SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje XVII
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Kontinuitet uma
 

O neka bismo stvorili snažnu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar počne rasplinjavati u svijest
i prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se dvojstvene pojave rasplinjuju,
A sviće privid u liku svjetiljke na maslac.

Svijest definiramo kao luminozni i spoznajni dio čovjeka. Ona je luminozna u dva smisla, to jest zato što joj je narav bistra i zato što svijest osvjetljava, ili razotkriva, poput svjetiljke što rastjeruje tamu tako da se predmeti mogu vidjeti. Svijest osim toga spoznaje predmete utoliko što ih bar registrira, čak i kad ih valjano ne raspoznaje.

Svijest nije sazdana od stanica, atoma ili čestica, nego od trenutaka. Zbog toga se svijest i materija u svojoj biti razlikuju, te stoga imaju i različite supstancijalne uzroke. Materijalne stvari za supstancijalne uzroke (nazvane tako zato što oni stvaraju supstancu, ili temeljni entitet, posljedice) imaju materijalne stvari, i to zato što između supstancijalnog uzroka i supstancijalne posljedice mora postojati nekakva temeljna srodnost naravi.

Tako je primjerice glina supstancijalni uzrok zemljanog lonca. Supstancijalni uzrok samog uma mora biti nešto što je luminozno i misaono, a to je prethodni trenutak uma. Stoga svaki trenutak svijesti mora za svoj supstancijalni uzrok imati prethodni trenutak svijesti, što znači da mora postojati kontinuum uma koji nema početka. Baš se takvim zaključivanjem i dolazi do ciklusa ponovnog rođenja koji nema početka. Osim toga, postoji li i samo jedno točno sjećanje na ponovno rođenje, već je i to samo po sebi dovoljna indicija jer ne mora se baš svatko sjećati toga.

Nepostojanje prijašnjih i budućih života nije bilo nikad izravno opaženo, dok postoje potvrđeni slučajevi jasnog sjećanja na prijašnje živote. Usprkos činjenici da tijelo pri svom rastu i opadanju ovisi o vanjskim uvjetima, ono je ipak obdareno životom, pa kad životna sila mine, ono brzo istrune i pretvara se u truplo. Bez obzira koliko prije bilo pristalo i lijepo, na koncu ipak postane truplo. Proanaliziramo li životnu silu koja sprječava truljenje tijela, vidjet ćemo da se ona krije u umu. Tijelo od raspadanja štiti baš to što je spareno sa sviješću. Ono što se prenosi u sljedeći životni vijek zapravo je kontinuitet uma.

Zbog razlike u naravi uma i materije različiti moraju biti i njihovi supstancijalni uzroci, ali to ne znači da um i materija međusobno ne reagiraju, jer se to zbiva na mnogo načina. Materija može biti međuzavisni preduvjet uma, kao u slučaju kad suptilna materija u očnoj jabučici djeluje kao međuzavisni preduvjet vizualne svijesti, ili kao kad boja ili oblik djeluju kao međuzavisni preduvjet vizualne svjesti, ili kao kad naše tijelo djeluje kao nosilac ili podloga same svijesti.

Slično tome i svijest oblikuje materiju i to zato što naš okoliš strukturiraju naša djela, ili karme, motivirana sviješću. Skupljeni utjecaj karmi mnogih bića oblikuje i sam svjetski sustav koji obitavamo. Osim toga, a prema Najvišoj jogi tantri, svijest nosi vjetar koji postoji fizički, ali taj vjetar ili dah, u svojem najsuptilnijem obliku, nije sazdan od čestica. Zbog te tijesne povezanosti uma i vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet, prosvjetljeno biće može manifestirati tijelo kojemu je sup-stancijalni uzrok suptilni vjetar, tijelo onkraj tjelesnih čestica, poput Buddhina Tijela potpunog blaženstva u Čistoj zemlji.

Primijenimo li to učenje o supstancijalnim uzrocima i međuzavisnim preduvjetima na začeće, vidjet ćemo da supstancije oca i majke, jajašce i sjeme, djeluju kao supstancijalni uzroci djetetova tijela, te kao međuzavisni preduvjeti uma. Posljednji trenutak djetetove svijesti o ranijem životu djeluje kao supstancijalni uzrok svijesti u trenutku začeća, a osim toga i kao međuzavisni preduvjet tijela. Baš kao što se smatra da je grubi nivo postojanja tijela - pa čak i embrio, fizički oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jaši svijest, baš poput jahača na konju, fizički entitet koji podupire svijest. Iako se svijest može odvojiti od fizičkog tijela, ona se ipak ne može nikad odvojiti od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka.

Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati među četiri elementa, zemlju, vodu, vatru i vjetar, i to zato što on postoji onkraj fizičkih čestica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog uma; on je isti entitet kao i odgovarajući mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i um, međutim, bilo vrlo teško analizirati znanstvenim instrumentima; no možda bi ipak bilo moguće znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u slučaju kliničke smrti i to prije izlaska svijesti iz tijela, dok se ono još nije raspalo. Nekoliko je znanstvenika u našu bolnicu donijelo svoje strojeve, no dok su bili tu, baš nitko nije umro, a kad je umro duhovno iskusan čovjek, nije bilo strojeva!

Kad vjetar, ili energija koja nosi razne razine svijesti, jako oslabi ili se potpunije raspline u svijest, počinju se iskazivati sve suptilnije razine svijesti. Na početku četvrte faze, kad se vjetrovi koji služe kao jahaći konji mnogih stavova počinju rasplinjavati, u umu se pojavljuje slika nalik na plamen svjetiljke na maslac ili svijeće koja u prvi čas treperi, no onda se smiri. U tom trenutku prestaje vanjsko disanje. Ljudi to obično smatraju smrtnim časom, iako smrt zapravo nastupa kasnije. U toj se fazi rasplinjuju grublji nivoi pojavnosti subjekta i objekta, a koje vidimo kao daleke i izrezane u daleke entitete. Oko više ne vidi vidljive oblike, uho ne čuje zvukove, nos ne osjeća miris, jezik ne doživljava okus, a tijelo ne osjeća opipljive predmete. Sad izniče gola luminozna i spoznajna narav uma.

Ako smo sposobni biti svjesni smrti, pa prepoznavati znakove pojedinih faza rasplinuća, kao i održavati introspekciju u tolikoj mjeri da možemo težiti svakoj razini poznate nam vrline, onda će naša uvježbanost biti vrlo jaka. Ona će i u najgorem slučaju povoljno utjecati na naš sljedeći život.

Zaključni savjeti

1. Iako um i materija imaju različite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno na drugo na mnogo načina.

2. Poslije tri unutrašnja znaka, fatamorgane, dima i krijesnica, dolazi i četvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijeće, koji je u prvi čas treperav, no onda se ustali.

3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te više nema svjesnih reakcija na vanjske poticaje, čovjek još nije umro. Dobro je ne uznemiravati tijelo sve dok smrt ne dođe do kraja.

4. Uspijemo li održati punu svijest i introspekciju koje nam omogućuju prepoznavanje trenutne faze unutrašnjeg procesa, to može izazvati snažno shvaćanje i potpomoći povoljno ponovno rođenje.

Unutrašnja građa

Sutra, dan kad nas više neće biti,
Nedvojbeno dolazi.

Shura u pismu Kaniki





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0043 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA