SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje VI
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Prvi pančen-lama
 

Prvi pančen-lama, a zvao se Losang Chokvi Gveltsen, bio je tutor petog dalaj-lame u sedamnaestom stoljeću. Prije tog vremena, iako je bio tek obični redovnik, i mještani i njegov učitelj smatrali su ga inkarnacijom velikog tibetskog jogina Ensabe. Njega možda i ne bi ubrojili među najveće učenjake, ali je zato bio velik po svojim vježbama. Baš kao i njegov učitelj Sangyay Yeshay, i on je gajio istinsko poštovanje prema drugim tradicijama buddhističkog vježbanja. U sabranim djelima njegova učitelja nalazimo i religijski vokabular drugih tradicija, pa je njegova otvorenost zacijelo utjecala i na načine vježbanja samog Losanga Chokvija Gveltsena. Njegov je učitelj neosporno uvelike pridonio međusobnom uvažavanju i harmoniji između različitih tibetskih škola buddhizma.

Prijašnji je pančen-lama, Lobsang Trinlev Lhun-drup Choekvi Gveltsen, deseti u nizu reinkarnacija, umro 1989. I on i ja smo se rodili u sjeveroistočnoj pokrajini Tibeta zvanoj Amdo. U trenutku je njegova izbora kao reinkarnacije njegova prethodnika o tome bilo malo rasprave. Službenici njegova samostana u Shigatseu, koji se nalazi u zapadnom Tibetu, bili su u pokrajini Amdo, na području u utjecajnoj sferi vođa muslimanskih paravojnih postrojbi. Oni su zaključili da je baš taj dječak prava reinkarnacija devetog pančen-lame. U Sporazumu od sedamnaest točaka, a koji je kineska vlada podržavala kao sredstvo za upostavljanje odnosa s Tibetom, Kinezi su stavili do znanja, a možda na tome i inzistirali, da tibetska vlada tog dječaka, koji im je već u rukama, mora priznati za desetog pančen-lamu. Zato je njegovo priznavanje bilo ponešto sporno, ali se kasnije pokazao velikim junakom, hrabrim u službi i tibetskog buddhizma i tibetskog naroda. O tome nema sumnje.

Kad smo se upoznali negdje oko 1952., on je bio vrlo nedužno stvorenje, vrlo iskren i vrlo pametan. Godine 1954., kad smo obojica otišli u Kinu, on je iz zapadnog Tibeta došao na nekoliko dana k meni u prijestolnicu Lhasu. Zatim je proslijedio za Kinu, kroz pokrajinu Amdo, a ja sam pošao kroz Kongpo. Vjerojatno je zbog nezadovoljstva nekih svojih službenika ponešto promijenio i svoje stavove.

Godine 1956., na proslavi 2500. Buddhina rođendana, kad smo se obojica našla u Indiji, od svega je toga još bila ostala neka mala slutnja. Tada su se, međutim, zbili vrlo tužni događaji - riječ je o borbi s kineskom vojskom, 1957. i 1958. u dvije istočne pokrajine, Amdu i Khamu - i sad su vijesti o zvjerstvima što ih je izvršila kineska vojska napokon stigle i do njega. Tek je tada shvatio, vjerojatno prekasno, da se čitav Tibet mora ujediniti i suočiti se s tom novom pogibelji. Na moj mi je završni skolastički ispit poslao provjerenog redovnika, svog službenika, koji mi je objasnio da se u pančen-laminim nazorima, a zbog nedavnih zbivanja u njegovu zavičaju, dogodila velika promjena. Suočen je s tom novom opasnošću lama bio čvrsto odlučio da će njegov samostan u Shigatseu surađivati s tibetskim vlastima.

Poslije mog bijega iz Tibeta u Indiju 1959., pančen-lama je preuzeo moje mjesto vođe u Tibetu i sljedećih se nekoliko godina vladao prekrasno. Napokon su ga, međutim, ipak stavili najprije u kućni pritvor, a onda i u zatvor. Pošto su ga oslobodili, mudro je i ne žaleći truda iskoristio svaku priliku za popravljanje stanja buddhističke religije i tibetske kulture. Kad velim »mudro«, pritom mislim kako nije zadirao u osjetljiva pitanja, kao što je to primjerice pitanje tibetske neovisnosti, nego je naprosto sve svoje snage ulagao u očuvanje buddhizma i tibetske kultre. Gdjekad bi čak i javno grdio Tibetance koji nose samo kinesku odjeću i govore samo kineski. Na njih je zatim vršen pritisak da nose tibetsku odjeću i govore tibetskim jezikom. Kroz takvo se djelovanje i potvrdio.

Njegova je smrt došla i prerano i nenadano. I jako me je rastužila. Dok je on bio živ, u zemlji je bio Tibetanac i vođa koji govori u ime naroda, dok sam mu ja koliko sam mogao pomagao izvana. Sad, kad smo ga izgubili, u zemlji nije ostao nitko da nastavi njegovo djelo. Ostali su bili ili prestari ili prezastrašeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak.

Čim je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio želju da pošaljem duhovnu delegaciju koja bi u samostanu pančen-lame prinijela žrtvu, ali mi je to dopuštenje ostalo uskraćeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam kinesku vladu da u zemlju pusti duhovničku delegaciju koja će mu potražiti reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen.

Očito je u svemu ipak bilo najvažnije dapančen-la-mina reinkarnacija bude autentična. U to su se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija potraži izvan okupiranog Tibeta, ali sam ja držao da njih vode politički motivi. Istinski je važno bilo samo pronaći stvarnu reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu ili izvan njega. Znao sam da će, ako je reinkarnacija u Tibetu, o njoj biti nužno raspraviti s kineskom vladom, zbog čega sam i želio poslati spiritualnu delegaciju da je potraži. Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u međuvremenu preko neformalnih, privatnih kanala, stupio u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis preko dvadeset pet kandidata popraćen s nekoliko slika. Čim sam ugledao sliku Gedhuna Choekvija Nyime, odmah me obuzeo osjećaj sklonosti i prisnosti. Obavio sam neka gatanja, i ona su za nj bila vrlo povoljna. Napokon sam obavio i gatanje pomoću zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima su bili smotani papirići s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo baš njegovo. Pomoću takvih sam postupaka zaključio da je baš on reinkarnacija desetog pančen-lame. To, međutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je više Tibetanaca, pogotovo iz zemlje, nukalo da donesem odluku. Pokušao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali bezuspješno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti na dan kad je Buddha prvi put naučavao o Kalachakri, ili Kotaču vremena, s kojim je pančen-lama stajao u posebnoj vezi. Pomoću kuglica tijesta sam obavio još jedno gatanje, i ono mi je trebalo reći da li da objavim to ime ili ne, i odgovor je bio potvrdan.

Objavio sam izbor, i sutradan dočekao veliku grdnju od naših kineskih gospodara. Pri svemu je tome, međutim, najviše zastrašivalo to što je već za nekoliko dana ta mlada reinkarnacija, zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zavičaja u Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o svima njima nije više bilo ni glasa. To me jako rastužilo, jer je posljedice mojih, sa stanovišta kineskih vlasti, protuzakonitih čina moralo snositi dijete.

Kinezi vjeruju da njima pripada najviša vlast. Tako se u tibetskoj povijesti nekoliko puta doista i dogodilo, i to kad bi zbog suženog izbora kandidata u tibetskoj zajednici došlo do unutrašnjih neslaganja pojedinih struja. Tada bi se okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zaštitnik tibetskog buddhizma, te ga zamolili da pred kipom Shakvamuni Buddhe donese konačnu odluku, i to pomoću zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na štapiću. To su bili slučajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zaključivali na pobožan način.

Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane tibetske vlade i to poslije uobičajenih internih procedura te bez vanjskih konzultacija. Kad su pak njega zapitali o izboru devetog pančen-lame, on je objavio svoj izbor između kandidata, ali je bio premlad da bi djelovao sasvim autoritativno. Budući da su Tibetanci skloni putu najmanjeg otpora, vanjsku su odluku potražili pomoću zlatne posude, a sam je čin obavio kineski veleposlanik. Iz nje je, međutim, ipak izišlo ime koje je trinaesti dalaj-lama bio odlučno preporučio.

Budući da su Tibetanci vjerovali kineskom caru, sasvim je prirodno da su svog zaštitnika i poklonika svoje vjere uključivali u neke važne vjerske djelatnosti. Danas su se prilike u tom pogledu sasvim promijenile, jer trenutne kineske vlastodršce prije svega zanima sama vlast. U slučaju današnjeg pančen-lame, kineske su vlasti izvele gatanje pomoću zlatne posude eda bi same izabrale drugog novog dalaj-lamu, ali je sve već bilo unaprijed izrežirano - on i njegovi roditelji već su radi javnog pokazivanja čekali u hramu. A onda su vlasti redovnika - koji je u svojstvu vođe tibetskog buddhizma »izabrao« štapić - stavile u kućni pritvor. Što je nedvojbeno totalitarizam.

Ipak sam u dvije-tri zgode vidio video zapis od kineskih vlasti službeno imenovanog pančen-lamu Gvaltse-na Norbua, i izgledao mi je sasvim u redu. Na jednom je snimku baš držao predavanje o ritualu dugog života. Tu je ceremoniju znao napamet i vrlo je dobro objasnio značenje tog obreda.





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0038 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA