DA LI POSTOJE NA SVETU DVOJE, KOJI SU STVORENI JEDNO ZA DRUGO ?

Iako oduvek postoje fantazije na temu koju ću opisati,
nikada nije nigde napisano da takva bića zaista postoje.
Priča je sledeća:
Ako izuzmem to što sam od kada znam za sebe već video za sebe život koji je za mene tek posle dvadesete godine počeo, i što sam oduvek priželjkivao da živim to, svakako osećajući sopstvenu suštinu, kao i bilo ko drugi, predpostavljam, desilo se to da sam sa dvadeset, kako sam već rekao, upoznao prvo žensko biće koje je bilo kao ja. Odnosno tada sam sreo prvi put devojku čija je duša tačno suprotan polaritet mene samog, odnosno moje.
Da pojasnim, da postoje na ovom svetu duše koje dostižu savršeno stanje sjedinjenjem u jedno biće. Gubljenjem sopstvenog identiteta, stapanjem sa drugom polovinom suprotnog polariteta (ali iste vibracije, valjda, jer ne shvatam inače šta razlikuje ljudske energije međusobno, odnosno odakle tolika razlika između nje sa kojom doživljavam potpunost i ostalih sa kojima ne); dvoje koji postaju jedno, ali u bukvalnom smislu. Taj spoj uzrokuje ogroman skok energije, i njeno potpuno harmonizovanje, dovođenje bića u savršenu vibraciju, perfektno stanje, u koje težimo da se vratimo. Dvoje koji gube prethodni identitet, i dele sada jednu dušu,.. misli, osećanja, sve što jesu. Energija tog novog bića je fantastična. Svest se širi bezgranično i nema više veze sa prazninom obične ljudske egzistencije. Par nastavlja da postoji u dva tela, ali su polovine sjedinjene, i poseduju jednu dušu.
Zanimljivo je napomenuti da ne postoji dvoje koji su “stvoreni jedno za drugo”, nego sam u svom životu sreo čak četiri ženska bića koja su bila sasvim suprotna polovina mene. Napominjem da nije reč o seksualnoj tantri, niti tao-u. Partneri se u tim filozofijama ne sjedinjuju zaista, nego pomažu jedno drugom u pojačavanju energija da bi dostigli viša stanja. Reč je o putu vrhunske ljubavi muškarca i žene, gde treba prvenstveno naučiti kako se zaista voli, i nikako ne upasti u zamku zaljubljenosti, koja je smrtonosna za odnose. To sam na svojoj koži osetio, i prolazio kroz pakao odvojenosti, kada sam najviše tražio to stanje. Univezalni zakon, koji važi za sve, je da se treba prepustiti sopstvenoj prirodi, i ne pokušavati da upravljamo bilo kojom situacijom u životu.
Pišem ovo samo kao nagoveštaj. Beskrajno mnogo toga moglo bi da se napiše.
.