Niti jedan čovjek nije slobodan dok je rob tijela. - Lucius Annaeus Seneca

Prošlo je gotovo tri mjeseca otkako se pukovnik Bradford vratio iz Indije i za to vrijeme puno se toga dogodilo. Odmah sam započeo vježbati pet rituala i bio sam veoma zadovoljan rezultatima. Pukovnik je otputovao da sredi neke osobne stvari, tako da neko vrijeme nisam imao veze s njime. Kada me je napokon opet nazvao, revno sam mu ispričao o svojem napretku i uvjerio ga da sam dokazao, na svoje najveće zadovoljstvo, kako rituali mogu biti djelotvorni.

Moje oduševljenje za rituale bilo je uistinu tako veliko da sam strasno želio predati ih i drugima. Zbog toga sam upitao pukovnika bi li moglo doći u obzir da on vodi jednu takvu grupu. On je to također smatrao dobrom idejom i bio je spreman na to, no samo uz tri uvjeta.

Prvi uvjet bio je da grupa mora okupiti muškarce i žene iz svih slojeva društva: akademike, radnike, kućanice itd. Drugi uvjet bio je da niti jedan član ne smije biti mlađi od pedeset godina, a mogu imati sto i više godina, ako mi uspije naći nekoga u toj dobi koji bi bio spreman sudjelovati. Pukovnik je inzistirao na tome, premda rituali isto tako koriste i mlađim ljudima. Treći uvjet bio je da se grupa mora ograničiti na petnaest sudionika. To je za mene bilo prilično razočaranje jer sam zamislio mnogo veću grupu. Nakon što sam bezuspješno pokušao nagovoriti pukovnika da promijeni stav, složio sam se sa sva tri uvjeta.