[b]Pričao/pisao ozbiljno ili neozbiljno - ispada mu na isto, pas laje, a karavan prolazi.
Smisao tema "Moj (duhovni) put" i "Sva vaša pitanja za Plavog Zraka" je u raskrinkavanju naših iluzija. Doduše, na šaljivo-satirično-parodijski način.
Govorio sam o lom-logici, i ona ima jedan duboki smisao, o kojem ću kasnije ozbiljno nešto da kažem.
Ne može se, ipak, sve objašnjavati samo lom-logikom, u svetu koji se zdravo duboko temelji na za sada dominirajućoj logici koju sam nazvao falš-logikom. Odnosno - to bi bila iluzija prave logike.
Dakle, u ovoj temi bih nastojao da - iznuđeni potez - o istim ili sličnim stvarima, kao i u ovim šaljivim temama, govorim na tzv. ozbiljan način. Problemi su isti, kao i u temama "Moj (duhovni) put" i "Sva vaša pitanja...": naša ne-svest iluzija koje nas okružuju. Cilj je isti: pomoći ljudima da postanu svesni iluzija.
TO IDE JEZIVO TEŠKO, UZ NEVEROVATNE OTPORE U SVESTI!
Lepo je u nekoj od duhovnih knjiga rečeno: da je najteži deo u razvoju svesti, velika prekretnica u razvoju svesti - suočavanje sa iluzijama, razvoj svesti o liuzijama, spremnost da se odričemo iluzija.
Ide teško, jer su u pitanju neki nama još uvek tajanstveni tokovi tih izmena, u pitanju su životni, kulturološki, civilizacijski obrasci koji su se čvrsto ukorenili u našoj svesti. Njihovo raskrinkavanje je u okviru dubinskih tokova, koji se ne iniciraju ovim našim forumskim pričama. Jednostavno - život nas uvede u proces u kojem možemo da slamamo svoje iluzije, ako smo otvoreni za taj proces. Ako nismo - svest nam ostaje zacementirana.
Čemu onda i ove moje priče u vetar...?! Kao što rekoh - nešto me iznutra tera na sve to... Možda sve te priče moraju biti zapisane, svejedno da li ih neko čita ili ne. U nekim slučajevima, kada ponekad poneko zaluta na ovu temu, pa ih ipak pročita, svakako će biti kostreš-reagovanja, jer se ljudi poistovećuju sa iluzijama u svojoj svesti. Možda sam nekom višom logikom upućen na to da otvorenije ljudima govorim o njihovim iluzijama, pa čak i da to deluje iritirajuće, ali - to bi bilo u njihovu korist... Možda i treba unapred da se pomirim sa tim. I inače imam astrološku poziciju nekoga ko teži novinama, a osuđen je na to da u svojoj sredini bude bela vrana.
Prošli smo fazu finog razmenjivanja poruka i slatkih pričica. Bar ja, ulazim u fazu direktnog imenovanja svega što na forumu i u životu vidim kao iluzije. Reći će neko: po čemu sam ja kvalifikovan za tako nešto. Po tome što sam ušao takvo stanje svesti. Tu se kvalifikacija ne dokazuje diplomom završenog duhovnog seminara. U to stanje svesti se uđe, kada uđete - postali ste svesni svih iluzija. Da li je neko svestan iluzija ili nije - može se prepoznati po hiljadu detalja, i u životu, i po porukama.
Osetljivost na iluzije je stvar stanja svesti. Jedno od izuzetnih zapažanja iz Učenja Bića Hijerarhije Svetlosti, koje mi se u hiljadu situacija, i ovde na forumu, i u životu, dokazalo: "Istina je stanje svesti". Ne dokazujemo mi jedni drugima šta jeste ili nije iluzija. Ko je u stanju svesti da to oseća - nisu mu potrebni dokazi. Ko nije u tom stanju svesti - ubeđivanja u iluzije samo može da ga iritira i da ga podstiče na jalove diskusije. No, nešto me tera da ipak učestvujem i u takvim podsticanjima na drugačija sagledavanja, iako ne vidim izglede da to može biti nešto efektivno. Ipak su se iluzije toliko duboko ukorenile u svesti ljudi.
Čemu onda sve ove moje priče o iluzijama? Iskreno, ni sam nisam siguran. I najradije bih se sasvim odvojio od foruma i uživao u tišini, u bezmisaonosti, u odsustvu potrebe za pričom, za rečima... Pokušam da se povučem, ali - nešto me vuče na suprotnu stranu, ka forumu... Da i dalje pričam priče u prazno, da pokušam da demistifikujem iluzije, u situaciji u kojoj mi je jasno da ti pokušaji do ljudi teško dopiru. Svi se svojih iluzija čvrsto drže, kao davljenik slamke. I pokušaj da ih dirneš u iluzije, kao si im gurnuo prst u oko.
Pokušaji demistifikacije iluzija više ljude iritiraju, nego što im pomažu da shvate iluzije. To se i na forumu dokazalo milion puta. Mislim da je to bilo najvatrenije na temi o novcu.
Naravno, ne možemo mi da iskočimo iz ovog sveta iluzija i da uskočimo u neki bolji, neiluzionistički, odjednom. Misija nam je da preradimo ovaj svet. Da ga stalno usvršavamo. Nije stvar u tome da se mi bukvalno odreknemo svih iluzija. Živimo u svetu koji se zasniva na iluzijama. Ne možemo tek tako da uskočimo u svet bez iluzija.
Ali možemo da profinjujemo iluzije. Da postajemo svesni onoga što je iluzija, onoga što je teški i grubi vid iluzija, pa da kreativno tražimo i unosimo poboljšanje, te stvorimo finiju iluziju. Naravno, ona će služiti dok služi, doći će red na to da i nju prevaziđemo, da kreiramo još finiju, pa još finiju... To je proces evolucije, kojim se ukida svet iluzija.
Ako imamo potpuno neefikasno školstvo, od prvog razreda osnovne škole, do završnih godina strudija - najpre treba da se u našoj svesti razbije iluzija o efikasnosti, koju imamo u celom našem društvu, kao i kod svih koji rade u obrazovanju. Stvaranje suštinski kvalitetnijeg i efikasnijeg školstva je faza koja dolazi nakon razvoja svesti o neefikasnosti. Faza koja znači stvaranje suptilnije iluzije o obrazovanju. Negde na kraju svih faza biće obrazovanje u kojem ćemo mi učenicima pomagati da uđu u stanje svesti u kojem će direktno imati pristup kosmičkim bankama podataka. Dakle, svi ovi vidovi spoljašnjeg prenošenja znanja još uvek su u domenu teških iluzija.
Ili, kada je duhovnost u pitanju... Koliko teških slojeva iluzionizma tek tu imamo...! Upražnjavanje mnoštva duhovnih metoda, astralna putovanja, lečenja drugih... A pritom detalji jasno otkrivaju ponekad i elementarnu ne-svesnost iluzija. (Biće ovde obilja primera.)
Garantujem, ključna prekretnica u ovim vremenima je razvoj naše svesti o iluzijama. Nastojanje da prevaziđemo grublji vid iluzija, za koji smo vezani, da kreiramo finiji, suptilniji vid iluzija, pa opet i opet isto. Sve ostalo su prazne duhovne priče. Govorim na osnovu stanja svesti koje sam postigao, a ne na osnovu literature.
Da je razvijanje svesti o iluzijama i njihovo etapno prevazilaženje toliko bitno - vidi se i po višetomnom duhovnom udžbeniku iz 90-godina prošlog veka - "Kurs o čudima". (Negde mi je zaturen, pronaći ću ga i aktivirati neke poučne lekcije.)
Dakle, ove tri teme, koje sam nabrojao, su komplementarne, međusobno se dopunju, govore o istom, imaju isti cilj, samo što se u njima koriste različite metode: ovde - zvanična logika, tamo, u šaljivo-parodijsko-satiričnim sadržajima: lom-logika, koja znači pokušaje dubljeg oslanjanja na logiku i jezik snova.
Kao što je negde rekao Uzvišeni Šiva: kao rušilac iluzija, ne spada u omiljene bogove... Možda je vreme da počnem otvoreno da etiketiram sve iluzije sa kojima se ovde na forumu, a i u životu, suočavamo, uz normalni, neminovni rizik da pređem u neomiljene članove foruma. No, ako me nešto iznutra tera na to, možda ima neku svoju dublju svrhu...[/b]