SAVJETI O UMIRANJU i boljem životu - Poglavlje XIX
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Jasno svjetlo
 

O neka bi se jasno svjetlo-majka i dijete susreli
Kad se stanje blisko prosvjetljenju raspline u potpunu prazninu
i sva umnožavanja predodžbi prestanu i doživljaj nalik
na jesenje nebo nezagađeno ničim svane.

Prema Najvišoj jogi tantri ne postoji um suptilniji od uma jasnog svjetla; on je temelj svih prikaza u cikličkom postojanju i nirvani. Taj um bistrog svjetla postoji neprekidno u cikličkom postojanju, a koje nema početka. Budući da on nije privremen, zovemo ga fundamentalnim umom, dok su umovi crnog skoro-dosegnuća, narančasto, crvenog jačanja priviđenja, bijelog priviđenja i tako dalje, novostvoreni, zbog čega im je suđeno da i uminu zbog djelovanja vanjskih uvjeta, pa ih zato zovemo privremenima i nadošlima. Taj potpuno prazni, fundamentalni naravni um jasnoga svjetla najdublji je um u nama.

Sve druge umove možemo smatrati grubim, iako među njima nalazimo mnoge razine grubosti i suptilnosti. U odnosu na um jasnoga svjetla, grubi su čak i umovi crnog skorodosegnuća, narančasto-crvenog jačanja priviđenja i bijelog priviđenja. U usporedbi s fundamentalnim naravnim umom jasnoga svjetla, oni su privremeni, kao što su to i obične svjesnosti.

Gledano iz te perspektive, grad pogrešnih pre-dožbi o promatraču i promatranom, o subjektu i objektu (a koji je već spomenut u četvrtoj kitici), možda zapravo govori o pojavama koje izviru iz djelovanja (karme), a koja djelovanja opet izviru iz grube konceptualnosti grubljih nivoa svijesti. Ako smo sposobni stalno prebivati u tom naravnom umu jasnog svjetla, i to bez regresije kroz niže razine, onda zapravo i nemamo prilike za akumuliranje karme. Da bismo, međutim, ostali stalno u umu jasnoga svjetla, moramo najprije ukloniti prepreke sveznanju, a to znači ocrniti pogrešno pojavljivanje subjekta i objekta kao nečeg što ne opstoji u sebi. Ako smo sposobni ostati u umu jasnoga svjetla, konceptualna se svijest gasi. Sve do tada smo pod utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri čemu akumuliramo karmu.

U konačnoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj praznini, a koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj objekata ovoga svijeta, baš kao koncepti poput istovjetnosti i različitosti, već se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi prividi okoliša i bića već su se povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti preobraziti u potpuno kvalificiranu duhovnu svijest, um će prepoznati svoje lice, svoju narav: entitet fundamentalnog uma.

U slučaju će se neizvježbanog samrtnika u tom trenutku povući i grubi prividi. Do tog povlačenja uvriježenih privida, međutim, ne dolazi zbog percepcije realnosti stečene meditacijom. U te četiri završne faze umiranja, vjetrovi što svijestima služe kao jahaći konji postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom rasplinu, tako da um (kako izvježbanog tako i neizvježbanog) postaje nekako neizdiferenciran, pa sviće neokaljana otvorenost.

Ali kao učenici, mi želimo nadići tu običnu prazninu, tu puku odsutnost uvriježenih pojava. Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobičnu prazninu opstojanja u sebi shvatiti samim umom jasnoga svjetla. A to nećemo postići napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla, nego je to ostvarivo samo pomoću sile upoznatosti stečene prije faze rasplinuća, kao i jakog koncentriranja na prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvrđuje koliko je važno stalno vježbati.

Zaglavni je kamen mog duhovnog vježbanja razmišljanje o četiri osnovna učenja o netrajnosti, patnji, praznini i nesebičnosti. Osim toga u okviru osam različitih dnevnih ritualnih vježbi, ja meditiram o fazama umiranja.

Zamišljam rasplinuće elementa zemlje u vodu, elementa vode u vatru, i tako dalje. Iako ne mogu tvrditi da o tome posjedujem ikakvo duboko iskustvo, kad ritual pozove da zamislimo rasplinuće svih prikaza, kod mene dolazi do kratkog zastoja u disanju. Uvjeren sam da se, ukoliko učenik sebi predoči rasplinuće na dokoniji i temeljitiji način, u tom slučaju manifestiraju potpunije vizije.

Budući da pri svim svojim dnevnim vježbanjima sebi predočujem božanske smrti, time se samo navikavam na taj proces, pa je stoga za pretpostaviti da će mi u trenutku stvarne smrti on biti vrlo poznat. Hoću li, međutim, u tome uspjeti ili neću, to ja, dakako, ne mogu znati.

Neki od mojih prijatelja i suvjeraca, među kojima i učenici sustava zvanog Velika sveobuhvatnost iz reda Nvingma tibetskog buddhizma, izvijestili su o dubokom osjećaju rasplinuća, ali još uvijek u području sličnosti sa stvarnim. Neki Tibetanci, proglašeni klinički mrtvima, ostali su u tom stanju poduže vrijeme, ali neraspadnuti. Tako je baš lani tijelo nekog lame iz reda Sakya ostalo svježe, te se u dvadeset dana nije ni počelo raspadati.

On je »umro« u Dharmsali ali je, dok god je ondje bio, ostao u stanju meditacije. Zatim su mu tijelo odnijeli u Rajpur u pokrajini Dehra Dun, gdje je i dalje ostalo svježe. Što je neobično. Ja osobno znam za petnaestak Tibetanaca čija se tijela isto tako nisu počela raspadati - neka po nekoliko dana, neka još duže, i tako sve do tri tjedna. Moj je pak stariji tutor Ling Rinpochav u tom stanju ostao punih trinaest dana.

U svom najboljem obliku to se stanje, preobraze -no u duhovni doživljaj, zove susretom jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta. Jasno svjetlo-majka pojavljuje se, naravno, kad umiremo djelovanjem karme. Jasno svjetlo-di-jete stvara se kultiviranjem duhovnog puta, do čega se dolazi vježbanjem joge u ranijim meditacijama. Susret jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta ustvari i nije susret dva entiteta, nego bi se prije moglo reći da se jasno svjetlo-majka, svjetlo smrti, koje sviće zahvaljujući karmi, pretvara u duhovnu svijest, u jasno svjetlo-dijete. To onda zovemo susretom jasnog svjetla-majke i jasnog svjetla-djeteta.

Po jednom drugom tumačenju, jasno svjetlo-dijete isto je što i praznina, a susret ta dva jasna svjetla znači da ne dopuštamo jasnom svjetlu-majci da se pretvori u običnu svijest o smrti, nego da mu kao objekt određujemo prazninu opstojanja u sebi, jasno svjetlo-dijete.

Objašnjenje da je jasno svjetlo-majka obična svijest o smrti pripada uobičajenijem tumačenju, iako je smisao u biti isti.

Suptilne kapi kao temelj suptilnoga uma Kao što smo već bili objasnili, izražavanje je dubljih nivoa svijesti tijesno povezano s fizičkim procesima četiri elementa, zemlje, vode, vatre i vjetra i to napose četvrtog, zato što vjetrovi tvore temelj svijesti. U procesu umiranja osim toga sudjeluje i kap suptilne materije u srcu, a u njoj je sadržana najsuptilnija svijest običnog stanja.

U tantri Kalachakra, još jednoj od najviših tantri joge što ih je izgovorio Buddha, a čije se poznavanje proširilo po Indiji u desetom stoljeću, pojavljuje se intrigantno prikazivanje osam kapi suptilne materije na strateškim mjestima u tijelu.

To su mjesta u kojima se čistimo od okaljanosti i u kojima iskorištavamo svoje potencijale. Poput kapi u srcu u Tantri Guhyasamaja (koja je, kao što već rekosmo, glavni sustav kojim smo se bavili u ovoj knjizi), tih osam kapi predstavlja suptilnu materiju veličine go-rušičina zrna, a sazdane su od osnovnog crvenog i bijelog sastojka.

One osim toga tvore bazu suptilne svijesti. Predispozicije što ih stvaramo svojim valjalim i nevaljalim djelima ulijevaju se u te suptilne svijesti. Djela što ih činimo tijelom, govorom i u mislima talože latentne tendencije u svijesti što prebiva u tim materijalnim kapima, gdje ona ostaju sve dok ih izvjesni uvjeti ne natjeraju da se izraze u obliku zadovoljstva, boli i u drugim događajima našeg cikličkog postojanja.

Postoje dva skupa od po četiri kapi, i svaki par djeluje zajedno i stvara drukčije stanje svijesti. Prvi se skup nalazi u:

(1) čelu (ili tjemenu),

(2) grlu,

(3) srcu i

(4) pupku, a drugi u

(1) pupku,

(2) tajnom mjestu (donjem kraju kralježnice),

(3) središtu spolnog organa i

(4) vršku spolnog organa.

Kapi u čelu i pupku stvaraju stanje budnosti, kapi u grlu i u donjem kraju kralježnice stvaraju stanje sa-njanja, kapi u srcu i središtu spolnog organa stanje dubokog sna, a kapi na vršku spolnog organa dovode do stanja spolnog blaženstva. Kao što vidimo, jedna kap u pupku sadrži u sebi dvije različite predispozicije: jedna od njih, u svojoj ulozi četvrte u gornjem skupu kapi, stvara budno stanje, dok druga, u ulozi prve u donjem skupu kapi, stvaranje stanja spolnoga blaženstva.

U svakoj su kapi sadržane dvije vrste moći: jedne čiste ijedne nečiste. Kad smo budni, vjetrovi se gornjeg dijela tijela skupljaju u čelu, dok se vjetrovi donjeg dijela tijela skupljaju u pupku. Čiste moći stvaraju samo pojave predmeta, dok nečiste stvaraju pojave nečistih predmeta. Dok sanjamo, gornji se vjetrovi skupljaju u grlu a donji u tajnom dijelu tijela, pa čiste moći stvaraju samo gole zvukove, dok nečiste moći stvaraju zbrkani govor.

U dubokom se pak snu gornji vjetrovi skupljaju u srcu, a donji u središtu spolnog organa, pa čiste moći stvaraju bezkoncepcionalnu jasnoću, a nečiste opskurnost. Kad se jako spolno uzbudimo, gornji se vjetrovi skupljaju u pupku a donji na vršku spolnog organa, dok čiste moći stvaraju blaženstvo a nečiste izlučivanje spolnih sekreta (kako kod muškaraca, tako i kod žena).

Duhovno vježbanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je pročišćavanju ta četiri skupa kapi. Očistimo li kapi u čelu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju pojavu nečistih predmeta, pretvorit ćemo predmete u pojavu praznih formi - formi koje nadilaze samu materiju. Kao prazne forme, te nam pojave mogu poslužiti na putu prosvje-tljenja. Kapi u grlu i u donjem kraju kralježnice posjeduju sposobnost stvaranja govora punog omaški, no ako ih pročistimo moguće je razotkriti »nepobjedive zvukove« i njima se poslužiti na duhovnom putu. Kapi u srcu i središtu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no ako ih pročistimo, njihovu je bezkonceptua-lnu mudrost moguće primijeniti na duhovnom putu. Kapi u pupku i na vršku spolnog organa posjeduju sposobnost izazivanja izlučivanja, a ako ih pročistimo, obično blaženstvo možemo pretvoriti u nepromjenjivo veliko blaženstvo bez izlučivanja te ga iskoristiti za duhovne svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve više i više oblike, da bi se napokon pretvorile u posebno dijamantoidno tijelo, govor, um i Buddhino blaženstvo.

U sustavu Kalachakra sve prepreke koje vežu biće za stanje patnje i ograničenosti, a koje mu priječi da bude altruistično djelotvoran, sadržane su u te četiri kapi. Ipak to karmičko ulijevanje prepreka ne potječe od samog materijala kapi, nego su, naprotiv, karmičkim moćima natopljeni baš vrlo suptilni vjetrovi i umovi što prebivaju u tim dvama skupovima od po četiri kapi, i to kako valjalim tako i nevaljalim. Materijalne su kapi zapravo nositelji tih suptilnih umova i vjetrova, baš onako kao što je naše fizičko tijelo, gledano u cjelini, nositelj našeg uma.

Prije dvije godine jedan je tibetski jogin primjenjivao stil meditacije Velika sveobuhvatnost u tradiciji Nvingma, i tako postigao stanje potpunog iščeznuća opipljivog fizičkog tijela, a što zovemo »pretvaranjem tijela u dugu«. Taj se jogin zvao Achok, a inače je iz Nvaronga. Povremeno je studirao filozofiju na samostanskom sveučilištu Sera u Gelu kraj Lhase, a poučavao ga je i moj mlađi tutor Trijang Rinpochav, ali mu je glavni učitelj bio Dujom Rinpochav, lama tradicije Nvingma. Iako je vježbao tantru u skladu sa starom i novom školom tibet-skog buddhizma, glavno mu se vježbanje ipak svodilo na recitiranje om mani padme hum popraćeno odgovarajućom meditacijom.

Sve do prije otprilike tri godine često je govorio kako se nada da će mu se u životu ukazati prilika da se susretne s dalaj-lamom. A onda je jednog dana sazvao svoje sljedbenike da prinesu žrtvu za dalaj-lamin život. Pošto su to učinili, on ih je sve iznenadio najavom da će sad otići. Stavio je na sebe žutu redovničku halju te rekao da ga na tjedan dana zapečate u njegovoj sobi. Učenici su mu ispunili želju, no kad su poslije tjedan dana otvorili sobu, otkrili su da je sasvim nestao, ostavivši samo halju. Jedan je od njegovih učenika, kao i jedan njegov supraktičar, došao u Dharmsalu, gdje su mi ispričali svoju priču i dali mi komadić njegove halje. Budući da je najčešće živio sasvim povučeno, kao sasvim jednostavan redovnik bez pretenzija, za razliku od nekih lama, a bio je, kako je sad dokazao, i jako dobar učenik, uspio je postići da mu se to napokon dogodi. Tu vidimo vezu između uzroka i posljedice. Bilo je i nekih drugih kojima su se pripisivala čuda, ali iza tih priča nisu stajali uvjerljivi dokazi.

U Najvišoj jogi tantri pojedine moći, koje u običnom životu pomoću vrlo suptilnih vjetrova i umora stvaraju nečiste ambijente i bića, pročišćavaju se uvježbavanjem duhovnoga puta, pa se one preobražavaju u čisti, altruistični um, govor i tijelo Buddhino. Naš je cilj izazvati manifestaciju fundamentalnog, naravnog uma jasnoga svjetla, te najsuptilnije razine svijesti, te na toj razini uma i ostati bez regresije na niže razine. To pročišćeno stanje nije, međutim, samo mentalno, ono zahvaća i tijelo, ali tijelo sazdano od vjetra, vjetra na kojemu jaše um jasnog svjetla. Krajnji je cilj tog manifestiranja pomaganje drugima da postignu istu slobodu od patnje i ograničenja.

U središtu je tog procesa pročišćenja shvaćanje luminozne i misaone naravi uma - shvaćanje da loše emocije poput požude, mržnje, neprijateljstva, ljubomore i ratobornosti ne prebivaju u samoj biti uma, već su mu periferne. Kad um shvaća vlastitu narav i kad se to znanje udruži s jakom sabranošću, postaje nam moguće postupno smanjiti te napokon i sasvim nadvladati loša emotivna stanja koja pokreću procese stalne patnje. Tako Tibetanci gledaju na prisan odnos između uma i materije, kao i na njihovo funkcioniranje u procesu altruistički usmjerenog pročišćenja.

Zaključni savjeti

1. Konačna faza u procesu umiranja nastupa kad svane fundamentalni naravni um jasnog svjetla. Taj um postoji neprekidno i oduvijek u vremenu koje nema početka, te će zauvijek i nastaviti postojati.

2. Ostvarimo li najviši cilj, tad u buddhinstvu (prosvjetljenju) postajemo sposobni ostati u naravnom umu jasnog svjetla bez prolaženja kroz obrnuti proces spuštanja na grublje razine svijesti. Od tog trenutka više nam se ne pruža prilika za skupljanje karme.

3. Čak i kod običnog čovjeka koji ne vježba jogu, u trenutku smrti sviće stanje u kojem više nema grubih privida, no visokorazvijeni učenik teži tome da taj um iskoristi za shvaćanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomoću moći koja potječe iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stječe meditacijom o praznini.

4. Obični um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konačnoj fazi umiranja zovemo jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom.

5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje sviće zahvaljujući karmi, preobrazi u duhovnu svijest koja je spoznala prazninu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu preobrazbu zovemo susret jasnog svjetla-majke i svjetla-djeteta.





STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0020 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA