni druga nebeska tijela; proći će kroz sve njih. A želiš li prodrijeti kroz sve to i kontemplirati o onome što je iza (ako uopće postoji nešto iza Svemira), dopušteno ti je.

20. Vidi koju imaš moć i koju brzinu. Ti možeš učiniti sve te stvari. Zar Bog ne može?
Razmišljaj o Bogu; kao da sve u sebi sadrži ideje: Svemir, Sebe, Sveukupnost. Ne učiniš li se nalik Bogu, nećeš ga spoznati. Jer slično se razumije uz pomoć sličnoga.
Narasti do jednake veličine kao Velikost koja nadilazi sve mjerljivo; oslobodi se svakoga tijela, transcendiraj svo vrijeme. Postani Vječnost i tako ćeš spoznati Boga. Pretpostavi da ti ništa nije moguće. Pojmi sebe bez besmrtnog i sposobnog shvatiti sve: svu umjetnost, znanost i prirodu živog bića.
Postani viši od svih visina i dublji od svih dubina. Osjeti čitavo stvaranje kao jedno u sebi: vatru, vodu, suhoću i vlagu. Pojmi sebe da si na svim tim mjestima u isto vrijeme: u zemlji, u vodi, na nebu; da još nisi rođen, da si u maternici, da si odjednom mlad, star, mrtav; da si s one strane smrti. Pojmi sve stvari odjednom: vremena, mjesta, djelovanja, kvalitete i kvantitete; tada možeš spoznati Boga.

21. Zaključaš li svoju dušu u tijelo, poniziš li je i kažeš li: „Ništa ne razumijem; ništa ne mogu; bojim se mora; ne mogu doseći nebo; ne znam tko sam bio i tko ću biti“ – što je tada između tvog Boga i tebe?
Jer ne možeš pojmiti bilo što predivno ili dobro dok si vezan za tijelo i dok si zao. Jer najveće zlo je nepoznavanje Božje Dobrote; ali biti sposoban spoznati Boga i željeti i nadati se, Najizravniji je Put i Božji jedini [Put] koji vodi Uzvišenom Dobru.
Kada stupiš na taj put, to Dobro će te posvuda susretati i svugdje ćeš ga doživljavati, čak i kada ga ne očekuješ – kada spavaš, kada si budan, u brodu, na cesti, noću, danju, kada govoriš i kada šutiš. Jer ne postoji ništa što nije lik Dobra.

22. Hermes – Je li Bog nevidljiv?
Um – Šuti! Tko je očitovaniji od Njega? Sve je stvari načinio zbog jednog razloga: da bi kroz sve njih mogao vidjeti Njega. To je dobrota Boga, to je Njegova odličnost – da se On kroz sve očituje. Jer ništa nije nevidljivo, čak ni stvari bez tijela. Um (Nous) vidi sebe u činu razmišljanja, Bog u stvaranju.
Od sada će ti ove stvari biti očitovane, Trismegistose. Odrazi ih na sve druge stvari u sebi na isti način i nećeš zastraniti.

KRAJ JEDANAESTE KNJIGE
www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:20 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...


CORPUS HERMETICUM

Knjiga XII – O zajedničkom Umu

1. Hermes – Um (Nous), o Tate, dolazi iz božje suštine (ukoliko postoji takva stvar kao što je suština Boga). Kakve je vrste ta suština, u cijelosti zna samo On.
Um nije odovojen od Božje suštine, nego je s njom sjedinjen, kao svjetlo sa suncem.
U čovjeku je um Bog i zbog toga su neki ljudi bogovi pa je zato njihova ljudskost gotovo božanstvena.
Jer Dobri Daimon je rekao: „Bogovi su besmrtni ljudi, a ljudi su besmrtni bogovi .“

2. Ali u nerazumnim bićima Um je njihova priroda. Jer tamo gdje je Duša, nalazi se također i Um; slično tomu, gdje god je život, tamo je također i Duša.
Međutim, u nerazumnom biću Duša je život lišen uma. Um (Nous) je dobročinitelj ljudskih duša, jer on ih pokreće za njihovo vlastito dobro.
U nerazumnim bićima radi s prirodom svakog, dok u dušama ljudi On djeluje protivno toj prirodi.
Svaka duša, kada postane utjelovljena, odmah je iskvarena ugodom i boli. S obzirom da se tijelo sastoji od različitih dijelova, i ugoda i bol kipe u njemu kao sokovi u kuhanoj hrani, a kada duša uđe u to, utapa se.

3. U dušama u kojima vlada Um (Nous), objavljuje se svjetlo, djelujući suprotno svemu što se prije steklo. Baš kao što dobar liječnik uzrokuje bol pržeći i režući tijelo koje je zahvatila bolest, na isti način Um uzrokuje bol duši odmičući je od ugode iz koje se rađa svaka bolest duše.
Velika bolest duše je bezbožnost; potom dolazi sklonost svim zlim stvarima i ničemu dobrome. Ali tada Um, djelujući suprotno bolesti, osigurava dobro duši, jednako kao što liječnik osigurava zdravlje tijelu.

4. Ljudske duše kojima ne upravlja Um pate isto kao i duše nerazumnih bića, jer Um postaje njihov suradnik i daje im prema njihovim željama. Duše prema željama nosi sila sklonosti, koja vodi gubitku razuma. Jednako kao što je s nerazumnom prirodom zvijeri, takve duše ne prestaju biti nerazumno ljutite i nerazumno prepune žudnje, niti mogu imati dovoljno tih zala. Jer ljutnja i želje su zlo bez razuma, bez ograničenja; i za te je duše Bog postavio zakon kao kaznu i kao test.

5. Tat – U tom slučaju, oče moj, učenja (Logos) o sudbini koja si mi prije protumačio izložena su proturječnosti. Jer ako sudbina određuje da netko čini preljub ili svetogrđe ili neko drugo zlo, zašto je kažnjen, kada je učinio djela iz sudbinske neophodnosti?
Hermes – Sve je djelo Sudbine, sine moj, i bez Sudbine ništa od fizičkog kraljevstva ne postoji; niti dobro niti zlo ne nastaje. Predodređeno je da pati onaj koji čini zlo. I zbog tog razloga on pati kako bi iskusio posljedice svog djelovanja.

6. No sada razmatramo zlo i Sudbinu, a o onima smo govorili u drugim propovijedima. Sada je naše učenje (Logos) povezano s Umom: što Um može učiniti i kako je različit: u ljudima je jedno, a u nerazumnim bićima je toliko drugačiji. I ponovno, u drugim bićima nije od koristi, dok u čovjeku obuzdava strast i požudne elemente.
Ljude, naravno, moramo podijeliti na one koje vodi razum i na one koji su nerazumni.

7. Svi su ljudi podvrgnuti Sudbini, nastanku i promjeni jer to je početak i kraj Sudbine.
Iako svi ljudi podnose ono što je određeno, oni koje vodi razum, kao što sam rekao, koji su vođeni Nousom, ne pate poput drugih; kako nisu zli, oni pate kao ljudi lišeni zla.
Tat – Kako to misliš, oče? Zar preljubnik nije zao? Ubojica i svi drugi nisu zli?
Hermes – Jesu, ali čovjek kojega vodi razum, iako nije preljubnik, iako nije ubojica, patit će kao da je ubojica.
Kvalitetu promjene nemoguće je izbjeći, jednako kao što je nemoguće izbjeći stanje rođenja.
Ali onome tko ima Um (Nous) moguće je osloboditi se zla.

8. Reći ću ti što sam čuo da Dobri Daimon govori. Da je to zapisao, jako bi pomogao rasi ljudi, jer On sam, sine moj, kao Prvorođeni Bog, gledajući dolje na sve stvari, istinski govori božanske riječi. Čuo sam ga jednom kako govori: „Sve stvari su jedno, a najviše od svega tijela koja je um prožeo. Naš život dugujemo [Božjoj] Energiji i Moći i Vječnosti. Njegov je Um dobar, a jednako je i s njegovom dušom. Budući da je Um, Vladar sviju stvari, i Duša Boga. S obzirom da Um vlada svim stvarima i da je Duša Bog, može raditi što god želi.“

9. Shvati ovo i primjeni ove riječi (Logos) na pitanje koje si ranije postavio; mislim pritom na sudbinu Uma.
Jer ako pažljivo odložiš na stranu varljive argumente, sine moj, otkrit ćeš da Um, Duša Boga, istinski vlada nad svime: nad sudbinom, zakonom i svim drugim stvarima; i ništa mu nije nemoguće, niti uzdići ljudsku dušu nad sudbinom, niti, ako je duša nemarna, kao što to biva, podvrći je sudbini. Neka ovo najfinije učenje koje je izrekao Dobar Daimon bude dovoljno za sada.
Tat – Oče, govorio si božanstveno, istinski i za dobro sviju. Ali pojasni mi nadalje ovo.

10. Rekao si da Um u nerazumnim bićima djeluje kao njihova priroda, suradnik s njihovim impulsima (instinktima). Impulsi živih bića, po mom mišljenju, su strasti.
Sada, ako Um surađuje s tim impulsima i ako su impulsi nerazumnih bića strasti, tada je Um također strast.
Hermes – Dobro rečeno, sine moj. Tvoje je zaključivanje odlično i ispravno je da ti odgovorim.

11. Sve netjelesni elementi u tijelu, sine moj, podvrgnuti su strastima i u određenom smislu oni su sami strasti.
Jer svaka stvar koja pokreće je netjelesna, dok je pokrenuta stvar tijelo. Netjelesno pokreće Um (Nous), a pokret je strast. Oboje su, stoga, podvrgnuti strasti – onaj koji pokreće i ono što je pokrenuto; prvi vlada, a drugim se vlada.
Ali kada se čovjek oslobodio tijela, oslobodio se također i strasti. Točnije rečeno, sine moj, nije ništa neosjetljivo, nego je sve sposobno osjećati.
Strast se razlikuje od osjećaja, jer prvo je aktivno, drugo pasivno.
Netjelesno, čak štoviše, djeluje na njih, bez obzira kreću li se ili ne; ali to je strast.
Tijela su nepobitno izložena djelovanju, pa su stoga osjetljiva. Neka te ovi izrazi ne zbune; jer i djelovanje i strast su jednaki. I neće štetiti ako primijenimo odogovarajući izraz.

12. Tat – Najjasnije si iznio učenja (Logos), oče.
Hermes – Razmotri i ovo, sine moj. Bog je čovjeka obdario iznad svih smrtnih bića – s umom i govorom (Logos) koji su vrijedni kao besmrtnost. Čovjek ima um za poznavanje Boga i izgovorenu riječ (Logos) da bi Ga veličao.
Koristi li ih za ono što je ispravno, neće se razlikovati od besmrtnika. U trenutku napuštanja tijela oboje će ga voditi u Kraljevstvo Bogova i Blagoslovljenih.

13. Tat – Ne koriste li i druga bića govor, oče moj?
Hermes – Ne, oni koriste glas, a govor se jako razlikuje od glasa. Govor je zajednički svim ljudima, dok svaka vrsta bića ima vlastiti zvuk.
Tat – Ali i kod ljudi se, također, govor razlikuje sukladno svakoj rasi.
Hermes – Da, sine moj, ali čovjek je jedno, zato je govor jedan i pronalazi se kao isti u Egiptu, Perziji i Grčkoj.
Doimaš mi se, sine moj, neuk što se tiče iznimnosti i veličine govora. Jer Dobar Daimon, taj Blagoslovljeni Bog, objavio je: „Duša je u tijelu, Um (Nous) u Duši. Ali Razum (Logos) je u Umu, a Um u Bogu; a Bog je Otac sveg postojećeg.“

14. Razum je slika Uma, a Um (Nous) je slika Boga; kao što je tijelo odraz forme, forma je odraz Duše. Tako je najfiniji dio materije zrak, najfiniji dio zraka je Duša, Duše Um (Nous), a Uma Bog.
A Bog obuhvaća sve i prožima sve; dok Um obuhvaća Dušu, Duša Zrak, a Zrak Materiju. Nužnost, Providnost i Priroda instrumenti su pomoću kojih se upravlja svemirom i pomoću kojih je materija uređena, dok je svako od duhovnih bića suština, a ta je suština nepromjenjivi identitet.
Sva tijela u univerzumu su raznovrsna i sastavljena tijela i, zadržavajući taj identitet mijenjaju se jedno u drugo. No, taj neuništivi identitet ipak uvijek zadržavaju.

15. Nadalje, u ostalim sastavljenim tijelima postoji određeni broj svakog. Jer bez broja ne može biti struktura, ili sastavljanje i rastavljanje.
Jedinstvo je to koje rađa brojeve i povećava ih, a nakon ponovnog rastvaranja ono se vraća sebi.
Materija je jedna. Čitav ovaj Svemir – moćni bog ili lik Jednog moćnijeg s kojim je sjedinjen, i održavatelj Volje i Poretka Oca – ispunjen je Životom.
U ovom Svemiru, kroz vječne vremenske cikluse koji potječu od Oca, ne postoji ništa, niti iz jedne cjeline niti iz pojedinačnog djela što ne živi.
U Svemiru ni jedna mrtva stvar nije postala, ne postoji, niti će postati. Jer Otac je želio da sve dok on postoji Svemir bude živo biće. Zbog toga Svemir neophodno mora također biti i Bog.

16. Kako stoga, sine moj, može biti u tom Bogu, liku Svega, izobilju života, bilo što mrtvo?
Jer umrijeti znači nestati, a nestati znači biti uništen. Kako bilo koji dio Boga može biti uništen?
Tat – Ali, oče, zar bića u Njemu, koja su dio Njega, ne umiru?
Hermes – Šuti, sine moj! Zaveden si izrazima koji se koriste za ono što dolazi u postojanje. Ona ne umiru, već su rastvorena kao sastavljena tijela. Rastvaranje nije smrt, već je rastvaranje miješanje; rastvorena su ne da bi bila uništena, već da bi se mogla obnoviti.
Što je, povrh svega, životna aktivnost? Je li to pokret? Što je tada u svemiru nepokretno? Ništa, sine moj!

17. Tat – Ne doima li se Zemlja nepokretnom, oče?
Hermes – Ne, sine moj. To je jedna stvar puna pokreta, a istodobno, također, nepomična. Ne bi li bilo apsurdno da hraniteljica svega nepokretna stvara i rađa sve stvari? Nemoguće je da onaj tko može iznjedriti takve stvari čini to bez kretnje? Najapsurdnije je pitati da li je četvrti dio Zemlje inertan, jer nepokretna tijela ne označavaju ništa drugo nego inerciju.

18. Znaj stoga, sine moj, da se sve u Svemiru kreće kako bi se povećalo ili smanjilo.
Ono što se kreće je živo. Ali svako živo biće nije nužno uvijek isto, jer dok je Svemir kao cjelina nepromijenjiv, sine moj, svi njegovi dijelovi su promijenjivi, te ništa ne može nestati ili biti uništeno.
Ovi izrazi zbunjuju ljude, jer nije rođenje ono što čini život nego njegovo opažanje, nije promjena ono što čini smrt već zaborav.
Zato je sve besmrtno: Materija, Život, Duh, Duša i Um (Nous), iz kojih je sastavljeno svako živo biće.

19. Sve što živi duguje svoju besmrtnost Umu; a čovjek iznad svega, jer on može primiti Boga i dijeliti Njegovu suštinu. Bog se obraća bićima samim tim životom: noću, kroz snove, i danju, znamenjima. Svim tim On proriče budućnost čovjeka: kroz ptice, kroz utrobu, inspiraciju i sveti hrast. Na taj način čovjek objavljuje da poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost.

20. Pogledaj i ovo, sine moj; svako biće nastanjuje jedan dio Svemira: vodena bića vodu, zemaljska bića zemlju, krilata bića zrak. Ali čovjek koristi sve to – zemlju, vodu, zrak, vatru; vidi Nebo i dodiruje ga svojim umom.
Bog je oko svega i prožima sve, jer on je energija i moć; pa doživjeti Božju nazočnost nije teško, sine moj.

21. Želiš li, promišljaj Njega, iza uređenosti Svemira, i vidi pravilno ponašanje poretka. Vidi kako se očituje Potrebitost stvari i vidi Proviđenje kojim nastaju stvari.
Promatraj materiju, prepunu života, toga Boga takve veličajnosti koja pokreće sve dobro i predivno – bogove, daimone i ljude.
Tat – Ali to su čiste energije, oče moj!
Hermes – Ako to jesu čiste energje, sine moj, tko ih je pokrenuo ako ne Bog? I ne znaš li da su, kao što su nebo, voda, zemlja i zrak dijelovi Svemira, na isti način život, besmrtnost, krv, neophodnost, proviđenje, priroda, duša i Um Njegovi dijelovi i da je trajnost svega toga naziva Dobro?
Stoga ne postoji ništa što dolazi u postojanje, ili mora doći u postojanje, što nije Bog.

22. Tat – Je li On u materiji, oče?
Hermes – Materija je sine moj, odvojena od Boga kako bi joj se mogla pridružiti kvaliteta prostora. Misliš li da bi mogla biti nešto drugačije od bestjelesne hrpe da nije energizirana? Kako je energizirana, tko ju je načinio takvom? Jer energije su, kažemo, dio Boga.
Tko, stoga, sva živa bića dovodi u život? Tko besmrtne stvari čini besmrtnima? Tko promjenjive mijenja u promijenjive?
Bez obzira da li govoriš o Materiji, Tijelu ili Suštini, znaj da su to energije Boga, da je materijalnost energija Materije, da tjelesnost sadrži tjelesne energije i da suštinsko čini energije Suštine; a to je Bog – Sveukupnost.
23. U Svemu ne postoji ništa što nije Bog. I zato ne postoji veličina, mjesto, kakvoća, oblik, ni vrijeme izvan Boga, jer On je sve; i sve prožima i sažima sve postojeće.
Pokloni se pred ovim Učenjem (Logos), sine moj, i štuj ga. Postoji samo jedan način štovanja Boga: ne budi zao.

KRAJ DVANAESTE KNJIGE
www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Vesna
Glavni urednik


Pridružio: 08 Jan 2008
Poruke: 4177
Lokacija: Beograd

 Poruka Poslao: 23 Dec, 2008 04:22 am    Naslov:
Odgovoriti sa citatom

...

CORPUS HERMETICUM

Knjiga XIII – Tajna propovijed na planini

1. Tat – U Općoj Propovijedi, o oče, govorio si u zagonetkama i nejasno o Božanskoj Prirodi. Kada si rekao da nitko ne može biti spašen prije ponovnog rođenja, sakrio si pravo značenje. Nadalje, kada sam postao tvoj Molitelj, penjući se na Planinu, kada sam žudio čuti Propovijed (Logos) o ponovnom rođenju (poglavito zato što o tome ništa nisam znao), rekao si da ćeš mi objaviti to znanje „kada budem spreman postati stranac svijetu.“
Sada sam spreman, a moj je um čvrsto odmaknut od obmana svijeta.
Ispuni svoje obećanje kada si rekao da ćeš mi predočiti, otvoreno ili u tajnosti, način na koji se ponovno rođenje udjeljuje. Jer ja ne znam, Trismegistose, iz koje je vrste utrobe ili iz koje vrste sjemena rođen čovjek.

2. Hermes – Iz mudrosti koja počiva u tišini [takva je materija i utroba iz koje je čovjek rođen], i sjemena koje je Istinsko Dobro.
Tat – Tko je sjeme posijao, o oče? U velikoj sam nedoumici.
Hermes – Volja Boga, sine.
Tat – A koja se vrsta čovjeka rađa, oče? Jer on nema ništa zajedničkog sa mnom, jednako u prirodi kao i u umu. Je li onaj tko je rođen drugačiji od onog od Boga, Božjeg Sina?
Hermes – U svemu je on Sve, sastavljen od svih moći.
Tat – Govoriš u zagonetakama, o oče, a ne kao otac sinu.
Hermes – Ova se Rasa ne poučava, o sine, već se kroz Boga ona pamti, kad god On poželi.

3. Tat – O oče, daješ mi odgovore koji su nemogući. Želio bih da mi iskreno odgovoriš na ovo. Jesam li sin stranac očevoj rasi? Ne odbijaj me oče. Ja sam pravorođeni sin. Protumači mi način ponovnog rođenja.
Hermes – Što mogu reći, sine moj? Mogu reći samo ovo.Vidim unutar sebe Jednostavnu Viziju rođenu milošću Boga. Proizašao sam iz moje prijašnje biti u besmrtno tijelo. Sada nisam ono što bijah prije; ali rođen sam u Umu (Nousu).
Takvo nešto se ne poučava, niti se može vidjeti od strane fizičkog tijela. Zato moja bivša fizička forma više nije važna, jer ja sam bez boje i ne mogu biti dodirnut ili izmjeren; stranac sam tome.
Sada me vidiš svojim očima kao nešto što razumiješ kroz tijelo i vid, ali ja nisam sada opažen tim očima i tim tijelom, o sine.

4. Tat – O oče, zadao si mi duboku bol i uništio moje sposobnosti; jer sada ja ne vidim sebe.
Hermes – Želim da sada istupiš iz sebe, sine moj, kao oni koji sanjaju u snu, a ipak su budni.
Tat – Reci mi, također, i ovo: tko je autor ponovnog rođenja?
Hermes – Sin Boga, Jedan Čovjek, pomoću Božje Volje.

5. Tat – Zanijemio sam i lišen sam vlastitog razuma, o oče, jer vidim da su Tvoja veličina i Tvoj izgled istovjetni sa Tvojim drugačijim oblikom.
Hermes – Čak i u tome si zaveden. Smrtno obličje mijenja se iz dana u dan, a s kretanjem vremena raste i nestaje, i tu je stvarnost varka.

6. Tat – Što je tada istina, Trismegistose?
Hermes – Ono što nikada nije pomućeno, sine, što ne može biti određeno; ono što nema boju, niti bilo koji oblik, što nije pokrenuto, što nema odjeću, što daje svjetlo; ono što je samospoznatljivo, što nije podložno promjeni, što niti jedno tijelo ne može sadržavati.
Tat – Doista sam izgubio razum, oče. Baš kada sam očekivao da ću uz tebe postati mudar, otkrivam da su moći mojeg uma zapriječene.
Hermes – Tako je, sine. Ono što je gore rođeno kao vatra, dolje je rođeno kao zemlja, ono što je vlažno poput vode, ipak struji kroz zrak, pa kako ćeš pojmiti osjetilima ono što nije ni kruto ni tekuće, što ne može biti vezano ili izgubljeno, o čijoj energiji i moći čovjek može imati samo predodžbu – a čak i tada to traži čovjeka koji može pojmiti Put Rođenja u Bogu.

7. Tat – Nisam sposoban za to, o oče, zar ne?
Hermes – Možda nije tako, o sine; povuci se u sebe, i to će doći. Želi, i doći će. Isključi tjelesna osjetila i Božansko će se roditi. Očisti se od životinjskih muka – materijalnih stvari.
Tat – Imam li u sebi mučitelja, o oče?
Hermes – Joj, ne, nekoliko, sine moj. Postoji ih zapravo više i zastrašujući su.
Tat – Ne poznajem ih, oče.
Hermes – Prvi mučitelj je neznanje, o sine. Drugi je tuga. Treći je neumjerenost. Četvrti požuda. Peti nepravda. Šesti pohlepa. Sedmi obmana. Osmi zavist. Deveti izdaja. Deseti ljutnja. Jednaesti nepromišljenost. Dvanaesti zloćudnost. Dvanaest ih je brojem, ali pored njih ima još mnogo drugih, sine moj. Oni podvrgavaju unutarnjeg čovjeka koji boravi u zatvoru svoga tijela pateći od čovjeka koji prima Božju milost. To određuje način i učenje o ponovnom rođenju.

8. A sada, sine moj, budi postojan i održavaj uzvišenu tišinu! Tako milost koja dolazi od Boga neće izostati. Znanje o radosti dolazi k nama, o sine, a tuga će otići onima koji joj ustupaju mjesto. Prizivam moć koja dolazi nakon radosti, samokontrolu. To je najslađa snaga. Najradosnije zamolimo za njezin dolazak. Njezinim dolaskom odlazi neumjerenost.

9. Sada pozivam četvrtu moć, nepokolebljivost, snagu suprotnu požudi. Taj korak, o sine, sjedište je pravednosti. Vidi kako je bez suđenja otjerala nepravednost. S odlaskom nepravde mi postajemo pravedni.
Pozivam šestu snagu, velikodušnost, koja je suprotna pohlepi. Sada kada je pohlepa otišla, pozivam sljedeću moć – istinu. Obmana odlazi i istina je s nama. Vidi kako se dolaskom istine podiže Dobro. Zavist je pobjegla daleko od nas. Uzvišeno Dobro, zajedno sa životom i svjetlom, pridodano je istini, a muke tame više ne padaju na nas; one su poražene i odlijeću od nas šumeći svojim krilima.

10. Ti znaš, sine moj, način ponovnog rođenja. A kada tih Deset dođe, duhovno rođenje je dovršeno. Ono protjeruje onih dvanaest, a pomoću tog rođenja postali smo slični bogovima. Tko god Božjom milošću postiže ovo rođenje u Bogu, napušta tjelesne osjete, spoznaje sebe [kao Život i Svjetlo], spoznaje da je sazdan od tih snaga ispunjen blagoslovom.

11. Tat – O oče, postadoh postojan kroz Boga. Sada vidim ne svojim očima nego energijama Uma koje su mi dane kroz moći.
Ja sam na nebu, na zemlji, u vodi, u zraku; ja sam u životinjama i u bilju; ja sam u maternici, prije maternice, poslije maternice. Svugdje sam prisutan.
No reci mi ponovno kako se tih dvanaest mučitelja mraka istjeruje od strane deset snaga; kako se to događa, o Trismegistose?

12. Hermes – To tjelesno boravište kroz koje prolazimo, o sine, sastavljeno je od kruga od dvanaest tipova života, a on se sastoji od elemenata kojih je dvanaest po broju, ali su jedne prirode, koja se pojavljuje u različitoj formi. Zbog čovjekove obmane postoji nesloga među njima, sine, dok su u djelovanju oni jedno. Mi ne možemo dijeliti nemir od ljutnje; ne možemo ga čak ni razlikovati.
Prema ispravnom razmišljanju (Logos) tih Dvanaest se povlači jednom i zauvijek, jer ih protjeruje Deset snaga.
Jer njih Deset, o sine, rađaju dušu. Život i Svjetlo tu su sjedinjeni, a to jedinstvo je rođeno iz duha. U razumu Jedan sadrži Deset, Deset jedan.

13. Tat – O oče, vidim Sve i vidim sebe u Umu (Nousu).
Hermes – To je ponovno rođenje, o sine, a ne više oslikavanje nekog u odnosu na trodimenzionalno tijelo. To je dar učenja o ponovnom rođenju koje sam razložio tako da krivo ne tumačimo sve prema mnoštvu, već da ga damo onima koje Bog Sam želi.

14. Tat – Reci mi, o oče, hoće li ovo tijelo koje je načinjeno od snaga biti ikada podvrgnuto rastvaranju?
Hermes – Šuti i ne govori o nemogućem. Zgriješit ćeš, i oko Uma (Nousa) u tebi bit će pokvareno.
Prirodno tijelo koje naša osjetila zamjećuju znatno se razlikuje od ovog suštinskog rođenja.
Prvo mora biti rastvoreno, drugo nikada ne može, jedno smrtno, a drugo besmrtno. Zar ne znaš da si rođeni Bog, Sin Jednog, kao i ja sam.

15. Tat – O oče, čuj himne hvale za koje si rekao da si ih čuo kada si došao u Osmu [Ogdoadu] Moći.
Hermes – Baš kao što mi je Pastir (Poimandres) objavio kada sam došao u Osmu. Učinit ćeš dobro ako se požuriš osloboditi boravišta tijela, jer ti si pročišćen. Pastir (Poimandres), Um (Nous Uzvišenog), nije mi dao ništa više od onoga što je napisano; bio je svjestan da ću biti sposoban spoznati sve stvari sam i čuti ono što želim čuti, i vidjeti sve.
Zadužio me da stvaram divna djela. Zbog toga moći u meni pjevaju u svim stvarima.
Tat – O, oče, želim čuti i znati te stvari.

16. Hermes – Budi postojan, o sine, slušaj harmoničnu glazbu hvale, himnu ponovnog rođenja koju nisam mislio dodijeliti tako spremno, ukoliko ne dosegneš sam kraj.
Ona se ne poučava, već se drži sakrivena u tišini.
I tako, sine, stani pod čisto nebo, okreni se južnom vjetru, pri zalasku sunca duboko se pokloni. Učini to na sličan način u vrijeme izlaska, licem okrenutim prema istočnom vjetru.
Sada, sine, budi postojan!


Tajna himna

17. Neka svako biće ovoga Svijeta posluša ovu himnu.
Otvori se, zemljo! Neka se svaka munja iz ponora prikaže za mene.
Drveće, ne gibaj se!
Ja slavim Gospodina stvaranja, Sve i Jedno.
Otvorite se nebesa, a vi vjetrovi, budite mirni.
Neka Božja besmrtna sfera primi moju riječ (Logos)!

Jer ja pjevam hvalu Njemu koji je sve utemeljio,
Koji je postavio zemlju, objesio nebesa i koji je naredio da Ocean pruži slatku vodu [Zemlji],
Jednako onim dijelovima koji su nastanjeni kao i onima koji nisu,
Da bi je koristio svaki čovjek;
I koji je naredio da se pojavi vatra na korist bogovima
I ljudima.
Slavimo, iznad nebesa, Njega, Gospodara sveukupne prirode!
On je Oko Uma (Nousa), neka On primi
hvalu svake snage u meni.

18. O, moći u meni, pjevajte Jednom i Svemu;
Pjevajte mojom Voljom sve moći što nalazite se u meni.
Božansko Znanje koje si ti rasvijetlio,
Ja pjevam kroz tebe iz božanskog svjetla
I radujem se u oduševljenju Uma (Nousa).
Pjevajte hvalu sa mnom, vi moći.
Ti, Samokontrolo, pjevaj sa mnom.
Pjevaj kroz mene moja Pravednosti, hvale Pravičnosti.
Pjevaj moja Velikodušnosti, kroz mene hvali Sve.
Kroz mene Istino, pjevaj istinu.
Ti Dobro, slavi dobro.
Život i svjetlo, od nas vama teku naše hvale.
Zahvaljujem tebi, Oče, snazi svih mojih moći.
Zahvaljujem tebi, Bože, nići svih mojih energija.
Tvoja Riječ kroz mene pjeva Tebi.
Primi sve natrag kroz mene putem Riječi,
Izgovorenom žrtvom.

19. Tako vape Moći u meni.
One slave sve, one izvršavaju Tvoju Volju koja dolazi
Od Tebe i Tebi se vraća, i ona jest Sve.
Primi darovanje govora od svih bića.
O, živote, sačuvaj Sve u nama.
O, svjetlo, osvijetli Sve.
Jer Um (Nous) vodi tvoju Riječ, o nositelju daha života,
O, stvaratelju svjetla. Ti si Bog.

20. Sve to tvoj čovjek proglašava kroz vatrru,
Zrak, zemlju, vodu; kroz duh, kroz tvoja bića.
Iz Tebe i Tvoje Vječnosti otkrio sam pjesmu hvale,
U Tvojoj Volji pronađoh odmor koji tražih.

21. Tat – O, oče, postavio sam ovu himnu u svemir unutar mene samog.
Hermes – Reci u Svemir koji tvoj um samo može vidjeti, o sine.
Tat – Da oče, u Svemir koji um sam može vidjeti. Tvojom slavom i snagom Um (Nous) u meni potpuno je rasvijetljen. I ja, također, čvrsto želim hvaliti Boga iz vlastitog srca.
Hermes – Čini to brižno, sine moj.
Tat – Oče, ono što opazim u Umu, govorim. Tebi, Bogu, roditelju mog dolaska u Rođenje, ja, Tat, prilažem ova davanja govora.
Bože, ti si Otac, ti si Gospodar, ti si Um; primi ove moje riječi Svojom Voljom, jer pomoću Tvoje Volje sve su stvari načinjene.
Hermes – Pridaj svoju žrtvu prihvatljivu Bogu, o sine, Gospodaru Svega. Ali, također, o sine, prirodaj „kroz Riječ“.

22. Tat – Zahvaljujem ti, oče, što si mi pokazao pjevanje tih himni.
Hermes – Sretan sam, sine moj, da si iznio plodove Istine koji ne mogu umrijeti.
I sada, kada si naučio tu lekciju od mene, obećaj da ćeš šutjeti o toj vrlini i ni jednoj duši ne obznaniti da poznaješ način ponovnog rođenja, da se ne pomisli kako smo klevetnici. Oboje smo bili dovoljno pažljivi – ja u govoru, a ti u slušanju.
U Umu si spoznao sebe i našeg [zajedničkog] Gospodara.

KRAJ TRINAESTE KNJIGE
www.galaksija.com
_________________
Jednom se živi, ali večno...
 Nazad na vrh »
Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Prikaži poruke iz poslednjih:   
www.OBJAVE.com forum » SVETA ZNANJA
Ovaj forum je zaključan i ne možete pisati, odgovoriti ili menjati teme   Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu
1, 2, 3  Sledeci
Strana 1 od 3

 
Skoči na:  
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

Neke srodne teme
 Teme   Odgovori   Autor   Pogledano   Poslednja poruka 
Nema novih poruka JAHAČI APOKALIPSE 583 ENEMOON 241911 23 Avg, 2011 19:53 pm
ENEMOON Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Inuraki Reptil Koji Zivi U Meni 0 Branovic 13669 24 Jul, 2011 17:53 pm
Branovic Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka RECEPTI KOJI ŽIVOT ZNAČE 13 Vera Bojičić 26435 12 Jun, 2011 16:58 pm
Bojan71 Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka DUHOVNOST za početnike..a i one koji misle da to nisu 111 5.element 57762 16 Dec, 2010 06:55 am
Sara Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Seminari i kurseviPozdrav. Da li neko zna koji sajtovi prat 1 krang 13968 18 Jan, 2010 01:39 am
uspensky Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka KYMATICA - KIMATIKA - film koji treba obavezno pogledati!!! 3 ENEMOON 19851 21 Sep, 2009 18:50 pm
Giba Pogledaj zadnje poruke
Nema novih poruka Zimski začini koji griju tijelo i duh 0 Vakan Tanka 16882 22 Jan, 2008 10:08 am
Vakan Tanka Pogledaj zadnje poruke
 
 
Home | Add to Favorites | Mapa sajta
 
 




Solaris 1.11 phpBB theme/template © 2003 - 2005 Jakob Persson (readme)(forumthemes/bbstyles)

Powered by phpBB © 2001, 2002 phpBB Group
Prevod by CyberCom