POLJE - Potraga za tajnim silama svemira - Poglavlje II
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
More svjetlosti
 

BILL CHURCH OSTAO je bez goriva. U normalnim okolnostima to mu ne bi pokvarilo cijeli dan, no 1973. godine, za vrijeme prve naftne krize u SAD-u, benzin ste mogli natočiti samo svakog drugog dana, a to je ovisilo o dvije stvari: zadnjoj brojci na registarskim pločicama vašeg automobila i danu u tjednu. Ako je zadnja brojka bila neparna, mogli ste točiti ponedjeljkom, srijedom i petkom; za parne brojeve bili su rezervirani utorci, četvrtci i subote; a nedjelja je bila dan odmora, bez goriva. Bili je imao neparnu brojku, a bio je utorak. Bez obzira na važnost sastanka koji ga je čekao, zapeo je kod kuće kao talac OPEC-a i šačice vlastodržaca sa Srednjeg istoka. Čak i da se broj na njegovim registarskim pločicama poklopio s danom u tjednu, još uvijek bi mu trebalo približno dva sata, koliko je trajalo čekanje u kolonama koje su se u cik-cak formi ovijale oko uglova brojnih četvrti. Pod uvjetom da uopće pronađe benzinsku postaju koja je otvorena.

Prije dvije godine, kada je goriva još bilo na pretek, mogli su poslati Edgara Mitchella na Mjesec i natrag, no sada su morali zatvoriti polovicu benzinskih postaja u državi. Predsjednik Nixon nedavno se obratio naciji, pozivajući sve Amerikance da kod kuće smanje termostate, da se voze zajedno, u manje automobila, i da ne troše više od četrdeset litara benzina tjedno. Poduzećima su naložili da rasvjetu u radnim prostorima smanje za polovicu te da ugase svjetla u vežama i skladištima. Washington je pružio primjer za to te su lampice na nacionalnoj Božičnoj jelci postavljenoj na travnjaku ispred Bijele kuće bile ugašene. Sita i samozadovoljna nacija, navikla na veliku potrošnju kako energije tako i cheesburgera, bila je potresena jer je prvi put bila primorana pritegnuti pojas. Kružile su glasine da će se racionalizirati čak i tiskanje knjiga. Pet godina kasnije Jimmy Carter je izjavio da je to razdoblje za američki moral bilo jednako stanju rata, i to je osjećala većina sredovječnih Amerikanaca koji gorivo nisu morali štedjeti još od Drugog svjetskog rata.

Bill je odjurio natrag u kuću i zgrabio telefon da se potuži Halu Puthoffu. Hal, stručnjak za lasersku fiziku, Billu je često služio kao znanstveni alter ego. Mora postojati neki bolji način. - zavapio je Bili frustrirano u slušalicu.

Hal se složio da je došlo vrijeme da započnemo tražiti alternative fosilnom gorivu za prijevoz; nešto što nije ugljen, drvo ili atomska energiju.

No, što nam je još dostupno? - rekao je Bill.

Hal je pribilježio sve trenutne mogućnosti: fotovoltruku (upotrebu sunčevih ćelija), gorive ćelije, vodene baterije (pokušaj da se vodik iz vode u stanici pretvori u električnu energiju), pa vjetar, otpadne produkte pa čak i metan, no nijedan od tih energetskih izvora, uključujući i one najegzotičnije, nije bio dovoljno robustan, odnosno realan.

Bill i Hal složili su se da je u stvari potreban jedan potpuno novi izvor - jeftin, neograničen, možda još neotkriven izvor energije. Njihovi razgovori često bi skrenuli u takav spekulativni smjer. Hal je uglavnom volio nove, avangardne tehnologije; što su bile više futurističke, to su ga snažnije privlačile. Bio je više izumitelj nego običan fizičar; već s trideset i pet godina patentirao je podesivi infracrveni laser. U velikoj je mjeri bio samouk i sam se školovao, nakon što mu je kao mlađem maloljetniku umro otac. Diplomirao je na Sveučilištu Florida 1958., godinu dana nakon polijetanja Sputnika 1, a punoljetan je postao u vrijeme Kennedyjeve administracije. Kao i mnoge mlade ljude njegove generacije, i njega je osvojila Kennedyjeva središnja metafora o Sjedinjenim Državama koje se upuštaju u nova, neistražena područja.

U godinama američkog svemirskog programa, pa čak i nakon što je program zbog smanjenog zanimanja i premalo novaca zastao, Hal je zadržao skromni idealizam o svojem radu i središnjoj ulozi koju znanost ima za budućnost čovječanstva. Čvrsto je vjerovao da je znanost ta koja pokreće civilizaciju prema naprijed. Bio je nizaki čvrst momak s gustom, valovitom kestenastom kosom; pomalo je sličio na glumca Mickeya Rooneya, no iza flegmatične i skromne vanjštine vrio je unutarnji život neukalupljenog razmišljanja i što ako mogućnosti. Na prvi pogled teško da je izgledao kao avangardni znanstvenik. Usprkos tome, u sebi je gajio iskreno uvjerenje da je pionirski znanstveni rad ključan za budućnost našeg planeta jer ljudima može pružiti nadahnuće za učenje i ekonomski rast. Volio je također povremeno izaći iz laboratorija i pokušati svoje fizičke teorije primijeniti u stvarnom životu.

Bill Church mogao je postati uspješan poslovni čovjek, no bio je idealist, kao i Hal, i vjerovao je da znanost pomaže razvoju civilizacije. Bio je kao skromni Medici Hala Da Vincija. Svoju znanstvenu karijeru prekinuo je kada su ga pozvali da preuzme obiteljsko poduzeće, Churchs Fried Chicken, teksaški odgovor Kentucky Fried Chickenu. Tvrtku je vodio deset godina, a nedavno se odlučio prodati ju. Zaradio je dovoljno i sada mu se prohtjelo ostvariti svoje mladenačke snove, no bez izobrazbe to je mogao ostvariti isključivo preko nekog drugog. Svog savršenog dvojnika pronašao je u Halu, nadarenom fizičaru i istraživaču znanstvenih područja koja se običnim znanstvenicima ne čine vrijedna proučavanja. U rujnu 1982. godine Bili je Halu u znak početka njihove suradnje darovao zlatni sat na kojemu je pisalo Geniju Ledenjaku poklanja Snijeg. Simbolika je bila u tome što je Hal tihi inovator, a Bill je snijeg koji s uvijek novim izazovima neprestano pada na Halla.

Postoji jedan golemi izvor energije o kojem još nismo govorili. -rekao je Hal. Pojasnio je da svaki kvantni fizičar dobro poznaje nulte točke. Kvantna mehanika dokazala je da vakuum odnosno ništavilo u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru - iz kojega je izuzeta sva tvar i energija - te u prostoru između zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.

Po načelu neodređenosti, koje je razvio Werner Heisenberg, jedan od začetnika kvantne teorije, nijedna čestica nikada potpuno ne miruje nego je u neprestanom gibanju zbog osnovnog stanja polja energije koje je u neprestanoj interakciji sa svom subatomskom materijom. To znači da je temeljna supstancija svemira more kvantnih polja koju nije moguće eliminirati pomoću nijednog poznatog zakona fizike.

Naš navodno stabilni, statični svemir u stvari je kipući vrtlog subatomskih čestica koje se u hipu pojavljuju i nestaju. Iako je Heisenbergovo načelo najpoznatije po tome što se odnosi na neodređenost pri mjerenju fizičkih svojstava subatomskog svijeta, ono ima još jedan aspekt: kod subatomskih čestica ne možemo istovremeno znati i kolika je njihova energija i koliki im je životni vijek, te zbog toga vrijedi da za subatomski događaj u vrlo malom vremenskom periodu ne možemo odrediti količinu njegove energije. Einsteinove teorije i njegova slavna jednadžba E=mc2 - u kojoj je energija razmjerna masi - u velikoj su mjeri uzrok da sve elementarne čestice međusobno utječu jedna na drugu tako da izmjenjuju energiju s drugim kvantnim česticama, koje se prividno pojavljuju iz nečega te se u trenutku uzajamno udružuju i uništavaju - u 1O-23 sekunde, da budemo precizni - čime prouzrokuju slučajne fluktuacije energije bez vidljivog uzroka. Nestalne čestice koje nastaju u tom zbijenom trenutku poznate su kao virtualne čestice. Od pravih čestica razlikuju se po tome što postoje samo u trenutku te izmjene - neodređenom vremenu koje dopušta načelo neodređenosti. Hal je taj proces rado uspoređivao s prštanjem vodene prašine u podnožju vodopada.

Taj subatomski tango zaista je vrlo kratak, no subatomska zbivanja u cijelom svemiru sabiru se u ogromnu energiju koja je veća od cjelokupne energije u svoj materiji svijeta. Polje nulte točke (kako fizičari nazivaju vakuum) tako se naziva jer su fluktuacije u tom polju primjetne i pri temperaturi od apsolutne nule, najnižem mogućem energetskom stanju u kojem više nema nijedne tvari, i u kojem navodno nema više ničega što bi prouzrokovalo bilo kakvo gibanje. Energija nulte točke je energija u maksimalno praznom prostoru pri najmanjoj mogućoj energiji, od koje se više nimalo energije ne može oduzeti; to je najbliže koliko se gibanje subatomske tvari može približiti ništici.2 No, prema načelu neodređenosti, zbog izmjene virtualnih čestica uvijek je prisutno još ponešto rezidualnog vibriranja. Fizičari tu trešnju, zato što je uvijek prisutna, uglavnom otpisuju. Većina fizičara u fizičkim jednadžbama obično oduzima problematičnu energiju nulte točke; taj postupak naziva se renormalizacija3 Prema njihovoj teoriji energija nulte točke je uvijek prisutna i zato ništane mijenja, a budući da ništa ne mijenja, možemo ju zanemariti4

Hal se već nekoliko godina zanimao za polje nulte točke, još od kada je u fizikalnoj knjižnici slučajno naletio na znanstvene rasprave koje je napisao Timothy Boyer sa City Universityja u New Yorku. Boyer je pokazao da klasična fizika - ako u nju uključimo postojanje kontinuirane, slučajne energije polja nulte točke - može objasniti mnoge neobične pojave iz kvantne teorije.5 Ukoliko je Boyer imao pravo, tada za objašnjavanje svemira ne trebamo dvije vrste fizike: klasičnu newtonsku i kvantnu. Sve pojave u kvantnom prostoru možemo objasniti pomoću klasične fizike, samo moramo u nju uključiti polje nulte točke.

Što je više Hal razmišljao o tome, to je više raslo njegovo uvjerenje da Polje odgovara svim kriterijima koje je tražio: bilo je besplatno, bilo je neograničeno i ništa ga nije onečišćavalo. Upravo bi polje nulte energije moglo predstavljati ogroman, još neiskorišten izvor energije. Kada bismo imali pristup tom izvoru, rekao je Billu, pomoću njega bismo mogli pokretati čak i svemirske brodove.

Billu se ideja svidjela i ponudio se da financira uvodna istraživanja. Na kraju krajeva, prije toga financirao je i luđe Halove projekte. Za Hala je u određenom smislu to bio baš pravi trenutak jer je s trideset i šest godina nekako ostao visjeti u zraku. Rastavio se od prve žene i upravo je izišao udžbenik iz kvantne elektronike kojega je napisao s još jednim autorom. Prije pet godina je na Stanfordu stekao doktorat iz elektrotehnike na temu lasera. Kad mu je teoretiziranje počelo dosađivati, postao je istraživač za lasere na istraživačkom institutu Stanford Research Institute (SRI), gigantskoj istraživačkoj tržnici koja je u to vrijeme bila u sklopu Sveučilišta Stanford. Sam SRI je praktički bio golemo sveučilište međusobno povezanih pravokutnih, kvadratnih i u obliku slova Z oblikovanih trokatnih zgrada od crvene cigle koje su se skrivale u sanjivom kutku parka Menlo, stisnutog između sjemeništa St. Patrick i grada krovova u španjolskom stilu koji su predstavljali samo stanfordsko Sveučilište. Tada je SRI bio drugi najveći trust mozgova na svijetu i u njemu je svatko mogao istraživati doslovce bilo što, samo je trebao pronaći mecenu za svoja istraživanja.

Hal je nekoliko godina posvetio čitanju znanstvene literature i izradi nekoliko osnovnih izračuna. Zanimali su ga novi, fundamentalniji pogledi na vakuum i opću relativnost. Premda je po prirodi bio suzdržan, morao se truditi da ostane u čisto intelektualnim okvirima i povremeno nije mogao svoje misli spriječiti da žustro krenu prema naprijed. Cak i u tim prvim danima istraživanja znao je da je naišao na nešto što je od izuzetnog značaja za fiziku. Radilo se o nevjerojatno važnom napretku, možda čak i načinu za primjenu kvantne fizike u makrokozmosu, možda posve novu znanost. Bilo je to važnije od lasera i svega drugog što je do tada radio. Unatoč skromnosti, pomalo se osjećao kao Einstein kada je otkrio relativnost. Tek je s vremenom shvatio do čega je u stvari došao: bio je na pragu otkrića da je nova fizika subatomskog svijeta najvjerojatnije po grešna, odnosno u najboljem slučaju potrebita temeljite revizije.

Halovo otkriće u određenom smislu uopće nije bilo otkriće nego stanje koje fizičari još od 1926. uzimaju zdravo za gotovo, i koje odbacuju kao nebitno. Za kvantnog fizičara to je smetnja koju treba ukloniti i zanemariti. Za vjeru ili mistiku to je znanost koja dokazuje čudesno. Kvantni izračuni govore da čovjek i njegov svemir žive i dišu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti. Heisenberg, koji je 1927. godine razvio načelo neodređenosti, tvrdio je da zbog fluktuacija koje su inherentne u prirodi nije moguće istovremeno poznavati sva svojstva neke čestice, primjerice njezino mjesto u prostoru i moment sile. Energetsku razinu bilo koje poznate čestice ne možemo točno odrediti budući da se neprestano mijenja. Drugog načela također pretpostavlja da nijednu subatomsku česticu nije moguće dovesti u stanje potpunog mirovanja, jer će uvijek posjedovati sićušna rezidualna gibanja. Znanstvenici već dugo znaju da te fluktuacije odgovaraju nepravilnim šumovima mikrovalnih prijemnika i elektroničkih krugova, te da tako ograničavaju visinu do koje možemo pojačati signale. Cak i fluorescentna neonska svjetla rade na principu fluktuacija u vakuumu.

Zamislimo da možemo uzeti nabijenu subatomsku česticu i pričvrstiti je na malenu oprugu bez trenja (kao što fizičari rado čine kako bi izveli svoje jednadžbe). Čestica bi morala neko vrijeme poskakivati gore-dolje, a kad bi dosegla temperaturu apsolutne nule morala bi se potpuno zaustaviti. Međutim, fizičari nakon Heisenberga otkrili su da energija u polju nulte točke i dalje djeluje na česticu koja se zbog toga nikada ne zaustavi, nego se neprestano kreće na opruzi6

Aristotel je bio jedan od prvih koji je tvrdio - unatoč protivljanju svojih suvremenika koji su vjerovali u prazan prostor - da je prostor u stvari plenum, pozadinski temelj ispunjen stvarima. Sredinom devetnaestog stoljeća znanstvenik Michael Faraday u vezi s električnom strujom i magnetizmom uveo je koncept polja; bio je uvjeren da najvažniji aspekt energije nije njezin izvor, nego prostor oko nje, te utjecaj koji preko neke sile provode jedan na drugoga.7 Prema njemu, atom nije nekakva malena i čvrsta biljarska kugla, nego maksimalno koncentrirano središte sile koje se širi u prostor.

Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili više točki u prostoru, obično preko neke sile, kao što je gravitacija ili elektromagnetizam. Djelovanje sile često vidimo kao valovitost u polju. Elektromagnetsko polje, upotrijebimo li samo jedan primjer, nije ništa drugo nego združeno električno i magnetsko polje koje brzinom svjetlosti šalje valove energije. Električno i magnetsko polje stvara se oko svakog električnog naboja koji, najjednostavnije rečeno, predstavlja suvišak ili pomanjkanje elektrona. I električno i magnetsko polje imaju dva pola, negativni i pozitivni, koji privlače odnosno odbijaju druge nabijene čestice, ovisno o tome jesu li naboji suprotni (jedan pozitivan i jedan negativan) ili jednaki (oba pozitivna ili oba negativna). Polje je područje u prostoru u kojem možemo primijetiti taj naboj i njegove učinke.

Pojam elektromagnetskog polja je vrlo prikladna apstrakcija koju su izmislili znanstvenici (te ga predstavili kao silnice s određenim smjerom i oblikom) kako bi pokušali objasniti iznenađujuće djelovanje električne struje i magnetizma te njihovu sposobnost da utječu na predmete na daljinu - i, teoretski, do u beskonačnosti ako u međuprostoru nema nikakve primjetljive tvari ili materije. Jednostavno rečeno, polje je područje utjecaja. Dva istraživača su ga slikovito opisala riječima: Svaki put kada koristite vaš toster, polja oko njega uznemire, ma koliko slabašno to bilo, nabijene čestice u najudaljenijim galaksijama.8

James Clark Maxwell je prvi pretpostavio da je prostor eter elektromagnetske svjetlosti; ta predodžba prevladavala je sve dok ju 1881. godine (te šest godina kasnije u suradnji s američkim pro fesorom kemije Edwardom Morleyem), u pokusu sa svjetlošću koji je pokazao da u masi etera nema nikakve tvari, nije pobio fizičar poljskog porijekla Albert Michelson9 Einstein je također mislio daje prostor čista praznina, sve dok njegove vlastite ideje, koje je s vremenom razvio u opću teoriju relativnosti, nisu pokazale da prostor zaista sadrži plenum aktivnosti. No, tek su 1911. godine s pokusom Maxa Plancka, jednog od otaca kvantne fizike, fizičari uvidjeli da prazan prostor upravo pršti od aktivnosti.

Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se neprestano, u dinamičkom uzorku, preraspodjeljuje. Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo čestica, tako da ni stvarne čestice nisu ništa drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a onda ponovno nestaju u bazičnom polju. Prema teoriji kvantnog polja, pojedinačni entitet je prolazan i bestjelesan. Cestice nije moguće odvojiti od praznoga prostora oko njih. Čak je i Einstein priznao da je sama materija izuzetno intenzivna, što je u određenom smislu smetnja savršenoj slučajnosti, i da je jedina fundamentalna stvarnost bazični entitet - samo polje.10

Fluktuacije u atomskom svijetu razlog su da energija neprestano prolazi naprijed i nazad, kao loptica u stolnom tenisu. Ta energetska razmjena je poput posudbe pedeset lipa; ako posudiš nekome pedeset lipa, bit ćeš za pedeset lipa siromašniji, a on za pedeset lipa bogatiji, a kada ti vrati pedeset lipa, uloge se mijenjaju. Takva emisija i resorpcija virtualnih čestica ne odvija se samo kod fotona i elektrona nego kod svih kvantnih čestica u svemiru. Polje nulte točke je skladište svih polja, svih osnovnih energetskih stanja i svih virtualnih čestica: polje polja. Pri svakoj razmjeni svake virtualne čestice otpušta se energija. Energija nulte točke pri svakoj pojedinoj razmjeni u elektromagnetskom polju je nepojmljivo malena: polo vica vrijednosti fotona.

Međutim, ukoliko saberemo sve različite čestice u svemiru koje se neprekidno pojavljuju i nestaju, dobili smo ogroman, neiscrpan izvor energije jednak koncentriranoj energiji u atomskoj jezgri ili još veći od nje; dok sve te čestice diskretno postoje u pozadini praznoga prostora oko nas kao neka sveprožimajuća, energijom nabijena svemirska kulisa. Izračunato je da ukupna energija polja nulte točke premašuje svu energiju u materiji za faktor 10", što odgovara jedinici sa četrdeset nula.11 Kao što je jednom to opisao veliki fizičar Richard Feynman, želeći nekako prispodobiti tu veličinu: Energija u jednom jedinom kubičnom metru prostora bila bi dovoljna da uzavru svi oceani na Zemlji.12

Polje nulte točke sadržavalo je dvije mogućnosti koje Halu nisu dale mira. Jasno, bio je to pravi sveti Gral na području energetskih istraživanja. Kada bismo na neki način dobili pristup tom polju, mcgli bismo iz njega proizvoljno crpiti energiju, ne samo za gorivo na Zemlji, nego i za svemirske letove na udaljene zvijezde. Trenutno bi za putovanje do najbliže zvijezde trebali raketu koja bi, da bi mogla nositi potrebno gorivo, trebala biti velika kao Sunce.

More temeljne energije impliciralo je i nešto više. Postojanje po lja nulte točke pretpostavlja da je cjelokupna tvar u svemiru povezana s valovima koji se šire kroz vrijeme i prostor i mogu se širiti do u beskonačnost, povezujući pojedinačne dijelove svemira sa svim ostalim dijelovima.

Koncept Polja lako bi mogao pružiti znanstveno objašnjenje za mnoge metafizičke ideje, kao što je na primjer kinesko vjerovanje u životnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao nešto što je slično energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.13

Hal je s vremenom napisao znanstvenu raspravu koju je objavio u Physical Reviewu, jednom od najprestižnijih časopisa za fiziku u svijetu, u kojoj je pokazao da stabilno stanje materije samo svoje postojanje duguje toj dinamičnoj izmjeni energija između subatomskih čestica i potpornog polja nulte točke.14 U kvantnoj se teoriji fizičari neprestano bore s problemom zašto su atomi stabilni. To su pitanje - bilo u laboratoriju ili matematički - uvijek rješavali s vodikovim atomom. Vodik je za analizu najjednostavniji atom u svemiru budući da ima samo jedan elektron i jedan proton. Kvantne znanstvenike mučilo je pitanje zašto elektron kruži oko protona kao planet oko Sunca. Stabilnu kružnicu planeta u Sunčevom sustavu omogućava sila teže, no u atomskom svijetu elektroni koji se gibaju, koji nose naboj, ne bi smjeli biti stabilni kao planeti, nego bi se s vremenom morali izračiti ili iscrpsti svoju energiju, te u spirali pro drijeti u jezga i, pri čemu bi se raspala cjelokupna atomska struktura predmeta.

Danski fizičar Niels Bohr, još jedan utemeljitelj kvantne fizike, taj je problem riješio izjavivši da ga on ne dopušta.15 Pojasnio je kako elektron emitira energiju samo kada preskoči iz jedne orbitale u drugu te da orbitale, da bi došlo do emisije fotonske svjetlosti, moraju imati određenu razliku u energiji. Bohr je sročio vlastiti zakon koji, naime, kaže da energija ne postoji, zabranjena je, ja zabranjujem elektronu da se raspadne. Taj postulat i njegove pretpostavke vodile su do daljnjih pretpostavki po kojima materija i energija istovremeno posjeduju i svojstva valovitosti i osobine čestica, radi čega elektroni ostaju na mjestu i u određenim orbitalama; to je naposljetku dovelo do kvantne mehanike. U najmanju ruku, Bohr nije matematički pogriješio kada je predvidio tu razliku u energetskim razinama.16

Međutim, rad Timothyja Boyera, kojega je Hal kasnije usavršio, pokazao je da, uzmemo li u obzir polje nulte točke, uopće ne trebamo Bohrov postulat. Matematički je dokazao da elektroni neprestano gube i onda od polja nulte točke ponovno dobivaju energiju i dinamički uravnoteženi ostaju na točno pravoj orbitali. Elektroni dobivaju potrebnu energiju za kruženje oko jezgre i ne zaustavljaju se, jer napajaju se preko povezanosti s fluktuacijama u praznom prostoru. Drugim riječima, polje nulte točke je uzrok za stabilnost vodikovog atoma, a posljedično i za stabilnost cjelokupne materije. Ako prekinemo tok energije nulte točke, pokazao je Hal, srušila bi se cjelokupna atomska struktura.17

Hal je pomoću fizikalnih izračuna također dokazao da fluktuacije valova polja nulte točke prouzrokuju gibanje subatomskih čestica te da, s druge strane, cjelokupno gibanje svih čestica u svemiru generira polje nulte točke; kao neka vrsta feedback petlje u svemiru koja samu sebe generira.18

Hala je to podsjećalo na mačku koja lovi vlastiti rep.19 U jednom znanstvenom članku zapisao je:

...interakcija polje nulte točke je bazično, stabilno vakuumsko stanje najniže točke u kojem daljnja interakcija tog polja, na bazi dinamične ravnoteže, jednostavno reproducira postojeće stanje.20

To implicira, kaže Hal, neku vrstu osnovnog stanja svemira koje neprestano samo sebe regeneriran21 te ostaje konstantno, osim u slučaju kada ga nešto uznemiri. To znači i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte točke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka22

Slično valovima na moru ili nabiranju površine jezera, i na subatomskoj razini valove prepoznajemo kao privremene oscilacije koje se kreću kroz svoj medij, u ovom slučaju polje nulte točke. Ta titranja predstavlja klasična sinusoida - položeno slovo S - slična užetu za preskakanje kada ga na oba kraja drže dvije osobe i vijugaju njime gore-dolje. Amplituda vala jednaka je polovici visine krivulje od vrha do dola vala, a valna duljina ili ciklus je potpuni titraj, odnosno udaljenost između dva susjedna vrha ili dola. Frekvencija je broj ciklusa u sekundi i obično je izražavamo u hercima; jedan herc jednak je jednom ciklusu u sekundi. Električna mreža u Europi ima frekvenciju od 50 herca ili ciklusa u sekundi, a u SAD-u ona iznosi 60 herca. Mobilni telefoni djeluju na frekvencijama od 900 ili 1800 megaherca.

Izraz faza u fizici označava točku koju val dosegne na svom titrajnom putu. Dva vala su u fazi kada su oba istovremeno na valnom vrhu odnosno dolu, čak i ako imaju različitu frekvenciju i amplitudu. Kada dođu u fazu, to znači da su se sinkronizirali.



Ljubaznošću nosica autorskih prava za ovaj naslov, u mogućnosti smo da prezentujemo 50% ovog poglavlja. Knjiga se inače može nabaviti u maloprodaji ili poručiti direktno kod izdavača.

Korisna adresa: http://www.esotheria.com/

STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0044 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA