POLJE - Potraga za tajnim silama svemira - Poglavlje I
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Svjetlost u tami
 

Svjetlost u tami ONO ŠTO JE doživio Ed Mitchell možda je bilo posljedica bestežinskog stanja ili pak dezorijentiranosti svih njegovih osjetila. Putovao je prema kući koja je u tom trenutku bila udaljena nekih 400.000 kilometara, negdje na površini oblacima prekrivenog modrobijelog polumjeseca koji se s vremena na vrijeme ukazivao kroz trokutasti prozor u upravljačkom modulu Appola 14.

Prije dva dana postao je šesti čovjek koji je sletio na Mjesec. Putovanje je bilo pravi trijumf: prvo slijetanje na Mjesec sa svrhom znanstvenih istraživanja. O tome je svjedočilo četrdeset kilograma uzoraka kamenja i tla u spremištu letjelice. Ed i njegov zapovjednik Alan Shepard nisu došli do vrha prastarog, dvjesto i pedeset metara visokog Stožastog kratera, no preostale stavke s rasporeda obješenog njihova zapešća, koji je detaljno određivao gotovo svaku minutu njihovog dvodnevnog putovanja, bile su metodično određene.

Ono što nisu dovoljno dobro procijenili bio je učinak tog pustog svijeta na čovjekova osjetila - svijeta s malom silom gravitacije i bez atmosfere koja bi filtrirala oštre obrise. U prašnjavosivom krajoliku koji se prostirao dokle pogled seže, bez smjerokaza kao što je drveće ili telefonske žice - ustvari bez ičega drugog osim Antaresa -lunarnog modula nalik kukcu - svaka percepcija prostora, razmjera i udaljenosti bila je zastrašujuće iskrivljena. Ed je bio zapanjen kada je otkrio da su sve navigacijske točke, koje su pomno označili na fotografijama visoke rezolucije, bile na barem dvaput većoj udaljenosti nego što je očekivao. Bilo je to kao da su se on i Alan tijekom putovanja kroz svemir smanjili jer su malene izbočine i brazde, kakvima su im se činile na fotografijama, sada narasle na visinu od dva metra i više.

Ne samo da su osjećali kako su se smanjili, nego su bili i lakši no ikada prije. Uslijed slabog djelovanja gravitacije Ed je iskusio neobičnu lakoću, te je unatoč velikoj težini i glomaznosti svojega nezgrapnog svemirskog odijela pri svakom koraku imao osjećaj kao da pliva. Iskrivljenoj percepciji doprinosilo je i Sunce koje je u tom svijetu bez zraka čisto i nepatvoreno. Na sunčevoj svjetlosti koja je zasljepljivala čak i za relativno hladnog jutra, prije no što se temperatura povisila do maksimuma od oko sto i trideset stupnjeva Celzija, krateri, orijentiri, tlo i zemlja - čak i samo nebo - boli su oči svojom apsolutnom bistrinom.

Za um naviknut na meki filtar Zemljine atmosfere, oštre sjene i promjenljive boje škriljasto sivog tla kao da su se urotile u nakani da zavaravaju vid. Ed i Alan nisu bili svjesni da su od ruba Stožastog kratera bili udaljeni svega osamnaest i pol metara, odnosno deset sekundi, te su se okrenuli, uvjereni da neće na vrijeme stići do njega za Eda je to bilo gorko razočaranje jer je jako želio pogledati u taj otvor promjera tristo i trideset metara usred Mjesečeve visoravni. Njihove oči nisu bile u stanju interpretirati takvo hiperviđenje. Nije bilo nikakvog života, no ništa nije bilo skriveno od pogleda i svemu je manjkalo suptilnosti. Svaki je pogled zasljepljivao oko blještavim kontrastima i sjenkama. Vidio je, u određenom smislu, i jasnije i mutnije nego ikad dotada.

Raspored astronauta bio je tako ispunjen aktivnostima da nije bilo vremena za razmišljanje, čuđenje ili za bilo koju misao koja bi bila izvan okvira njihove misije. Otišli su u svemir, dalje nego ijedan čovjek prije njih, no bili su svjesni da američke porezne obveznike koštaju dvjesto tisuća dolara na minutu, i stoga su osjećali odgovornost da neprestano pogledavaju na sat i odrađuju pojedinačne zadatke koje je Houston predvidio u njihovom prepunjenom rasporedu. Tek nakon što se lunarni modul ponovno spojio s upravljačkim modulom i započeo svoje putovanje natrag prema Zemlji, Ed je uspio svući svemirsko odijelo, uprljano zemljom s Mjeseca, prileći u svojim dugim donjim hlačama, te pokušati nekako srediti svoju frustraciju i zbrku u mislima.

Kittyhawk se polako, kao pile na ražnju, okretao oko svoje osi, kako bi se termalni učinci jednakomjerno rasporedili po svim stranama svemirskog broda; a dok se polagano vrtio, Zemlja se, kao maleni polumjesec u tami zvjezdane noći, periodički pomaljala kroz prozor. Iz te točke gledišta, dok se pogled na Zemlju izmjenjivao s pogledom na ostatak Sunčevog sustava, nebo nije bilo samo iznad, kao što ga uobičajeno vidimo, nego je za astronaute postalo cjelovit entitet koji je obavijao Zemlju sa svih strana.

I tada je, gledajući kroz prozor, Ed doživio najneobičniji osjećaj u svom životu: osjećaj povezanosti, kao da su svi planeti i svi ljudi sve vrijeme povezani nekom nevidljivom mrežom. Od veličanstvenosti trenutka skoro je prestao disati. Iako je i dalje okretao i pritiskao dugmad, imao je osjećaj odvojenosti od tijela, kao da navigaciju obavlja netko drugi.

Osjećao je prisutnost ogromnog polja energije koje od početka vremena povezuje sve ljude, njihove namjere i misli, kao i sve žive i nežive oblike materije. Imao je osjećaj da svakim činom i mišlju utječe na ostatak svemira, te da svaki događaj u svemiru isto tako utječe na njega. Vrijeme je bilo samo umjetna tvorevina. Spoznao je da ne postoje ni slučajnost ni individualna ljudska namjera. Prirodna inteligencija koja djeluje milijardama godina, koja je stvorila i molekule njegovog bića bila je odgovorna i za njegovo sadašnje putovanje. To nije bilo samo intelektualno promišljanje nego izuzetno dubok osjećaj, kao da se kroz prozor fizički proširio do najudaljenijih dijelova svemira.

Ed nije ugledao Božje obličje; nije se tu radilo o klasičnom vjerskom iskustvu. To je prije bilo duhovno prosvjetljenje ili otkriće višeg smisla koje istočne religije opisuju kao ekstaza jedinstva. Na neki način, Ed Mitchell je u tom trenutku otkrio i osjetio Energiju.

Kriomice je pogledao Alana i Stua Roosa, trećeg astronauta u Apollu 14, ne bi li otkrio proživljavaju li i oni nešto slično. Kada su prvi puta stupili iz Antaresa na Mjesečevu ravnicu Fra Mauro, Alan -veteran iz prvog američkog putovanja u svemir koji je obično bio vrlo hladnokrvan i nije trošio vrijeme na razglabanje o mističnim idejama - je pogledao prema gore i zaplakao pri pogledu na Zemlju, tako nemoguće lijepu na bezračnom nebu. No sada se činilo da Alani Stu mehanički obavljaju svoje poslove, te je stoga Ed radije zadržao za sebe ono što je sam doživio kao trenutak istine.

U svemirskom programu uvijek su ga smatrali pomalo čudnim, a sa četrdeset i jednom godinom, iako je bio mlađi od Sheparda, bio je jedan od starijih članova Apolla. Međutim, svoju je ulogu uvijek vrlo dobro igrao, s izgledom tipičnog Amerikanca sa Srednjeg zapada, crvene kose, širokog lica te sa zategnutim govorom karakterističnim za pilota na komercijalnim linijama. Drugi su ga smatrali intelektualcem: bio je jedini među njima koji je istovremeno bio i doktor znanosti i pokusni pilot. I način na koji je došao u svemirski program bio je neuobičajen. Mislio je da će ako doktorira astrofiziku na MIT-u biti nezamjenjiv, i tako je promišljeno zacrtao svoj put prema NASA-i; tek kasnije mu je palo na pamet da će ga prije primiti ako dodatno poveća broj sati letenja koje je stekao u prekomorskim zemljama. Bez obzira na to, Ed nije bio šeprtlja što se tiče letenja. Kao i svi drugi momci i on je sudjelovao u letećem cirkusu Chucka Yeagera u pustinji Mojave, u kojem su sa zrakoplovima činili nevjerojatne stvari za koje nisu ovi bili predviđeni. Neko je vrijeme čak bio njihov instruktor. Pa ipak, sebe je radije vidio kao istraživača nego kao pokusnog pilota; sam je sebe doživljavao kao neku vrstu modernog tražitelja istine. Privlačnost koju je osjećao za znanost uvijek se kosila s gorljivim baptističkim fundamentalizmom iz njegove mladosti. Kao da nije bilo slučajno to što je odrastao u Roswellu u Novom Meksiku gdje je navodno došlo do prvog susreta s vanzemaljcima - na udaljenosti od svega kilometar i pol od doma Roberta Goddarda, oca američke raketne znanosti, i samo nekoliko kilometara preko planina od mjesta prvih pokusa s atomskom bombom. U njemu su, međusobno se natječući za prevlast, koegzistirale i znanost i duhovnost, a sam je žudio za tim da se one na neki način približe i pomire.

Postojalo je još nešto što nije otkrio svojim suputnicima. Kasno uvečer, kada su Alan i Stu već spavali u svojim visećim mrežama, Ed je tiho izvukao svoje zabilješke o pokusu kojega je provodio tijekom cijelog putovanja na Mjesec i natrag. U zadnje je vrijeme pomalo eksperimentirao sa sviješću i vanosjetilnom percepcijom, na što su ga nadahnula djela dr. Josepha B. Rinea, biologa koji je proveo mnoge pokuse o vanosjetilnoj prirodi čovjekove svijesti. Dva njegova najnovija prijatelja bili su liječnici koji su provodili znanstvene pokuse o prirodi svijesti. Zajedno su došli na pomisao da je Edovo putovanje na Mjesec jedinstvena prilika da ispitaju je li ljudska telepatija moguća i na većim udaljenostima od onih pri pokusima koje je u svojem laboratoriju obavio dr. Rhine.

Četrdeset i pet minuta nakon početka vremena za spavanje Ed je, kao i u protekla dva dana putovanja na Mjesec, izvukao malu ručnu svjetiljku te svoju bilježnicu s ranije upisanim slučajnim brojevima i odgovarajućim Zenerovim simbolima: kvadratom, krugom, križem, zvijezdom i parom valovitih linija. Potom se intenzivno usredotočio na njih te metodično, jednog za drugim, počeo "odašiljati" svoje izbore kolegama kod kuće. Iako je bio krajnje uzbuđen zbog tog pokusa, zadržao ga je za sebe. Jednom je pokušao s Alanom porazgovarati o prirodi svijesti, no nije bio istinski blizak sa svojim šefom, a ujedno to i nije bila tema koja bi druge nadahnjivala kao njega. Neki astronauti su za vrijeme boravka u svemiru mislili na Boga i svi članovi svemirskog programa su znali da traže nešto novo u načinu djelovanja svemira. No da su Alan i Stu znali da šalje svoje misli ljudima na Zemlji, smatrali bi ga još većim čudakom.

Ed je okončao svoj noćni pokus kojega će ponoviti sljedeće večeri. Međutim, nakon onoga što mu se ranije dogodilo, činilo mu se da to više i nije potrebno; sada je imao svoje unutarnje uvjerenje da je to istina. Ljudski umovi međusobno su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim svjetovima. Njegovo intuitivno ja to je prihvatilo, no za znanstvenika u njemu to nije bilo dovoljno. Sljedećih dvadeset i pet godina u znanosti je tražio odgovor na pitanje o tome što mu se dogodilo u svemiru.

Edgar Mitchell sigurno je stigao kući. S putovanjem na Mjesec nije se moglo uspoređivati nijedno drugo fizičko istraživanje na Zemlji. Kada su u sljedeće tri godine zbog nedostatka sredstava otkazali zadnja tri leta na Mjesec, napustio je NASA-u, i tek tada je za njega započelo pravo putovanje. Istraživanje unutrašnjeg svemira pokazalo se beskrajno duljim i težim od slijetanja na Mjesec ili traženja Stožastog kratera.

Njegov mali pokus s vanosjetilnom percepcijom bio je uspješan, što znači da je uspostavio jedan oblik komunikacije koji prkosi svakoj logici. Kada su usporedili podatke koje je Ed sakupio za vrijeme devetodnevnog putovanja s podacima njegovih šestoro kolega, pokazalo se da je njihova podudarnost značajna, s vjerojatnošću od jedan naprama tri tisuće da se radi o slučajnosti2 Ti rezultati bili su u suglasju s tisućama sličnih pokusa koje su na Zemlji, u razdoblju od nekoliko godina, obavili Rhine i njegovi suradnici.



Ljubaznošću nosica autorskih prava za ovaj naslov, u mogućnosti smo da prezentujemo 50% ovog poglavlja. Knjiga se inače može nabaviti u maloprodaji ili poručiti direktno kod izdavača.

Korisna adresa: http://www.esotheria.com/

STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0024 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA