( Gnostička Jevanđelja )

Godine 1945, dva egipatska seljaka mirno su krenula na kratko putovanje koje će zauvek promeniti gnostičke studije. Oni su u podnožju litice Džabel al-Tarif - nedaleko od mesta Nag Hamadi, u srednjem Egiptu - načinili zapanjujuće otkriće. Kopajući zbog đubriva, otkrili su neotvoreni zapečaćeni glineni ćup, prepun papirusnih rukopisa. Ovi papirusni kodeksi iz četvrtog veka, poznati kao Kodeksi iz Nag Hamadija, uključivali su obilje antičke religijske literature, sa ukupno četrdeset šest različituh radova, od kojih su gotovo svi prethodno bili nepoznati. Rukopisi su, verovatno, bili u posedu obližnjeg manastira Svetog Pahomija, sve dok ih neko nije sakrio iz razloga o kojima možemo samo da nagađamo.
Epohalni pronalazak gnostičkih jevanđelja, praćen je mračnom pričom o najsurovijoj krvnoj osveti seljaka Muhameda Alija i njegove braće.
Ćup u kojem se nalazilo trinaest papirusa u kožnom povezu umalo nije završilo u vatri, jer ih je njihova majka iz neznanja koristila za potpalu zajedno sa slamom po kojoj su bili rasuti.
U strahu od policije Muhamed je nekoliko knjiga dao na čuvanje jednom svešteniku, a nedugo potom, knjige dospevaju u ruke mesnog učitelja istorije, koji ih, naslutivši njihovu vrednost, šalje u Kairo da im se utvrdi vrednost. Iako bivaju prodati na crnoj berzi, papirusi će privući pažnju egipatske vlade koja će otkupiti jednu, a konfiskovati deset i po knjiga i predati ih Koptskom muzeju u Kairu.
Veliki deo trinaestog kodeksa sačinjenog od pet izvanrednih tekstova biće, ipak, prokrijumčaren u Ameriku. Saznavši za kodekse, Žil Kvispel, cenjeni istoričar religije iz Utrehta, zatražiće od Jungove fondacije u Cirihu da otkupi kodeks. Zahtev mu biva uslišen, ali on ubrzo otkriva da neke stranice nedostaju, što će ga naterati da ode u Kairo, gde uspeva da dobije fotografije nekih tekstova. Čim je počeo da ih dešifruje, susreo se s rečima koje su veoma ozbiljno zapretile da iz temelja uzdrmaju čitavu hrišćansku doktrinu:
«Ovo su tajne reči koje je živi Isus izgovorio, a njegov brat blizanac Juda Toma zapisao.»
Kvispel je prepoznao da ovi redovi pripadaju od ranije poznatim izvornim fragmentima na grčkom Jevanđelja po Tomi, koji su pronađeni u Oksirinhu 1897. i 1903. godine, međutim, otkriće celokupnog teksta pretilo je da podstakne pitanja o autentičnosti sadržaja zvaničnih Jevanđelja. Jevanđelje po Tomi bilo je, naime, samo jedno od pedeset i dva teksta pronađena u crvenom ćupu kod Nag Hamadija.
To su bili do tada potpuno nepoznati tekstovi u kojima se oštro kritikuje hrišćanstvo za krivo izlaganje istine, koja se pak nalazi u svom punom obliku u ovim skrivenim tekstovima. Kasnije je utvrđeno da su oni, zapravo, prevodi na koptski još starijih grčkih rukopisa.
U njima se govori, karakterističnom stilskom formom jevanđelja, o postanku Čoveka i Kosmosa, ali na sasvim drugačiji način nego u Knjizi Postanja; čitava kosmogonija prožeta je predhrišćanskim mističkim kultovima i misterijama, neoplatonističkom filozofijom, pa čak i uticajima dalekoistočnih religija. O Isusu se govori, kao i o Mariji Magdaleni i drugim poznatim protagonistima Novog zaveta u potpuno drugačijem kontekstu od onog novozavetnog.
Da bi se na najbolji način razumelo zbog čega je pronalazak ovih tekstova uzburkao duhove evropske intelektualne javnosti i zašto se do današnjih dana ta bura nije stišala, najbolje je steći uvid u sama Gnostička jevanđelja.
- nastavlja se...
_________________