SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje X
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Iluzija o trajnosti
 

O neka bismo shvatili da nema vremena za gubljenje,
jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj čas.
Što se skupilo, razdvojit će se, što se nabralo, potrošit će se bez ostatka.
Na kraju uspona dolazi pad, konac je rođenja smrt.

Svi mi još od pamtivijeka živimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako nam je preostalo još mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj život raspemo stalnim odgađanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nužno je meditirati o netrajnosti, o činjenici da smrt može doći svakoga trenutka.

Čak i ako nije izvjesno da ćemo noćas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti, moramo prihvatiti činjenicu da nam se to ipak može dogoditi. Zauzmemo li takav stav, ako se pojavi nešto što bismo mogli učiniti u korist ovog i sljedećeg života, tome ćemo dati prednost pred nečim što će nam samo na površan način pomoći u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut ćemo se od nečega što bi moglo naškoditi ovom i budućim životima. I što više u sebi razvijamo taj osjećaj opreza, sve ćemo se jače truditi da nekontroliranim djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao protuotrov za različite oblike neukroćenog uma. I tada, živjeli još samo dan, tjedan, mjesec ili godinu dana, to ćemo vrijeme provesti smisleno i naše će misli i djela polaziti od onoga što je dugoročno blagotvorno, i što duže budemo živjeli, naša će i djela i misli bivati sve blagotvornija.

Nasuprot tome, potpadnemo li pod utjecaj iluzije o trajnosti i počnemo li trošiti vrijeme na stvari koje ne zadiru dublje od površine ovoga života, pretrpjet ćemo veliki gubitak. To je razlog zbog kojeg nam pančen-lama u ovoj kitici ukazuje na to koliko je dragocjen svaki trenutak.

Ako je riječ o meni, reći ću da u ovom trenutku imam šezdeset sedam godina. To znači sam stariji od sve trinaestorice dalaj-lama što su živjeli prije mene, s iznimkom samo prvog, Genduna Drupa, koji je doživio preko osamdeset godina. Peti je dalaj-lama doživio šezdeset šest godina, pa sam stariji i od njega, ja sam zapravo starac! Pa ipak, zahvaljujući najnovijim dostignućima medicine i poboljšanju uvjeta života, mogao bih se pomalo nadati da ću doživjeti osamdesetu pa i devedesetu, ali je nedvojbeno da ću u jednom trenutku ipak morati umrijeti.

Mi Tibetanci čak smatramo da život možemo produžiti ritualima, ali ja baš nisam uvjeren da oni koji ih izvode žive imalo duže. Da bi se izveo ritual za produženje života, nužno je imati stabilnu vizualizaciju u okvirima sabrane meditacije. Osim toga je nužno shvatiti i prazninu opstojanja u sebi, zato što se sama mudrost predstavlja našim zamislima kao samo savršenstvo. Osim toga je nužno, radi postizanja prosvjetljenja, osjećati sućut i imati altruističke namjere. Zbog tih su zahtjeva meditacije za dug život teške.

Budući da nas ljude uništava baš naš životni stav koji polazi od trajnosti i samoobožavanja, usađen nam u srce, kao da je ono centar života, najplodonosnije su meditacije one koje se bave netrajnošću, prazninom opstojanja u sebi i stavom sućuti. Bez toga nam rituali za dug život i njima slični neće nimalo pomoći. I zato je Buddha i isticao kako su dva krila ptice što leti k prosvjetljenju sućut i mudrost. To su dva načina suprotstavljanja uvjerenju o trajnosti i samoobožavanju, a baš su ona još od pamtivijeka potkopavala naš put prema sreći.

Kad mi je bilo petnaest-šesnaest godina, proučavao sam stepenice puta k prosvjetljenju, pa se, radi kultiviranja tih stepenica, odao i izvjesnim oblicima meditacije. Osim toga sam počeo držati predavanja za kojih sam morao obavljati sve više i više analitičkih meditacija, i to zato što se predavanja i analitička meditacija slažu kao prst i nokat. Samo se pak pitanje svijesti o smrti vrti oko tri korijena, devet razloga i tri odluke:

Prvi korijen: Kontemplacija da je smrt neizbježna

1. zato što će smrt neizbježno doći, te se stoga ne može izbjeći 2. zato što se naš budući život ne može produžiti, nego se, naprotiv, neprestance smanjuje 3. zato što nam čak i dok smo živi ostaje malo vremena za vježbanje

Prva odluka: Moram vježbati.

Drugi korijen: Kontemplacija da je trenutak smrti neodređen

4. zato što je trajanje našeg života na ovom svijetu neodređeno 5. zato što je uzroka smrti jako mnogo, dok su uzroci života malobrojni 6. zato što je trenutak smrti, zbog lomnosti tijela, neizvjestan

Druga odluka: Moram smjesta početi vježbati.

Treći korijen: Kontemplacija da u trenutku smrti pomaže samo uvježbanost

7. zato što nam u trenutku smrti naši prijatelji ne mogu pomoći
8. zato što nam u trenutku smrti naš imetak ne može pomoći
9. zato što nam u trenutku smrti naše tijelo ne može pomoći

Treća odluka: Vježbat ću neprianjanje za ijednu od ljepota ovoga života.

U naravi je cikličkog postojanja da će se ono što se skupilo napokon rasplinuti, roditelji, djeca, braća, sestre i prijatelji. Bez obzira koliko se ljudi voljeli, na kraju se moraju rastati. Gurui i učenici, roditelji i djeca, braća i sestre, muževi i žene, te napokon prijatelji - bez obzira tko oni bili - na koncu se moraju rastati.

Dok je moj stariji tutor Ling Rinpochav bio zdrav, bilo mi je skoro nemoguće i nepodnošljivo razmišljati o njegovoj smrti. On je za mene oduvijek bio poput stanca kamena u koji se mogu pouzdati. I pitao sam se kako bih mogao opstati bez njega. Ali kad je doživio moždani udar, nakon kojeg je uslijedio i drugi, i to vrlo težak, taje situacija napokon dopustila djeliću uma da pomisli: »Sad bi i za njega bilo bolje da ode.« Ponekad bih čak znao pomisliti da je on namjerno u sebi izazvao tu bolest, tako da ja, kad on i stvarno ode, budem spreman za izvršenje sljedeće zadaće, traganja za njegovom reinkarnacijom.

Osim što se odvajamo od svih svojih prijatelja, na kraju nam beskorisnim postaju i sav imetak i sredstva što smo ih s vremenom stekli, pa ma kako da prekrasni bili. Bez obzira na to koliko nam visok bio rang ili položaj, na kraju ipak moramo pasti. Da bih se na to podsjetio, kad god se popnem na visoki podij s kojeg naučavam, čim sjednem, u sebi izgovorim riječi Sutre o dijamantnom rezaču, a koje govore o netrajnosti:

Promatraj stvari sastavljene od uzroka kao žmirkave zvijezde, krhotine viđene bolesnim okom, Treperavo svjetlo svjetiljke na maslac, magične iluzije, Rosu, pjenu, snove, munju i oblake.

Tad razmišljam o lomnosti uzrokovanih pojava, pa pucnem prstima, proizvedeni taj kratki zvuk koji simbolizira netrajnost. Tako samog sebe podsjećam da ću uskoro sići sa svog visokog prijestolja.

Sva živa bića, bez obzira koliko živjela - na koncu ipak moraju umrijeti. I nema im druge. Kad jednom uđemo u cikličko postojanje, ne možemo živjeti izvan granica njegove naravi. Bez obzira koliko stvari oko nas bile lijepe, u samoj je njihovoj naravi da i one i mi, koji u njima uživamo, na kraju moramo degenerirati.

I ne samo da na koncu moramo umrijeti, nego čak i ne znamo kad će nam doći kraj. Kad bismo to znali, mogli bismo odgoditi pripremu za budućnost. Ovako pak, čak i kad nam predznaci govore da bismo mogli doživjeti duboku starost, ipak ne možemo s potpunom sigurnošću reći da nećemo umrijeti već danas. I zato ne smijemo ništa odgađati. Naprotiv, moramo obaviti sve pripreme da čak i ako umremo već noćas, to učinimo bez žaljenja. Ako u sebi razvijemo svijest o neizvjesnosti i imanentnosti smrti, naš će osjećaj o važnosti mudrog iskorištavanja vremena neprestance jačati. Ili, kako bi to rekao tibetski učenjak i jogin Tsongkhapa: Kad shvatimo koliko teško stječemo to ljudsko tijelo, onda više nikako ne možemo sjediti prekriženih ruku.

Kad sagledamo njegovu veliku važnost, besmisleno trošenje vremena izaziva tugu. Kad kontempliramo smrt, pripremamo se za odlazak u sljedeći život. Kad kontempliramo djela i njihove posljedice, od sebe odbijamo izvore nesavjesnosti. Kad tako ta četiri korijena očvrsnu, ostale kreposne navike lako izrastu. Razmišljanja o smrti ne samo što nas pripremaju za umiranje i potiču na djela koja koriste budućim životima nego ona i dramatično utječu na našu mentalnu perspektivu. Primjerice, ako nismo navikli na vježbanje svjesnosti o izvjesnosti smrti, tada je očito da će, čak i kad ostarimo i približimo se odlasku, naša rodbina i prijatelji smatrati da s nama ne smiju razgovarati realistično, te će čak i osjećati potrebu da nas hvale kako dobro izgledamo. A pritom i jedni i drugi dobro znamo da je to laž. Pa to je smiješno!

Ponekad čak i bolesnici koji pate od smrtonosnih bolesti, primjerice raka, izbjegavaju riječi »umrijeti« i »smrt«. Otkrio sam da je s njima skoro nemoguće razgovarati o dolazećoj smrti; oni o njoj ne žele ni čuti. Ali ako se čovjek danas ne može suočiti čak ni s riječju »smrt«, a nekmoli njezinom realnošću, vrlo je vjerojatno da će mu ona, kad i stvarno dođe, donijeti velike neugodnosti i strah. Ali s druge strane, kad naiđem na uvježbanog buddhista kojemu se očito primiče smrt, ja mu se ne skanjujem reći: »Bez obzira na to hoćeš li se oporaviti ili umrijeti, moraš se pripremiti za oboje.« Tad možemo zajedno razmišljati o imanentnosti smrti. I pritom ne treba ništa skrivati, jer je takav čovjek spreman bez straha se suočiti sa smrću. Buddhist koji već izrana počinje razmišljati o netrajnosti, u smrtnom je času i hrabriji i sretniji. Razmišljanja o neizvjesnosti smrtnoga časa razvija smireni, disciplinirani i kreposni um, zato što se on za ovog kratkog života ne bavi samo površnostima.

ZAKLJUČNI SAVJETI

1. Kultiviramo li u sebi svijest o neizvjesnosti smrtnoga časa, bolje ćemo iskoristiti svoje vrijeme.

2. Da bismo izbjegli odgađanje duhovnih vježbi, moramo paziti da ne potpadnemo pod utjecaj iluzije o trajnosti.

3. Shvatimo daje, bez obzira koliko neka situacija bila krasna, već u samoj njezinoj naravi da mora završiti.

4. Nemojmo misliti da će kasnije biti vremena.

5. Budimo iskreni u suočavanju s vlastitom smrću. Vješto potičimo i druge da budu takvi. Kad se približi čas smrti, nemojmo se obmanjivati komplimentima. Iskrenost će potaknuti hrabrost i radost.

Uklanjanje prepreka pred povoljnom smrću Iako se čvrsto držiš, ipak ne možeš ostati.

Kakva korist Od prepasti i straha Pred onim što se ne može promijeniti? Buddha





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0029 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA