RAZNI TEKSTOVI - Poglavlje VIII
 
      
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
 
Evanđelje po Mariji
 

O EVANĐELJU PO MARIJI

U evanđelju istine bile su opisane općenite zakonitosti razrješenja spoznajom, u evanđelju po Filipu općenite zakonitosti djelovanja razrješavajućih snaga, u evanđelju po Tomi bile su obuhvaćene činjenice razrješenja i u praksi puta razrješavanja upotrebljive formule. U evanđelju po Mariji biti će opisana općenita zakonitost i učenje u doživljavanju jedne duše.

Pri tome će biti korištena dva oblika opisivanja: Situacija sa više sugovornika, koji razgovara u obliku pitanja i odgovora, pri čemu je također zadat okvir razgovora. Ovakvi primjeri razgovora bijasmo već sreli u evanđelju Tome i u knjizi Tome borca za prvenstvo. Ali sasvim novo, u usporedbi sa svime drugome ovdje prikazanim tekstom, opis je događaja duše u Ja - obliku, čime će zakonitosti unutarnjeg razvoja biti naročito približene čitaocu.

Na žalost, evanđelje nam je došlo samo u fragmentima. Ali okvir je donekle pristupačan: Neki učenici Isusa sjede zajedno s njim, možda na maslinovoj gori, mjestu duha, postavljaj pitanja, dobivaju odgovore, i tada bivaju ostavljeni sa zadaćom da ono što su od njega doznali navješćuju po svijetu.

Isus je upravo uskrsnuo, ali nije uzašao na nebo. To znači, da je on svoj božanski zadatak, upravo ispunio, snagama duha pobijedio je prolazno, opet probudio neprolazno u život da bi i drugim ljudima omogućio isti postupak. Ipak još u svojoj novoj osobi on treba kontaktirati sa svojim učenicima, tako da im iz svoga novoga stanja može prenijeti snage i spoznaju.

Glavna osoba je Marija Magdalena, "pratilja" Isusa, koja se oslobodila utjecaja prolaznosti, okrenula se snagama neprolaznosti, novonastala duša, koja živi u bliskom jedinstvu sa zaručnikom, duhom, predstavljenim preko Isusa. Ona je radi toga podobna da može primiti učenje i impulse duha i dati ih dalje.

Poslije Isusovog nestanka, ona je uvijek ona, koja u krugu učenika održava vezu sa duhom po snazi njenog stanja. Drugi učenici su prema njoj djelomično skeptični, čak spremni na napad, djelomično shvaćaju koliko je ona u prednosti. Kako se to treba razumjeti? Zar nije čudno da su Isusovi učenici još ispunjeni svađom, mislima konkurencije, šovinizmom? Slično smo već bili sreli u evanđelju po Tomi.

Učeništvo znači otvorenost, okretanje prema učitelju. Jedna takva prekretnica može kako tako potpuno biti povučena - Marija - koja također od novih snaga stara svijest, koja je kod procesa razrješenja pomoćnik: volja, razum, osjećaj. Također volja razum i osjećaj moraju svjesno tvoriti novu dušu poduprijeti i ne mogu suprotno tome raditi, jer djelo mora uspjeti. Usprkos tome su oni, kao djelo opstanka starog, u predodžbama zatvorena svijest, samo u položaju, istinita slika: simboli i osjetilne slike, primiti i na to reagirati, ne istina sama. To je samo novoj svijesti moguće. U krugu učenika istina može to dakle dati, koji doduše još iz starog stanja svijesti žive, ali sa njima je ipak istina suputnik, i također takvi, koji se novom sviješću sebe primaju. Od strane predstavnika stare svijesti postoji uvijek nesporazumi nasuprot novoj svijesti koji nastupa, reakcija, stanju stare duše odgovarajuća.

Moguće je i raznovrsno, staro i novo, snage svijesti i snage u jednom jedinom čovjeku za razumjeti. U njemu se odvija komplicirana igra, "razgovor" različitih glasova iz starog i novog stanja svijest. U evanđelju po Mariji su ti različiti glasovi personificirani, nova duša u Mariji Magdaleni, spremna za pomoć, ali ipak prolaznom svijetu pripadajuća volja Petra, razum Andrije i osjećaj kao Levi.

Dobiveni tekst počinje sa dva pitanja učenika Spasitelju o sudbini materije, dakle prolazni svijet, i o uzroku prolaznosti, "grijehu" svijeta. Odgovori Isusa sadrže u najužoj formi sva neophodna saznanja o biću prolaznog i neprolaznog svijeta, o sudu prolaznog svijeta, o mogućnosti ljudi, koji pripadaju prolaznom i neprolaznom svijetu, kroz razvitak svog neprolaznog bića usprkos zakonu, da je iznad njega prolazno biće ovisno, i razrješenje proizlazi i time također cijeli svijet oslobođen.

Jer prolaznost svijeta i čovjeka, njihove patnje izmjena rođenja i smrti, zbunjenost i kaos u svijetu, kao i težnje protiv neprolaznog svijeta, postalo kroz "grijehe" ljudi, kroz svoje odstupanje od, svoje ponosne odluke nasuprot prvobitno zakonu svemira: i preko tog pogrešnog razvoja iz nedostatka snage i dosljednost samu sebe razoriti.

Ali čovjek ima mogućnost spoznaje: on ima "pred očima različite osobnosti prirode". On odmah doživljava prolaznost kao i neprolaznost i ima mogućnost izabrati između ovoga dvoga. Odluči li se hrabro za neprolaznost, tada će istinsko, neprolazno biće u njemu uskrsnuti, odstraniti greške grijeha, udaljenost od Boga i tako najprije dovesti natrag svoj život, postepeno tako i život svijeta - naime time da posreduje snage neprolaznog za to pripremljenim ljudima - opet k porijeklu, vlastitom korijenu.

Dobro, snage neprolaznosti, su radi ovog cilja došle k ljudima. Isus je takav predstavnik dobroga. On posreduje snage dobra, ohrabruje ljude da se odluče za dobro, koje ne razrješava čovjeka izvana, nego u njegovoj unutrašnjosti, protiv svih prepreka prolazne prirode koja je vezana na predodžbe i strasti, morati će se osloboditi. To je zapovijed svakom čovjeku da se njegovom istinskom neprolaznom biću dozvoli da se u snagama dobroga opet razvije. To je zapovijed, koja ne dolazi izvana preko autoriteta Isusa k njemu, nego je nužnost razvoj unutarnjeg bića, istinskog čovjeka, čiji je prototip Isus. Svaka druga zapovijed bila bi izvanjska i pripadala bi carstvu predodžbi, drvu spoznaje dobra i zla i čovjeka bi opet povukla i ovo carstvo i pokvarila ga.

Polije ovog objašnjenja Isus nestaje, on, predstavnik duha. Učenici, ostavljeni sami sebi, sada moraju naučiti samostalno živjeti iz istinskog bića, bez pomoći čovjeka, koji im je dovodio spoznaju i snagu (Mi u slijedećem želimo učenike shvatiti kao predstavnike snaga svijesti u jednom čovjeku a njihovo izražavanje kao igru ovih snaga u jednom čovjeku, tako da možemo slijediti razvoj nove duše usred starih snaga svijesti.) Razumljivo je da stare snage svijesti, one koje ne mogu poznavati snagu i sigurnost, koja proizlazi iz nove svijesti, u svojoj samoći osjećaju strah, jer zamišljaju što se sve može dogoditi s čovjekom koji pokuša prenijeti svoja iskustva ovom prolazno, stranom svijetu, njemu opasnom. Ali Marija, snaga nove duše, okreće stare snage svijesti k "dobrome", k porijeklu, k neprolaznosti u kojoj nema opasnosti.

Ona jača sebe i svoje pratioce, volju, razum i osjećaj, tako što se prisjeća svojih iskustava na putu i povezanosti na snage prolaznosti k slobodi svoga istinskog bića i opisuje ih. Uvjet zahod putem je uvijek predočavanje cilja, slutnja istinskog bića čovjeka, koje nije još svjesno i djelotvorno prisutno, nego čeka priliku za razvoj. Samo u vizionarskom predočavanju ovoga cilja moći će se naći spasenje. Onaj, "koji stoji pred ciljem", morati će se suočiti prije nego će moći zakoračiti sa njim na put jedinstva.

Ali organ, koji predviđa unaprijed, ne može biti stara svijest - koja je vezana na predodžbe, koje nisu primjerene istinskom biću čovjeka, nego već mora biti dio istinskog čovjeka, same nove sposobnosti spoznaje. Samo tko je iz istine, čuje glas istine. Poput tračka svjetlosti istine još zakržljala nova svijest doživi prvi impuls duha, istinskog bića: tamo gdje duša primi duha - "izme u duha i duše" - oblikuje se novi organ opažanja duše: nova svijest, "ćud".

Većina ljudi, koji će biti zahvaćeni pojmom ove nove mogućnosti egzistencije, instinktivno ju odbacuju, iz straha od opasnosti za uobičajeni život, koja bi bila povezana sa ovom mogućnošću. Oni ne podnose ovaj pogled i "kolebaju". Ali ako duša ne koleba jasno prihvatiti cilj i uči, ona također jasno vidi unaprijed posljedice, koje takav put zahtjeva. Ovo nepokolebljivo stanje, sigurnost, da egzistira cilj, i odlučnost da se k njemu kreće, jest vjera, preduvjet puta k istinskom biću.

Duša na ovom puta susreće, nepokolebljivo hrabra u vjeri, nasilja prolaznog svijeta koja ju uvijek iznova žele zadržati. Put se sastoji u tome da se shvati ova sila u snazi neprolazne istine i radi toga je nedopušteno (zahtijevati od duše). Duša se okreće u snazi pokore, krštenjem vodom, od svih "Brakolomaca", s kojima se je do tada bila upustila u iluziju, da bi s njima mogla naći ispunjenje. Ona to može, jer se sjeća istovremeno svoje istinske domovine, carstva svojega Oca, iz kojega potječe. Bilo bi bez smisla, kada bi se sa starim snagama intelekta, volje i osjećaja htjeli distancirati od nasilja prolaznosti - jer same ove snage pripadaju prolaznosti. Ulaz u mir neprolaznog je moguć samo ako će se ovaj neprolazni sam probuditi opet u čovjeku i u ovom novom stanju biti se onaj stari razotkrije u svoj svojoj sumnjičavosti, kao jedan kemijski preparat koji u određenoj otopini pokazuje svoja svojstva.

Dušu susreće nasilje prolaznosti istovremeno metodično i sistematski. To su sva temeljna nasilja prolaznog svijeta i svako se približava duši na svoj karakterističan način. Prvo nasilje - ovdje je tekst rasparan - mora, dobiva se iz slijedećeg, tamna materija "zemlje" u suprotnosti je sa svjetlom duha. Kako se duša približava i kako se osloba a od njega, nije isto tako predano. Ali analogno slijedećim mjestima, trebalo bi biti tako da prvo nasilje, kao i ostala nasilja, apeliraju na prividnu sličnost duše sa njima. Ti si dušo, ipak također supstanca, ipak si materija, dakle moraš kod mene ostati i ne smiješ se usuditi da se rastaviš od mene. Tvoje mišljenje, da si iz supstance, iluzija je.

Duša će mu odgovoriti: Ti si taman, to mojim svjetlom prepoznajem, koje ti kao tama ne možeš vidjeti. Sa ovom spoznajom i odlukom o svom istinskom stanju Duša bi bila slobodna od ovog prvog nasilja. Drugo nasilje "požuda", element "vode", koja leluja kao strast i čežnja, približava se Duši na svoj način: Ti se varaš i varaš samu sebe. Ti sličiš meni. Jer ti si također ipak požuda, čežnja, i sve što činiš, potječe iz ove čežnje. Ti misliš da si došla odozgo, tvoja čežnja se usmjerava na nešto neprolazno. Ali to je iluzija: tvoja čežnja za neprolaznim je samo kompenzacija neispunjenih želja.

Drugo nasilje je veoma rafinirano i u stanju je lako strovaliti dušu u sumnju. Jer vrlo često je tako, da u stvari čežnja za savršenstvom postane razočaranje zbog neispunjenih želja. Tu je potrebna jasna sposobnost rasuđivanja duše, da bi shvatila, da postoji još jedna druga čežnja za savršenstvom, koja potječe iz istinskog bića čovjeka.

Ali ako je duša sigurna u svojoj svijesti, da pripada neprolaznome, i odluči li se, shvatiti će, da strast i želje za prolaznim nisu njeno istinsko biće, nego, tako dugo dok je u prolaznom tijelu, služe joj samo kao omot. I on a će razumjeti, da su sve tvrdnje o njenoj čežnji za vječnošću samo kompenzacija tvrdnje, koje proizlaze iz stare svijesti, koja stvarno ništa ne znaju o egzistenciji jednog višeg života i da to istinsko biće čovjeka ne mogu shvatiti. Ona odbacuje ove tvrdnje.

Ovom spoznajom i odlukom za njeno istinsko biće, duša je slobodna i ide dalje puna veselja radi novodobivene slobode. Susreće ju treće nasilje prolaznosti: neznanje, ono predstavlja zemaljski element "zrak", mentalnu sferu. Ona je znanje o svijetu prividnosti, koji je u usporedbi sa spoznajom istine, neznanje. Po vrsti ovog znanja, koje je također u prolaznom samo jedan otok u moru neznanja, radoznalo se približava duša: možda se može nešto novo doznati. Nasilje neznanja govori duši: Ti si, kao i ja, neznalica, živiš u grijehu, u odvojenosti od božje spoznaje. Kako dakle možeš mene označiti kao neznalicu, kada i sama živiš u neznanju? Nemaš pravo na takvu osudu. Ovo nasilje polaže svoja prava također na dušu, time što upućuje na staru svijest, koja je također u duši i radi čega se ona sama može strovaliti u sumnju.

Ali nova je svijest sigurna da živi u unutarnjoj spoznaji svemira, ne može biti osuđen a od neznanja i također sama po vrsti vanjskih predodžbi vezane svijesti. Ovako sigurna, postati će slobodna od neznanja, od stare svijesti.

I opet duša produžava dalje i susreće četvrto nasilje prolaznosti, "bijes", koje predstavlja samopotvrđivanje, volju za moć, životni nagon, element "vatre", energiju, u kojoj gori svako živo stvorenje i sa kojom se, ako je potrebno, bezobzirno probija. U njemu je, kao u principu jezgre prolazne prirode, sadržano svih sedam principa snaga, sedam osoba, koje vladaju ovom prirodom. Još jednom duša susreće u njemu tamu, požudu i neznanje, a kao četvrtu osobu, koja po svom biću naročito odgovara četvrtom nasilju "prouzročitelj smrti". Jer tvrdoglavo samopotvrđivanje vodi k dijeljenju od Boga i time je donijelo smrt u svijet i još ju uvijek donosi.

Peta, šesta i sedma osoba odgovaraju četirima elementima koji sve grade vodećem principu u čovjeku i u svijetu, Ja, koje je trostruko: oblikuje se po principu samopotvrđivanja i oblikuje tako "carstvo tijela", čuva se po principu samopotvrđivanja i dobiva time Maja, - iluzija apsolutne stvarnosti prolaznog svijeta, koja ispravlja "ludo ludilo tijela" i koncipira njegove planove po principu samopotvrđivanja i uređuje tako prolazni svijet po "znanosti bjesnila".

Četvrto nasilje također poseže u svojih sedam osoba, za dušom, tako da upućuje na njenu sličnost sa ovim nasiljem. Zar duša nije "ubojica ljudi" kao i sam bijes? Zar ne uništava staro čovjekovo biće i carstvo predstava vezanih na njegov prostor i vrijeme? Time ipak pripada carstvu bijesa i nema pravo odatle se udaljiti! I opet je zamišljeno ovo profinjeno odvijanje nasilja. Jer duša bi mogla, koja bi možda stvarno pokušala, askezom uništiti svoje nagone i predstave, prema sebi samoj primijeniti nasilje i biti nesigurna u svoje istinsko biće.

Ali, duša se ne da prevariti i po redu se osloba a od svih sedam šegrta bijesa. Struja tamne materije biti će uništena i pobijeđena obraćanjem duše njenoj domovini., duhu. Požuda će biti zamijenjena čežnjom za istinom, neznanje razriješeno spoznajom, zakon smrti koji vlada u svijetu, nadomješten zakonom života neprolaznog svijeta. Osoba prolaznog tijela čini osobu neprolaznog tijela, svjetlosnog ruha, mjesto, okovi iluzija nad karakterom prolaznog svijeta biti će oslobođeni, potvrđeni istinom, biti će očišćeni. A sav nemir, koji nastaje bijesom, neobuzdani nagon života, volja za moć, uzmicati će pred mirom po volji Oca.

Sada bi u jednom čovjeku mogla nova svijest u spoznaji i snazi mogla biti oslobođena od svih utjecaja nasilja prolaznog svijeta - ali su i njegove stare snage svijesti u njemu još prisutne. On ih koristi da bi odaslao dalje svoje spoznaje i snage u obliku simbola i predodžbi drugim ljudima. One trebaju služiti novoj svijesti. Ali odgovarajući svojoj vrsti, uvijek su u iskušenju voditi novu svijest na svoj način.

Odnos između starih snaga svijesti i nove duše prikazuju se u posljednjoj sceni evanđelja po Mariji. "Andrej", razum, sumnja u to da su autentični utisci nove svijesti iz duha. A "Petar", volja, vjeruje da je on sam dostojniji do nove svijesti koju on snagom svog starog bića ne može razumjeti. Snage staroga bića uvijek hoće biti aktivne, sa najboljom voljom i u najboljoj namjeri., spoznati nastajanjem i naporom, zalaganjem svih energija, svim metodama i vježbama. One ne mogu shvatiti da potječu iz principa samopotvrđivanja, da savršeni mir, smjerno držanje, treba biti jedno držanje tihe pažnje i primanja, koje će već čežnjom istinskog bića čovjeka biti stvoreno, treba biti jedan stav, u kojemu se očituje istinsko biće čovjeka. Gdje je aktivnost i planiranje tako važnih pretpostavki kod svake težnje za bilo kojim ciljem! Njima se ipak mora dati prednost!

U Petrovom pitanju se očituje ovaj stav u našem tekstu, da li bi jedna žena trebala biti preferirana od Spasitelja u odnosu na muškarce! Moramo se prisjetiti, da su učenici i Marija personifikacija snaga duše, koje su prisutne u svakom čovjeku.

U svakom se čovjeku, koji pokuša razviti istinsko biće u prolaznom biću, bez obzira da li je to muškarac ili žena, odigrava borba za prednost snaga duše, nove duše, Marije sa jedne strane i stare snage svijesti sa druge strane. U svakom takvom čovjeku je duša "Marija", označena kao žena zbog svoje prijemčljivosti za duh, i da li su snage volje, razuma i osjećaja, personificirane kao muškarci, jer pripadaju prolaznoj osobi čovjeka, nosiocu djelovanja, aktivnosti.

Dakle u našem se tekstu ne radi principijelno o pitanju, da li jedna žena ili muškarac imaju lakši pristup razrješenju, nego o stvarnom stanju, da samo oni - predstavljeni kao žena - nova duša u svakom čovjeku ima prilaz k razrješenju, dok stara - predstavljena kao muško - snaga svijesti nema ovaj prilaz i mora naučiti kako će moći služiti novoj svijesti. Posredujući preko "Levi", osjećaja, stare se snage svijesti zadovolje i podrede novoj svijesti.

Nije slučajno osjećaj, koji posreduje. Među tri sposobnosti "muški" aktivnog čovjeka, "ženski" je radi toga najsličniji novoj duši. također se može u svijetu prolaznosti tumačiti da je ženama lakše razviti novu dušu, nego muškarcima. Osobiti zadatak muškaraca bio bi širenje nove spoznaje i snage prema van, čim se u njemu razvila nova duša. Moguće je da jednom rođena nova duša bide plod potpuno ravnopravnog zajedničkog rada spolova za cilj razvoja nove duše i za daljnje odašiljanje novih snaga i spoznaja svima, koji za to imaju otvorenost. Zaključkom učenika, da se sve dobiveno dade dalje, završava evanđelje po Mariji.

Ono opisuje djelovanje snaga iz novoga svijeta, prikazano od Isusa, tako konkretno u jednoj duši, da ju se može promatrati kod unutarnjeg rada. Tekstom se veselo poslanstvo, evanđelje, ne može više približiti jednom čovjeku, bolje od toga ne može jedan tekst pridonijeti samom čitaocu izvršenje opisanih događaja. Jer jedan tekst može rastumačiti, pobuditi, ohrabriti, pomoći opisnim slikam a i opisati. Čitaocu samo preostaje izvršavanje.



EVANĐELJE PO MARIJI

Da li će materija biti spašena ili ne?

Spasitelj je rekao: "Sve prirode, sve prilike i sva stvorenja postoje jedno u drugome i jedan sa drugim i opet će biti razriješeni u svoje vlastito korijenje. Jer priroda materije se može razriješiti samo u korijen svoje prirode, (ne k porijeklu). Tko ima uši da čuje, neka čuje."

Petar mu je rekao: "Kako si nam već sada objasnio sve stvari, reci nam još i ovo: što je grijeh svijeta?" Spasitelj je rekao: "Nema (uistinu) grijeha, ali vi činite grijeh, jer vršite djela, koja proizlaze iz prirode brakolomstva. Njih se tada naziva grijehom.

Radi toga je dobro došlo u vašu sredinu, k biću svake prirode, da bi ih opet vratilo u njihovo korijenje." Dalje je nastavio i rekao: "Radi toga nastajete i radi toga umirete. Tko može razumjeti, neka razumije.

Bolno je, kada se ne poznaju sebi slični i da su proizišli iz suprotne prirode. Tada u cijelome tijelu nastaje jedna zbrka. Radi toga sam rekao: Imajte hrabrosti, a ako ste bez hrabrosti, imajte ipak hrabrosti. Jer vi imate pred očima različite osobe prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje!

Kada je blaženi to rekao, sve je pozdravio i rekao: "Mir neka je sa vama, težite za mojim mirom. Budite jako oprezni, da vas nitko ne vodi krivim putem sa riječima: "pogledaj ovdje ili, vidi tu!", jer Sin čovječji je u vašoj unutrašnjosti. Slijedite ga! Oni koji ga traže, naći će ga. Idite dakle i propovijedajte evanđelje o carstvu!

Nisam vam dao nikakvu zapovijed osim onoga u čemu sam vas poučio. Također nisam dao nikakav zakon kao što to čine davaoci zakona, da ne bi bili zakonom zahvaćeni." Kada je to rekao, nestao je.

Ali oni bijahu tužni i plakaše jako i rekoše: "Da li sada moramo ići poganima i propovijedati evanđelje o Sinu čovječjem? On ne bijaše pošteđen - kako bi mi bili sačuvani!" (pošteđeni)

Marija je tada ustala, sve pozdravila i rekla svojoj braći: "Ne plačite, ne budite tužni i ne sumnjajte, jer njegova će milost biti sa svima vama i vas će štititi. Slavimo puno više njegovu veličinu, jer nas je pripremio i učinio ljudima."

Kada je Marija to rekla, preokrenula je k dobrome smisao kod slušaoca i oni su počeli izmjenjivati riječi spasiteljevih misli.

Petar je rekao Mariji: "Sestro, mi znamo da te je spasitelj više nego druge žene, volio. Reci nam stoga Spasiteljeve riječi, kojih se sjećaš, koje znaš, a mi ne, i koje mi također nismo čuli."

I ona im je počela govoriti slijedeće riječi:Ja vidjeh Gospodina u jednom licu i rekoh mu: "Gospodine, vidjela sam te danas u lice." On mi je odgovorio: "Blagoslovljena da si ti, koja se ne kolebaš kod moga pogleda. Jer kakvo je vaše srce, takva je vaša sposobnost gledanja!"

Ja mu rekoh: "Gospodine, da li čovjek koji vidi, vidi lice kroz dušu ili kroz duh?" Spasitelj je odgovorio i rekao: "On ne vidi kroz dušu niti kroz duh, već ono što je izme u ovo dvoje, hrabrost (ćud), vidi lice."

A požuda je rekla: "Nisam te vidjela gdje silaziš dolje. Ali sada te vidim gdje se penješ gore. Zašto dakle, lažeš? Ti ipak meni pripadaš!"

Duša je odgovorila i rekla: "Ja sam te doduše vidjela, ali ti mene nisi vidjela i također nisi me prepoznala. (Ti si mi) poslužila kao ruho - ali me nisi prepoznala." Kada je to rekla, klicajući od veselja otišla je.

Na to je došlo treće nasilje, koje se zove neznanje. Ono je htjelo ispitati dušu: "Kuda ideš? Uhvaćena si na svježem djelu, uhvaćena si u grijehu. Dakle, na sud!"

Ali duša je rekla: "Zašto me osuđuješ, kada ja tebe ne sudim? Ja sam doduše bila uhvaćena, ali ja sama nisam uhvaćena. Nisam bila shvaćena, ali ja sam shvatila, da će se cijeli svemir opet poroditi, kako zemaljske stvari tako i nebeske."

Nakon što je duša iza sebe ostavila treće nasilje, popela se gore i vidjela četvrto nasilje. Ono bijaše od sedam prilika. Prva prilika je tama. Druga požuda. Treća neznanje. Četvrta uzrok smrti. Peta je carstvo tijela. Šesta je bijesno ludilo tijela. Sedma je znanost (bijesa).

To je sedmorica šegrta bijesa. Oni su pitali dušu: "Otkuda dolaziš, ubojico ljudi, i kuda te vodi put, ti pobjediteljice - prostora?"

Duša je odgovorila i rekla: "Što me je zadržavalo, ubijeno je, što me je okrenulo, pobijeđeno je.Mojoj požudi je došao kraj, a neznanje je umrlo. U svijetu sam razriješena iz svijeta, i u jednoj osobi razriješena sam višom osobom. Oslobođena sam okova nesposobnosti za spoznaju, čije je postojanje vremenski ograničeno. Od sada ću imati mir, (jer je ovo pravi trenutak u tijeku eona) - postići ću mir u šutnji."Kada je Marija to rekla, zašuti. Jer to bijaše sve, što je Spasitelj s njom razgovarao.

Ali Andrej je imao primjedbu i braći je rekao: "Recite što mislite o tome što je rekla? Ja svakako ne vjerujem, da je spasitelj tako govorio. Njegovo učenje sigurno ima drugo značenje." Također je i Petar rekao primjedbu i pitao svoju braću za mišljenje o spasitelju: "Da li je on stvarno govorio u četiri oka sa jednom ženom i nas iz toga isključio? Trebamo li se mi možda k njoj okrenuti i svi ju slušati? Da li joj je dao prednost pred nama?"

Marija je tu zaplakala i rekla Petru: "Moj brate Petre, ti ne vjeruješ? Zar misliš da sam ja ovo sve sama izmislila u svome srcu i lažem o spasitelju?" Sada je Levi uzeo riječ i rekao Petru: "Petre, ti si oduvijek bio nagao. A i sada vidim kako si se ražestio protiv ove žene, kao da si njezin protivnik. Ali ako ju je spasitelj udostojao - tko si ti, da ju smiješ odbaciti? Sigurno ju je spasitelj poznao skroz na skroz. Radi toga ju je više volio nego nas.

Mi se trebamo posramiti i obući savršenog čovjeka, mi trebamo postati takvi, kako nam je on zadao, i najavljivati evanđelje, bez da izdamo drugu zapovijed ili zakon, osim onoga u čemu nas je spasitelj poučio."

Kada je Levi to rekao, pripremili su se za navješćivanje i propovijedanje.



Korisna adresa:



STATUS STRANICE: Stranica je formirana za 0.0037 sek.   [ Uključi rečnik ]  [ Memo ]
 
 
 
Podesite izgled stranice! Možete promeniti veličinu i boju slova, kao i boju podloge:
 
      
 
 
PRIJAVLJIVANJE
Ako ste već registrovani, unesite korisničko ime i lozinku i prijavite se klikom na LOG IN.

Prijavljivanjem dobijate pristup svim raspoloživim opcijama na sajtu (pogledaj Help)...

Ako se do sada niste registrovali, kliknite OVDE za registraciju;
Korisnik
:
 
Lozinka
:
 
 
 
 OTVORENA KNJIGA
 
 
 
 
Beleške posetilaca
 
Markeri teksta
 
Recycle
Data
Help ]   
 
 MAILING LISTA
 
U slučaju da želite da vas redovno obaveštavamo o novim tekstovima i ostalim promenama na našem sajtu, prijavite se na našu mailing listu!
PRIJAVLJIVANJE JE JEDNOSTAVNO!
Dovoljno je da unesite svoju e-mail adresu i da zatim kliknite na tipku PRIJAVA!

E-mail adresa:
 
AKO VAM JE STALO DA I VAŠI PRIJATELJI DUHOVNO NAPREDUJU, OBAVESTITE IH O SAJTU www.OBJAVE.com!
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 SPONZOR NASLOVA