Biološko-dinamička poljoprivreda

[TATA SINANA]

Što bi to značilo: biodinamički uzgoj hrane? U potrazi za odgovorom, promotrimo malo tendencije događanja u zadnjih stotinjak godina. Bez neke posebne moći zapažanja možemo lako uočiti sve izraženije pokazatelje bolesti planete Zemlje i to u gotovo svakom njenom segmentu. Tu su bolesti šuma, bolesti kultiviranih biljaka, bolesti životinja, bolesti tla, zraka i voda te njihovo zasićenje raznim kemikalijama, pesticidima, umjetnim gnojivima i herbicidima. Biljke su postale sve slabije, vodenastije, sadrže manje hranjivih tvari te su sve više podložne napadima raznih bakterija, gljivica i bolesti. Ljudski odgovor na širenje bolesti i "zaštita" od njih bila je proizvodnja i upotreba sve jačih i ubitačnijih otrova. Sve većom upotrebom mehanizacije, ljudi koji su radili sa zemljom potpuno su izgubili kontakt s njom. Moderna tendencija uzgoja iz genetički modificiranog sjemena samo je još više pogoršala stanje. Hrana je izgubila okus, miris te svoju vitalnu snagu koja nas održava u životu. Izgubivši kontakt sa zemljom ljudi su izgubili duhovnost koju takav rad donosi sa sobom i postali mehanička radna snaga koja čini kako joj “stručnjaci” kažu. Zemljoradnici su postali potpuno ovisni o ljudima koji nikada nisu uzgajali nešto niti imali svoje gospodarstvo



IPAK POSTOJI LIJEK?



Nameće nam se sljedeće pitanje: “Da li je moguće povratiti vitalnost planete Zemlje ili smo otišli predaleko? Da li postoji neki izvor životne snage i da li nam je on još uvijek dostupan?". Tragajući za odgovorom, nailazimo na jedno od mogućih rješenja u djelima Rudolfa Steiner-a i to u okviru antropozofije. Antropozofija je u svojim počecima predstavljala potpuno nov pristup znanosti koji integrira precizno opažanje prirodnih fenomena, jasno mišljenje, razlučivanje te duhovno znanje. Biodinamičko uzgajanje hrane predstavljeno je prvi put 1924. god. na jednom Steinerovom poljoprivrednom tečaju u Koberwitzu, gdje su ljudi slušali o tome kako je prirodnim preparatima moguće utjecati na oživljavanje tla, kakvi odnosi vladaju između Zemlje i Svemira, kako ljudi, životinje i biljke sudjeluju u tim odnosima te kako se na sasvim prirodan način, bez uporabe ikakvih otrova, riješiti bolesti i nametnika. Jednako tako oni su imali prilike uvjeriti se koliko je rad na zemlji duhovni rad i koliko seljak, radeći sa zemljom, radi na sebi. Zdrava hrana uzgojena u skladu s okolinom i bez ikakvih zagađujućih utjecaja svakako je sasvim dovoljan argument u korist ovakvog odnosa prema poljoprivredi. Tim tečajem počela se razvijati prirodna poljoprivredna metoda, kasnije nazvana: Biodinamika.



ŠTO JE BIODINAMIKA?



Biodinamika je znanost o životnim snagama. Ona istražuje sveukupne uticaje na rast biljke. Običan uski mikroskopski pogled na svijet nije dostatan. Biodinamika nastoji proširiti razmatranje uticaja u rasponu od dubina Zemlje do čitavog Svemira. Sam termin biodinamika, uzet je od grčke riječi bios što znači život i dynamis što znači energija. Znači, biodinamičko uzgajanje se odnosi na "rad sa energijama koji stvaraju i podržavaju život". Biodinamika pokazuje kako zdravlje zemlje, biljaka i životinja ovisi od povezivanja sa kreativnim snagama iz čitavog univerzuma. Ta vitalna energija koja potiče rast dolazi do biljke u točno određenim kozmičkim ritmovima. S tim u skladu moguće je točno odrediti najbolje vrijeme za pripremu zemlje, kultiviranje, sijanje i ubiranje plodova tako da se postigne maksimalan učinak. Pri tome ovdje nema mjesta nikakvom praznovjerju. Sve ove činjenice su znanstveno potvrđene i iskušane u praksi te su postignuti rezultati koji daleko nadilaze rezultate koje daje konvencionalni uzgoj hrane.



OSNOVNI PRINCIPI BIODINAMIKE



Biodinamika je zasnovana na principu da, što je više gospodarstvo samoodržavajuća/samodostatna cjelina to će ono biti zdravije. Na takvom gospodarstvu treba postojati raznolikost biljnih vrsta te točno određen broj životinja koje će osigurati gnojivo. Te životinje se trebaju zauzvrat hraniti iz iste zemlje.



Ključ aktivnosti u biodinamičkom uzgoju je kompostiranje. Ostaci povrća, izmet, ostaci hrane, sve to sadrži dragocjenu vitalnost koja se može čuvati i koristiti za izgradnju kvalitetne zemlje. Dakle, primjećujemo da kod ove metode postoji zatvoren prirodni lanac, što je i jedan od ključeva uspjeha biodinamičkog uzgoja.



Ono što je u samom srcu biodinamike je upotreba tzv. biodinamičkih preparata u malim homeopatskim dozama koji oživljavaju zemlju i biljke. Sjedinjavajući određene elemente iz prirode u određenim godišnjim dobima, dobiva se snažan koncentrat za unutrašnje organiziranje kaotičnih elemenata u kompostu. U ovim preparatima mi posjedujemo lijek za Zemlju koji ulijeva novu životnu snagu ravno iz univerzuma.



Biodinamičko uzgajanje je nešto složenije od samog organskog uzgoja hrane ali unatoč tome biodinamika postaje sve popularnija. Jedan od glavnih razloga je i taj što se na najmanjem mogućem prostoru postižu zapanjujući rezultati i po kvaliteti i po kvantiteti, bez upotrebe pesticida i ostalih kemikalija.



>U svijetu se biološko dinamička metoda uzgoja primjenjuje već od 1929. godine sa konstantnom tendencijom rasta. Treba spomenuti da danas samo u USA postoji oko 6.600 službeno registriranih organskih imanja. Američko tržište organskom hranom ima godišnju stopu porasta oko 20%. U ostalim zemljama taj rast je nešto sporiji ali postojan.



BIODINAMIKA U HRVATSKOJ



U Hrvatskoj, začetke organiziranije primjene biodinamike nalazimo tek 1995. godine kada je osnovano društvo "Živa Zemlja" koje okuplja ljude koji se bave biodinamičkim uzgojem ali i one koji se bave tek "jednostavnijim" oblicima ekološke poljoprivrede. Nedavno je osnovano i još jedno društvo za biološko dinamički uzgoj pod nazivom “Duga”. Duga ima sjedište u Čakovcu, te okuplja oko 70-tak imanja koja se bave isključivo biodinamičkim poljodjelstvom te većinom pripadaju području sjeverozapadne Hrvatske. Od predsjednice društva Duga, gđe Bernarde Orehovec, doznajemo kako je interes za takav način uzgoja u Hrvatskoj vrlo velik i u stalnom je porastu. Pri tome, ona još dodaje: ”Iako se nekima biodinamika čini dosta kompleksnom u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu, ona to u stvari nije. Jedini problem je prelazna faza kada se mora napraviti čišćenje i oživljavanje zemlje što može potrajati 1-2 godine. Biodinamika je kompleksna samo za one koji sve žele postići na brzinu i nemaju "sluha" za istinski kontakt sa prirodom. Što se tiče količine prinosa, postoje neke statistike koje ukazuju da su prinosi za oko 10% manji nego kod konvencionalnog uzgajanja, ali moje dosadašnje iskustvo kao biodinamičkog uzgajivača govori nešto sasvim drugo. Prinosi su vrlo dobri, a u uzgoju nekih kultura postigli smo i vrhunske rezultate (npr. pšenica Zlatno Zrno, crni grah itd.). Što se tiče plasmana proizvoda, postoji direktna veza između proizvođača i potrošača što je od velikog značaja, a potrebe za biološko-dinamički uzgojenom hranom su takve da nismo u mogućnosti udovoljiti svim zahtjevima. Što se tiče same kvalitete takve hrane, potrošači su sigurni da se radi o biodinamičkom uzgoju jer svaki proizvod ima znak "Demeter", svjetski certifikat za vrhunsku kvalitetu organski uzgojene hrane. Kvaliteta se redovito kontrolira od strane stručnjaka iz Švicarske. Znak "Demeter" mogu dobiti samo oni proizvođači za koje međunarodna komisija nakon višegodišnjeg preusmjeravanja na biodinamičku metodu proizvodnje utvrdi da zadovoljavaju propisane uvjete. Svjetski savez Demeter ima svoje članove diljem Europe, Amerike, Azije i Afrike te raspolaže s 11 istraživačkih instituta. Na tržište je plasirano oko 5000 raznih artikala koji nose taj certifikat organskog uzgoja, od kozmetike, ljekovitog bilja do odjeće, hrane itd.“



KAKO NAUČITI I PRIMJENJIVATI BIODINAMIČKU METODU UZGOJA ZDRAVE HRANE?



Biodinamičko uzgajanje nije lako naučiti iz priručnika, najbolje ga je "osjetiti" kroz vlastitu praksu. Dakle, biodinamika se najlakše uči kroz vlastito opažanje i kroz povratne informacije od već iskusnih biodinamičkih uzgajivača. Društvo Duga se stoga bavi i izobrazbom svojih članova i ostalih zainteresiranih osoba organiziranjem radionica, predavanja, seminara i izložbi i to uglavnom na samim biodinamičkim imanjima. Imanje za biološko-dinamičko gospodarenje "Bernardin vrt", koje je u vlasništvu obitelji Orehovec, prvo je biološko-dinamičko imanje u Hrvatskoj koje nosi svjetsku markicu "Demeter". Bavi se uzgojem voća i povrća, izradom prerađevina te proizvodnjom vina, sjemenarstvom, uzgojem i očuvanjem starih sorti.





Autor: V. Sajković

[majstor]

Nisam bio siguran gde ovu danasnju vest da stavim u "jahace apokalipse ili ovde"

Zatreće nam seme
Ukoliko prihvatimo preporuke iz inostranstva, ratari će kupovati samo američko "terminator seme", za proizvodnju štetne hrane


BEOGRAD - Genetski modifikovana hrana uskoro bi mogla da preplavi Srbiju, a domaća proizvodnja semena po svemu sudeći biće uništena!
Na preporuku međunarodne organizacije za hranu Kodeks alimentarijus, naša zemlja iz godine u godinu usvaja sve više predloga.

- Kodeks u osnovi ukida prirodno ratarstvo. Cilj im je da svu kontrolu nad hranom predaju američkoj kompaniji "Monsanto", koja je najveći svetski proizvođač genetski modifikovane hrane. Ako se ostvare sve crne slutnje, u roku od 10 godina u trgovinama ćemo imati samo genetski uzgojenu hranu - priča izvor Kurira iz jedne ekološke organizacije.
On naglašava da će ratari svake godine morati da kupuje takozvano terminator seme od "Monsanta", koje ima ugrađen gen za sprečavanje daljeg razmnožavanja i znatno je jeftinije od prirodnog. Sagovornik ističe i da je Ministarstvo poljoprivrede od 2000. godine dozvolilo ovoj kompaniji da na poljima u Srbiji vrši istraživanja. To potvrđuje i izveštaj američkog ministarstva poljoprivrede iz septembra 2009. godine u kojem se iznosi nezadovoljstvo našim zakonom kojim se zabranjuje proizvodnja i promet genetski modifikovane hrane.

- Srpski zvaničnici prepoznali su negativne posledice, kao što je zabrana pristupanju Svetskom trgovinskoj organizaciji, i obavezali se da će promeniti zakon najbrže moguće - piše u izveštaju.
Dr Snežana Oljača, profesor agroekologije na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, kaže da je "Monsanto" najmoćnija kompanija koja je uložila ogroman novac u nameri da svojim proizvodima preplavi svet.

- Izumeli su sojeve kukuruza otporne na herbicide, tako da ih seljak može prskati u nedogled a kukuruz neće uvenuti, a sve biljke oko njega će se osušiti - objašnjava Oljača. Prema njenim rečima, zbog toga će ljudi jesti hranu punu otrova, a kao još jednu opasnost profesorka navodi i to da je "Monsanto" proizvođač i genetski modifikovanih sojeva kukuruza i krompira u kojima je ugrađen gen iz bakterija koji proizvodi toksin i na taj način se štiti od insekata.
- Ako je štetan za insekte, kakvo dejstvo može da ima po ljudski organizam - pita se profesorka Oljača.

Uspostavljanje monopola

Doktor Goran Bekavac, naučni savetnik iz oblasti oplemenjivanja biljaka Instituta za ratarstvo i povrtarstvo "NS Seme", smatra da bi usvajanje preporuke Kodeksa zavladao čist monopol na tržištu i da bi posledice bile višestruke.
- Iskreno mislim da do toga u skorijoj budućnosti neće doći jer mi je prosto neverovatno da bi neko bio u stanju tako nešto da učini - kaže Bekavac. On smatra da našoj zemlji ništa od američke tehnologije koja se tiče poljoprivrede nije potrebno, ali da "Monsano" sa ogromnim novcem na velika vrata pokušava da zavlada poljoprivrednom proizvodnjom svake zemlje.

Sigurni gubici

U Institutu za kukuruz "Zemun polje" rekli su nam da bi usvajanjem preporuka Kodeks alimentarijusa domaća poljoprivredna proizvodnja sigurno pretrpela gubitke. On je apelovao na državu da stane u zaštitu Instituta i tako obezbedi njegov opstanak.
- Nije samo "Monsanto" u pitanju! Ima još nekoliko američkih kompanija koje nameravaju da plasiraju svoje proizvode na našem tržištu - rekao nam je Goran Stanković, rukovodilac odeljenja za oplemenjivanje iz Instituta "Zemun polje". On kaže da je "Monsanto" sa nekim svojim proizvodima od prošle godine već prisutan na našem tržištu, ali da veruje da će ljudi ostati verni domaćem, proverenom kvalitetu. Stanković smatra da od snage države zavisi da li će prihvatiti uticaje i lobiranja velikih svetskih kompanija za uvođenje GM biljaka.

[majstor]

Ti stavis tako lep post, mene zapade ovaj ruzni...eh

pozzz

majstor

[MarkoJakšić]

Izgleda da ce ljudi koji zele ziveti zdravo morati da predju na samonikle jestive biljke, ranije nego sto sam mislio..

Videcemo sta ce biti..
Ako se ovako nastavi vrlo je verovatno da cemo obucavati ljude kako da zive u prirodi i da se hrane biljkama.. :)

[daya]

Ja gledala dokumentarac o Monsantu na arte.U Mexiku su njihovi agenti navodno namerno bacali monsanto seme u polja drevnih sorti kukuruza kako bi ga "kontaminirali", kazu ogorceni seljaci, posto nisu zeleli genetsko seme.
U Indiji raste procenat samoubistava zaduzenih individualnih proizvodjaca,gde je monsanto jedini proizvodjac semena(verovatno u pojedinim oblastima).Zaduzili su se kupujuci pesticide i vestacko djubrivo koje im navodno nije bilo potrebno kupovimom monsanto semena...Amazonski raj izcezava jer monsanto sadi "killer plant"-soju..
Puno njih je ogorceno,malo zna za alternativu!

[majstor]

Nadam se da ste gledali esotheric agendu, plan 21 koji je stupio na snagu sa novom godinom, o globalnom smanjenju stanovnista preko genetski modifikovane hrane od iste kompanije o kojoj govorimo Monsanto. Ako dodje u ove krajeve, ne treba nam nistta vise...

[daya]

Aspartam je isto monsantov produkt...

Treba uhvatiti slobadidija,koji je ovde na forumu,i inspirisati ga na napravi par emisija,jer on to vec radi. Nek pozove par kvalifikovanih ljudi da informisu nas narod,posto siroke narodne mase veruju medijima.Dobro bi bilo tada ljudima ponuditi alternativu,sto bi znacilo biodinamicku poloprivredu.
Ljudi se obeshrabre kada im stalno govorimo nevalja ovo,nevalja ono...
Srbija je ipak poljoprivredna zemlja

[majstor]

Aspartman se koristio ka onervni bojni otrov u vijetnamskom ratu, kako im je ostalo nekoliko stotina hiljada tona , a bio je jako sladaak, smislili su daa ga stave kao supstituciju za secer....koriscenjem se dobijjaju nervni napad, vrtoglavice, mucnina...pilotima i roniocima u drzavnim firmama u Usa je zabranjena uoptreba vestackih zasladjivaca

pozzz

majstor

[zemljak]

Mislim da je najbolje reci, raditi i milsiti o dobrim stvarima jer govoriti o Monsatu, aspartamu samo nas odvaja od price, rada i misli o dobrim stvarima.

To je veoma suptilna metoda koje su ubacuje medju ljude da bi im usmerili, tj. sprecili da njihove energije cine dobre stvari

[majstor]

Mislim da je najbolje reci, raditi i milsiti o dobrim stvarima jer govoriti o Monsatu, aspartamu samo nas odvaja od price, rada i misli o dobrim stvarima.

To je veoma suptilna metoda koje su ubacuje medju ljude da bi im usmerili, tj. sprecili da njihove energije cine dobre stvari

generalno si u pravu druze, uvek treba pozitivno misliti, a sta mislis koliko ljudi u Srbiji zna da je Monsato kompanija koja vecini zemalja u svetu prodaje genetski modifikovanu hranu i seme,i gde se to seme pojavi...moraju se hiljade hektara spaljivati..kao u Francuskoj npr 50000ha...da se zlo ne bi rasirilo...sad zamisli ti imas organsku i zdravu hranu i seme koju proizvodis a pored tebe neko ko ne zna ko je Monsato..reko mu prijatelj daa je to sjajno seme kojem bolesti ne mogu nista..i za 2 godine celi kraj je unisten...zato sto jedna jedinka nije bila informisana znanje je cudesna stvar...dize nivo svesti..ne sme se gurati glava u pesaak....nemoj ovo shvatiti kao kritiku...samo ti govorim da 95% ljudi u ovoj zemlji ne zna kuda udara..a ova stvar je previse bitna da bi se olako presla

pozzz

majstor

[zvoncica]

Nisam sigurna govorimo li o istoj kompaniji, ali sjećam se jedne emisije na rubu znanosti gdje je bila upravo riječ o sličnoj kompaniji, u kojoj je glavni njihov bioinžinjer na kraju ostao bez posla jer je skužio da je stvorio čudovište. Javno o tome govori, ali mislim da su mu zagorčali život jako, i da mu prijete. I nije jedini. A valjda mu je jedina garancija da mu se nešto gore ne dogodi - da priča o tome u javnosti.
ne znam. Ponekad je teško ispravno skužiti sve igrače i povezati njihove interese i manifestacije....

I to se danas zbiva i kod nas sve učestalije, iznenadili biste se koliko je krupni kapital kao produljena ruka ne samo kapitalističkih interesa suptilno prodoro u sve sfere života. Nekad i nismo svjesni da nas se manipulira, ili smo svjesni, ali nemoćni od straha. Ili već ucjenjeni nekom drugom životnom situacijom.

[zemljak]

Nismo se razumeli Majstore - nije zabijanje glave u pesak. Ako radis isparvne stvari to ce pokrenuti tvoju okolinu, pridruzice se a onda ta okolina pokrecee svoje okruzenje... Sto vise vremena posvetis ispravnom vise ces pokrenuti i brnuto.

Znas koliko se ljudi bavilo BD poljoprivredom pre godinu dana a koliko sada. Samo u nasem okruzenju imamo 6 porodica koje od ove godine imaju svoju bastu, svoje zitarice, svoje zivotinje. A niko se od njih nije bavio poljoprivredom. I to je svetski trend - sreo sam ljude u Dornahu na BD konfereniji koji kazu da je prava epidemija medju mladim obrazovanim ljudima u Britaniji koji napustaju gradove i odlaze da zive i rade na farme.

On tiny plots, a new generation of farmers emerges

By Elizabeth Weise, USA TODAY
ROCHESTER, Wash. — Joseph Gabiou walks the fields of Wobbly Cart Farm with a practiced eye. He kicks dirt into place to keep the wind from blowing the protective covering off a row of organic broccoli. The seedlings are vulnerable to the flea beetles that came in the spring, just as longtime farmers in this valley told him they would.

To a new farmer, that's crucial information. The farm, started five years ago, is young. But so is the 33-year-old Gabiou at a time when the average age of the American farmer is 57, according to the Department of Agriculture. The 2007 agriculture census found that more than one-quarter of all farmers are 65 or older.

Wobbly Cart is also tiny, just 6 acres. Nationwide, the average farm is 449 acres.

But Gabiou and business partner Asha McElfresh, 32, differ from typical farmers in another way. Wobbly Cart, say agriculture specialists, is part of a movement in which young people — most of whom come from cities and suburbs — are taking up what may be the world's oldest profession: organic farming

"I'm seeing an enthusiastic group of young people all across the country who want to get into farming," says Fred Kirschenmann, a longtime farmer and fellow at the Leopold Center for Sustainable Agriculture at Iowa State University in Ames.

The wave of young farmers on tiny farms is too new and too small to have turned up significantly in USDA statistics, but people in the farming world acknowledge there's something afoot.

There was a conference for beginning farmers at Stone Barns Center for Food and Agriculture in New York in November. "We thought if 50 or 70 people showed up, that would be great," Kirschenmann says. "The day of the conference we had 170 there."

At a "young farmers' mixer" last month in northern Vermont, "we were thinking we'd have 40 or 50," says Tom Stearns of the Center for an Agricultural Economy in Hardwick. But 150 showed up, some from as far away as New York.

For these new farmers, going back to the land isn't a rejection of conventional society, but an embrace of growing crops and raising animals for market as an honorable, important career choice — one that's been waning since 1935, when the U.S. farms peaked at 6.8 million.

It's about creating something real — the food people eat — and at the same time healing the Earth, says Severine von Tscharner Fleming, 27, a farmer in Nevis, N.Y. "The America that I want to live in will support people who are willing to work their asses off, who want to do good things for their community. We're patriots of place. Here I am, I'm planting my trees."

Three factors have made these small, organic farms possible: a rising consumer demand for organic and local produce, a huge increase in farmers' markets nationwide, and the growing popularity of community-supported agriculture (CSA) programs.

CSAs are programs that allow consumers to buy a share of a farm's output for one year. The farmer gets an assured income stream, and the consumer gets a box of produce delivered once a week during the growing season. Shares generally range from $25 to $50 a week.

Friends in partnerships

Forty-five minutes north of Wobbly Cart, in Olympia, Wash., Jacob Wilson, 28, squats near fields of leeks, garlic and potatoes. Ten years ago, he might have been a tree-sitter, fighting corporate interests in old forests, he says. Today, one of the coolest, most enticing jobs he can imagine is farming.

"When I was younger, the best you could expect was nothing — you could make something not happen," he says. But protesting was all about stopping things. He wanted to start something.

His partner in farming is Megan Marini, 25. In another common situation found on these small, start-up farms, the two are not romantically involved. It's just too hard for one person to farm, so like-minded people of both genders frequently team up. "There are young husbands and wives starting farms. But much more often it's groups of friends working in partnership," says Tom Philpott, food editor at a website called Grist.org, which covers food and agriculture.

After Marini graduated from Evergreen State College in Olympia in 2001, she was an intern on several farms. During that time she started a quarter-acre garden on 10 unused acres near the college that were owned by a friend's family.

She and some friends started off selling vegetables by the side of the road. In 2009 she expanded to renting 2 acres on that land, and Calliope Farm was born. "It's just seemed the logical job for me," she says. "What was I going to do, get a tech job?"

Michael Pollan, author of The Omnivore's Dilemma and In Defense of Food, says he first encountered young farmers in 2006, and is excited about them.

This career choice can be a tough sell to parents who might have envisioned a more lucrative calling for their kids, he says. "I speak on campuses all the time and (see) the passion among college students for agriculture — and I'm talking about Ivy League schools, I'm talking about Brown and Yale," he says. "It must be scaring the hell out of their parents."

Farming actually is a good fit for many graduates, Philpott says. "There's very little to do for educated college graduates besides sit in a cubical and punch (a) computer all day," he says. "Small-scale farming is management-intensive. It's an incredibly intellectual exercise, but you're also getting your hands in the dirt — that's why it's so attractive. There's a hunger for that."

A surprising number of parents come around, Cornell agriculture professor Ian Merwin says. "It's amazing how many of them are supportive of their son or daughter, whereas 10 or 15 years ago they would have said, 'What! Agriculture?' They would have said, 'You need to go into law or medicine!' "

Marini's mother, Carol, was worried that farming would be too hard. "I didn't know if you can make a living at it," she says. But then she visited her daughter's farm. "It was so different there. I could hear the birds, I was seeing the horses, and I thought, 'I know why she does this.' "

Marini does make a living, though it's a spare one. Calliope grossed $20,000 last year. "We each made $8,000; that was our paycheck," she says. She and Wilson both work off the farm one day a week to help make ends meet.

But she doesn't worry about that much. She's worried about getting their scapes, which are flowering garlic tops, ready for the farmers market.

The economics can be brutal. "Most first-generation young farmers work another job for a decade or more, and/or have a spouse who works full time," says Cornell's Merwin.

One advantage of farmers markets — in addition to letting growers sell their products at retail prices without sharing with middlemen — is that they take place on weekends, Merwin notes. A new farmer who works weekdays as a teacher, truck driver or tech support person can spend Saturdays selling produce, he says.

Philpott says there are no federal subsidies for people starting a small organic farm. They generally either start their operations on family-owned land or lease acreage that would be too expensive to buy near robust organic markets, he says.

Landowners get a tax break for agricultural use of their land, Philpott says, but there's always the danger that the land will be sold. Organic farming requires the building up of soil quality over years.

It's like being 'a ninja'

The farmers often live very frugally, Philpott says. "You typically produce lots of food, and that cuts down on your food costs."

Jennifer Belknap, 36, and her husband, Jim McGinn, 43, are old-timers. Their Rochester, Wash., farm, Rising River, dates to 1994. Belknap estimates they net $30,000 a year. They live off the land and keep other expenses to a minimum.

It's like "being a ninja," says Fleming, in Nevis, N.Y. You have to be fluid, flexible, an activist and an entrepreneur, she says. "We're working against the odds. The educational system, the economic system, the subsidies, the tax structure for land owners," none of them are focused on helping tiny organic farmers, she says.

Trace Ramsey, 35, one of five farmers at Circle Acres in Silk Hope, N.C., works a full-time job and devotes weekends and nights to the farm. "Having a steady paycheck really helps with upfront costs like buying feed or cover crop seed," he says.

Ramsey worked as a technology manager for a small company for five years after graduating from the State University of New York-Genesee, where he majored in biology.

He met up with a group of like-minded friends and they decided to start a farm together. They spent six years saving and planning and looking for land to buy around the country. They finally settled on North Carolina because it had access to consumers wanting organic produce and there already was a strong organic farming community there. Their 2-year-old farm sells to CSAs, some restaurants and the local Whole Foods.

Ramsey stages what young farmers are calling "crop mobs." A local farm puts out the word that it's holding a crop mob to untangle drip irrigation lines or pick sweet potatoes. A crowd descends, works for the afternoon, gets fed a big dinner and then has a party and dances until dawn.

"You can do a week's worth of work in five hours if you have 50 people," he says. "It creates such a huge connection between everybody. Living in a rural area, you don't often have much chance to see folks every day like our urban contemporaries."

Better farming through technology

These young farmers are not afraid of technology. Zoë Bradbury, 29, of Valley Flora in Langlois, Ore., says her favorite farming tool is a spreadsheet. She spends all winter crafting her tillage and planting schedules on spreadsheets that govern what she does once the ground warms. "There isn't time to think about it once you start planting."

Along with their Facebooking, Twittering contemporaries, they also share a zeal to tell the world about their farms and their lives. Almost every farm has a website and many have blogs where the farmers post news of their trials and tribulations, from trying to get a loan from the county agricultural agent to the problems of building a reliable fence to keep deer out.

Because very few of them grew up on farms, most get the skills they need by interning, apprenticing or working on other farms.

Belknap, originally from Norman, Okla., says Rising River Farm gets its share of "idealistic barefooted gardeners" who don't get that farming is hard work. But they keep coming, and she's proud to say several new farmers began their career there.

It's wonderful to do what you love, she says, but no one should imagine it's romantic and glamorous. "We used to pull bags for our vegetables from the recycling. One of the jobs for the interns was sniffing the bags" to see if they were too smelly to use."

[majstor]

Delomicno se ja slazem sa tobom, jako je bitan proces podizanja svesti, vracanje prirodi,prirodan uzgoj...isto tako je bitno imati u glavi ko je protiv toga i na koji nacin deluje....

pozzz

majstor

[daya]

Edmund Burke je rekao "all that is nessery for the triumph of evil is that good man do nothing"

ne mislim da treba ici vilama protiv njih, treba izbegavati njihove produkte kao aspartam koga ima sve vise u bonbonama i zvakama za nasu decu;cak i decijoj pasti za zube.Dijabeticari u samoposluzi mogu kupiti aspartam,acesulfam ili saharin-sve otrov do otrova,malo je njih koji znaju ili su u mogucnosti da kupe npr.steviju.
Da ne bude sutra tako sa semenom,jer onaj ko ima monopol nad hranom(citaj semenom) i vodom vlada svetom;sve ostalo je sekundarno

[segrt]

Pozdrav
Zemljak, da li koristite bakreni alat prilikom obrade zemlje?
Nešto čitam ovog Schaubergera pa vidim da su ljudi imali sjajnih rezultata pri promjeni alatki od ovog materijala.