SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje V
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Poznavanje procesa umiranja
 

Naš život stanuje sred uzroka smrti Ko svjetiljka na jakom vjetru. Nagarjuna, Dragocjeni vijenac

Prvi je pančen-lama napisao pjesmu u sedamnaest kitica pomoću koje se mnogi Tibetanci koncentriraju pri svakodnevnoj meditaciji o smrti. Naslov je te pjesme: Želje za oslobađanjem iz opasnog tjesnaca prelaznoga stanja, za oslobađanjem junaka od straha. Da bismo se oslobodili tog tjesnaca straha, primjerice od toga da će nas zaskočiti razbojnici, nasilnici ili divlje zvijeri, moramo prije svega imati junačkog i sposobnog vodiča da nas iz njega izbavi. Slično tome, da bismo se oslobodili straha od iluzornih pojava u trenutku umiranja i u onom prelaznom stanju između dva života, moramo vježbati po savjetima ove pjesme, baš kao što moramo uvježbavati i duboke tehnike za oslobađanje od tih strahova.

Razmišljanjem ćemo o toj pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to će nam znanje biti korisno kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije.

U toj pjesmi nalazimo čitav niz želja koje mogu poslužiti svakome od nas, tako da kad smrt udari, um na nju može reagirati na kreposan način. Neki teže tome da u trenutku smrti stvore snažnu kreposnu motivaciju, kojom će ojačati i aktivirati kreposne predispozicije, a što onda vodi u povoljno ponovno rođenje. Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedeći život, eda bi u njemu nastavili vježbanje vjere. Drugi pak, kao što ćemo vidjeti, teže tome da iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako dosegli naprednije duševno stanje. Svi učenici koji vježbaju teže tome da drugima budu od koristi.

Pjesma prvog pančen-lame opisuje tri razine duhovnog vježbanja - razinu za najuvježbanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvježbane - i to u obliku želje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, baš kao i da takvi ostanemo u onom stanju između dva života, te pri ponovnom rođenju. Ona potanko govori o tome što bismo morali činiti na svakom od tih stupnjeva. U životu moramo doseći primjerenu razinu vježbanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspješno proći kroz sve stupnjeve.

A kad smrt i stvarno dođe, ako nismo već otprije navikli na vježbanje, onda ćemo vrlo teško uspjeti u svakom blagotvornom razmišljanju. Zato je već sada vrijeme da vježbamo i pripremamo se dok smo još sretni i veseli i životne su nam prilike skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska nećemo morati brinuti. Ako se sada, kad imamo vremena za slušanje, razmišljanje, meditiranje i postavljanje pitanja, ne pripremamo za smrt, u zadnji dan za to više neće biti vremena, pa ćemo ostati bez zaštitnika i pribježišta, i od svega će nam ostati još samo žaljenje. Daleko je bolje još mnogo prije tog trenutka ustanoviti stalnu praksu razmišljanja o procesu umiranja i onom međustanju između dva života - vježbati se u zamišljanju pojedinih faza, tako da nam one postanu bliske. To je veoma važno, jer onda možemo ostvariti uspjeh u skladu s našim najvišim sposobnostima.

Samo poznavanje procesa umiranja i s njim povezanih vježbi nije, međutim, dovoljno, jer je nužno da se kroz mjesece i godine s njima i zbližimo. Ako sada, kad su nam osjetila još bistra i svijest još nije degenerirala, svoj um ne podložimo putovima vrline i s njima ih zbližimo, onda će umu biti teško - kad počne umiranje - vlastitim snagama krenuti malo mu poznatim putom. Na samrti možemo biti i tjelesno slabi od bolesti i mentalno potišteni zbog užasnoga straha. Zato je nužno zbližiti se s vježbama povezanim s umiranjem. Za to nema zamjene. I tu ne pomaže nikakva pilula.

Spremnost na poduzimanje napora koji moramo uložiti da bismo ovladali tim vježbama, ovisit će o unutrašnjoj motivaciji koja potječe iz uvjerenja da doživljaj zadovoljstva i bola stoji u izravnom odnosu s našim kreposnim ili nekreposnim djelovanjem. Zato je važno već na početku razviti razumijevanje uzroka i posljedica pojedinih djela, to jest karme, a koje polazi od spoznaje da dobra djela potječu od ukroćena uma, a loša od neukroćena. Iako kreposna i nekreposna djela činimo tijelom, govorom i umom, od toga je troga ipak najvažniji um, zbog čega je sukus buddhističkog vježbanja preobražaj uma. Buddhistički nauk posebno naglašava važnost ukroćenog uma - a to kroćenje polazi od opažanja da smo sami tvorci vlasti- 4c tog užitka i bola.

Ili, kako bi to rekao Buddha: Prosvjećeni ne spiru zla djela vodom, Niti rukama uklanjaju patnje prelaska iz života u život, Niti svoje spoznaje prenose na druge. Bića se oslobađaju naučavanjem istine, o prirodi samih stvari. Svatko je od nas svoj vlastiti zaštitnik; ugoda i neugoda u našim su rukama.





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0037 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA