
Deo prvi
"Oslobodite se iluzije"
ankhepiphan
Predatorov um je jedan genetski konstuisan aspekt našeg uma, odnosno, način razmišljanja, koji je dizajniran u ljudsku genetiku sa svrhom i ciljem podjarmljivanja, kontrole i "ubiranja plodova" u ovom 3-denzitetnom OPS (Opredjeljenje prema Sebi) okruženju. On funkcioniše na PRIMARNOM nivou, koji zasenjuje i iskrivljuje sve druge misli i deluje kompletno na principima GLADI, POHLEPE, SEKSA i STRAHA. On je prisiljen da bude konstantno zaposlen u svakom trenutku života našom nesvesnom asimilacijom gomile PAŽLJIVO KONSTRUISANOG MENTALNOG PROGRAMIRANJA koje kreira ILUZIJE potrebne da se skoro neprimetno povežemo sa veštačkom tvorevinom zvanom CIVILIZACIJA ili "Matrix". On predstavlja višu formu PRIPITOMLJAVANJA i njegova svrha je da stvara svesne i nesvesne stresove kroz iluzorne ZAVISNOSTI, koji stvaraju negativnu eteričnu formu "životnog održavanja" čiji se plodovi ubiru od strane OPS transdenzitetnih bića u 4 denzitetu – nivou iznad ovog našeg.
Na prvi pogled, ovo se možda čini kao jedna alarmirajuća izjava. Kako je uopšte moguće početi s time da razumemo povezanost između ljudi i izvesnih bića u višem denzitetu ili uopšte da posedujemo genetski ugrađen "sistem za razmišljanje". Za početak, možemo da primenimo odgovarajuće temeljne principe. Sa ovim principima, mi ćemo pokušati da usporedimo vezu koju mi ljudi imamo sa izvesnim stvorenjima u denzitetu ispod nas i da iskoristimo to što otkrijemo da bi povukli moguće paralele između nas i izvesnih "nevidljivih gospodara" u denzitetu iznad nas. I najmanja pomisao na vezu koju mi imamo sa našom stokom bi trebala pojasniti našu vezu sa OPS aspektima iz denziteta iznad nas i učiniti je "vidljivom".
Uzmite na primer naša ponizno pripitomljena goveda. Mi smo genetski petljali i krpili na divljim rasama ovih goveda, da bi dobili novu rasu koja je ekstremno mirna i jednostavna za uzgoj. Mi manipulišemo njihovim genima i uzrokujemo stres za njihovu biologiju, da bi oni za nas konstantno proizvodili "izvesne" stvari za koje te životinje nisu ni svesne da ih proizvode. "Stvari" koje se uz pomoć tehnologije transferišu iz 2 denziteta do OPS transdenzitetnih bića u 3 denzitetu s ciljem konzumacije istih.
Mi razumemo ponešto i na osnovu toga smo promenili fizički i mentalni GENETSKI IZRAZ ovih životinja, da bi se one integrisale u jedan iluzorni svijet, kreiran od nas, u kojem se oni osećaju "slobodni da se izraze", bez obzira na masovne kontrolne mehanizme kroz lekove, lance, implantate i ograde od žice koje oni nikad ne mogu uistinu "videti" ili razumeti. Iz promatranja svesnosti 2 denziteta, da li neko može zamisliti ovcu koja interpretira ogradu od žice kao išta drugo nego "…nešto je ispred mene…pokušavam da to zaobiđem…". Za ovcu, ograda je samo nešto što je njoj na putu, ali iz perspektive ljudskog bića, ograda je puno više nego samo to. Mi iskusno i vešto primenjujemo kontrolu od produkcije mleka/vune, pa sve do klanice, bez da životinje imaju i najmanjeg pojma da su porobljene ili čak fizički ugrožene.
U slučaju proizvodnje hrane, svaki farmer će vam reći da ako životinja oseća opasnost, da će ona proizvoditi hormone stresa i ti hormoni će onečistiti njeno mlijeko i meso, tako da je imperativ da se životinje drži u Velikoj Iluziji, da bi se zadovoljili standardi u ovoj OPS civilizacijskoj tehnološkoj trci za profitom. Pripitomljavanje, koje je zapravo genetska manipulacija naše stoke, (i urota) je u stvari NAŠ Predatorov Um, koji je nametnut ovim bićima 1 i 2 denziteta da bi u njih usadili i neprekidno održavali iluziju "slobode izražavanja", sa ciljem "ubiranja plodova" putem kontrole. Sve dok naša tehnologija uspešno deluje pored genetski diktirane "slobode izražaja" ovih bića, mi smo za ova bića sa svim našim svrhama ili namerama kompletno nevidljivi. MI smo postali NJIHOVI "Nevidljivi gospodari" sakriveni uz pomoć naše tehnologije.
Sa ovom gore objašnjenom povezanosti – sa tom idejom čvrsto uspostavljenom u našim umovima, idemo sada prebaciti fokus od ponizne 2 denzitetne stoke na 3 denzitetne ljude. Nakon dužeg i dubokog razmišljanja, čitajući ove redove, možda je moguće za nas, da nam postane jasno da vidimo bezbrojne paralele sa pomno razrađenom veštačkom tvorevinom zvanom CIVILIZACIJA. To je jedna uistinu dinamična veštačka tvorevina, koja je kako izgleda, u stanju da nam obezbedi sve što "trebamo i želimo" kroz njena veštačka pravila određena od nje same. Kompletno krive "želje i potrebe" su programirane u naše umove od našeg rođenja.
Mi smo rođeni i živimo u ZATVORU, u kutiji, bez svesne memorije o tome šta je to vani, u nas su posejane krive ideje o tome kako živeti, kako se ponašati, kako delovati. Budući da smo mi ovde od našeg rodjenja, odgajani u brižno negovanoj kulturi ego-centrizma, teško je da će sećanje na način razmišljanja "kakvo je izvan ove kutije" biti prisutno. Bez znanja o tome šta je "vani", mi živimo u laži, mi živimo naš život kao mesečari vođeni lažnim konstruktom lažnih ideja.
Eterični deo našeg postojanja… naše DUŠE, oni "stvarni" MI, ONE SE SEĆAJU i one konstantno pokušavaju da "probude" OPD ( opredjeljenje prema drugima) kandidate kroz izvesne "čežnje" i "žudnje". Civilizacija, je nasuprot tome dizajnirana na takav način da sistematski negira, omalovažava, onesposobljava i neutralizuje svaku akciju koja potiče od takvih žudnji.
Kao i naša stoka ispod nas, naša veza sa "nevidljivim gospodarima" iznad nas je tome identična, jedino u čemu se te veze razlikuju je u STUPNJU. Ovo bi trebalo inspirisati na neka vrlo dubokoumna pitanja.
Na primjer: Ako je civilizacije veštačka tvorevina, KO ili ŠTA su arhitekti?
KO ili ŠTA su nametnuli NJIHOV Predatorski Um u našu genetiku?
Postoje li neke "stvari/produkti" koje mi 3-denzitetni ljudi konstantno proizvodimo, ali nismo svesni toga, koje konzumiraju OPS bića u 4 denzitetu?
Koje su naše "žičane ograde i barijere" koje mi kao takve ne trebamo primetiti?
I jedna vrlo stravična pomisao: da li nas te kreature i fizički konzumiraju s vremena na vreme?
Jedan drugi odgovarajući princip: Jesmo li mi ljudi ikada imali slučajeve stoke koja je pobegla iz zatvora na jedan pametan i neočekivan način? Kako bi vi kao individe reagovali na jednu životinju koja je jasno pokazala znanje o tome da je zarobljena i koja je jasno demonstrirala "ljudsku" odluku i spretnost da pobege odatle.
Možemo li mi ikada olabaviti tu stegu u kojoj nas ove kreature drže?
Nada da je moguće odgovoriti na ovo pitanje mora izrasti iz razumevanja da: čak i da počne da RAZMIŠLJA o ovakvom izazovu, OPD kandidat mora kao prvo akumulirati potrebnu snagu da "probode veo" njegove vlastite iluzije. On mora ZNATI da je civilizacija jedna veštačka tvorevina i da je ključ za naše porobljavanje upravo zavaravanje putem iluzije.
"Čežnje" našeg Eteričnog postojanja ne smeju biti ignorisane, uprkos manipulaciji Kontrolnog Sistema - te "čežnje" se moraju slušati, analizirati, dozvoliti im da se razviju i na kraju krajeva, one nas moraju naterati da "TRAŽIMO ISTINU", kakva god ona bila. Kroz ISKRENO traženje mi ćemo biti navođeni kroz naše individualne lekcijske profile (razlog zbog čega smo tu) potrebne u ovom denzitetu, da nađemo deliće informacija i komadiće mozaika izvesnog ZNANJA koje će nam omogućiti da VIDIMO, a onda na kraju krajeva i da budemo SLOBODNI.
SVESNOST je mogućnost da vidimo kroz laži i prevare korištenjem izvesnog znanja. Sa tim Znanjem, kombinovanim sa konstantnim promatranjima, slušanjem i analiziranjem, OPD kandidat postaje oštroumniji pri razlučivanju i razmatranju i on od sada radi samo na razvoju onih veština koje će mu omogućiti da VIDI. Kroz njegove oči će s vremenom svet izgledati čudnije i čudnije. Anomalije počinju da se pojavljuju svugde i čini se kao da su one podloga za svaku ideju, sistem, filozofiju, poziciju i perspektivu i imaju zastrašujući destabilizirajući efekt kad sa na njih naiđe svugde u okviru njegove LIČNE PARADIGME.
Čim se ti susreti sa anomalijama u okviru lične paradigme umnožavaju, tim više se um OPD kandidata destabilizuje. Tu nema više vraćanja natrag sa ove tačke, jer on više ne može "vratiti natrag" ono što je naučio, sve ono što je otkrio, a svi ti susreti sa anomalijama u okviru njegovih ličnih uverenja se dalje umnožavaju. Ovo vodi s vremenom neizbežno do tačke u kojoj nastupa razarajući moralni i spiritualni KOLAPS. Ovaj kolaps je ekstremno uznemirujuće stanje jedne praznine, usamljenosti, gubitka i dubokog osećaja beznačajnosti, koji totalno preuzme i obuzme OPD kandidata. To je stanje u kojem se sve preispituje i ništa nije sigurno, jedno jako duboko depresivno stanje, gde je čovjek izgubljen u najtamnijim nepoznatim područjima njegovog uma.
Dolazi do oslobadjanja od svih pogodnosti koje su bile čvrsto ukalupljene u čoveku nesvesnim prihvaćanjem krivih ideja o tome kako živjeti, kako delovati, kako se ponašati. Um OPD kandidata se prazni, ostavljajući ga ni sa čime u što može verovati i ni sa čime u šta se može ugledati. Ništa drugo nego polagano spuštanje na dno jednog beskrajnog bezdana koji je uistinu "tamna noć duše". OPD kandidat je probio veo zavese svoje vlastiite iluzije i samo je provirio u horor koji je oduvek bio tu.
OPD kandidatu je ovo stanje prestrašno, kao što je i važno, jer to je odlučujuća crta između starog i novog Postojanja. Za vreme ovog stanja, ispražnjena šoljica uma se ponovo počinje puniti sa dragocenim kapima jednog novog nejasnog IDEALA.
Ovaj novi ideal je samo potencijalan, sve dok se ne počne SVESNO ŽIVETI, što će povećati svesnost OPD kandidata prema jednom novom KOMPLETNOM idealu – jednom novom stanju postojanja, gdje uopšte nema vela.
Bojno polje SVESTI POSTOJI i ono postoji zbog UMA OPD kandidata a borba se vodila, i vodi se, između strana koje predstavljaju suprotne izraze Života, svaka sa svojim asimetričnim balansom FOKUSA I POTENCIJALA.
OPS sa fokusom na fizičku manifestaciju i poverenjem u tehnologiju, sa izrazom duše kao potencijalom i OPD sa fokusom na izraz duše i poverenjem u Neznano, sa fizikalnosti čija su važnost i dominacija umanjene.
Yin i Yang, Život i Smrt su zaključani u večnu borbu u krugu naših umova. Čovek mora razviti budnost i prisustvo uma da postane SVESTAN ove borbe koja konstantno divlja svakog trenutka naših života.
SVESNO BOJNO POLJE je niz otkrovenja, koja, ako se uspešno razumeju, mogu biti upravo pravi način za direktno izazivanje Predatora na bojom polju uma jednog OPD kandidata.
Ovo je samo vodič i ne treba biti prihvaćen kao jedino merilo, ali može da bude intenzivno analiziran da se otkriju bilo kakve informacije od praktične koristi.Kao što je već rečeno, postoje dve snage u konfliktu, koje hoće vladati bojnim poljem – umom. Njihova „oružja" se razlikuju u velikoj meri i deluju sa SUPROTNIH strana. Oružja su:
IMPULSI ČEŽNJE rastućeg Izražaja Duše i
DOBRO POZNATA nagrađivanja i teror Predatora.
PREDATOROVO ORUŽJE:
Predator će uvek biti tačno ispred vas, izazivajući vas i UVERAVAJUĆI vas da se SETITE ekstaze, ispunjenja, radosti, olakšanja i GARANTUJUĆI vam užitak, ljubav, zadovoljstvo ako podlegnete njegovoj vladavini i nastavku njegove prevlasti. Kroz vaše fizičko telo i tela svih drugih oko vas, on će se boriti da izaziva BOL, TEROR, ponekad čak i SMRT da održi njegovu moć, kontrolu i dominaciju. MI smo bili učeni da: „Kako Čovek Misli, Takav On I Jeste..." Ovo nije nužno istina, jer sve naše misli ne moraju biti nužno NAŠE. Raznorazne „NEGATIVNE" misli su sasvim veroatno PREDATOROV UM, koji proba i izaziva, varajući vas da verujete da su te misli vaše vlastite misli.
ORUŽJE DUŠE:
Nasuprot tome, Duša vam nikad ne daje stvarnu ideju o DUBOKOJ EKSTAZI i SNAZI koju obećava. Jer JEDINO kroz iskustvo i razmišljanje, kroz analizu može jedan OPD kandidat da složi sve kockice i SHVATI sam za sebe da tu MORA biti nešto puno veće nego OVO!
Kroz analiziranje niti koje se provlače kroz vaša životna iskustva, OPD kandidat mora shvatiti, videti i znati pravu prirodu i ISTINSKI IZVOR istinske RADOSTI, istinske LJUBAVI i istinskog MIRA, pre nego i najmanja nada o Uskrsnuću i bilo kakva takva emocija / želja izvan konteksta cilja tog novog IDEALA je ništa drugo nego još jedna manipulacija PREDATOROVOG UMA.
PREDATOROVE „SLABOSTI":
Predator ima slabosti i njegova ultimativna SLABOST je ako ste vi SVESNI NJEGOVE SLABOSTI. Ova SLABOST je njegov STRAH i zbog njegovog straha, on će uvek „odgovoriti" na svaki ISKONSKI IZAZOV njegovoj moći, kontroli i dominaciji.
Da bi se BORILI protiv Predatora, potrebno je da ZNATE Predatora.
Da bi ZNALI Predatora, potrebno je da se SUOČITE s Predatorom.
Da se SUOČITE sa Predatorom, potrebno je da VIDITE Predatora.
Da bi videli Predatora, potrebno je da privučete POTPUNU PAŽNJU Predatora.
Da privučete POTPUNU PAŽNJU, potrebno je da SVESNO IZAZOVETE Predatora.
SVESNO IZAZIVANJE Predatora, je jedan čin primene ZNANJA koje je SVETLOST koja raspršuje TAMU i sve što se u TAMI nalazi.
PRIMENA ZNANJA JE KLJUČ koji će otključati vrata koja vode napolje iz našeg ZATVORA.
Da bi se BORILI protiv Predatora, potebno je da ZNATE Predatora:
Kako je moguće da vi upoznate inteligenciju u čijem je najvećem interesu da ostane sakrivena? Gde i kako se on skriva? Kao prvo, mi moramo razumeti istinsku prirodu njegovog „skrivanja". Predatorov Um se krije u TAMI; a što je spiritualna definicija ove reči: TAMA? Odgovor je „NEZNANO" ili stvari koje mi ne znamo. Vidite li, ako mi ne znamo da jedna stvar postoji, njegovo delovanje – kao SVESNA MANIPULACIJA naših misli je NAMA nevidljiva. Predatorov UM se krije u TAMI našeg NEZNANJA.
PRVI KORAK u borbi protiv Predatora da se SPOZNA DA ON POSTOJI.
Da bi ZNALI Predatora, potrebno je da se SUOČITE s Predatorom:
Čovek mora biti SVESTAN procesa razmišljanja. Razlučivanje se mora koristiti na svakom koraku da bi se prepoznale razne kategorije misli. Glad, pohlepa, seks, strah u bezbroj svojih stupnjeva i raznolikost izraza moraju biti prepoznati i obeženi kao mogući uticaji Predatorovog Uma. „Ignoricanje je blagoslov" - tako da trebaju biti analizirane sve aktivnosti koju prouzrokuju jaku emocionalnu reakcije sreće ili zadovoljstva i koje su izvan konteksta cilja novog IDEALA i te aktivnosti mogu samo služiti da čovekovu frekvenciju drže u rezonanciji sa fizikalnošću.
Da se SUOČITE sa Predatorom, potrebno je da VIDITE Predatora:
Predatorov Um utiče na nas kroz naše razne fizičke zavisnosti i potrebe. Naše zavisnosti su svako i jedno uverenje, želja i aktivnost koje inspirišu strast i zadovoljstvo i ljubav za 3D stvari i iskustva. Zadovoljstvo je emocionalna reakcija na fizikalnost, koja se ne bi trebala događati, ako je jedan OPD kandidat svestan prave prirode svog ropstva.
Razmišljanje izvan konteksta cilja novog IDEALA je mentalno stanje koje treba takođe izbegavati, jer osećaj hitnoće će se pre pojaviti kao posledica viđenja.
Ako je 3Denzitetna fizikalnost zatvor za OPD kandidata, ne bi li onda jedini put koji vodi do prave RADOSTI bio primena ZNANJA koja vodi prema pravoj SLOBODI?
Čovek mora mentalno razlučiti sa koje strane svaki od ovih uticaja dolazi, te postati svestan razlike između njih, kroz FOKUS i SVESNO življenje.
Kad mi shvatimo da mi u biti ne možemo da služimo oba gospodara, mi počinjemo da razumemo kroz razlučivanje kako da vidimo jasnije Uticaj Duše s jedne strane i Uticaj Predatora s druge strane.
Da bi videli Predatora, potrebno je da privučete POTPUNU PAŽNJU Predatora:
Sticanje dovoljne svesnosti da bi se uvidela razlika, sada inicira specifičnu vrstu problema. Jedna infuzija novih ljudi, situacija, okolnosti, mogućnosti i slučajnosti sasvim slučajno se pojavljuju u životu čoveka i obitelj, prijatelji, poslovni saradnici ili stranci pokazaju sasvim novi interes za vas.
Predatorov STRAH je da on postane očigledan. On ne želi da bude otkriven, tako da on pokušava kroz profinjene načine da vas vrati u prvobitno stanje i ponovo uspostavi vaše oslabljene zavisnosti.
Ovo je doslovce raskrsnica na putu, ako je uopšte ikada i postojao put.
U vašem životu, pre nego što ste postavili nameru da nađete put za „uskrsnuće", vaš osećaj nikada nije bio ovako dobar. VI se možete pitati: „ne bi li mogao da probam malo i od toga i da se i dalje nalazim na putu?"
Pa, izbor na ovoj tački je stvarno na vama, ali tu postoji i opasnost koju vi trebate razumeti. Pokušajte da vidite sve OBJEKTIVNO i postanite mirni za trenutak. Pokušajte da spoznate koliki ste neverojatan napor i energiju uložili do sada, samo da bi sada "pali".
„Pad" nije ni dobar niti loš, to je samo vaš izbor iz jedne izvesne perspektive. Vi možete odlučiti da li je onaj stupanj utehe koji vam taj novi osećaj obećava nešto za šta se vredi i dalje zalagati.
Ali ako se odlučite, vi se možete sami katapultirati iz ovog plana za OPD Uskrsnuće i sve ostale buduće mogućnosti vam mogu biti zatvorene za jedan dugi, dugi period vremena. Ako ste uspeli u vašem izboru, Predatorov Um vas može dovesti do nekih vrlo bolnih odustajanja i povlačenja, gde se neke lične stvari i dinamika koja je već bila shvaćena i smatrana za „ nesalomljivu" odjednom počinje „rastvarati".
Vi možete početi misliti da se ove „loše „ stvari događaju zbog ovih aktivnosti, vi mislite da ih morate nekako „ispraviti". Ovo je još jedna raskrsnica na putu i manifestacija Predatorovog straha, maskirana kao vaše vlastite misli.
Da privučete POTPUNU PAŽNJU, potrebno je da SVESNO IZAZOVETE Predatora
Sa brižljivim posmatranjem kroz Svesnost, Predatorov Um postaje uobličen i biva opažan kao jedan odvojen entitet, uvek u blizini, ali definitivno STRANAC.
Imajte uvek na umu da „SVE MISLI NISU MOJE", koje će imati za efekt da vas drži objektivnima u percepciji. Predatorov Um će pokušati da priča sa vama, ali vi ne smete nikada da slušate, jer njegov jezik je jezik LAŽI. Ova praksa će vam pomoći da uskoro počnete opažati ljudski KOLEKTIVNI Predatorov Um, kao jednu stalno prisutnu senu PREVARE, sa Proždrljivosti/Umiranjem od gladi, Pohlepe/Bede, Perverzije/spiritualnog propadanja, STAHA/Smrti/Uništavanja i totalnog očaja koja se probija kroz sve što dodirne na kompletoj kugli zemaljskoj.
Ta veštačka tvorevina će biti viđena kao ono što ona uistinu jeste: jedna ŽIVOTNO – USISAVAJUĆA – PARAZITSKA MAŠINA sa ljudskim kolektivnim Predatorovim Umom koji drži kontrolu i konce u rukama. ISTINSKI arhitekti su i dalje nevidljivi, ali strpljenje i povećana svesnost će uskoro izbalansirati čak i ovu nepoznanicu. Čak i sa ovom povećanom sposobnosti da se VIDI, ČOVEK još nije istinski slobodan, JER OČITO je da smo još uvijek ovde u 3 denzitetu. Predator će se sada hteti da se sakrije dublje i dublje tamo gde on misli da ne postoji moć razlučivanja koja je u stanju da ga razotkrije.
SA SVESNOSTI, ČOVEK sada mora ići u ofanzivu i mora izvući PREDATORA na BOJNO POLJE sa direktnim izazovom njegove vladavine.
SVESNO IZAZIVANJE Predatora, je jedan čin primene ZNANJA koje je SVETLOST koja raspršuje TAMU i sve što se u TAMI nalazi.
Svesno izazivanje Predatora nije bez ličnih rizika.
Čitava iluzorna moć civilizacije je pod njegovom komandom, tako da morate biti jako oprezni da ove bitke držite privatnima i u najvećem mogućem stupnju u OKVIRIMA VAŠEG UMA.
Veći rizik se može desiti ako na ovom vrlo delikatnom stupnju čovjek postane „vredan pažnje" Kolektivnog Predatorovog Uma i taj čovek sada postaje pretnja za „kontaminaciju" ogromnog broja porcija, donosno, zaliha hrane, ali SVESNO ŽIVLJENJE i povećana SVESNOST će izbalansirati čak i ove rizike.
Najdirektnija metoda da se bori, za čoveka je da se lično odrekne svih Predatorovih OBEĆANJA o nagrađivanjima za celo to vreme koje sebi je OPD kandidat zacrtao i u kojem sebi on određuje svoja vlastita pravila.
Sam ČIN SVESNOG ŽIVLJENJA je praksa slična jednoj proširenoj SVESNOJ MEDITACIJI i zove se (u nedostatku boljeg izraza) POST/GLADOVANJE.
GLADOVANJE sa svime ovime u umu je direktan izazov Predatoru koji će reagovati ISTOG trena i odlučno. Cilj i USPEH ove prakse je da se susretnete sa vašom linijom između života i smrti bez kapi straha ili slabosti.
Konstanatan uspeh ove prakse će olabaviti stegu Predatorovog Uma i ova olabavljena stega će dovesti da se vi postepeno probudite iz iluzije MATRIXA.
Šta ćete videti kad su vaše oči POTPUNO OTVORENE.
Postoji li „Obećana Zemlja" iza iluzije Matrixa?
Ako da, kakav život bi to bio u ovom novom stanju postojanja?
To za sada možemo samo nagađati i to ostaje na nama da vidimo.
Sve što možemo je da nastavimo imati poverenja u SVEMIR i veru U POSTOJANJE.
Kraj
Komentar (B.P.):
Negde sam naleteo na definiciju da je Predatorov um – “robot u našoj podsvesti čija je funkcija održavanje brane koja onemogućava prodor objektivne realnosti u našu svest”.
U svakom slučaju, mislim da se za Kastanedin pojam - Predatorov um ili ‘um grabljivca’, takođe može reći da on predstavlja nešto što ‘veže’ ili ‘usklađuje’ čoveka sa nekim OPS misaonim centrom.
U njegovoj knjizi Aktivna Strana Beskraja, Don Huan kaže da je planeta zemlja još davno bila osvojena od strane određenih stvorenja, “sila zgusnutog mraka” ili tzv. “Letača”, koji koriste ljude kao svoju hranu.
Tu nalazimo i postavku da su ovi kosmički predatori “dali čovjeku svoj vlastiti um”. Ukoliko to posmatramo u kontekstu ostalog materijala iznesenog na ovom vebsajtu i drugde, moglo bi se reći da bi tako nešto moglo biti prilično blizu istine.
Sam sistem života na ovoj planeti baziran je na konzumiranju i kontroli, i oblikuje ljude prema svojoj vlastitoj “slici i prilici”. Tako u praksi imamo slučaj da će jedan rob sanjati o tome kako da postane gospodar a neće mu padati na pamet da se bori za svoju ličnu slobodu i ukidanje ropstva uopšte. Dakle radi se samo o jednom nagonu za penjanjem na hijerarhijskoj lestvici.
Svaka organizacija koja je bazirana na dominaciji prirodno uzima oblik piramide sa nekolicinom na njenom vrhu i većinom na njenom dnu. S tim u vezi, bilo da se čovek nalazio u njenoj sredini ili na njenom dnu, on mora imati osobine dominatora, makar to bilo izraženo i u jednom manjem stepenu.
I kod Kastanede vidimo da se tu radi o jednoj bitci koja je većim svojim delom “interne” prirode. Čovek u jednom takvom sistemu može da polaže svoje pravo na svoju vlastitu energiju i slobodnu volju. To podrazumijeva da on mora prvo da ‘demaskira’ svog vlastitog predatora, i da “izađe na dvoboj” s njim. U svakom drugom slučaju, svako čovekovo delovanje, odnosno, svi njegovi postupci u vanjskom svetu mogu podrazumijevati samo dejstva koja se odvijaju unutar predatorove paradigme. (Pa tako i kojekakva ‘astralna putovanja,’ činovi magije, itd.)
Iz gorenavedenog materijala možemo saznati da naš unutrašnji predator može da deluje i veoma ‘suptilno’. On se može služiti svim sredstvima koja su mu na raspolaganju kako bi nas zavarao. Međutim, pri svemu tome on još uvek zadržava neke svoje generalne karakteristike.
Kastaneda:
“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.
Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo.” […]
Sada si svojim vlastitim naporom došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici!”[…]
“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.” […]
" Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. " […]
Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.[…]
“Kroz taj um, koji je na kraju krajeva njihov um, predatori ubacuju u živote ljudskih bića sta god im odgovara. Na taj način oni ljudima obezbeđuju i jedan određeni stepen sigurnosti koji treba da deluje kao jedan pufer (odbojnik, prim. prev.) protiv njihovog straha." - kraj izvoda]
***
Nastavljajući s Kastanedom, saznajemo da nas predator bombarduje celom jednom serijom ‘pseudo-problema’ koje mi uzimamo ozbiljno i reagujući na njih proizvodimo određene energetske ‘plamenove’ čime se predator hrani. On tu takođe kaže da su vidovnjaci iz Meksika smatrali da je čovek nekada davno bio nešto mnogo više od ovoga što je sada, što je na neki način odraženo i u legendama. Sve čovekove nekadašnje ‘magične’ osobine su nestale i on je sada pretvoren u jedan najobičniji ‘sedirani’ komad mesa. Jedini način da se čovek otrese predatorovog uma je ‘disciplina’ i ukoliko mu uz pomoć nje uspe da se oslobodi te strane instalacije, ono što će mu tada ostati su samo njegovi vlastiti ‘mehanizmi’ koji su skoro jednaki nuli. Tako neće biti nikoga ko će nam moći da govori šta da radimo, odnosno, “da nam diktira imbecilnosti na koje smo navikli”. Tek tada počinje prava bitka.
(Slično nam govori i Gurđijev, ukoliko ove ‘uređaje’ ili ‘mehanizme’ podrazumevamo kao čovekovo ‘istinsko Ja’ ili suštinu. U gnostici se razvoj te ‘suštine’ neprestano naglašava.)
Ova invazija predatora se u nekim drugim izvorima pominje i kao “Pad” ili “progonstvo Adama iz raja”. (Ra Materijal, Donosioci Svitanja, Kasiopejci, the Gods of Eden itd.) Tu se pominje da je na “Adamu” izvršena genetska manipulacija od strane 4D OPS sila (predatora) gde je on ‘skraćen’ za 10 ‘lanaca’ DNA, te tako osakaćen, on je ‘izgubio vid’, odnosno veze sa svojim višim centrima.
Gurđijev se uz pomoć pojma, odnosno, organa po imenu “kundabufer”, primakao ovoj temi iz jednog drugog ugla. On je tvrdio da je taj organ na silu ugrađen u čoveka kako bi ga ‘anestezirao’ od realnosti i kako bi čovek video nebitne stvari velikim, a istovremeno velike ili bitne stvari smatrao malima ili nebitnim. (Koliko danas imamo ljudi kojima je najbitnije u životu da su obučeni prema poslednjem modnom trendu!?)
U Belzebubovim Razgovorima s Unukom, Gurđijev pominje da su određene vibracije tražene od strane Zemlje i da ratovi i katastrofe nastaju uz pomoć ‘planetarnih uticaja,’ kako bi se dobile te “tražene vibracije”. On takođe pominje da se čovek može osloboditi uticaja tih sila i početi svesno da živi. (U knjizi Gods of Eden, W. Bramley dokazuje vezu između izbijanja međuljudskih sukoba, odnosno, ratova i “vanzemaljaca”, koje on zove “nadzornicima.”)
Ista tema se razmatra i u istočnoj Gnostici (Tradicija), s tim što tamo imamo tzv. “niže centre”, kojima čovek mora ovladati, te uspostaviti tzv. “magnetni centar,” a onda, preko njega, - vezu sa svojim “višim centrima”.
Kasiopejci, Plejdanaci, Ra itd. takode govore o ljudskoj svesti, odnosno, negativnoj emocionalnoj energiji kao ‘nečijoj’ hrani. Da čovjek ne bi bio nečija hrana on mora samog sebe da promeni. Prema ovim izvorima tu se radi o jednom radu na samom sebi i usklađivanju sa OPD centrima i objektivnošću.
Ovde moramo naglasiti da je OPS kao stanje svesti ili “frekvencija” čoveka istovremeno i jedan “modus operandi” ili uslov za proizvodnju one vrste energije kojom se OPS bića iz 4D hrane.
Dakle, čini se da su ljudi sa OPD frekvencijama za njih “NEPROBAVLJIVI”. Sada se, naravno, postavlja pitanje da li je i u kom stepenu moguće ostvariti OPD frekvencije/polaritet u OPS uslovima na 3D Zemlji? Onda, - kako?
Tako da na kraju opet dolazimo na ono povezivanje čovjeka sa svojom suštinom. Ako je ona prirodno tih frekvencija, onda će možda te frekvencije i preovladati njegovim bićem, nakon što dođe do uspostavljanja te veze!? Dakle, sve je povezano.
Znači, bez obzira na različitu terminologiju, postoji mnogo izvora iz kojih možemo povući određene paralele.
***
I u ovom tekstu, Predatorov um, možemo videti da autor pokušava da predstavi ‚mesto’ koje je u suštini glavno poprište bitke za ‚oslobođenje’ iz tzv. ‚matriksa’, što podrazumijeva da se ta bitka ne vodi nigde drugo, nego – ovde dole NA ZEMLJI, U NAMA I KROZ NAS.
S tim u vezi, ukoliko čovek shvati samu suštinu ove problematike, istovremeno će biti u stanju prepoznati i sve aktivnosti tzv. ‘cointelpro-sistema’, koji pokušava da ga navede da se bavi svim i svačim, samo ne ovim aspektom, odnosno, delom, samog sebe.
Svi mi delujemo manje-više pod uticajem ‘predatorovog uma’, “strane instalacije” (Kastaneda), tzv. “nižih centara” (Gnostika) ili „kundabufera“ (Gurđijev). Ne treba posebno naglašavati činjenicu da mi, kao takvi, nigde nismo prispeli a pogotovo u neki “hiper-prostor” uz pomoć kojekakvih “hiperdimenzionalnih mentalnih tehnika”.
Isto tako, zamislite koliki efekat u jednoj takvoj bitci može imati imaginacija kojekavih balona ove ili one boje, spinovanje čakri, transcedentalna meditacija, aktivacija kundalini energije, tehnike za ‚otvaranje trećeg oka’, magija, rituali itd.!? Da li je slučajno to što se u istinskoj gnostici ove ‚tehnike’ ne pominju?! Kakve veze sa svim ovim mogu imati stanja svesti kao što su optimizam, new-age pogled na realnost itd. a pogotovo ona nastala delovanjem religijskih dogmi?!
Zar je onda neko čudo što kod ljudi koji se bave gorenavedenim disciplinama, pogotovo onih koji su dostigli tzv. “više levele,” često nailazimo na jednu klasičnu aroganciju, nesposobnost poimanja suštine kao i na neke od karakteristika koje su navedene pod temom Okultna Patologija?!
Isto tako, možemo postaviti i pitanje, - koliko se tu radi o jednom stvarnom napretku a koliko samo o još jednog iluziji iz predatorovog repertoara?! Da li se ljudi koji se uspinju prema tzv. „gornjim levelima“ hijerarhije te vrste, istovremeno udaljuju od svoje suštine a time i nepovratno razvode od objektivne realnosti?!
Naravno, najbolje je da svako sam sebi odgovori na ova pitanja.
Nadalje, možda suština takođe nije ni u tome - da li mi trebamo ‚nositi jaja’ ili ne, odnosno, proizvoditi energiju ili hranu za neke druge, ili ne. Funkcija ‚nošenja jaja’, ili obezbeđivanja vune i mesa za one ‚gore,’ ide zajedno sa razvojnim stepenom svesti individue, što je vezano i sa ravni egzistencije na kojoj ona može da bivstvuje. Isto tako, prestanak te uloge nije vezan ni za kakvu ličnu odluku, nego je prirodna posledica ostvarenja jednog višeg nivoa svesti (i OPD frekvencije), a on se može postići ničim drugim do radom na samom sebi.
Interesantno je to kako oni koji teže ‚instant-prosvetljenju’ te upražnjavaju kojekakve ‚tehnike’ koje im to obećavaju, imaju tendenciju da potpuno ignorišu ovu problematiku koja je još davno predstavljena u istinskoj gnostici!?
Ili, ‚figurativno’ rečeno, dok je čovekova svest na nivou ‚septičke jame’ on može jedino u njoj i obitavati i obavljati samo one funkcije koje su predviđene za nju, odnosno, one koji borave u njoj. A u njoj se možemo brčkati - ’vako, a možemo se brčkati i - ’nako. (Između "vako" i "nako", razlika je - "drastična"!?)
U suštini, radi se o izlasku NAPOLJE iz nje.
Na kraju, mislim da je ovo jedna veoma bitna tema i da bi svako ko istinski želi da razvije svoje biće do one mere koja će mu omogućiti ‚izlazak napolje’, morao malo dublje istražiti ovu problematiku.
***
Kad čovek u određenoj fazi razvoja svog bića dođe do ove tačke, moramo imati na umu to da je predatorov um još uvek tu, odnosno, da je on još uvek jedna bitna komponenta njegovog ‘mentalnog tela’. Mi “sve svoje nosimo sa sobom”. Kastaneda nam govori o upražnjavanju određene ‘discipline’ kako bi se ‘izolovala’ i ‘isterala’ ova ‘strana instalacija’, dok u istočnoj gnostici imamo jedan drugačiji pristup tome, koji doduše, takođe traži od čoveka jednu određenu ‘disciplinu’. Tu imamo onu fazu “fuzije malih Ja” (od kojih je svako jedna zasebna ličnost) u jednu - stabilnu ličnost - nakon čega sledi razvoj te ličnosti, formiranje magnetnog centra i povezivanje sa ‘višim centrima’ (Istinskim Ja, suštinom ili Dušom).
Međutim, danas možda znamo malo više i o tim ‘malim Ja’.
S obzirom na nalaze mnogih kliničkih psihologa i psihijatara koji se bave regresivnom terapijom, čini se da se tu radi o tzv. “prilepcima”, odnosno, entitetima koji se ‘zakače’ čoveku tokom njegovog života. Prema njima, većina nas ima manje ili više ovih entiteta, koji manje ili više utiču na našu ličnost odnosno njeno razmišljanje, ponašanje, želje, ukuse itd. To bar za mene prilično dobro drži vodu, kad se o tim ‘posebnim ličnostima’ unutar nas radi. Međutim, kad se dođe do jednog ovakvog odgovora, odmah se pojavljuju i neka nova pitanja. Da li svaki od tih entiteta takođe ima svoju komponentu ‘predatorovog uma’, s obzirom da se tu često (što znači – ne u svakom slučaju!) radi o onima koji su “napustili grad” ali su se još uvek zadržali u njemu u svom spiritualno-eteričnom i mentalnom telu.
Prema nekim izvorima, čovek koji se podrazumeva “živim” ovde na 3D zemlji, ima 4 tela - fizičko, genetičko, spiritualno-eteričko i mentalno. S tim u vezi, um predatora bi verovatno bio komponenta našeg ‘mentalnog tela’ (svesti). Znači, oni ‘prilepci’ bi u tom slučaju bili ‘kraći’ za dva tela, fizičko i genetičko. (Fizičko telo bi ovde bilo jedno 3D-vozilo, kao materijalni izraz genetičkog tela). Nadalje, mislim da ova tela ne bi trebalo shvatati kao zasebne ili ograničene celine. Recimo da jedno prožima drugo.
Logično bi bilo (naša 3D logika je naravno diskutabilna!) da čoveka predatorov um ne napušta, nego da ga čovek na određeni način mora ‘kontrolisati’, mada neki pričaju i o njegovoj ‘transmutaciji’, ‘kroćenju’, ‘neutralizaciji’ itd. Ukoliko se okrenemo oko sebe i imamo na umu ono ‘kako gore tako i dole’, a uz to da se ovde radi o jednoj komponenti svesti OPS Misaonih Centara sa gornjih ‘spratova’, onda bi neko ‘kroćenje’ ove vrste uma bilo analogno pokušaju kroćenja ‘škorpije’ ili nekog drugog stvorenja koje je po samoj svojoj prirodi i suštini - zloćudno. Pogotovo ako uzmemo zaozbiljno onu definiciju da se tu radi o jednom ‘robotu u našoj podsvesti’ koji nas sprečava da vidimo objektivnu realnost, odnosno, dođemo do istine. S obzirom da se ovdje radi o jednoj komponenti naše svesti, tu bi jedno “upoznavanje sebe” moglo biti od koristi. Prvo, sama SVESNOST o njegovom postojanju je veoma bitna. Kada se taj um u sebi identifikuje, onda se može prepoznati i sve ono što nam stiže s te strane. (Opet onaj – Rad na samom sebi!) Nadalje, on se možda može i izolovati, odnosno, - kontrolisati.
Sada se postavlja pitanje šta još imamo u sebi? Odakle čoveku uopšte dolaze impulsi za razvojem svog bića, nagon ili želja za ‘razvodom’ od ove strane instalacije?
Tako stižemo i do – duše. Duša je navodno zastupljena u 3 tela čoveka, koji je prema 3D kriterijumima – ‘živ’. U fizičkom, mentalnom i spiritualno-eteričkom a nakon našeg ‘odjavljivanja’ odavde, ona ostaje u ostala dva tela, što ujedno i sačinjava naše biće u periodu između inkarnacija ili - večnosti.
Isto tako, čini se da, bar ovde u 3D, duša i predatorov um dele isti prostor u čovekovom biću. U istočnoj gnostici, ‘gospodar u kočiji’, ‘suština’, ‘istinsko Ja’ imaju sve atribute duše. Tamo se naravno pominje da nemaju svi ljudi ‘suštinu’ a takođe da je ona različito razvijena kod različitih ljudi. Znači, jedini poticaj ka buđenju, napretku, prelasku na viši nivo postojanja može da dođe iz te čovekove ‘suštine’ ili ‘duše’.
Tako bi predatorov um bio samo jedna komponenta mentalnog tela adamičnih ljudi, a ne kao nešto što nam jedino stoji na raspolaganju (što bi možda bio slučaj kod psihopata).
Kad bi čovek imao na raspolaganju samo predatorov um za razmišljanje, ovaj mu sigurno nikada ne bi dozvolio da on uopšte dođe u blizinu te faze da ga postane svestan kao nekog ‘stranog tela’ a pogotovo da ga se otrese ili da ga stavi pod svoju kontrolu.
Činjenica je da kad se čovjek približava toj fazi preuzimanja kormila odnosno potpune kontrole nad svojim bićem, tada mu se počinje događati i celi niz kojekavih fenomena. Koliko znam, to su već mnogi iskusili i iskušavaju. Sve je to često praćeno jakim emocijama i strahom. Predatorov um pokušava čoveka vratiti u ‘udobnost’ civilizacijskog života, odnosno, matriksa jer tako želi zadržati kontrolu nad njim.