Podesite
izgled stranice! Možete promeniti veličinu
i boju slova, kao i boju podloge:
Moja priča
Svi smo mi Jedno.
"Hoćete li mi ukratko nešto reći o svom djetinjstvu?" Takvo
sam pitanje često postavljala svojim pacijentima, ne radi toga da bih čula sve detalje, već da si stvorim cjelovitu sliku okoline iz koje oni dolaze. Ako sada imaju problem, znači da je njihov način razmišljanja, koji ga uzrokuje, ustanovljen prije mnogo godina.
Kao maleno dijete, od 18 mjeseci, doživjela sam da mi se
roditelji razvedu. Ne sjećam se da je to za mene bilo nešto tako
strašno. Ali se s užasom prisjećam kada je moja majka počela
raditi kao kućna pomoćnica u jednoj obitelji i ostala živjeti kod
njih. Mene je dala u internat. Rekli su mi da sam plakala tri
tjedna bez prestanka. Ljudi koji su se brinuli o meni nisu to više
mogli podnijeti i moja je majka bila prisiljena uzeti me nazad i
pronaći nešto drugo. Danas joj se divim kako je uopće uspjela
kao samohrana majka. U to vrijeme, međutim, sve što sam
znala i do čega mi je bilo stalo jest da u tom periodu nisam više
dobivala onoliko ljubavi koliko sam prije imala.
Nikada nisam uspjela ustanoviti je li moja majka voljela mog
očuha ili se udala za njega samo da bi osigurala dom za sve
nas. Ali, to nije bio dobar potez. Taj je čovjek odrastao u
Europi, u strogoj njemačkoj obitelji, s puno brutalnosti i nije
poznavao neki drugi način vođenja obitelji nego taj koji je sam
iskusio. Godine 1930. u doba velike depresije u Americi, koja
se tako iznenada strovalila na nas, moja je majka ostala u
drugom stanju. Tada sam ja imala pet godina i živjeli smo u
kući prepunoj nasilja.
Ljubaznošću nosica autorskih prava za ovaj naslov, u mogućnosti smo da prezentujemo 10% ovog poglavlja. Knjiga se inače može nabaviti u maloprodaji ili poručiti direktno kod izdavača.