Povišena razina kolesterola u krvi znak je da su tjelesne stanice razvile mehanizam obrane od osmotske sile krvi koja nastavlja izvlačiti vodu iz stanice kroz membrane; odnosno, koncentrirana krv ne bi mogla osloboditi dovoljnu količinu vode koja mora proći kroz staničnu membranu da bi omogućila normalan rad stanice.

Kolesterol je prirodna "glina" koja, kad se uvuče u otvore stanične membrane, čini stanični zid nepropusnim za prolazak vode (slika 14). Preveliko stvaranje kolesterola i njegovo odlaganje u stanične membrane dio je prirodnog procesa zaštite živih stanica od dehidracije. U živim stanicama koje imaju jezgru, kolesterol je sredstvo koje regulira propusnost stanične membrane za vodu. U živim stanicama koje nemaju jezgru, smjesa masnih kiselina koja se koristi u izgradnji stanične membrane daje im sposobnost da prežive dehidraciju i isušivanje. Stvaranje kolesterola u staničnoj membrani dio je staničnog mehanizma za preživljavanje. On je nužno potrebna tvar. Višak kolesterola ukazuje na dehidraciju.

U normalnim okolnostima, voda je ta koja trenutno, privremeno i učestalo oblikuje prianjajuće slojeve i međusobno povezuje cigle ugljikohidrata. U dehidriranoj membrani, to svojstvo vode je izgubljeno. Dok vezuje čvrstu strukturu membrane, voda istovremeno ulazi u stanicu kroz otvore na membrani.

Slika 14 napravljena je kako bi prikazala strukturu dvoslojne membrane tijekom pune zasićenosti vodom i potencijalne potpune dehidracije. Ovu sam koncepciju predstavio na međunarodnom skupu istraživača raka. Ove iste znanstvene tvrdnje objavljene su i o njima su raspravljali drugi istraživači. Kako ta pojava utječe na nas u svakodnevnom životu? Odgovor je jednostavan. Zamislite da sjedite za stolom i donosi vam se hrana. Ako ne popijete vodu prije nego što pojedete hranu, proces probave uzet će svoj danak od tjelesnih stanica. Hrani u želucu mora se dodati voda kako bi se bjelančevine razbile i razdvojile na njihove sastavne dijelove - aminokiseline. U crijevima će biti potrebno još vode za razgradnju hranjivih tvari i njihovo slanje do jetre.

U jetri će specijalizirane stanice dalje preraditi tvari koje su prošle razgradnju u crijevima, a potom će ponovno opskrbljenu krv prilagođenog sastava proslijediti desnoj strani srca. U jetri se koristi još vode za obradu sastojaka hrane. Krv s desne strane srca, koja je dobila i neke "masne" komponente iz limfnog sustava koji se prazni u desnu stranu srca, sada će biti upumpana u pluća radi obogaćivanja kisikom i izmjene plinova otopljenih u krvi. U plućima opskrbljivanje krvi zrakom još više dehidrira krv procesom isparavanja vode - zimi je to vidljivo kao "smrzavanje daha".

Sada ova jako koncentrirana krv iz pluća prelazi u lijevu stranu srca i pumpa se u arterijski krvotok. Prve stanice koje će se suočiti s ovom osmotski jako koncentriranom krvlju stanice su koje okružuju veće krvne žile i kapilare srca i mozga. Na mjestima savijanja arterija, osmotski oštećene stanice suočit će se i s pritiskom dolazeće krvi. Te stanice se moraju zaštititi, ili će pretrpjeti nepovratna oštećenja. Ne smije se zaboraviti da je cjelovitost njihove membrane proporcionalno ovisna o "vodi" koja im je dostupna, a ne o onoj koja se osmotski izvlači. Pogled na sliku 15 i potom na sliku 14 olakšat će razumijevanje tog procesa "prilagođavanja dehidraciji pomoću kolesterola".

Dolazi trenutak kada mozak počinje prepoznavati nastavak teškog nedostatka vode u tijelu, i tada će usred jela natjerati čovjeka da pije. Tada je kasno, jer su stanice unutarnjeg sloja krvnih žila već pretrpjele štetu. Međutim, kad se ta dehidracija javi stvaranjem bolova u probavnom sustavu, mi krajnje glupo dajemo ljudima antacide (sredstva protiv želučane kiseline). Ne vodu, nego antacide! Ne vodu, nego sredstva za blokadu histamina! Na nesreću, to je problem sa svim terapijama koje se temelje na "paradigmi razgradnje". Sve terapije usmjerene su na "oslobađanje od simptoma".

One nisu prikladne za uklanjanje osnovnog uzroka problema. To je razlog zašto "bolesti" ne bivaju izliječene. One se samo "tretiraju" tijekom života bolesnika. Osnovni uzrok degenerativnih bolesti nije poznat, jer se koristi pogrešna paradigma. Počnemo li uvažavati činjenicu da je u procesu probave hrane voda najnužniji sastojak, velik dio bitke bit će dobiven. Pružimo li neophodnu količinu vode tijelu prije jela, cijela bitka protiv odlaganja kolesterola u krvnim žilama bit će dobivena.

Nakon što je unos vode već duže vrijeme reguliran, tako da stanice postanu potpuno zasićene vodom, obrambeni mehanizam kolesterola protiv slobodnog prolaska vode kroz zidove stanica bit će sve manje potreban; njegovo će se stvaranje smanjivati. Dokazano je da hormonski regulirani enzimi koji sagorijevaju masti u tijelu postaju aktivni nakon jednog sata hoda. Ostaju aktivni 12 sati. Također se čini da se sa smanjenjem razine kolesterola u krvi i šetnjom radi poticanja "sagorjevača masti" već odloženi kolesterol počinje razbijati i prolaz krvi kroz prethodno začepljene arterije ponovno postaje moguć.

Šetnja dvaput dnevno - svakih 12 sati - održat će aktivnost hormonski reguliranih enzima koji sagorijevaju masti (lipaze osjetljive na hormone) tijekom dana i noći, i pomoći će čišćenju suvišnih masnih naslaga u arterijama.

Svjedočenja nad kojima ćete se zamisliti

Briga g. Mohhameda Wahbyja nije specifična samo za njega; svi koji imaju povišen kolesterol u krvi zabrinuti su. Javnosti je poznato da su mnoge bolesti povezane s povišenom razinom kolesterola u krvi. U prošlosti su se razne razine kolesterola smatrale normalnima, a prihvatljiva razina se sve više smanjivala do vrijednosti od približno 200 (miligrama na 100 ccm krvi), koju danas smatramo normalnom. Čak je i ta brojka prilično proizvoljna. Osobno vjerujem da je normalna razina negdje oko 100 do 150. Moja osobna razina počela je s oko 89 i nikada nije prešla 130. Zašto? Zato što je godinama svaki moj dan počinjao s dvije do tri čaše vode. U svakom slučaju, izvještaj u New England Journal of Medicine od 28. ožujka 1991. o jednom čovjeku od 88 godina koji svakodnevno pojede 25 jaja i ima normalnu razinu kolesterola u krvi otkriva jednu činjenicu. Čini se da kolesterol koji jedemo ima malo veze s visokom razinom kolesterola u krvi nekih ljudi.

Pojasnimo jednu stvar: Stvaranje viška kolesterola posljedica je dehidracije. Dehidracija je to što izaziva razne bolesti, a ne razina kolesterola u krvi. Zato je puno pametnije paziti na naš svakodnevni unos vode, nego na ono što jedemo. Uz ispravnu aktivnost enzima svaka hrana može se probaviti, uključujući i kolesterol koji ona sadrži. G. Wahbi uspio je smanjiti razinu kolesterola bez prevelike brige oko unosa hrane.

Živio je normalno, a ipak je razina njegovog kolesterola drastično pala, sa 279 na 203 tijekom dva mjeseca, bez nametanja ikakvih dijeta. Sve što je trebao napraviti bilo je piti više vode prije jela. Da je redovno šetao svakog dana, razina kolesterola bi se tijekom ta dva mjeseca još više smanjila. S vremenom će se ona još smanjivati. On je toliko zadovoljan jednostavnošću ovog procesa da je svoju radost želio podijeliti s drugima. Ako povećani unos vode smanji razinu kolesterola samo da bi se ona ponovno povećala, provjerite dobiva li vaše tijelo dovoljno soli. Pročitajte odlomak o soli u 12. poglavlju. Trebali biste shvatiti da je kolesterol osnovna građa za najveći dio hormona u ljudskom tijelu. Prirodno, osnovni poticaj za povećano stvaranje hormona također će povećati stvaranje kolesterola.

Jednostavno rečeno, pretpostavlja se da srčane bolesti počinju nagomilavanjem slojeva kolesterola u srčanim arterijama. U završnim stadijima, to dvoje može se događati istovremeno. Ipak, po mom mišljenju, bolest počinje kad se tvari koje uzrokuju stezanje počnu iz pluća prelijevati u krvotok koji vodi u srce. Kao što je objašnjeno u poglavlju o astmi, kod dehidracije je dio procesa očuvanja vode povezan s lučenjem tvari koje uzrokuju grčenje bronhiola. Na određenoj razini koja se još uvijek ne manifestira kao napad astme, iste tvari, uđu li u krvotok koji prolazi kroz pluća, također će uzrokovati grčenje srčanih arterija kada dođu do njih. Ta situacija će dovesti do stvaranja srčanih bolova koji su poznati kao anginozni bolovi.

Te iste tvari mogu stvoriti plodno tlo za odlaganje kolesterola u stjenkama arterija. Zajednički čimbenik svim različitim stanjima koja su nazivana raznim bolestima srca i pluća je već uspostavljena dehidracija. Obratite pažnju na pismo g. Sama Liguoria, objavljeno s njegovim ljubaznim dopuštenjem. Njegov problem nestao je kad je počeo povećavati unos vode. On je također bolovao od hijatus hernije. I to se, također, počelo poboljšavati. Dajte mu vremena, i potpuno će se oporaviti. Iz pisma gđe Lorette Johnson može se vidjeti da se čak i u njenim devedesetim, anginozna bol te osobe "mlade u srcu" može liječiti vodom do te mjere da joj više nisu potrebni nikakvi lijekovi protiv srčanih bolova.

U posjedu sam velikog broja pisama sličnih ovima. Nije ih moguće sve objaviti. Izabrao sam nekoliko da bih vam pokazao kako ovo što predlažem nije teorija. Ovo zaista djeluje kod brojnih ljudi različitih dobi.

Ambasada Arapske Republike Egipat
Ured za tisak i informacije

1. svibnja 1991.
dr. Fereydoon Batmanghelidj
Zaklada za jednostavnost u medicini

Dragi dr. Batmanghelidj, ovim pismom želio bih izraziti koliko sam vam zahvalan što ste me oslobodili mnogih briga. Bolovao sam od povišene razine kolesterola od 1982. Kad sam to prvi put saznao, njegova je razina bila 278. U to vrijeme bio sam u Njemačkoj, i propisali su mi tako strogu dijetu da sam za manje od dva mjeseca izgubio 8 kilograma, a razina kolesterola pala je na samo 220. Odbio sam daljnje uzimanje lijekova, posebno zato što u Egiptu liječnici još uvijek vjeruju da ta razina nije zaista opasna, u skladu sa standardima koji su prihvaćeni u ovoj zemlji.

Budući da organiziram i prisustvujem poslovnim ručkovima više nego što bi se to očekivalo čak i za diplomata, i zbog dodatnog opterećenja rada s medijima, kolesterol mi se uvijek kretao do 260 i natrag do 220 kad bih se, s vremena na vrijeme, podvrgnuo strogim dijetama. Ipak, moram naglasiti da se svoje dijete nisam pridržavao jedino prilikom izlazaka iz kuće. Inače sam bio vrlo strog prema sebi. Ustvari, i kad bih jeo izvan kuće, pažljivo sam, kad god je bilo moguće, birao jela koja nisu previše bogata mastima.

Prošle sam godine ostao zapanjen kad sam otkrio da mi je kolesterol skočio na 279. Imao sam sreće što sam vas tada sreo. Kad ste mi "prepisali" obilno uzimanje vode (dvije pune čaše) prije obroka umjesto lijekova kojima sam se tada namjeravao ponovno podvrgnuti, bio sam vrlo skeptičan. Tim više što niste naglašavali važnost dijete. Za dva mjeseca, i uz vrlo površno pridržavanje svih starih "pravila" koja su moj život činila jadnim, moj je kolesterol pao na 203 po prvi put u više od devet godina! Iznenadilo me i to što sam smršavio četiri kilograma, i od tada mi je težina pod kontrolom. Zapravo, osjećam se tako dobro da sam siguran da će sljedeći put kad odem na kontrolu razina mog kolesterola biti još niža. Zato, zbogom "normalnim" egipatskim standardima i dobrodošle nove američke razine kolesterola bez popratnog osjećaja odricanja!

Uživajući u jelu, naravno umjereno, kao što to odavno nisam činio i slobodan od brige koja mi je uvijek bila za vratom, vjerujem da vam dugujem jedno veliko HVALA.

Iskreno Vaš,
Mohhamad Wahby,
predstojnik Ureda za tisak i informacije

Slučaj gospodina Foxa vrlo je neobičan zbog toga što se njegova ozbiljna srčana bolest dovoljno popravila da bi njegov život mogao ponovno postati normalan - bez kirurškog zahvata postavljanja premosnice (bypass) koji je trenutno u modi. G. Fox je u šestom desetljeću života. Umirovljeni je inženjer elektrotehnike koji je proveo mnoge godine na dužnosti u mornarici. Danas je jedan od 50 živih stručnjaka za prirodni vid obučenih po Batesovoj metodi. U jednom razdoblju svog života bio je gotovo potpuno slijep na jedno oko i gubio je vid na drugom oku. Počeo se zanimati za Batesovu tehniku vježbi vida zbog vlastite potrebe.

Zahvaljujući svom treningu, više ne ide ka sljepilu i njegov je vid spašen - danas vidi normalno. Prije nekoliko godina utvrđeno je da ima povišeni krvni tlak. Dobio je lijekove za njegovo snižavanje. Nije mogao uzimati te lijekove; od njih mu je bilo još gore. Njegovi problemi počeli su kad je doživio nekoliko srčanih udara. U pismu objašnjava što mu se tada događalo i kako se oporavio. Najvažnije od svega je to što su se nakon dva mjeseca povećanog unosa vode i donekle prilagođene prehrane, uz svakodnevne šetnje, njegove koronarne arterije dovoljno očistile da bi se on osjećao normalno.

Sada može uživati u obavljanju normalnih aktivnosti bez trpljenja ikakvih bolova, a sve to bez upotrebe bilo kakvog lijeka ili podvrgavanja ugradnji premosnice.

Zamislite, osoba s tako ozbiljnim srčanim problemima kao što je g. Fox u dva mjeseca se uspjela vratiti normalnom životu bez kirurškog zahvata, premda su kemijska liječenja bila neuspješna! Izgleda da predloženi pristup problemu, prirodan u znanstvenom i logičkom pogledu, ovisi o fiziološkom preokretu procesa bolesti. To je idealan način dolaska do lijeka za neka od degenerativnih bolesnih stanja.

Radio WARD
2. prosinca 1994.
Global Health Service, Inc.
Za: dr. Batmanghelidja

Dragi doktore Batmanghelidj, samo da Vam se zahvalimo ovim kratkim pismom što ste naše slušatelje obavijestili o zdravstvenim dobrobitima od unošenja dvije litre vode dnevno. Ne samo da ste pomogli slušateljima našeg radija, nego sam i ja osobno uživao u obnovi energije nakon što sam pio dvije litre vode dnevno tijekom samo nešto više od tjedan dana. Anginozni bolovi koji su me mučili pet godina nestali su, a neugodnost koju mi je stvarala hijatus hernija uvelike se smanjila. Osjećam se kao nov čovjek. Posljednjih 20 godina vodim intervjue na radio WARD-u, i moram reći da ću razgovor s Vama pamtiti zauvijek.

Iskreno,
Samuel M. Liguori, direktor programa
WARD medijska korporacija

11. svibnja 1994.

Dragi dr. Batmanghelidj, devedeset mi je godina i imam anginu pektoris. Nemam bolove u grudima ili grčeve, ali osjećam bol u donjem dijelu grla - bolnu napetost, a moj puls lupa kao galopirajući konj. Ali nakon što sam pročitala vašu knjigu Vaše tijelo vapi za vodom, počela sam piti vodu. Kada dobijem napad angine - odmaram se i pijem vodu! Možete li u to vjerovati? Više mi ne treba nitrostat (nitroglicerin). To mi je vrlo drago, zato što mi je nitroglicerin izazivao rane i čir u ustima. Sada uvijek sa sobom nosim bočicu s vodom, osim što ju pijem kod kuće. Milijun puta hvala!

Loretta M. Johnson

BATES-FOX
Prirodan trening vida
25. ožujka 1992.

Svjedočenje: Bilo je to u proljeće 1991. kad sam prvi put čuo od jednog člana "Zaklade za jednostavnost u medicini" o vrijednosti vode kao jedne vrste lijeka. Šest mjeseci prije toga doživio sam dva srčana udara i podvrgnut sam operaciji arterija. Nakon operacije odredili su mi uzimanje velikih doza kalcija i beta-blokatora, aspirina, nitroglicerina (zbog bolova), i lijekova za sniženje kolesterola radi oporavka. Angiogram prije operacije pokazao je da je jedna od mojih srčanih arterija 97% začepljena naslagama kolesterola. Rekli su mi da mi je srce oštećeno. Nakon šest mjeseci strogog pridržavanja programa za "oporavak", primijetio sam da se moje stanje ubrzano pogoršava, do te mjere da nisam mogao spavati od bolova u lijevoj ruci, leđima i prsima, a iste sam bolove osjećao i tijekom dnevnih šetnji. Već sam se vidio kako u vrijeme predviđeno za kontrolu stanja odlazim na operaciju ugradnje premosnice. Do tad sam već počeo bolovati od ozbiljnih nuspojava izazvanih lijekovima, kao što je prostata koja je počela naticati i otežavati mokrenje; počeli su i problemi s vidom i pamćenjem.

Isprva sam počeo svoj oporavak kroz dijetu redovnim uzimanjem šest do osam čaša od 2,25 dl vode svakog dana kroz tri dana. Rečeno mi je da pijem vodu pola sata prije svakog obroka. Prestao sam uzimati lijekove za sniženje kolesterola, aspirin i tablete nitroglicerina. .

Sudeći po rezultatima koje daje vođa, činilo se da mi lijekovi nisu potrebni. Također sam počeo piti sok od naranče i opet koristiti sol u svojoj prehrani (bio sam na dijeti bez natrija). Nakon prva tri dana nisam se više osjećao nelagodno zbog tolike dodatne vode. Nakon tri tjedna postupnog smanjivanja doze kalcija i beta-blokatora, primijetio sam neke vrlo povoljne promjene. Kad god bih osjetio bol, popio bih vodu i došlo bi do trenutnog olakšanja. Moja je prehrana ostala jednaka - voće, povrće, piletina, riba, sok od naranče i sok od mrkve. Da bih dobio više triptofana, rečeno mi je da jedem više mladog sira i juhe od leće.

Dr. Batmanghelidj mi je rekao da se dva puta dnevno šećem u trajanju od jednog sata (oko 3,5 kilometara). Nakon drugog mjeseca nisam više osjećao nikakav bol - čak ni kad bih se penjao strmim uzbrdicama. Nakon petog mjeseca, svoje šetnje sam skratio na pola sata, a korak ubrzao na 6 km/h. Za vrijeme šetnji nisam primjećivao nikakvo stezanje, a energija mi se udvostručila. Velik dio moje sposobnosti pamćenja se povratio, a vid mi je opet postao normalan.

U listopadu 1991. obavio sam cijeli niz kemijskih i fizioloških pretraga, uključujući i rendgen, sonogram, ehokardiogram i elektrokardiogram, da bi se utvrdilo stanje mog srca. Testovi su pokazali da se moje srce vratilo u normalno stanje i da mi nisu potrebni nikakvi lijekovi da bih mogao obavljati svakodnevne poslove. Moj liječnik nije mogao vjerovati kako su se jednostavno odigrale ove promjene.

John 0. Fox
Bates-Fox trening vida

Dodamo li tvrdnje g. Wahbyja rezultatima koje su iznijeli gospoda Fox, Paturis i Liguori, gđa Johnson, pukovnik Burmeister i g. Peck, postaje vidljivom činjenica da obična voda za piće ima ljekovitu vrijednost koja do danas nije bila prepoznata. Voda je uvijek dostupan prirodni lijek za neke od čestih i vrlo ozbiljnih bolesti, poznatih po tome što svake godine ubijaju tisuće i tisuće ljudi. Ubija li ljude srčana bolest ili dehidracija? Po mom stručnom i znanstvenom mišljenju, dehidracija je najveći ubojica, u većoj mjeri od bilo kojeg drugog stanja koje biste mogli zamisliti. Razni aspekti i "kemijske specifičnosti" svakog pojedinog tijela da razli- čito reagira na isti obrazac dehidracije dobili su razne stručne nazive i bili su liječeni na različite načine - i to neuspješno.

Dehidracija je zajednički faktor. Razlika je u "kemijskoj shemi" građe svakog tijela koje u početku pokazuje znakove kronične dehidracije raznim vanjskim pokazateljima. Kasnije u tom procesu, ostali znakovi iste dehidracije postaju vidljivi. Razlog za te razlike u početnom obrascu lako bi mogao biti selektivni proces hitne hidratacije nekih tipova stanica u tijelu "glavom tuša". Pogledate li ponovno pisma g. Pecka, g. Paturisa i g. Williama Graya, vidjet ćete da su te osobe imale višestruke probleme koji su se popravili zahvaljujući povećanom svakodnevnom unosu vode. Sad raspolažete informacijom o tome gdje leže pogreške koje stvaraju čudovišne probleme u zdravstvenom sustavu znanstveno naprednih zemalja. Čini se da one dopuštaju neznalačko liječenje jednostavne dehidracije ljudskog tijela maljem kemijskih sredstava, sve dok ne dođe do nastanka pravih bolesti.