SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje IV
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Sva bića teže sreći
 

Pa ipak, ako na to da nam do svijesti prodre spoznaja o tome da ćemo umrijeti ne čekamo sve do samoga kraja, i ako već sada realistički procijenimo svoju situaciju, onda nas neće nadvladati površni, vremenski ciljevi i nećemo zanemariti ono što je dugoročno važno. Bolje je već na samom početku shvatiti da ćemo umrijeti pa pokušati otkriti što je u životu vrijedno truda. Ne smetnemo li s uma kako život brzo prolazi, naučit ćemo cijeniti svoje vrijeme pa raditi samo ono što nešto vrijedi. Vodi li nas jak osjećaj imanentnosti smrti, osjetit ćemo potrebu za predavanjem vježbanju svog duha, usavršavanju svog uma, pa nećemo tratiti vrijeme na kojekakve besmislice, od jela i pića, pa sve do beskrajnih razgovora o ratu, ljubavnom životu iglasinama.

Sva bića teže sreći i ne žele patiti. Mi se pak služimo mnogim razinama tehnike za uklanjanje neželjene patnje u njezinom površnom i dubokom obliku, no ponaj-češće u ranom dijelu života za sprječavanje kasnije patnje. I religiozni ljudi i oni koji to nisu, kroz čitav život teže tome da jednu patnju ublaže i drugu otklone, te pritom ponekad prihvaćaju čak i samu bol kao sredstvo kojim će ukloniti još veću patnju i postići izvjesnu mjeru sreće.

Svi se ljudi trude otkloniti površni bol, no postoje i tehnike koje se bave uklanjanjem patnje na dubljoj razini - usmjerene na to da, u najgorem slučaju, umanje patnju u budućim životima, a u najboljem uklone sve oblike patnje s čovjeka koji vježba svoj duh, baš kao i sa svih drugih bića. Duhovne vježbe pripadaju tom dubljem obliku. Takve tehnike predmnijevaju modificiranje odnosa prema životu, pa zato vježbanje duha dovodi do pozitivnog modificiranja misli. Na sanskrtu se to zove dharma, što znači »držanje«. To znači da se modificiranjem kontraproduktivnih stavova oslobađamo od određene razine patnje i tako držimo podalje od te patnje.

Duhovne vježbe štite, ili zadržavaju podalje od jada i nas i druge ljude. Nakon što smo najprije shvatili vlastitu situaciju u svjetlu cikličkog postojanja, i potrudili se zadržati podalje od patnje, svoje ćemo razumijevanje proširiti i na druga bića i razviti sućut, što znači da ćemo se posvetiti zadržavanju i drugih ljudi izvan dohvata patnje. To svakako ima svog praktičnog smisla, jer svakako stoji da ja, koji sam samo jedno biće, mogu odlučiti da preuzmem brigu o mnogim drugim bićima, no to ima i svoju drugu stranu jer ću i ja, usmjerivši svoje djelovanje na dobrobit drugih ljudi, i sam postati sretnijim. Sućut, naime, smanjuje strah pred vlastitom patnjom i jača unutrašnju snagu. Ona nam daje osjećaj snage, ona u nama budi uvjerenje da možemo izvršiti svoje zadaće. Ona nam pruža poticaj i ohrabrenje.

Dopustite mi da navedem samo jedan mali primjer. Nedavno sam bio u Bodh Gayi, jer sam se bio razbolio od kronične crijevne zaraze. Na putu za bolnicu bol mi je u abdomenu bio vrlo jak, i silno sam se znojio. Automobil je prolazio kroz područje Brda lešinara (tu je naučavao Buddha), u kojem su seljaci inače jako siromašni. Država je Bihar već i sama po sebi siromašna, no ovo je područje još siromašnije. Nisam vidio čak ni djecu kako idu u školu. Gola bijeda. I bolest. Ostala mi je sasvim jasna uspomena na dječačića oboljela od paralize koji je na nogama imao hrđave željezne ortopedske aparate, a pod pazuhom metalne štake. Bilo je očito da se o njemu nitko ne brine. To me je jako potreslo. Malo sam kasnije ugledao starca u čajani. Na sebi je imao samo prljave dronjke; bio je pao na zemlju, i tu su ga ostavili da leži, i nikoga za nj nije bila briga Kasnije, u bolnici, misli su mi nastavile kružiti oko toga što sam vidio, pa sam razmišljao kako je to tužno da ja imam koga da se o meni brine, dok ti jadnici nemaju baš nikoga. I onda su mi misli odlutale na to, ne baveći se mojom patnjom. Iako mi je s tijela lijevao znoj, moja je zabrinutost bila usmjerena na nešto drugo.

I tako moj um, unatoč tome što mi je tijelo trpjelo veliki bol (u crijevnoj mi se stijenki otvorila rupa), od kojeg nisam mogao ni oka sklopiti, ipak nije patio ni od kakva straha ili nelagode. Da sam se koncentrirao na vlastite probleme, moja bi se situacija samo još više pogoršala. To je primjer iz mog skromnog iskustva o tome kako sućutni stav pomaže čak i onom tko ga zauzme, te kako on do izvjesne mjere potiskuje i sam tjelesni bol te od nas tjera duševni jad, i to unatoč činjenici da time ne možemo izravno pomoći drugim ljudima.

Sućut u nas ucjepljuje hrabriji odnos prema životu, i zahvaljujući upravo toj hrabrosti postajemo opušteniji. A kad naša perspektiva obuhvati i patnju neograničenih bića, naša nam se patnja, u usporedbi s njom, počinje činiti neznatnom.





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0034 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA