Na ovaj podforum me je podstakao Anin dozivljaj, jer sam prepoznala nesto sto sam i sama dozivela i sto me je smrtno uplasilo. Obzirom da su se, sasvim sigurno, i drugima desavale neke stvari o kojima nista nisu culi - a nisu culi jer ti drugi nisu imali kome da ispricaju, predlazem da u okviru ove teme iznosimo svoja duhovna iskustva.
Na Spiritalnu Stazu sam "stupila" kada sam imala 17 godina, susrevsi se sa knjigom Z.M.Slavinskog. U to vreme je to bila prva i jedina literatura koja se mogla naci na nasem trzistu i to ne u slobodnoj proaji, vec direktno narucivanjem od autora. Knjigu je kupio moj otac, a ja je uzela od njega. Dopao mi se nacin razmisljanja autora, bila mi je prirodna ideja da vezbama koncentracije i meditacijom mozemo da usavrsimo sebe i istovremeno postepeno menjamo svet oko sebe, menjajuci se zapravo iznutra.
Slavinski je previse mistican za pocetnika, ali daje jasne vezbe vizualizacije koje treba raditi radi licnog usavrsavanja i kaze da mozemo ocekivati promene u svojoj svesti, ne navodeci koje (sto je u redu). Jedna od tih vezbi nalagala je vizualizaciju "odlazenja" u svemir, susret sa etericnim nebeskim bicima, osecaj ljubavi i jedinstva sa njima i povratak nazad, istim putem.
Radila sam tu vezbu mnogo puta, svesna da vizualiziram, tj. svescu oblikujem i prostor i desavanja oko sebe. Ta etericna bica su mi izgledala kao morske zvezde, bila su plavicaste boje i satkana od zgusnute svetlosti. Njih nisam vizualizirala, njih sam jednostavno "videla" kao takve. Bilo mi je zanimljivo kako se spajaju -prolazeci jedni kroz druge, kako od dva bica postaje jedno - ali "zgusnutije" svetlosti. Osecala sam ljubav prema njima i oni su meni slali osecaj ljubavi. Vizualizacija je bila zanimljiva, lepo sam se osecala medju njima, na kraju bi ih pozdravila i "vracala" se nazad, u svoje telo na krevetu.
Jednom prilikom se prilikom "skakutanja" sa njima ispred mene pojavilo jedno veliko (ljudsko) oko, precnika par metara (u zemaljskim merama receno) cija je zenica izgledala kao crna rupa - precnika jednog metra otprilike. Trebalo je da prodjem kroz tu rupu i odem u drugi univerzum. Tu poruku sam primila telepatski od svojih etericnih prijatelja. E, to mi se vec nije svidelo. Pobunila sam se, osecajem "necu vise da se igram", i krenula nazad. Lako sam se vratila istim "putem", ali onda se desio uzas. Moje telo nije htelo da me primi!!! Osetila sam otpor, kao kad primaknete dva istopolna magneta a oni se mekano, ali neumoljivo, odbijaju. Telo jednostavno nije htelo da me primi!
Onda je citav Univerzum poceo da me sabija i razvlaci istovremeno! Osecala sam se kao u masini za pranje vesa za vreme centrifuge.
To je trajalo neko vreme, da kazem nekoliko minuta. Pomirljivo sam pomislila: Neka bude kako biti mora. U tom trenutku se sve smirilo, a ja sam ponovo bila u svom telu. Mrdnula sam noznim prstima, ne otvarajuci oci, noge su tu. Mrdnula ruke - i ruke su tu :) Oprezno sam otvorila oci i ustala. Prostor oko mene je vrlo cudno izgledao: sve je bilo zakrivljeno unutra, kao da gledam sliku na krivom ogledalu. Taj efekat "zakrivljenosti" je trajao par mnuta, a onda je "slika sveta oko mene" ponovo postala ona stara.
Sve ovo se desavalo u januaru 1994. godine. U decembru 1996. godine su neka moja "piskaranja" pocela da dobijaju formu, odnosno kontinuitet, stupila sam - sasvim slucajno - u kontakt sa jednim duhovnim bicem koje je pocelo da mi daje odgovore na pitanja koja sam postavljala, od cega je nastala citava knjiga, koja je i objavlljena. Jedno od prvih pitanja bilo je, naravno, da mi objasni dozivljaj od pre skoro dve godine. Odgovor je bio (u skracenom vidu, naravno) : "Ovaj svet su stvorile dve sile: Centrifugalna i Centripetalna i sva desavanja su posledica delovanja tih dveju sila."
Ani sam odgovorila da ce se efekti tog dozzivljaja javiti kasnije i da je to sigurno dobro za njenu svest, a potpuno razumem kako se osecala i strah koji je osecala. To me je i potaklo da otvorim ovu temu.
A koji su vasi neobicni i upecatljivi duhovni dozivljaji?