IZGUBLJENA GENERACIJA

od **charleston** » 04 Apr, 2015 14:23 pm

ŠPAROGE

U ovo doba godine kretali smo put didovog polja. Pet kilometara tamo, pet vamo. Taj put kojim smo onako grupno prolazili, bija je staza šparoga, omeđen sa obe strane suhozidom. Svakih pola metra onaj bodljikavi grm, ispod suhozida. Uzbuđenje, traženje, prčkanje. I šparoge. Hodali smo, brali, pričali, smijali se, svađali se. Takav je bija taj dil moje šibenske familije, bučan, glasan, toliko glasan da mi zvukovi još uvik odzvanjaju u glavi i neće nikada ni prestati. Ti glasovi su oni koje slijedim kad mi se biži u slutnje, daljine, u ditinjstvo.

Doma smo se vraćali sa punim kesama šparoga i onda je dolazija najlipši dil - baba bi skuvala naramak jaja utvrdo, lešala šparoge, zalila ujem, kvasinom, posolila. Oko stola bi nas uvik bilo najmanje desetak. Točavalo se kruv, kralo se šparoge sa tuđeg pjata, kontreštavalo, vikalo. Dida, onako mršav i suv, sidija bi u kantunu sa svojin španjuleton i zajebava u svom stilu. Baba, velika, debela, moćna, pokušavala napravit reda za stolom, bezuspješno. Smijala se didovin dobacivanjima, parili su zajubjeni a već su odavno iza sebe ostavili zlatni pir.

Odnekud bi se stali pojavljivat i ostali članovi familije - jedan tetak koji je uvik ulazija u kuću ka da provaljuje. Još s vrata bi sta vikat da najavi svoj dolazak. Pa drugi tetak i teta, i svi oni sa svojon dicon, mojim rođacima. Kužina je postajala premala, a uvik smo svi stali. Smija za iljadu godina sriće. U neku uru bi nas dicu potrpalo u krevete a ja san, sićan se, uvik žalila šta se čarolija prekida. Nastojala san šta brže zaspat da mi nastavak šta prije dođe. Zaspala bi omamljena mirisom i okusom šparoga, šibenskog kamena, didovog poja, a probudila bi se još uvik gladna svega toga. I onda sve isponova.

Jedno jutro san se probudila a više nikoga nije bilo.

Kuća je utihnula. Šparoge ko zna ko sad bere. Baba i dida su nastavili svoju jubavnu priču u nekoj drugoj dimenziji. Rođaci i rodice na svim stranama svita.

Ništa nisan mogla zadržat. Ništa, osim smija.

Moj smij je epitaf životu kakav bi triba bit, i kakav je jedan put i bija. Smij u čast moga dide koji je odsmija cili svoj život i sve nevoje, ratove i gladi. Smij kao fetiš, i oda jubavi.

Smij, nad pijaton šparoga u neka davna, mirisna šibenska prolića."

Boba Đ.

od **charleston** » 11 Apr, 2015 21:12 pm

"Užasno mi ide na nerve kad muškarci "današnjeg doba" (ili da ono muškarci stavim u navodne?) plaču okolo kako "današnje" žene i cure samo traže materijalno i "đaba njima sva njihova pamet kad one samo gledaju s kakvim je automobilom došao po nju".
A blago im se.
Ako tako misle, vjerojatno u društvu sa ženama smatraju da ne moraju dati ništa od sebe, jer one "ionako gledaju automobile a ne njih". Pa se drže ko krenbili, onako nadmoćno razočarani u ženski rod, hraneći se svojim ogorčenjem, ne trude se u komunikaciji i ostavljaju dojam da ne znaju sastaviti dvije riječi i da su im sva slova koja poznaju jedino ona sa vlastite registracijske tablice. Žene kraj njih vjerojatno razmišljaju "OK, tip je glupav, ali bar ima dobro auto, šta sad, nemoš sve imat...".
S obzirom da imam neke godine, poručila bih im da su neke od najljepših, najplemenitijih i najpametnijih žena koje znam, svoja srca dale muškarcima koji se nisu mogli baš pohvaliti pozamašnim iznosima na tekućim ili deviznim i inim računima. Najbolje žene koje poznajem voljele su takoreći "luzere", umjetnike, lutalice, osobenjake i čudake koji su, najviše od svega, znali voljeti žene, jbg. A žene, najviše od svega, vole kad ih se zna voljeti. E sad bi mene ovi pitali što to točno znači, "znati voljeti žene"? Pa, rezimirano, sve moje sretno zaljubljene prijateljice svoje su muškarce opisivale rečenicom "Uz njega se osjećam kao... ŽENA." Dec it.
Ako vam i dalje nije jasno, guglajte, šta ću vam ja.
Ako neko stvarno misli da su žene kokoše koje streme samo za masnim novčanicima, pa, bolje od kokoši ni ne zaslužuju."

Boba Đ

od **charleston** » 14 Apr, 2015 19:36 pm

od **charleston** » 19 Apr, 2015 11:38 am

"Morat ću malo poradit na mom latinskom. Sad negdi pročitala "quod licet jovi non licet bovi" i prevela to ka "Ko sluša bon jovia ne sluša davida bowiea"
:mrgreen:

od **charleston** » 02 Jun, 2015 19:33 pm

"Mali od susida svakog pasa zove Čarli. Jučer doša do mog pasa i govori

"A kako van se zove ovi čarli?"

:mrgreen:

od **Zosim** » 10 Jun, 2015 18:10 pm

"Počeo sam s dijetom,
prestal sam pušiti i piti,
ograničio sam seks,
počeo sam se baviti sportom...
U 14 dana izgubil sam dva tjedna! "

od **charleston** » 13 Avg, 2015 17:19 pm

od **Zosim** » 13 Avg, 2015 23:48 pm

od **charleston** » 17 Avg, 2015 21:52 pm

Doviđenja .... :cry:

"Gospodin je to bio. Sad, s njegovim odlaskom, skoro pa se stvarno može reći, "izumrla vrsta". Ali nije, nije, jer ima ih još ponegdje, pokatkad, i svaki gospodin kojeg nekom srećom sretnem i upoznam, ima to nešto... to nešto arsenovsko u sebi. Tako strastveno se diviti ženama, pjevati im, voljeti ih, a nikada ih ne umanjiti, ne poskliznuti u vulgarnost, ljubiti ih čak i kad ne zaslužuju, kad varaju, nećkaju se, glume, odlaze, gnjave, onako baš ženski kompliciraju život, to samo prava gospoda mogu" (Boba Đuderija)

od **Zosim** » 18 Avg, 2015 08:36 am

moderato cantabile od majstora

od **charleston** » 04 Jan, 2016 15:34 pm

"Ide brat po stanu i nešto sebi mrmlja u bradu.
- Šta? - kažem ja.
On zastane, pa izvali:
- Jbt, ti se moraš umišat i kad pričan sam sa sobon."
( Boba Đ.)

Merry Christmas & Happy New Year :!: